Br. 19. U DUBROVNIKU 8. Maja 189%. GRVENA HRVATSK : List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi ovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, poštom : na godinu fior. 5, na yo godine fior. 2:50 ; za inozemstvo 4:50, na po godine fior. 2:25 ; za i Bosnu Hercegovinu s fior, 4:50, i poštarski troškovi. šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se Pojedini. broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava. je predbrojen i za došasto polugodište. Za bolje ili za gore? Posjet Frana Jozipa I. u Petrogradu i one izjave što su tamo učinjene o zajedničkom cilju, vidicima i solidarnosti, učiniše, da je ovaj, isprva prosti akt uljudnosti, postao političkim dogagja- jem prvoga reda. Izmegju Austrije i Rusije pos- tignut je neki sporazumak. To je jasno i nedvoj- beno, a takov čin može se punijem pravom naz- vati historijskim. Nema sumoje, da se tu radi o istočnome pitanju. Ovo potvrgjuje ona nota što su je dogo- vorno i složno upravila oba ministra vanjskih po- sala balkanskijem državicama, gdje im se zahva- ljuje za njihovo korektno i miroljubivo držanje u grčko-turskom sukobu. Pitanje je, koliko će ta pohvala donijeti koristi ovijem državicama, koje su propustile dobru prigodu. Turska kao pobjed- nica sada će se ojačati i s njome se neće tako moći govoriti kao lani. Ministri presjednici na Bal- kanu imaju u žepu od Austrije i Rusije ove priz- nanice, a Srbi još i nekoliko biskupa, koje im si- nodi neće da potvrde. Jasno je dakle i to, da su i Rusija i Austrija ovim sporazumom zakrčili put narodnim aspiracijama balkanskih naroda za dece- nije, ako ne i više, što se sve izrazuje u onoj devizi, koja danas sačinja njihov istočni program : integritet Turske. Za pas je od svega toga još znamenitije, da pogledamo ne nosi li austro-ruski sporazumak i nam Hrvatima kakovih posljedica? Moramo li mu se mi veseliti ili žalostiti? Na ova pitaoja odgo- vor je vrlo mučan. Njemačke i magjarske izjave pune su rado- sti nad petrogradskim dogagjajima. To se nekako čudno čini. Ako je istina, da od Sadowe do danas Magjari najjače uplivaju na pravac izvanjske politike, onda je njihovo novo oduševljenje za Rusiju i mla- doga gosudara vrlo značajno. Za njima naravno slijede Austrijski Nijemci, da udaraju u isti notu. Čemu se vesele ova čeljad? Što se oni nadaju od austro-ruske solidarnosti? Misle li da će oni sa- da kad nema pogibije, da će se mir narušiti, u pitanju slavenskom u našoj monarkiji zadobiti slo- bodnije ruke? Ova nada mogla bi imati i nekoga temelja. Rusija ima svoje ciljeve i svoju narodnu politiku. Ta politika još nikad dosele me bijaše slavenska, nego uvijek i isključivo ruska i pravo- slavna. Ona i sada ima na umu samo svoju stvar i ničiju drugu. Ova joj evo neda da protiv muhame- danca Osmanlije pomogne pravoslavnoga Grka. No u politici tako i treba da bude, Svaki narod pazi u prvom redu svoje interese. Ali pita se sada: a pijesu li uprav ti ruski interesi postali danas ta- kovi, da se oni križaju sa interesima nas ovamoš- njih Slavena, na veliku radost Beča i Budimpešte, koji tome srdačno pljeskaju ? U tom slučaju stva- ri bi mogle okrenuti na gore ne samo nama nego i ostalijem Slavenskijem narodima, počinjući u pr- vom redu od onijeh koji su dobili austro-rusku zahvalnicu notu. Ali pitanje imade još i drugo lice. ; Pozuata je dojakošnja politika austro-ugar- ska na Balkanu. U Beču i Pešti nastojahu, zi bi se skcija pražila preko Novog Pazara pa lunski zalijv. Tako barem tvrde velike sre A nije bilo dementirano, Radi toga i križahu ,se s njima ruski interesi. Ali da so u. tom smislu mo- že raditi, moralo se proći preko Banovine, Dal- macije, Bosne, Hercegovine — dakle preko Hrvat- ske. Nijemci i Magjari — ako su to imali na umu bilo je opeta samo u interesu vlastitome. A kako protegnuti te interese, kad bi slučajno od gornjih pokrajina opstojala neodvisna grupa Hrvatske, sa svojim glasom, svojim pravima i svojom politikom, koja zacijelo ne bi mogla u tom ići na ruku ma- gjarskim i njemačkim aspiracijama ? Ujedinjena Hr- vatska bila bi doduše jaka poluga habsburškoj monarkiji, ali istodobno i zaprijeka njemačkih i magjarskih planova — tvrgjava Slavenstva protiv invazije tugjinstva na Istok. Možda baš zato naše hrvatsko pitanje toliko i zapinjaše? Sada dakle kad je uglavljen sporazum Au- strije i Rusije — uz mačelo [Integritet Turske, zaustavljene su njemačke i magjarske težnje sa devizom Drang nach Osten. Tu se ne može poj- miti čemu se vesele ona gospoda. Ako oni misle da će sada, mirni sa sjeverne strane, s kojom spo- razum ovako pozdravljaju, da će lakše da o- bračunaju sa slavenskim pitanjem u monarkiji, ko- je im niječe gospostvo i supremaciju, ali tu je i nas, koji ćemo pokazati da smo im i u ovoj pe- jednakoj borbi potpuno dorasli, Ovo specijalno vrijedi za nas Hrvate, čiju je stvar petrogradski sporazumak pomaknuo u novi stadij. Zašto nam ovaj ne bi mogao biti povoljan ? Kad se dogagjaj promotri sa svijeh strana, teško je nmapriječac odsjeći, je li on došao za na- še bolje ili gore. Razni razlozi vojuju i tamo i a- mo. Ali jedno stoji neoborivo, a to da je sada pripoznato i utvrgjeno, da se preko Hrvatske ne- ma više kuda ići. Čemu se onda ne bi uredilo njezino državo- pravno stanje? Apetit magjarsko-njemački sada se bez sumnje na njoj zaustavio, no ovdje odlučuje- mo mi sami, naša narodna svijest, mudrost i od- važnost našijeh prvaka, koji moraju da upotrebe položaj i da koraknu naprijed. Ako to učine nek budu uvjereni, da se neće naći sami. S njima će biti sve Slavenstvo Austro-Ugarske monarkije, či- ji interesi takogjer zahtjevaju, da se obali njemač- ko-magjarska prevlast. Ako bi se to dogodilo, onda nama na do- bro dogje petrogradski sporazum, jer bi se u nu- tarnjosti monarkije moglo da mirnim putem izve- du reforme, koje bi nama i drugim bratskim na- rodima zajamčile opstanak i bolju budućnost. Svi znaci kažu da bi pobjeda bila naša — a neka se Nijemci i Magjari vesele koliko im duši drago. Odgovor. Od pisca članaka Srpski komenat poslanici austrijskih biskupa primamo : Na ponovna izazivanja urednika srpskog , Du- brovnika,“ da mu dokažem kad je ,Dubrovnik“ »kovao u zvijezde“ poslanice i pisma pravoslav- nih episkopa i kad je, pišući o političkom drža- nju svećenika Hrvata, prekoračio i same granice uljudnosti, odgovaram mu ovoliko : Ako se moje riječi ,kovati w svijezde posla- nice pravoslavnih episkopa“ moraju da uzmu do- slovce i pošto neću da razgledam zbirku / Vaših »Dubrovnika“ meni na raspoloženje stavljenih — onda Vam rado vjerujem, da se u , Dubrovniku“ ! nijesu rečene poslanice u zvijezde kovale! Što: da rečem, — ako sam se, iza svijeh onijeh čla- naka što ih je ,Dubrovnik“ pisao proti pokreta- čima jedinstva, (koje mora da želi svaki kršćanin) zbilja prevario, kad sam rekao, da je taj list odo- bravao pismeue protimbe sa strane pravoslavnih starješina? Humanum est errare, i ništa drugo. Milo mi je dakle da Vi nijeste kadri kovati u zvijezde ono što se neda kovati i tu Vašu izjavu uzimljem rado na znanje. Ovoliko na prvi Vaš upit. Žalim što Vam mogu da podam. precizniji odgovor na drugi Vaš upit. Pojam uljudnosti, ka- ko ga Vi shvaćate, meni je nepoznat. No cijenim da i divljak mogao bi osudit postupanje srpskog . »Dubrovnika“ proti hrvatskome katoličkome sve- ćenstvu sa gledišta i same uljudnosti. J& li bila uljudnost onako napadat na naše- ga biskupa, kad je lani pošao u Sarajevo i korit ga, jer je sobom poveo preč. Ljepopili uzor svye- ćenika i patrijota, samo zato jer je Hrvat? Je'li bila uljudnost pisat, netom je u Du- brovnik došao slavni nadbiskup Stadler, da su ga oni ,štedili“ jedino zato jer je bolestan, ali kad se oporavio, da ga više štedit neće, što se je pri- znao Hrvatom, a pred dubrovačkim Hrvatima? Je li uljudnost napadat presvj. dr. Marcelića i proglasivat ga neznalicom zato što je učinio o- balit neku gragju bez ikakve znamenitosti prislo- njenu na crkvicu sv. Stjepana, jer je bila u ta- kom stanju da je prijetila pogibelji života? Je li uljudnost grdit i u rug uzimat kanoni- ka dum Mata Pištu, laživo ga proglasujuć za auk- tora Diskorasa, da se sa srpske strane budi pro- tiv njega to veća mržnja ? Je li uljudnost da jedan piskaralo ,,Dubrov- nika“ dava lekcije cijelome austrijskome bisku- - patu, zbog njihove na glasu poslanice? I ovako bismo mogli neprekidno slijediti, ali bilježimo zadnje. : Mogao bi još i neke druge upite učiniti ,Du- brovniku“ glede: uvrijeda učinjenih samome kano- niku Matu Pišti, za koje bi, kad bi mu do njih: bilo stalo, on mogao pitati još više nego zado- voljštiuu. Mogao bi zahtijevat, da mu ,Dabrovnik“ iznese na polje la sua vita e miracoli; sa kojim izrazom obično se meće u sumnju nečije moralno i društveno ponašanje. Mogao bi tražit da mw is-' nese na vidjelo ma jedan sami okrutni čin, ;po ko- me, kao što je pisao , Dubrovnik“, kanonik Pitta kadar bi bio sve Srbe na lomači izgorjeti. Nije , potreba da se urednik ,Dubfovnika“ velo muči u iskanju takih osvada po svome listu, jer take u- vrede nalaze se odmah u prošlome broju ,Du<: brovnika.“ Nu kan. Pišta zato ne pita niti će pi+: tati ,zadovoljštinu“, jer je on već svojom posna- tom izjavom predao sebe na milost i neinilost uš rednika srpskog ,Dubrovnika.“ U Dubrovniku. 5 maja 1897 o idi M. k. P. |)" Udri pobro!!, Mora da srpskoj stvari u Dalmacijt eo M ma zlo, kada se isti Srbi na to ami vele da je nastala sgatija, mlitavost, dd se ništa: pe radi, a što je još najgore, da je zavladala nes | trakom ranje [s m ni atm