List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. donašanjiv u kuću i za Austro-Ugarsku, ovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo 4:50, na po godine tiof. 2:25; za vnik sa i Bosnu Her: fior. 4:50, i poštarski troškovi Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se je predbrojen i za došasto polugodište. Na Balkanu. . Usprkos prvijeh pobjeda sa strane turske vojske, Grčka je odlučila da se do skrajnosti bo- ri sa jačim i mogućnijim takmacom., Ona se je tako podnijela i pred Europom, kad joj je ova bra- nila da se upušti u rat radi kretskog pitanja. Grč- ka se danas nalazi u sukobu sa svim velevlasti- ma, a zatim u ratu sa Turskom. Njezine su finan- cije iscrpljene; ona nema više ni novaca ni hra- ne, a ni vojnika, jer sve što je država mogla da digne na oružje, otpremila je na granicu. Kako danas stvari stoje, čovjek ne može nego da se zapanjem čudi grčkom pokretu. Tu se mogu da na- metnu samo dva pitanja: ili Grčka ima nekoga za sobom, koji sada šuti, dapače čini se ko. da joj je protivau, ali u zdvojnom času spravan.je izaći iz svoje reserve — ili ona takova prijatelja ne- ma. Ako ga ima. onda bi se njezin prkos, kojim izazivlje svu Europu, mogao donekle razumjeti. No ako ona nema nikoga, koji je sklon da je u ovome teškome času pomogne, onda sva njezina hrabrost ne može se tijem imenom ni nazvati; to je neka vrst narodnog delirijuma, kad plane i po- ludi malo i veliko, pak u fanatizmu svom ne gle- da i ne promišlja nego se slijepo upušta u vrato- lomije, iz kojih se vraća tek krvave glave, Ovako bi doista moglo i da bude. Duševno stanje grč- koga naroda u zadnje doba tako je bilo uzrujano, da vladi i dinastiji nije ostalo nego da bira izme- gju rata s Turskom, pa kakogod progje, i domaće revolucije te abdiciranja dinastije. Drugoga izlaza nije bilo, Nije se čuditi, da su vlada i dinastija odabrale ono prvo, jer bolje da domovina bude junački i potučena, pego da zavlada aparhija.. Ali grčki narod ovom prigodom, ako ,je i pokazao hrabrost desperateura, dao je loš dokaz o politič- kom shvaćanju i trijeznosti svojoj. Nijesu ovo vi- še oni stari Grci Aristida i Themistockla, Sokrata i Perikla, već strastvena i fanatična masa, čiji su vogje u bezdušnoj megjusobnoj borbi nemoćni da narodu kažu trijeznu riječ u zgodno vrijeme i da ih ovaj posluša, Ali ratna sreća nestalna je drugarica, ona mo- že Turke i da iznevjeri. Lako je bilo predvidjet što će da se dogodi, ako Turska potuče svoju ma- nju suparnicu. Onda će se velevlasti umiješati i zabranit joj da je uništi, složane na svom stanovi- štu, koje do dauas nijesu promijenule: da naime neće dozvoliti, da nijedna od ratujućih vlasti po- vuče za se kakve koristi. Turska će velevlasti bez sumnje poslušati, jer njezina diplomacija pokazala je u zadaje doba dosta takta i opreza. 1 ako joj pobjeda ne bi donijela koristi ; ni u zemljama, ko- je joj vlasti ne bi dale, ni u rataoj ošteti, koju joj Grčka zanago ne bi platila, Turska bi se s njome mogla okoristiti radi svoje nutarnje konsolidacije, a i to bi joj bilo dosta. Iz svih ovih razloga po- bjeda Turske ne dovodi do daljnjih zapletaja. Ali ako ona izgubi? Ako je Grci jednom zdvojnom pobjedom potjeraju iz Tessalije, ili (što se takogjer može dogoditi) ona radi raznih doma+ ćih uzroka ne uzbude sposobna voditi dugu vojau na guerille, na koju regbi da je Grci hoće:da na- suču? Onda se otvora orizonat nepredvidjivih su- koba. Marširanje Grka u Macedoniju & poraz tur- ski, krenuo bi i druge balkanske državice, naro- U DUBROVNIKU 1. Maja 1897. šalju se Uredništvu. čito Srbiju i Bugarsku, koje sada miruju jer im je tako svjetovano i jer se boje. Nu Macedonija niti je grčka ni srpska, nego je većinom bugar- ska, Na Solunu drugi ,interesi“ križaju se sa svom ovom trojicom. Isto se može reći i 0 Cari- gradu. Jedan korak izazivlje drugi, sukob opće naravi, rat na Balkanu i u Aziji, na Sredo- zemnom i Baltičkom moru i miljarde franaka i milijuna vojnika i opći pokolj svijeh dvojnijeh, trojnijeh i četvornijeh saveza. To je jasno i neis- ključivo. A svrha svega toga? Ko će pobijediti, ko će ostati pobijegjen? Strašna zagonetka! Jedno je samo jasno: u ovoj orijaškoj borbi, ko bi najgore prošao to bi bili mali narodi i njihove državice, jer orijaši nemaju kada da se osvrću na njihove interese. Kao pobjednici oni bi uništili sve male protivnike, a apsorbirali svoje malene savesnike. Eto to je položaj na Balkanu. Europa je da- nas veliki magazin praba. Blizu toga magazina grč- ka i turska mlate se bakljama, iz kojih na sve strane skaču iskre. Velevlasti, prepadene, nastoje da zagrade da oganj ne pane na barut. Ali i jed- na iskra dostatna je da sve zapali i u lagum digne. U takome stanju nije čudo što sva Europa nalazi se složna, jer strah je veliki učitelj. Nije čudo da mnogi pravedni i liberalni državnici ne žele pobjedu grčkom oružju. Neda zanijekati, da Grčka, ma kakogod se ona sada vladala, vojuje za svoju pravednu stvar, za narodno pitanje. Na- zad četiri vijeka došao je Turčin iz Arije i priti- snuo Grke, ali im nije mogao digauti narodnosti. Neki su se oslobodili, ali ih je još mnogo pod njegovom vlasti. I svi žele, da se pridruže svojoj braći. Evo to je ta borba. Italija, koja se ovako ujedinila najteže osjeća nenaravnost svoga položa- ja, koji je u protuslovju sa njezinim tradicijam. Ali iz ove borbe mogu da se izležu posljedice po- gubne ne više za pojedini narod, nego za čovječans- tvo, a u politici valja da uvijek vlada pravilo : iz- megju dva zla izabrat manje. Eto valjda glavnoga načela, po kome Europljsni uzimlju grčko-turski sukob. === Nastavak neizvjesnosti. Otvorilo se je carevinsko vijeće u Beču. Za- stupnici pogjoše tamo, što no riječ, glavom u tor- bi. Jedina riječ koja može da obilježi položaj zo- ve se neizvjesnost. Niko ne zna ništa. I koliko god nam neki listovi i političari iz raznijeh po- krajina tvrdili, da su oni dobro obaviješteni, to- me se ne može vjerovat. Neizvjesnost vlada u sastavu većine, Grof Badeni sam nije s njome na čistu. Dok je on sa raznim strankama paktirao, iskočila mu je ona iza legja, te kroz parlamentarnu komisiju impo- nirala, da s njome računa. Ali ova većina sastoji iz eterogenih elemenata sa raznoga gledišta. Česi i njemački konservativci, ako bi se u foudalnim stvarima i nagodili, dijeli ih pitanje školstva. A što vele ustavovjerni njemački veleposjednici, ko- jim je program jedinstvo Austrije? Ima tu i Hr- vata, koji izjaviše da je njihov dolazak u Care- vinsko vijeće samo privremen, & daje njihovo mjesto u Zagrebu. Svi ovi elementi ne mogu da se trajno nalaze zajedno, jer se njihova gledišta u više pitanja nemilo kose. Ali to još nije glavno. Glavno je položaj Če- ha i njihovo stanovište naprama češkome držav- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. nome pravu. Sada dolazi na red rasprava o adre- si. Vlada valja da se tu izjavi; desno ili lijevo. U sredini nije moguće da ostane. Ona je doduše izdala onu naredbu 0 češkom uredovnom jeziku u Češkoj, zatim je ovih dana objelodanila drugu, doslovce jednaku, za markgrofiju Moravsku. To su bez sumnje velike koncesije, koje su Nijemce ne- milo ozlojedile. Ali od ministarske naredbe za pa- ritet jezik4, koja naredba još nije postala zakonom, do češkoga državnoga prava i ostvarenja češkog kraljestva ima još dobar komad puta. Hoće li se Mladočesi tu zaustaviti, ili će, upotrebiv položaj, zahtjevati, da se naprijed ide? Eto to je pitanje, nistočno“, ili bolje, sjeverno pitanje naroda Austro- Ugarske monarkije i kompas, po kome će se vla- dati ostali njezini pdci. Adresa, a još više rasprava 0 adresi na to će nam opširno da odgovori. Ali ako i ne bude adrese? Ne bi se to prvom dogodilo u bečkom parlamentu, jer i prošlog zasijedanja zastupnička kuća nije mogla naći par perijoda, koje će da u- pravi kruni, i na njih da okupi većinu pa tako adrese nije ni bilo. A onda? Ostaje opeta stara praksa, vladanje od slučaja do slučaja ili još gore jedno činovničko ministarstvo, valjda s istim Bade- nijem na čelu, koje će samo riješavati tekuće po- slove do boljih vremena. Jasno je dakle kako cijela situacija stoji da- nas u rukama Mladijeh Čeha; do njihove je dr- žavničke mudrosti, kojijem tijekom imaju da kre- nu naše ukapne stvari za jedan decenij, a možda 1 više. Uz to dolazi i pitanje nagodbe po srijedi. Magjari su u zadoje doba postali nepopustljivi vi- še no ikad. Oni imaju jednaka prava sa Cislajta- nijom u svim zajedničkim stvarima, s razlikom da se oni s tijem pravima imnogo više služu i razba- cuju, a ipak neće da plaćaju više od trećine za- jedničkih trošaka ! Istina, da se kvota za ove troš- kove ne udara po pravima, što ih koja zemlja u- živa, nego po njezinoj poreznoj snazi, ali ni tu neće Magjari da popuste. Ministarstvu austrijskom spada ovdje težak teret: iznajprije mora on da nastoji da Magjari kvotu razmjerno porezu povi- se, a da pri tom ne bude se prisiljeno doći do presude kraljeve, a zatim da u parlamentu ispo- sluje većinu od dvije trećine. Hoće li mu ovo zad- nje poći za rukom, uz elemente državno-pravnih stanovišta, koji su se našli u novoj većini? Ili uz Nijemce koje je češkim koncesijama stjerao u skrajnu opoziciju? Na to je teško odgovoriti. Nego, ma kako stvari krenule, jedno iz ovog neizvjesnog položaja izlazi ipak jasno kao sunce : da se u Austriji danas bez Slavena ne može vla- dati, Kad se to bude moglo kazati i za Translaj- taniju onda je slavenska stvar u habsburškoj mo- narkiji svoju budućnost za vazda osjegurala. Za nas Hrvate ne bi trebalo dotle čekati, Nama bi dosta bilo, da dogje dan, kad se u Banovini, u Hrvatskoj, ne bude moglo vladati — bez Hrvata, a ta da je, uz položaj što ga Hrvati i Slaveni za- uzimlju u Beču, naše pitanje konačno riješeno ! Spljetskome ,, Jedinstvu.“ U svijem ovijem velikijem i malijem pitanji- ma, koja sada zabavljaju bilo monarkiju u Beču, bilo Europu na istoku, i naš domaći svijet pušta m mmm———=mmini .