atNAEAlanik FKhusnpnipnogo žešće_:
ma našle zajedno i umjele ugovoriti složnu akci-
ju protiv teškoga sistema koji sada vlada.
Mi smo lijepo pročitali sve izjave kcje za-
jednički iizniješe . pravaši i obzoraši kroz ,Hrvat-
sku.Domovinu“ i ,Obzor“, pak nema tu ništa što
nas ne biimalo zadovoljiti. Pregledali smo i ime-
na dosada objelodanjenih kandidata u raznim ko-
tarima. Vidi se da je i tu postignut lijepi spora-
zum, te da se lealno postupalo, i prama tomu da
:_li je u kojem kotaru više opozicijonalaca pravaš-
koga ili obzoraškoga smjera, postavljeni su kan-
didati pravaši ili obzoraši. Napokon smo promo-
trili i imena pravaških kandidata i našli smo, da
je stranka postavila ljude u svakom pogledu ne-
odvisne, a umne i požrtvovne, koji nam daju jam-
stvo, da će u njihovim rukama stvar hrvatstva i
stranke prava biti požrtvovno i nesebično vogje-
na. Bacismo oko i na kandidate obzoraške stran-
ke i nagjosmo takogjer vrsnih i strukovnih sila i
dobrih govornika. Ali što nas je najviše obeselilo
u ovoj opozicijonalnoj listini kandidata jesu ime-
na onih nekih patrijota, koji ili dosad radi neslo-
ge opozicije ne htjedoše stupiti u javnu borbu, ili
se iz nje razočarani povukoše. Ako ovi elementi,
koje ne može išta drugo voditi, van želja da ko-
riste hrvatskoj domovini, istupaju sada iz svoje
reserve, pak se daju veselo na službu dobre stva-
ri što je zagovara sporazuma oporba, to je vrlo
dobar znak i za opoziciju najlaskavija svjedočba.
Pisalo se da su pravaši framansuni. A ma
gdje bi se za Boga miloga jedan onako gorljivi
katolik kao što je urednik Balkana dr. prof. Bre-
šćenski išao rukovati s tijem ,framasunima“, i u
svojoj kući sazivao njihove sastanke, staviv se ta-
ko na čelo opozicijonalne sloge? Gdje bi u stran-
ci prava kandidovao onoliki broj odličnih i onako
uzornih svećenika ? Još se mnogo toga pisalo, što
nam je tugaljivo ovdje i nabrajati, a kamo li po-
bijati. Ni stare fraze o obzorašima nemogu više
djelovati. Obzoraši su stranka koja je, po našem
mnijenju, učinila dosta pogrešaka, ali imade i mno-
go zasluga, ako za ništa drugo, a ono što je da-
'ODZGAR 8 IZA aii. su podigli hrvatsku kulturu.
žestoko bore proti sistemu
nikad i ne pišu. Osvem toga obzoraši, ako i nema-
ju velikog broja pristaša osobito u narodu, ima-
ju ipak dosta upliva. Ako je stranka prava s nji-
ma učinila sporazum, bivalo je to i prvo, za ži-
vota dr. A. Starčevića, pak može biti i sada. To
Je ne samo stranačka taktika, nego, ponavljamo,
u današnjim prilikam djelo patrijotično i nužno,
jer kad ti kuća dimi ne valja se stanut prepirat
ko je upalio, nego je složno gasit. Inače u pro-
gram se nije diralo i stranka prava nije se obve-
zala na uštrb ideje nezavisnosti i samostalnosti.
Mi bismo mogli na ,Hrv. Pravo“ sasuti i te
kakvim činjenicama, koje bi govorile proti politici
1 postupanju dra. Franka, koji na sve načine ku-
————==—=—— = ———
ka se zamisli u naše prilike, neka uvaži to što
rekoh, pa će i sam doći do spoznaje, da hrv. roman
treba da pogje drugim pravcem nego li je do sada.
Treba da društveno-političke prilike prorešeta i-
nako no do sada. Presilna ljubav neka za volju
ozbiljne potrebe uzmakne sa prvog mjesta u ži-
votu romana i mišljenju njegovih junaka, uz osta-
le nevolje Hrvata neka mu blaži i oslagjuje život,
a ne da mu draga bude a i w svega rada.
Već su i prije počeli neki pisci tim putem
i ta dvojica e tako, osobito Novak, al sve to
nije još roman hrvatske sadašnjosti sa željom da
poukom i istinom navraća srca na pravi put. Do
toga treba da tek dogjemo. U noći, roman Gjal-
skoga, sličan je toj struji, al govori samo o mla-
dim ljudima, pogjimo i dalje, govorimo o stari-
što je razasuto u mnogo djela, skupimo u je-
da vrijednost poraste, a da uspjeh bude sje-
inako je kod pripovijesti ; Na pragu
novoga doba. Pisci imadu da tu obragjuju a
druge stvari nego li naše u Banovini. Od g. 1878
nastale su u Bosni tako silne promjene u svim
kućnog života, nadošle su tako
nove misli i stiska da su bi Ta Mošerima pu-
izazvale komešanje, e i otpor. Oso-
opire muhamedovski elemenat, čiji je ži-
spleten s vjerskim ima, ma d
sj baš nužda, al tako jest. dr prona e
protimbe muhamedovaca u obilno gra-
diva pripovjedaču, ono je skoro neiscrpivo, jer
ko od zemaljske vlade odbijena kao i prva, ako
samo nije pristala na riječ gradskoga mjernika,
kojega glas, kako kod vlade, tako k»d poglavar-
stva više vrijedi, nego svih naših gragjana i grad-
skih zastupnika. Na nekim mjestima dolazile su
komisije i po treći put, ali su i opet bile pora-
žene glasom gradskoga mjernika i od vlade od-
bijene. Tako su do sada sve naše koimisije toliko
upliva imale na to kod zemaljske vlade, kao da
ih nije ni bilo. Jednom je vlasniku dapače u oči
rekao gradski mjernik, da mu je badava metati
komisije, te da ih trista promijeni, da neće na-
platiti više od 12 for. na m*, Dakle se ni najma-
nje ne uzima u obzir njihova procjena, i već u-
naprijed odlučio je gradski mjernik, pošto će pla-
titi? Ta kad gosp. gradski mjernik imade toliku
vlast, zašto se nije teko odmah kazalo vlasnicima,
da ne trče uzalud deset mjeseci po vladi i po-
glavarstvu, i zašto da se pravi šala i sprdnja sa
našim i najodličnijim gragjanima i gradskim za-
stupnicima? A može li se reći da se ta zemljišta
plaćaju, kad im se plati po for. 12 na m* kad su se
ista prije ruševnog naloga prodavala i kupovala
po 35-40 for. na m?. Naše komisije su procjenji-
vale zemljišta na ,Filipovića trgu,“ jednom od
najljepših mjesta u Sarajevu, po 22, po 20 a naj-
zad po treći put i po 16 for. na m* i vlasnici i
na tu premda jeftinu cijenu pristadoše, ali, na ve-
liko čudo i to je bilo preskupo!? Najzad zamoli-
še isti procjenitelji, da oni kupe ista zemljišta,
koja su preskupa po 20 i 16 for. po: 30 for. pa
m?, ali o tom neće ni da se čuje. I tako se to
rasvlači još i dan danas, a kuće su poobarane i-
ma već 10 mjeseci, te ako bi za ovo vrijeme mo-
gao uzeti 500-600 for. kirije dotični vlasnik, to
se je morao još toliko zadužiti, te ako kad, i po-
što hoće poglavarstvo mu plati, tek da će s tim
moći dugove sa kamatama platiti, pošto sada po-
glavarstvo za oštetu kuće i kirije za toliko mje-
seci neće ni da čuje.
Ovom prilikom oboreno je oko 30 kuća, pa
kakvih se sve nevolja nije dogagialo, sa upropaš-
ćenim vlasnicima, ali ću ovde navesti samo neko-
liko primjera. Niže ,Careve čuprije“ ležao je je-
dan veliki han, kao evladijet vakuf gos. gradskog
1000 for. godišnje kirije. to je ae tz narom
opskrbljivao džamiju na Čobaniji. Ovaj je oborilo
poglavarstvo ima već godina, pa niti je platilo
kakve oštete, niti još plaća zemljište, premda je
pa lice mjesta išla već dvaput komisija i dosta
jeftino procjeniivala, te bi ovaj bio prinugjen za-
tvoriti i zapustiti džamiju, da ne ima drugih svo-
jih dohodaka, te da je svojim vlastitim novcem
ne opskrbljava. Tako isto niže , Latinske ćuprije“ ć
nalazi se kuća siromašnog Mujage Keketa u za-
jednici sa drugim, od koje je uzimao 80 fior. mje-
sečno kirije, a gradski mu mjernik za istu neće
da plati više od 3000 fior.
Niže ove ležale su dvije kuće, sjerote žene
Kadžiavdagića u zajednici sa njezinim unukom,
dječakom od"12 god. koje je poglavarstvo oborilo
ima već 10 mjeseci, pa uzalud su komisije pro-
cjenjivale i molile, da se ovoj sjeroti plati, pošto
ne ima nikakvih drugih dohodaka čim bi mogla
živjeti, bila je ona sjerota prinugjena preći svoje-
mu slugi, gdje je prije dva mjeseca i umrla, a
poglavarstvo još nije platilo njenu našljedniku
zemljište tih kuća.
Iz ovih primjera vidimo kako nam se i va-
kufi, sjerote i jetimi oštećuju, što smo još i vje-
rom zaduženi neoštećeno čuvati, pa je sada lako
pojmiti kako se postupa sa pojedinim. vlasnicima.
Molimo zato visoku vladu, da naredi svojim orga-
nima da se požure oko isplate već procijenjenih
zemljišta i da se pravedno nagode sa procjenite-
ljima. Bog im u pomoći bio! Sadik.
ša, da sporazum uništi, slogu opozicije smete i u
narodu u nju vjeru uzdrma. A na čiju korist? Iz
toga bi jedino crpali koristi dušmani Hrvata.
To se tako živo osjeća u samoj Banovini,
da možemo slobodno kazati: stvar ,Hrv. Prava“ i
dr. Franka i nema tamo svojih pristaša. Sve se
to vrti oko ona 3-4 poznata imena, koja su od
početka pristali s njime, zatim nekoliko radnika,
pak malo, vrlo malo sveučilišnih gjaka i seljaci
Frankova izbornoga kotara, koji ga birahu i kad
on nije bio u stranci prava Inače u koliko mo-
žemo razabrati, ostali su za sporazumnu opoziciju,
u koju polažu velike nade.
Neka se našim kolegama kod ,Hrv. Prava“
nedaju na žao naše riječi. Mi ga osobno nemamo
proti dru. Franku. niti možemo rašta na nj zaža-
liti, dapače bilo je doba kad smo bili u dobrim
odnošajima. Naše je čvrsto uvjerenje, da on sada
ne radi dobro ni korisno po hrvatsku stvar, a to mu
vele skoro svi hrvatski rodoljubi. Ako su gospoda
oko ,Hrv. Prava“ drugčijeg uvjerenja, ne treba
se zato pogrdama obasipati.
Pismo iz Sarajeva.
Sarajevo, 15 Aprila.*)
U prošloj 1896 godini, izdade ovdašnje grad-
sko poglavarstvo nalog, da se imadu sve kuće i
dućani uz lijevu obalu Miljacke poobarati, te da
će se ta zemljišta vlasnicima platiti i ujedno da
će im se ošteta kuće i kirije nadoknaditi. Vlasni-
ci kad čuše za taj kobni glas, da moraju sada iz-
gubiti još i ono kuće ili dućana, od kojih su pri-
lično dobre, kirije uzimali i nekako mogli ovih i
onako po nas crnih dana da prežive, zamoliše
gradsko poglavarstvo, da im se kuće prištede bar
do mjeseca marta 1897 kad bi mogli materijal
istih, kako bilo rasprodati i da mogu bar dotle
kirije pobirati. Ali su sa ovom molbom, kao što
uvijek i sa svakom drugom, bezuspješno prošli, te
se je samo peterici dozvolilo, a svi ostali mora-
doše poobarati zgrade. — Tješahu se jedino tim
što im je poglavarstvo obećalo da će im se zem-
ljište odmah platiti, te za to neka svaki vlasnik
izabere po dva procjenitelja, koji će njegovo zem-
ki toaičeit“ podt&i ŠovAerliga)ne gradskoga
poglavarstva, gdje će im se ujedno i ošteta plati-
ti. Vlasnici izabraše po dvojicu najodličnijih gra-
gjana, većinom gradskih zastupnika, koji znadu
procjenjivati zemljišta. Na poziv gradskoga pogla-
varstva dogju procjenitelji sa gradskim mjernikom
na lice mjesta, te procjenjivahu po duševnosti.
Ali uzalud, naše komisije i zastupnici pošto
god su procjeujivale, nikada na to nije pristao
gradski mjernik, pa čim bi otišlo na vladu izvješ-
će o toj procjeni, odmah sa vlade odluka da je
preskupo, te da dotični vlasnik bira drugu komi-
siju. Ovaj opet metni drugu, ali je i ova ista ta-
*) Priopćujemo s rezervom,
kojih se teće. Ur.
=———————=a=——————————
kud god se okreneš ostavlja nova kultura tragove
zadovoljstva i nezadovoljstva, dobra i zla, onako
po svoju. Kao što obično narod koji nenadano do-
gje u dohvat tugje staze kulture, prima prije nje-
ne loše plodove, jer su lagodniji, a tegotnije al
bolje tek po malo, Isto tako je s muhamedovcima
Hrvatima u Bosni, & mnogi ni da čuje o pomire-
nju & tom kulturom, al ova kao svuda, tako i tu
ili povlači za sobom ili pregazi, Muhamedovci se
opiru, mnogi su već pogaženi, propali, a mnogi
primiše od kulture samo izvanjski blistavi ispraz-
ni sjaj. Do jezgre još nijesu došli. Sve to u sta-
nju 1 da nam PISA uništi muhamedovski ele-
menat, a na njihovo mjesto sjest će jinac, i
tako saviti da m u samom sicu RA
, Muhamedovce valja dakle na svaki način spri-
jateljiti s novim vremenom i mišljenju, a time bi-
ti će spaseni za Hrvatsku. Ovo postaviše zadaćom
dva darovita mladića Osman ef, Hadžić i Ivan Mi-
ličević, pa ujedinivši zaance u osobama, meću im
e ya ay Jer
om okoris stinito 4
no ljubavlju i pjesničkom u mei si
sve, a ove se pripovijesti njihove mogu brojiti a-
“i Ž sega. Drim Ž ono svakako megju
jatelji ustraju na tom SPS zacrni, do: D0
u želji da koristimo onim
Pogled po svijetu.
Rat izmegju Grčke i Turske potisnuo
je u nazadak sve drugo. Silna vojska s jedne i s
druge strane, sakupljena na tesalskoj megii nije
rci su
To su moje misli. Svak pak neka sam čita, | ali na odlučite, ako još jedno .
misli i sudi, pak mislim da mu moje misli neće | nu, loo VE te se je ila mag pa
biti na odmet. & došlo do ozbiljna rata. Položaj se dade brzo go-