U DUBROVNIKU 22. Maja“ 189%. Br. 21. CRVENA HRVAT Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku;:a dopisi “; b List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništou lista: na godinu fior. 4:50, na po godine fior, 2:25 ; za ovnik sa jem u kuću i za Austro- Ugarsku, || šalju se Uredništvu. 54; ug : ine ve pao na godinu fior. 5, na p6 godine fior.2:50; sa inozemstvo || Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, & oglasikaq?#<_ e Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust, je predbrojen i za došasto polugodište. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Za opstanak i budućnost. Pritislo je sa svijeh strana. To se vidi, a još se bolje osjeća. Sitnarije, najmanje, koje ti po pravu i pravici pripadaju, moraš da izvojštiš u krvavu zooju i napornu, grozničavu radu. Pitanja, koja bi se imala riješiti u jedan četvrt sata, jed- nim glasovanjem i jednim potezom pera, čekaju godina i godina, a borba, da ih se ma samo pos- tavi na dnevni red apsorbira skoro sve naše na- rodne sile. Da je moguće mjeriti snagu što se o- čituje u ovoj duševnoj borbi na mjeru fizičku, mi bismo vidjeli da hrvatski narod potroši više tone- lata sile, dok u svojoj zemlji dobije jednu pučku školu ili stolicu narodnoga prestavnika — nego li drugi za svoju prevlast u Europi. Ali mi se — što još niko — moramo i zato boriti, da svoj jezik možemo zvati svojim, hrvatskim imenom ! Je li to nazadak ili impotencija? Ni jedno ni drugo. Mi bismo rekli, da se ovom našom bor- bom zasvjedočuje upravo velika žilavost našega naroda, koji je odolio gorim kušnjama nego li su drugi, te su sada isčeznuli. U Europi bivalo je do nedavno, osvem sadašnjih, i drugih naroda. Oni bijahu mnogo veći od nas, imadoše svoje velike države i sjajno doba. Danas im-se za trag—i ni zna, a njihovo bivstvovanje postalo je tek histo- ričkom uspomenom. Gdje su danas Briti, Huni, Langobardi, Kelti, Daci, mongolski Bugari it.d.? Gdje su naša braća polabski Slaveni? Njih je dav- no nestalo, a mi, njihovi maleni vršnjaci, još uvi- jek opstojimo, ako i ne onako kako bismo htje- li, ali uvijek čilii spravni da neprijatelju suprosta- vimo našu silu i našu narodmu svijest. Ovo nije mala stvar. Naša borba raznovrsna je. No ona se kao i svaka narodna borba može podijeliti u dvije glavne skupine: političko-ekonomsku i kulturnu. Negdje se Hrvatu boriti sa jednim protivnikom na oba polja, a drugovdje su dva na različitom zemljištu. Ko bi se na pr. usudio kazati da naša braća u Banovini protiv Magjara moraju da vode borbu i na kul- turnom polju? Magjarska kultura nije kadra da apsorbira ni ugarske Bunjevce, a kamo li će Hr- vate, nu zato je velika pogibelj sa političko-go- spodarske strane Njemački narod naprotiv nema danas upliva u Hrvatskoj, u političkome smislu, ali ima njegova knjiga i njegov jezik, i to tako ve- lika, da su naprezanja hrvatske kulture protiv njemačke ništa manja od borbe, što je na politi- čkom polju hrvatski narod vodi protiv Magjara. U Dalmaciji i Istri Hrvatu se je otimati proti go- spostvu njemačkog i talijanskog jezika i politi- čkog upliva, a tu je muka veća, jer nijesu sile jednake. Pa ipak uza sve to mi nekako odoljevamo, dapače, neda se poreći, i napredujemo. Taj napre- dak valja znati razumjeti. Nega valja tražiti u svijem kutićima svoga doma, valja pokupiti sve mrvice, Mi na pr. znamo, da će Hrvat, koji je naučio svoj jezik a izobrazio se na visokim ško- lama njemačkim i franceskim, kad dogje kući, biti sposoban, da na temelju onoga što je naučio, na- piše pametnu knjigu na svome narodnome jeziku. Ali valja poći u obitelj pa gledati kojim jezikom uzgajaju hrvatske majke svoju djecu; u dućane i zaviriti u knjige trgovaca i dućandžija, bilježe li oni hrvatski svoje račune; u advokata i bilježni- Bai stam mmm — a (g mn aii imama mm ija, JO o Qua — - — aram SRJ ka pišu li hrvatski svoje akte. I tako naprijed u svaki kraj, pa tek onda možemo da zbrajamo, mje- rimo i prispodabljamo. Rezultate možemo sa zadovoljstvom pro- matrati. ' A ipak naš politički «položaj nije se promi- jenio! To je dokaz da je tugja sila još jaka, ali da je tvarina, iz koje je sastavljen hrvatski narod, zdra- va i žilava. Ako smo mi i u sadašnjim okolnosti- ma napredovali na kulturnom polju, a u ničem ne nazadovali, mi smo pružili dokaz da možemo i da imamo prava živjeti našijem vlastitijem životom kao narod i kao država. Ovo doba sve se malo po malv primiče. Zuak je tome i to, što su naši protivnici, osobito u sa- dašnje dane, stali da jače potiskuju. Mi to dobro osjećamo, ali se veselimo, da osjećaju i oni, da se uskorio čas, kad će prestati ovaj današnji položaj, u kome su se oni toliko zaboravili, da su se usu- dili nazvati nas inferiornim narodom. *) Mi im taj izraz nećemo lje zaboraviti. Jedno je samo neophodno potrebno, ako hoće- mo, da iza narodne pobjede, do koje ćemo danas ili sutra sjegurno doći, da sačuvamo, razvijemo i unapredimo što stečemo: da naime budemo na čistu "sa sarijem sobom t. j. Ai postanemo svijesni svoga narodnoga ja. Mi ćemo i onda imati stranaka i frakcija i onda će biti borbe megiu raznim mišlje- njim, koje će, kao i u drugih naroda, mnogo i mnogo puta da pregju granice. Ali te borbe i te stranke ne smiju da budu išta drugo nego razni putevi, kojim pojedini djelovi naroda upregouše ko će od njih prije doći do jedinoga i zajedničkoga cilja: dobrobiti Hrvatske i Hrvatstva! Danas na žalost nije tako. Hrvatski narod uzgojio je u sebi elemenata, kojim su putevi drugi, ali im pi cilj nije ista. Hrvatski patrijotizam mora nastojati, da se ovi elemenat izgubi iz naroda, ako neće, da mu se u kojoj drugoj prigodi ne ponovi ono što se je dogodilo god. 1868, kad su zapanjeni Magjari na svoje čudo mogli konstatirati, da je hrvatski na- rod dao sinovs, koji su bili veći Magjari nego oni sami. Naši muhamedovci. Nema nikakve novosti iz Bosne i Hercego- vine, koja bi sad u ovo vrijeme mogla da dade povoda hrvatskome listu, da štampa članak pod gornjijem naslovom. Tamo je nekako sve u sta. gnuatornom stanju, što se narodnosti tiče. Hrvatski elemenat osjeća se takovim i radi da se hrvatstvo uzdrži. U ovome svagdanjemu tihome nastojanju nije nastupila nijedna zlamenitija promjena. Ono nešto pravoslavnih (i zato Srba) koji iza kako obogati- še austrijskom okupacijom i raznim liferacijama, na račua svojih zemljaka, sada stadoše da vode sport, biva nekakvu srpsku politiku, ne mogu se ozbiljno uzeti, neka je njihova galama vrlo bučna, Sasvim tim ima kod naše braće Muhamedove vje- re jedan pojav, koji je sam po sebi vrlo zanimiv, Dogagjaji na Istoku nagjoše nešto malo o- djeka i u Bosni i Hercegovini. Naši muhamedov+- ci počeše s interesom pratiti, što se tamo zbiva, Armenske, grčke, kretske i macedonske stvari ne ostaviše ih ravnodušne. Ovo se zanimanje još u- *) Njemački zastupnik Wolff u bečkom parlamentu. Što oprezni misle, to zanešeni govore ! Ur, većalo, kad je Turska na izazive Grčke bila pri- siljena, da ovuj rat navijesti. Dogagjaji i bitke sli- jedile su, a naša braća u Bosni i Hercegovini o0- živiše uspomenama. Imena Ghazi Osman paše, Edhem paše i drugih turskih junaka djeluju na njih drugijem dojmom. Vijesti o zauzeću Larisse, Pharsale, o bitki kod Mati, o bašibozluku iz Ma- cedonije i junaštvu bijelijeh fesova iz Arbanije razdragaše njihova srca. Jedan naš prijatelj pripo- vijedao nam je o nekom seljaku muhamedancu. Utisak što je na nj proizvela vijest o turskoj po- bjedi neda se opisati. Njegova čuvstva nijesu mo- gla da probiju na javu kako to bude -kod izobra- ženijeh ljudi, ali unutrima mu je nešto grudi na- dimalo, a iz oči frcnula iskra veselja, Pa kud će- te boljega dokaza ? Eno ,Bošnjaka“, najumjereni- jeg megju umjerenijem, koji se ipak nije mogao suzdržati, nego je mišljenju svoga urednika u svo- jim stupcima dao obilna mjesta. Mi idemo dapa- če tako daleko, pak ćemo ustvrditi, da je malo falilo, e bi se iz Bosne i Hercegovine bilo prija- vilo dobrovoljaca, koji bi rado posli pod zastavu po- bjedonosnoga Edhem paše na tesalske poljane. A ipak naši muhamedanci nijesu Turci, nji- ma su ovi isto tako tugji narod kao inama. Tar- ski jezik, ako ga kojigod poznaje, morao ga je u školi naučiti, a nije daleko doba kad :su-se oni, kao muhamedovci, najupornije borili protiv :pre- vlasti turskoga elementa u sadašnjim okupiranijem zemljama | Sve nam ovo govori kako je vjera velik vez, koji muslimstvo veže u jednu cjelinu, ma gdje se ono nalazilo, ma kojim jezikom govorilo, Maro- kanae iz Feza i Indijanac. iz Delhi, kao sljedbe- nik proroka isto je tako treperio nad sudbinom turskoga oružja, ko i naš brat iz Bosne i Herce- govine, Hrvat po rodu i jeziku, s kojim nas veže ista krv, a po svoj prilici i zajednička sudbina. Ovaj se fakat može različito komentirati, .on daje povoda premnogijem razmišljajima, ali on se za- nijekati neda. Saučestvovanje kojim naši muhamedanci pra- te život svojih suvjernika drugih narodnosti još je intenzivnije na kulturno-religijoznom polju. Po- znate su dvije stranke koje se danas u izlamstvu, kao i drugdje bore za prevlast: konservativna i napredna. Konservativeni muslimi bili oni Berberi ili Arapi, Turci ili Persijanci, Mongoli ili Indijan- ci hoće uzdržanje staroga duha sa svim njegovim posljedicama, Islamstvo onakovo kakovo je opsto- ' jalo za slavne arapske epopeje ili Sulejmama II. Sint ut sunt aut non sint, njihovo je geslo, neka budu kakvi su ili neka nebudu. Napredna stran- ka pak vidi, da je muhamedanstvu potrebito ne- kijeh reforma, ponajprije u političko-socijalnom životu; ona se boji da će ono, ostane li kao do gada, morati da nekad podleže orijaškom napretku