Br. 20. U DUBROVNIKU 15. Maja 1897. Godina VIl ORVGNA HRVATSK Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi šalju se Uredništvu. 4 Za oglase, priopćeno, zahvala i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. 4:50, na po godine tior. 2:25; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior, 5, na po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo fior. 4:50, i poštarski troškovi Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrat! list kad mu pretplata mine, smatra se da || Više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, fe predbrojen i za došasto polugodište. w Borba u Beču. Iznimuo narodno-političko stanje u Austriji dovodi i do skroz protuslovnih parlamentarnih poslje- dica Ko bi išao da analizira većinu, koja je pro- šle sedmice glasovala proti predlogu, da se mi- nistarstvo Badeni stavi pod optužbu, pak je us- poredio sa manjinom, koja je predlog podupirala, taj bi morao doći do logičnog zaključka, da je Austrija slavenska država, sa slavenskom vladom, koju podržava slavenska većina svih slavenskih naroda i da Nijemci sačinjaju tek jednu jaku o- pozicijonalnu grupu, koja se bori, da istrgne iz ruka većine koju od onih povlastica, što ih imaju razne narodnosti austrijskih Slavena. I doista za vladu glasovaše ponajprije svi Česi, zatim Poljaci umjerene i oporbene boje, Ru- si radikalci i umjerenjaci, Slovenci klerikalci i li- beralci, Hrvati narodnjaci i pravaši — oni prava- ši čiji program stoji u sukobu sa svim postojećim odnošajima i sistemima u našoj monarkiji. Nijed- na slavenska grupa ma kojoj god narodnosti pri- padala nije izostala da ne podade svoga glasa gro- fu Badeni i tako je on dobio 66 glasova većine. Naprotiv proti njemu glasovaše skoro svi Nijemci, i ustavni veleposjed i demokracija, socijaliste i li- beralci, narodnjaci i Schonererovci, u jednu riječ cvijet austrijskog nijemstva. Pa ipak ova slučajna njemačka opozicija, ovo je prava faktična vladina većina, jer se po njezinu duhu još uvijek u Aus- triji vlada; dočim grupe koje evo spasiše Badeni- jevo ministarstvo, učiniše to s toga, jer Nijemci htjedoše da Slavenim, imenito braći Česima, otmu i pogaze i ono malo pravice u pitanju svoga je- zika, što su je kroz trideset godina ljute borbe evo sada teškom mukom izvojšstili. Ako se okrenemo kolo naokolo, vidjećemo mi da je u Austriji još uvijek sve njemački. Če- ški narod, radi koga se bijaše i podigla ova silna gungula, dobio je sada samo toliko, da mu je « češkoj zemlji češki jezik u nekim samo strukama donekle tek izjednačen sa njemačkim. Ostali sla- venski narodi ni toliko nemaju, ali oni moradoše poduprijeti češku stvar kao svoju vlastitu. Od ove koncesije do posvemašnjeg isključenja nijemštine iz svijeh slavenskijeh krajeva daleko je kao od neba do zemlje. Onda bi tek dotični narodi iz- vojštili svoje potpuno jezično pravo. Njemački je jezik još uvijek gospodujući. Parifikacijom, koja je vrlo manjkavo ito samo u njekim predjelima provedena, dolazimo ipak do zaključka, da u mo- narkiji svaki Slaven činovnik mora znati njemač- ki, dočim Nijemcu nije potrebno znat slavenski, izim u slučaju da hoće da služi u slavenskim kra- jevima, Ako k svemu ovome još pribrojimo oru- žništvo, mornaricu i vojsku, gdje je njemački je- zik jedini i obvezani, onda ćemo vidjeti kolišno je to što su sada dobili braća Česi. Pa ipak i to malo moralo se branit i nogama i rukama i mo- rale su vladi doć u pomoć i stranke protivne si- stemu, da je ne sruše oni, čiju prevlast ona je ipak potpuno očuvala ! Mora se potpuno odobrit postupanje našijeh zastupnika, koji su se u ovoj prigodi pokazali do- | brijem političarima. Ali u isto doba neće se oni zaustavit na ovome činu, nego će ići dalje. Borba u Beču postala je takove naravi da se od tamo nije moguće nadati, e bi nam najed- nom povoljan položaj donio u krilo sva ona pra- va za narodnost i jezik, što ih mi uz ovo privre- meno stanje od Austrije možemo očekivati. To se vidjelo i kod Čeha koji su daleko jači i važniji faktor od malene i siromašne Dalmacije i Istre. Nije se dakle još za sada nadati odlučnijem bit- kama, gdje će neprijatelj, potučen, morati da nam na jednom povrati, što nam je vjekovima otimao. Ova borba čini se da neće imati takav ispadak, nego će biti niz neprekidnih žestokih okršaja, u kojim će gospodujući elemenat grčevitom energi- jom da brani svaki pedalj zemljišta i mi ga nje- mu moramo isto tako pedalj po pedalj otimati, do- kle ga sasvim ne suzbijemo u njegove maravne granice. Ali tu se ne smije časom prestati ni oda- hnuti. Nek je borba postojana, neprekidna, neu- morna, bez obzira na Petra i Pavla. Iza češko- moravskih naredaba moraju se tražiti hrvatske i slovenske naredbe. Borba za jezik ma svoj liniji, dok je još vruće i dok se ovaj lijepi prizor sve- slavenske sloge ne pomuti posebnim vidicima i interesima. Austrija je još uvijek njemačka i on- dje gdje bi morala da bude slavenska. Ako Slaveni spasiše grofa Badeni, ne smije on to tako brzo da zaboravi. Ovim se položajem treba što bolje i što brže okoristiti, a to može biti samo odlučnošću i nikakvim oportunitetom. Česi nam dadoše dobar primjer. U oči hrvatskih izbora. Do koji dan obaviće se izbori za hrvatski sabor. Hrvatska je postala glasovita radi svojih iz- bora osobito za ere bana Khuena Hedervary. I u nas bude mnogo puta pojava koji nekako čudno tumače slobodu glasovanja koja je proglašena, ali u Hrvatskoj u tom su daleko napredovali, tako da bi mogli služit za učitelje svijem većinama, koje u narodu nemaju većine. Nije ni čudo kad se zna da je to magjarska škola, koju narodna stranka preko Velebita onako sustavno promiče. Naši u Dalmaciji čuli su o tome dosta pri- povijedati, pa ipak mnogi nema mi pojma dokle u ovom slučaju doziže upliv vlade, koja se s njime bez skrupula služi i kako je on jak. Ovaj upliv zahvaća u prvom redu svekoliko činovništvo, koje ne samo da ne glasuje za opoziciju, nego se ne- smije ni usteći, Ali;on prolazi preko ovog silnog službenog aparata i u šire narodne krugove; on djeluje preko činovnika-sina na oca neodvisna gragjanina, na brata neodvisna trgovca i tako re- dom. Ovaj upliv zavlači se preko imenovanja, pro- maknuća i eventualnih otpust& i zapostavljanja i pod one krovove, za koje biste rekli, da su naj- nezavisniji. Ni svećenstvo nije poštegjeno, hvala uredbama koje onamo vladaju; odvjetništvo radi stallum ageudi koji se ne dijele opozicijonalcima; liječništvo radi uredba općinskih koje nemaju ni- kakve autonomije; poduzetništvo radi javnih rad- nja. Ovo vrijedi i za druge struke ljudskoga zvanja. A gdje sve to ne dostaje, ondje pritječe u pomoć brachijum i glasovita formula: ,piši Junković !* Ovo je ono što mi u kratko zovemo magjar- skim političkim moralom. Kako djeluje ovaj magjarski moral neka svjedoči slijedeći primjer: U jednom od slavon- skih kotara kandidira župnik Bešlić, bivši zastup- nik magjarvn. Opozicijonalac, odvjetnik dr. Kova- čević iz Djakova, upravio je tome župniku otvo- reno pismo u kojem mu kaže, da mu je on (Beš- lić) jednom u Zagrebu kao magjaronski zastupnik sam priznao, da je uvjeren, kako uz ovakovo vla- danje još za dvije saborske perijode nestaće u Hr- vatskoj svake autonomije! Ono Kovačević javno Bešliću piše. Župnik Bešlić nije na ovo pismo još ništa odgovorio, nego mirno kandidira u svome kotaru, te ako bude izabran poći će u Zagreb sjesti uz grofa Khuena i podupirati njegovu poli- tiku premda je uvjeren, da će uz tu politiku za 10 godina nestati traga svakoj autonomiji Hrvat- ske ! Evo ovakovi su ljudi kandidati narodne st1an- ke, ovakova je ta stranka u Banovini. Mi ne di- jelimo mnijenje župnika Bešlića. Hrvatska neod- visnost odoljet će i drugim navalama, ali ovo iz- nosimo kao primjer koliko se korumpiralo u Ba- novini sa strane nosioca sustava. Radi svih ovih uzroka, mi ne možemo oče- kivati da će opozicija napraviti čudesa, tim više što su se mjere ovaj put pooštrile, jer ona izlazi složna na izbore. Mi se sjećamo da su u Zagrebu činovnici onim časom bili otpušteni iz službe, čim se je saznalo, da su glasovali za opozicijonalca. Težak je dakle položaj našijeh prijatelja, ter mo- žemo nazvati junakom svakoga onoga, koji će se uz ovakove prilike usuditi, da im poda svoj glas. Hrvatski narod listom pristaje uz njih. Nikada još ne čusmo slobodna Hrvata, koji bi odobravao da- našnju politiku u Banovini. Ali ova politika ključ je sistema u monarkiji, a s tijem je sve rečeno. Mi od srca pozdravljamo titausku borbu, što je nejednakim silama poduzimlje ujedinjenja opo- zicija, ali ujedno znamo koliko ona kod gore na- vedenih okolnosti može postići. Za to od nje ine očekujemo velika broja, nego samo ljudi, sloge i požrtvovna pregnuća za hrvatsku stvar. Hrvatski narod može biti zadovoljan i sa ovakim rezulta- tom, što će mu ga, ako Bog da, iznijeti stranka prava i neodvisna strauka iz ovih izbora. To će biti temelj, na kojem će Banovina jednom početi, da ozbiljno radi da ispuni onu misiju, koja joj po pravu pripada. * * x Da se pak vidi kako se u Hrvatskoj postupa sa opozicijonalnim kandidatima, donosimo ovo pi- smo što ga je upravio g. dr. Frano Vrbanić, u- redniku ,Obzora.“ Gosp. Vrbanić jest sveučilišni profesur u Zagrebu i vrlo uvažen jurista, a po političkom uvjerenju spada megju najumjerenije neodvišnjake. Njega kandiduje složna opozicija u kotaru Novogradskom. Pismo glasi : Velecienjeni gospodine uredniče ! Ja sam u subotu poslije podne i jučer po: sjetio jedan dio izbornoga kotara novigradskoga. Da nebudem imao neprilika, premda po zakonu nisam dužan, ipak sam priobćio ovu svoju naka+ nu kr. kotarskoj oblasti u Koprivnici i onoj u Gjurgjevcu, označivši točno mjesto i vrieme, kad ću držati dogovor s izbornicima i spomenuvši, da će me pratiti g. Eduard Tottar, trgovac iz Viš ria. Na ovu prijavu dobio sam pismen odgovor, u kojem mi se zabraijuje držati sastanke pod ve: drim nebom, a po kr. kotarskoj oblasti u Novi+ gradu naročito ne dopušta, du me prati g. 'Tottar, Došavši na kolodvo u Koprivnicu, vidim, kako m oem GEO OO A