1 : ti stsret idu dva gospodina, koja mi se predstavi- še kao kotarski pristavi; jedan od njih mi reče, da je dobio nalog pratiti me u okolišu cieloga ko- tara novigradskoga. Opazivši ovaj potonji gospo- din na kolodvoru g. Tottara, koji me je prijatelj- ski dočekao, izjavi, da ne može dopustiti, da me g. Tottar prati u Novigrad. Nakon mnogih molba i dokazivanja, da g. Tottar mora kući preko No- vigrada, dozvoljeno mu je voziti se s menom uz dodatak, da se do Virja ne smijemo nigdje usta- viti; podjedno je upućen gosp. Tottar, neka se u obće nigdje ne pokazuje u kotaru koprivničkom, dok izbori ne prodju, te neka ne dolazi niti na kolodvor u Koprivnicu u cielo to vrieme. U prat- nji jednoga od gospode pristava podjosmo u Virje. Kako je bilo na sastancima izbornika, o tom Vam neću pripoviedati, spomenuti ću samo, da su oni držani u prisustvu oblasti, te da se je kod sastanka u. Virju desio jedan čovjek, koji je, prem- da stranac, po naročitoj dozvoli kotarske obla- sti mogao prisustvovati sastanku, premda su ob- ćinski stražari dobili nalog, da svakomu put za- krče u dvoranu, tko nije izbornik ili birač. Taj stranac, koji je stajao pod osobitom protekcijom kotarske oblasti u Gjurgjevcu, bio je agent g. Zatluke (Ovo je Frankov čovjek ! Op. Ur.); on je prelazio selima, te me proglasivao izdajicom, a htio i govoriti ma sastanku u Virju ali ga je pro- šla volja. Jučer u jutro došavši u Molve, jedva što se navratih velečastnomu g. župuiku Tomašiću, poku- ca netko pa vrata, te unišavši u sobu, predstavi mi se kao bilježnik Čačić, i reče mi, da se prije svega navratim u obćinski ured, jer da mi ima nešto priobćiti. Obećam mu, da ću to učiniti, ali mu rečem, da ću prije poći u crkvu, nu on mi od- vrati, da će me on tamo pratiti, te da bez njega nesmijem nikamo pak niti u crkvu. Na to izjavim, da ću dakle ponajprije doći u obćinski u- red, te ga umolim, neka se iz sobe udalji, jer da ću se sa župnikom razgovarati. Gospodin mi bi- lježnik reče, da on ima ovlast ostati u sobi, jer mu je dužnost paziti, da nebi došao u sobu tko od izbornika; na moju izjavu, da je to privatan stan, da on u njemu neima nikakova posla, reče gospodin bilježnik, da on u sobi osta- ti može kao izaslanik oblasti, da će se ipak uda- ljiti premda to nije dužan, ali ujedno pobrinu- ti, da nedodje nitko više u župnikovu sobu. On ode, a pred ulazna vrata postavi se obćin- ski stražar. OQtidoh iz župnikova stana u obćinski ured, a za menom dakako i obćinski stražar. U uredu mi reče g. bilježnik, kako ima nalog od kotarske oblasti upozoriti me, da sam prijavio sastanak za subotu 8 sati u večer, pak buduć u to vrieme ni- sam došao, to da mi nemože dozvoliti sastanka u nedjelju, već neka učinim novu prijavu, & za tri dana da ću dobiti odluku. Na ovo odvratih g. bi- lježniku, da njegova tvrdnja nestoji, da sam ja prijavio sastanak za nedjelju u 9 sati u jutro, a ne za subotu u 8 sati, & za dokaz toga pokažem mu crno na bielo po njemu samomu napisanu po- tvrdu, u kojoj stoji naročito napisano, da se po- tvrdjuje, da je sastanak prijavljen za nedjelju u 9 sati. Nu g. bilježnik za to ne mari, on kraj sve- ga moga uvjeravanja i dokazivanja tvrdi da je sastanak prijavljen za subotu. Na moju izjavu, da ja po zakonu u obće ni ne trebam prijave, da ću ge ja radi toga bezakonja pritužiti preuzv. g. ba- mu i ako bude potrebno. i Njegovom Veličanstvu, odvrati g. bilježnik, da on zna kako mu je postu- pati a ja neka radim, što me volja, ali sastanka da držati nesmijem, što više, da mi ne dopušta ni pohoditi kojega izbornika niti se s ijednim od njih nosti mnogobrojnog naroda pratio sve do žrtveni- ka i ondje čekao, dok sam svoju molitvu dovršio, a zatim me izpratio sve do župničkoga stana. Do- šavši pred stan, rekoh mu, da je njegova funkcija prestala, a ja da ću prije u sobu župnikovu, & on- nu bilježnik reče, da on prije me je ostavio. Nakon toga sjednem u kola te po« djem u Ždalu, gdje me je već čekao kotarski pri- stav, koji me je sproveo u Golu, i ovdje bio pri- sutan kod sastanka. Istom nakon svršenoga sa- stanka, kad sam ostavio Golu, oprostio sam se s izaslanikom oblssti. Ja neću na ova fakta nadovezati posebnih misli, već se bilježim s osobitim štovanjem Vaš Dr. Fran Vrbanić. xs * * Uz ovakovo postupanje čemu se dakle mo- žemo nadati? Samo tome da je svaka sila za vremena. Pabirci. Organ srpsko-talijanske stranke, , Dubrovnik“, sa katedre dava lekcije desno i lijevo. Vidi se da njegov urednik nije zaboravio svoje prvašnje pre- trgnuto zvanje. Tako mu se dogodi pak u revnos- ti predavanja za i gdje je i kome govori, ne stavljajuć se da je pied Dubrovčanima nego ja- dan misli, da ga slušaju djeca iz prvoga razreda ili.. .. oni iz Srbije. Ali ni djeci od prvoga razreda ne bi ,Du- brovnikov“ pisac mogao dat razumjet, da je poru- šena zgrada, koja se naslanjala na starodrevnu kapelicu sv. Stjepana bila — crkva sv. Stjepana, jerbo i nezrela djeca, kad bi samo došla na mjes- to gdje je ona ruševna stala, morala bi odmah zaključiti, da je ta zgrada postala iz kasnijih vreme- na, da su je na crkvu sv. Stjepana bili samo na- valili, kako se to po njoj samoj opaziti može. O- vo bi svak shvatio, samo ne može da shvati ure- dnik , Dubrovnika.“ * * a Nu on ne može mnogo toga da razumije. On na pr. još uvijek masli, da hrvatske narodne pjes- me moraju zatv biti srpske, jer njeke od njih spo- minju Kosovo i Miloša. Njemu je to nepomljivo, ako ga, kao slušatelja historije, neko poduči, da u doba kad su ove pjesme postale vjerska a ne parodna tendencija slavila je zajedno juaake naj- različnijeh narodnosti, samo zato jer su se kao vi- jernici jedne vjere borili proti vijernicima druge vjere. Tako u hrvatskim pjesmama, koje je sači- nio kršćanski hrvatski narod nalazimo i Srba i Arbanasa, i Talijana, i Magjara, i Nijemaca, i Ru- munja uz junake Hrvate i o svijem ovijem narod- na poezija zanosno pjeva i slavi ih kao branitelje krsta od polumjeseca. Tako u hrvatskim pjesma- ma, koje ispjeva mwhamedanski hrvatski narod mi uz junake, po vjeri muhsmedance, Ličanine, Bošnjake, Hercegovce i Slavonce, nalazimo i Tur- ke, Kurde, Arape, Arbanase itd. Uz Senjanina I- va, od Zadra Todora, Zrinovića bana imamo i Sibinjanin Janka, Skenderbega Gjura, Iva Kapi- strana, mletačku gjemiju, bečkoga ćesara, pa na- ravno i Kraljevića Marka i Miloš Obilića. A uz Ličkog Mustajbega, od Orašca Talu, od Udbine Muja, paše od Travnika itd naći ćemo i Gjer- gjelez Aliju i Musu Kesedžiju i Troglav Arapina i cara čestitoga, čestitoga cara od Stambula, a 0- vi bogme nijesu bili ni Srbi ni Hrvati. Pa zato ipak gornje pjesme ne postaše ni rumunjske ni turske, ni arapske, ni srpske, nego hrvatske i je- dino hrvatske, jer ih je spjevao ovaj krasni hrvatski narod, koji se takovim osjeća i kome i sami pisac ,Dubrovnika“ pripada, ako ništa a ono odrogjeni sin. Razumije li sad zašto su hrvatske narodne pjesme nazvane — hrvatskim ? _. &# Nikomu drugome nego... onijem u Srbiji može da pripovijeda o svome velikome liberaliz- mu i antiklerikalizmu. Naši Srbi veliki su sntikle- rikalci... kad se tiče katolika. Ne tako kad se govori o pravoslavnim. Onda njihov liberalizam za- krkne. Zna svak da je duša na uredništvu ,Du- brovnika“ pop Jovo Bućin. I ,Srpski Glas“ je li- beralan organ. Ali prigodom zadnje skupštine nje- govih sudionika presjednikom bio je izabran pra- voslavni episkop Mileš, Liberalizam proti katoli- cima, proti svećenicima Hrvatima, ali naprama svojim srpskim kalugjerima deviza je (kako ono pišu) — najcrnja reakcija. Ova reakcija im i diktira, da na u pro- tiv katolika kad ištu konfesionalne škole, dočim svoje podižu i prave. Prava sloboda zahtjevala bi, da ono što je tebi. milo, dopustiš i drugome. A kad ih mi o tome poučimo, onda s mjesta skoče na katedru. Onda nam stanu kroz svoj ,Dubrovnik“ so- lit pe da oni nijesu proti tome da i katolici podižu iz svojih srestava, kako to čine i pravo- glavni Srbi, & da ne traže da im hi država osniva zajedničkim novcem. Ova bi nauka bila vrlo lije- PR i pravedna, da joj ne hramlje katedra s koje e izrečena. Učeni pisac valjda ne zna, da ako pravoslav- ni imaju svoju zakladu, da su je imali i katolici ; pa dok pravoslavni svoju imaja i dan danas, ka- tolička se rastopila već odavna. Neka im se dadu njihove zaklade, pak će oni lako uzdignuti svoje škole. A dok se to ne dogodi, imaju, ako hoće, pravo, da traže ono što Srbi već davua posjeduju. Evo koliko valja učena lekcija ,Dubruvnikova“ piskarala * Ž * A sada va dnu slatko — dulcis in fundo. _ Srpski kralj bio je va Cetinju i pozdravio Nikolu 1. To je bez sumnje za Srbe veseli doga- gjaj i mi ih razumijemo. Ali sve ima svoje gra- nice, pa tako i srpsko veselje ko i njihovo srpstvo. ,_, Kralj Aleksandar I. na povratku sa Cetinja sišao je na Kotor. Tamo su ga dočekali kao što se dočekiva jedan vladar On se je ukrcao na pa- robrod i ovaj je zadimio na Jadransko more put Senjske Rijeke. Ima li što naravnijega ? Nema, ali ipak u tom trenutku, kad je gle- dao kako dimi onaj parobrod, urednik , Dubrovni- ka“ zaboravi da je na katedri, pak se zanese u više pojetičke msštanije. 1 on nam vas razdragan pripovijeda, kako kralja u Kotoru dočekaše, kako ga je narod puzdravio, a pred narodom uačelniki kako se ukrcao na parobrod i kako je ovaj nosio srpskoga kralja (ili kako on oprezno piše: kralja Srbije) ,kroz srpski Bosfor“ gdje su ga sa svih strana pozdravljali Srbi Bokelji! Kako je to slatko. Sad ćemo mi da sjednemo na katedru, pa da mu s nje prišapnemo, da onaj načelnik Bokeljski koji je na tobožnjem srpskom Bosforu pozdravio srpskog kralja kao gosta svoga grada, da je onaj načeluik — bio Hrvat. Za danas dosta. Pogled po svijetu. Svršetak rata. — Od Pharsale Grci su iza kratka okršaja uzmakli na Domoko. Uopće oni su samo bježali i tom prigodom vojska se od 60.000 smanjila na 10.000! Poraženi htjedoše nadalje pr- kositi iza kako su pokazali svu svoju impotenciju. U to je Europa navijestila posredovanje, koje je Grčka pitala. Vojska s Krete već je opozvana, pod izlikom da treba u Thesaliji. Nastalo je primi- rje, a iza njega sljediće mir. Turci traže oštetu ratnih trošaka i da im se kao zalog za isplatu preda flota ili Tesalija dok ne budu namireni, a priznaće autonomiju Krete pod suverenstvom sul- tanuvim. Grčka će, uz kakve male promjene, na ovo morati da pristane. Njemački listovi vele da se je ovim ratom okoristila jedino Engleska, radi Egipta, jer nikome neće panut na pamet da sad dira u to pitanje. Nagodba nalazi na velike zaprijeke. Iz Bu- dimpešte javljaju, da će ostupiti cijelo ugarsko ministarstvo. — U Beču takogjer boje se kakve krize radi nagodbe, jer je Badeni opstrukciju već umio da svlada. Domaće vijesti. Dr. Trumbić, nar. zast. u Beču piše u »Nar. Listu“ o državopravnoj izjavi, što je učiniše hrvatski zastupnici iz Dalmacije kad su ušli u car, Vijeće. Ovaj odgovor kao i ovo o čemu se tu dalje govori bio je vrlo nuždan radi nekih ne- razboritih i bjesomučnih navala, te nelijepih pod- vala na dalmatioske zastupnike stranke prava, što se dižu sa stanovite strane. Razjašnjenja dra. Trumbića nalaze na odobravanje pravaša koji ni- jesu zasukani nego razlože i misle, tako da se nadamo, e će ona koristiti mnogo bistrenju na- še situacije. - Naši zemljaci u tugjini. — Velik ame- rikauski list La Nacion donosi slike i životopise Hrvata Nikole Mihanovića u Buenos Ayresu iz Dola kod Stona i Bračanina Antuna Lukšića. Mi- hanović je poznati bogataš, koji sada imade 52 velika i manja parobroda. Lukšić je utemeljio u Montevideu poduzeće za spašavanje i odlikovan je franceskom počasnom legijom. E Pišu nam iz Graca: — Akadeuwićko druš- tvo ,Hrvatska“ na svojoj glavnoj sjednici držanoj dne 7 o. mj. izabralo je za ljetni semestar ovi odbor: Presjednik med Brašić Ante; potpresjed- nik med. Korsano Franjo, posluvogja med. Tkalčić Zlatko, bilježnik jur. Fabris Dinko, blagajnik jur. Podnje Mihovio, knjižničar jur. Rajčić Hermes, gospodar jur. Oštrić Ferdinand, odborski zamjeni- nici med. Obradović Antun, jur. Sarsca pl. Artur, revizori jur. Blažičević Miroslav, jar. Tironi Ivo, med. Uzorinac pl. Živke, obranbeni sud med. Ko- ML Ante. pendija. — Početkom školske godine \897/8 izdaće se jedna stipendija od g ih for. 300 a. vr, koju > prilikom pedesetogodišnjice glavnog vladanja Njeg. c. i k. apoštolsk stva cara Franje Josipa I., utemeljilo romicanje narodno-gospodarskih interesa kraljeve almacije za trogodišnje posjećavanje ee jav- x poljuprivrednog zavoda; jedna ši od godišnjih for. 300 a. vr, koju je istom prilikom utemeljila Njeg. i» grof Ivan SE za trogodišnje posjećav: jedne javne škole za in- kae m a