Br. 22.

U DUBROVNIKU 29. Maja 1897.

 

 

List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništou lista: na godinu fior.
em u
inu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inozemstvo

4:50, na po godine fior. 2:25 ; za vnik sa
$ Bosnu Hercegovinu
fior.. 4:50, i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra

je predbrojen i za došasto polugodište.

Iza izbora.

Izabrani su dakle: Amruš, Bauer, Banjavčić,
Bedeković, Brešćenski, Brlić, Derenčin, Grdenić,
Hegedić, Kiepach, Kutuzović, Mazzura, Mažuranić,
Modrušan, Pasarić, Potočnjak, Rancinger, Rukavi-
na, Ružić, Smičiklas, Starčević David, Tuškan, Vr-
banić, Zorić, Žerjavić. Ukupno 25 zastupnika zdru-
žene opozicije. Od ovih je 15 pristaša stranke pra-
va, 8 obzoraša i 2 koji ne pripadaju ni jednome
ni drugome krilu. U dva kotara obustavljen je iz-
bor. U njima je takogjer pobjeda opozicije bila
sjegurna. Poznat je način kojim se vode hrvatski iz-
bori. Tamo je sve po magjarskom receptu. Radi toga
nećemo nabrajati silne nezakonitosti. Već gornje
obustave izbora rječito govore. U Bošnjacima voj-
nici i žandari pucali su na sakupljen narod, koji se
nije htio dati rastjerati, pošto je došao na glaso-
vanje. Osam je mrtvijeh, a više ranjenih. U Jaski za-
tvorio je kotarski prestojnik na dau izbora 14 bi-
rača, upravo toliko koliko je bilo dosta, da propane
zaslužni pravaš Jakčin i da izagje magjaron. K tomu
moramo još pridodati i izborni red, koji je naročito
skrojen. Nigdje nema što takova. Poznato je da u
Banovini svi činovnici moraju glasovati za vladina
predloženika. Ni ovaj put nijedan nije dao opozi-
ciji svoga glasa. Ne smije. Sada ima tamo izbor-
nih kotara tako udešenih, da sami činovnički gla-
govi daju većinu. U tom slučaju kako je moguće
pobijediti? Napokon ima još nešto. Petinu pučan-
stva sačinjaju pravoslavni. Svi oni, u koliko se
zovu Srbi, glasuju listom za vladinovce, a s nji-
ma i židovi. Ako je dakle u ovijem okolnostima
koalirana opozicija pobijedila u dvadeset i pet
kotara (a bila bi, uza sve nezakonitosti, u dvade-
set i sedam da nije izbor obustavljen) ona je izve-
la herojično djelo i polučila takav uspjeh, kakvo-
me se niti iz daleka nadali nijesmo. Naši prijatelji
uradili su više nego su mogli, pa neka im zato, u
veselju, koje je odjeknulo po svim krajevima ukup-
ne Hrvatske, kad se čuo veseli glas, bude izra-
ženo sjajno priznanje !

Već ti za prvi pogled upada u oči kvalita-
tivna supremacija ljudi koalirane opozicije, ako ih
prispodobiš sa onim narodne stranke, Ali još više
odaju položaj zemlje razne epizode. Nikola pl. To-
mašić leader narodne stranke i desna ruka banova
podlegao je u Vrbovskom proti pravašu Rancinge-
ru. Isto se dogodilo i drugoj perjanici većine, go-
vorniku i mnogogodišnjem izvjestitelju Egesdorfe-
ru, koga je u Selcima potukao naš prijatelj, mla-
di pravaš dr. Mažuranić, neput bana Ivana, He-
dervary morao je da obojici traži brzojavim druge
kotare na veliku žalost onijeh, koji su im morali
mjesto ustupiti. Još je gora sudbina zatekla pre-
stojnika Ota pl. Krajscovicsa, banova miljenca i
čovjeka 0 kom se drži, da će do brzo zapremiti
mjesto podbana Stankovića, Potučen u Kloštru od
čelik pravaša Hegedića, morade da pobjegne u Dra-
ganić. Ali tu ga, u karlovačkoj domeni dra. Ivana
Banjavčića — našega dragoga i dobroga Ivice
— dočeka drugi pravaš, Gustav Modrušan, te ga
hametom porazi,*) Iza ovakog neuspjeha Krajčovi-

*) Presvijetli gospodin ujećat će se ovijeh moje kad
V

   

 

je bio u Dubrovniku u eljanu, kako mu je jedna
el maškarica, kojaj se bio približio (prestojnik bo-
a i nastave! vorila; ,Neću ja s tobom govorit,

)
te me “ Čin
MAE an da su mu tako nekako rekli

 

kuću i za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništvu.

ću nije ostalo druge nego da se skrije u mantije
srpsko-pravoslavnih kalugjera u Gračacu, koje su
mu oni brzojavno ponudili, kad su čuli za njegove
jade. Tako ovi pravaški kandidati, koji do sad i ne
vidješe sabornice na Markovu Trgu, pobijediše tri
glavna stupa Hedervarijeva sistema.

Od opozicije, uz dosadašujeg zastupnika pra-
vaša Jakčina — koji gubitak svak žali, ali gdje
ti birače zatvore, tu inače ne može da bude —
i Barčić izostaje iz sabora. On se je ovih izbora
čudno ponašao, pak je sam kriv. Združena opor-
ba bila bi ga možda i nosila, da on nije udrio na
njezin kršćanski program, izjavljujuć se za civilni
brak. Dr. Frank je mislio da će ipak s njime po-
mutiti slogu u Bakru, pak ga je tamo zagovarao,
ali do kandidature Barčića sa strane Franka ipak
nije došlo. Ne znamo zašto, nu mislimo da Eraz-

mo Barčić — ma što on mislio o civilnom braku

— ima ipak odviše ponosa, a da bi se dao izra-
biti. Petrinjski gragjani, megju kojim bilo je i Sr-
ba, ponadiše mu kandidaturu, gdje je propao sa 2
glasa manjine, premda se tvrdi da je dobio faktič-
nu većinu. Mnogi pravaši i Obzoraši nijesu za nj
glasovali radi gornjeg pitanja. Ne valja gaziti vjer-
ske stoljetne tradicije hrvatskoga naroda.

Najgore je prošla t. zv.-, čista“ stranka pra-
va, iliti frankovci. Oni su bili stavili silu kandi-
data, da ometaju koaliciji. Njihova je taktika bila ta :
učiniti da što manje dogje pravih pravaša u sa-
bor. U to ime nijesu mnogo pazili na stvar ni na
osobe. U Delaicam protiv Davidu Starčeviću fran-
kovci — kad nijesu mogli svojim — glasovali su
za vladina predloženika. Ipak uzalud im sva na-
prezanja. Izabrana su samo dvojica dr. Mile Star-
čević i Frank i to prvi u užem izboru sa glaso-
vima koalicije, da ne prodre magiaron, a drugi
u svom starom kotaru, gdje mu nije bilo protu-
kandidata s nikoje strane. Panuo je i Kumi-
čić, koji se toliko ešofirao za dra Franka i
njegovu stvar, Dobro mu stoji. Tako su pre-
kovelebitski pravaši ovaj put rekli još i ko-
načnu riječ u sporu u stranci prava. Vidjelo se
na kojoj je stranci narod. Sve naše pravaške ko-
renike poslane su u sabor u starim pravaškim ko-
tarim, dapače u tri put većem broju. Naprotiv dr.
Mile morao je primiti glasove drugih birača, da
bude izabran, a birači dra Frauka nijesu kompe-
tentni da kažu svoju, s toga što su ono njegovi
birači, a ne pravaši, koji su ga birali davno prije
nego je on i stupio bio u stranku pravu. Njihov
dakle votum nije mjerodavan. Ovaj resultat na-
damo se opametiti će mnogoga, koji se je u pre-
uzetnosti, a uvjereni smo iz najboljih namjera, pu-
stio zavesti. Navlastito vrijedi ovo za neke naše
pravaše, koji su bili preuzeli suditi o banovinskim
stvarima bez poznavanja onamošnjih ljudi i odno-
šaja, dapače većina njih nije nikad ni vidjela one
strane Velebita.

Uspjeh združene opozicije odgovorio je ovih
izbora u svakome pogledu. Stranka prava i obzo-
raši podupirali eu se lealno, a sami ispadak svje-
doći, da su kandidature bile praveino podijeljene,
obzirom na mišljenje pučanstva u pojedinim ko-
tarim. Još je veći od brojnog moralni uspjeh, bilo
radi osoba koji dolaze u sabor, bilo radi ukupne
slike što je pruža sadašnja era u Hrvatskoj, Iz-
bor Davida i Tuškana, porazi Tomašića, Krajezo-
vicza i Egersdorfera govore mnogo značajnije od

 

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi

Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se
se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane na prima ni uredništvo ni uprava.

svih dokazivanja, a daljnje djelovanje mora da
nastavi započeti rad. U Banovini je danas druga-
čije nego li je bilo pred nekoliko vremena. Zato
je opće veselje opravdano, jer je skopčano sa li-
jepim nadama. Ovoj radosti sudjeluju na čudo i
oni, čiji je rad u vlastitim krajevima negacija ra-
da i borbe sdružene oporbe u Banovini. Nu to
veselje ima svrhu da ,opsjeni prostotu“, inače se
pravi Hrvat mora smijati stanovitoj ,odlučnosti“,
koja se iz Dalmacije junači — u Banovini, ali ne
u Dalmaciji, premda su prilike iste, ako ne još gore.

U toliko led je probiven. Kretnja koja se vi-
di u Banovini, znači život naroda, koji se sabire
u odlučnu borbu protiv tugjinstva. Shvatljiva je
dakle i ona napetost, s kojim je hrvatski narod iz
svih krajeva domovine stanuo da motri razvoj stva-
ri preko Velebita. Banovina ide u susret novoj
eri, koja bi mogla, ako ne počnu kakve nove po-
greške, da bude predhodnicom našijeh boljijeh dana.
Uprimo i mi, da ne zaostanemo za braćom našom.

Srbi“ u Hrvatskoj.

Pravoslavni zovu se i u Hrvatskoj — uz ne-
koliko pohvalnih iznimaka — Srbi. Vjera kod njih
odlučuje, a ova vjera nazivlje se takogjer srpskim
imenom. Kao Srbi mrze oni sve što je hrvatsko.
Zanimivo će dakle biti, da se vidi, kako su se oni
vladali za prošlih izbora u Banovini.

Oni su bez razlike najvjernije pristaše grofa
Khuena i kao takovi nastojahu, da ih on nagradi.
U to ime u kotarima, koji su i po osjećaju veći-
nom hrvatski, umjeli su oni da magjaronim na-
metnu za kandidata pravoslavnog Srbina. Znamo
da su za tog srpskog magjarona morali glasovati
činovnici i ost., pak je tako prodro. To se dogo-
dilo u Osijeku, Belovaru, Mitrovici, Pakracu i drug-
dje, gdje je narod osjećajem hrvatski, a po vjeri veći-
nom katolički, pa ipak će imati za prestavnika
Srbina.“ U Osijeku dapače proturaše činovnici i
njemačko-magjarsko-židovski doseljenici, uz pripo-
moć šačice pravoslavnih, glavom Gyurkovicsa per-
janicu Hedervarijevih Srba i saradnika magjarskih
i njemačkih listova, onoga koji je pisao da su Hr-
veti — Nation auf Puff. I drugi se takovi vraća-
ju u sabor, a megju njim 5 kalugjera i popova.
Svud su našli potpore u svojih i u sistemu. Sa-
mostalna srpska stranka t. j. oni koji nas Hrvate
isto tako mrze, ali se bore i proti Magjarim"i ko-
ja je prošlih izbora prodrla u Srijemu sa 2 za-
stupnika, nije ovaj put dobila ni jednoga *)! Sve
je srpstvo zadovoljno sa politikom grofa Hedervarija.

Ova činjenica najbolje govori koliko je nje-
gova politika hrvatska. Ali rekosmo gore da se
njima i odvraće za njihove usluge. Oni dobivaju
dosta mandata, i najbolja državna mjesta; naši pri-
jatelji i ispitani odvjetnici moraju godina kuburi-
ti i ne mogu da dobiju stallum agendi za odvjet-
ničke pisarne, a Hrvatska je puna odvjetnika Sr-
ba! Bolje štipendije odnesu njihovi gjaci. Većinu
od onih štipendija, što ih naši sveučilištari izgubi-
še radi afere sa magjarskom zastavom, podijelje-
no je ovejanoj srpčadi, s kojoj sinovi nekih naših
narodnjaka sačinjaju onu jadnu ,ujedinjenu srp-
sko-hrvatsku omladinu.“ Valja priznati da je i sistem
Srbima vrlo zahvalan. ži

 

 

o) istie saa je u r., broja šno javio da &u i-
ko Seea s IRANA

 

| iam