Ko ovdje ne shvaća položaj, taj je slijep
kod zdravih očiju.

Srpstvo podupire magjarone, jer mrzi hrvat-
stvo, jer u magjaronstvu vidi elemenat koji ovo
hrvatstvo rastvara, te ga na narodnom i politič-
kom polju u nazadak baca.

Magjaronstvo, ili ti sistem, pako podupire srp-
stvo, jer mu je ovo vijerna sluga u njegovu radu
— za?..,.. valjda za slobodu i jednstvo Hrvatske ?!!

Tako su se ova dva, na prvi pogled hete-
rogena elementa, našla dosad uvijek zajedno u
jednoj zajedničkoj cijelji. A poslije? Za poslije je
lasno. Danas je glavno da se ne digne Hrvatstvo,
a za sutra promisliće se.

Tako vidimo, da Magjari, koji su u Magjar-
skoj srpstvo već posvema rastepli i politički ne-
sposobnim učinili, u Hrvatskoj su mu očinski po-
krovitelji !

Ovako je i u Dalmaciji, samo im je ovdje dru-
gi ćaća.

Treba shvatiti ove neoborive činjenice, pro-
drijeti u njihovu istinitost i istražit im uzroke, pak
ćemo onda, nema sumnje, svi skupa protiv srpstva
— ovoga našega, tugjinskoga srpstva — zauzeti
ono stanovište koje je i zaslužilo.

 

Boka na Cetinju.
Ili: umiljato janje dvije majke sisa.
Iz Boke, 22 Maja.
Nek se nimalo ne čude čitaoci ovome naslovu.
Kad je ono predlanjske godine hrišćanska
većina u Boki izabrala, znamo čijom pomoću, gg.
Dr. Kvekvića, Pava Kamenarovića, Gj. Vukotića i
Dr. Trojanovića za svoje zastupnike na dalmatin-
skome saboru, njeke srpske novine onom prigodom
rekoše, da su ova četverica: Boka, — buduć po
njima zastupan hrišćanski elemenat naše Boke.
Kad je onomadne bio srpski kralj Aleksan-
.dar I. na Cetinje, da odvrati posjet knjazu Nikoli

I, svečanostima uslijed ovog sastanka priregjeni-
jem prisustvovaše i spomenuta četiri zastupnika.

Pošto oni kažu, da su oni Boka, metnusmo nas-

lov ovome članku: Boka na Cetinju. Mislimo, da

nam je na mjestu.

A sad ćemo malo iz daljega.
Sastanak kralja Aleksandra I. sa knjazom

Nikolom I. od velike je političke važnosti. To se

ne može tajiti.

Nikada Srbija i Crna Gora nijesu živjele u
dobrome prijateljstvu. Jedna je drugoj zavidjela
položaj, pak i saveznike. Poznato je, kako je sr-
bijanska štampa vrijegjala Crnu Goru i Crnogorce,
i da ne jednom morahu srpski novinari pred su-
dom za to odgovarati, A Crna Gora vraćala je
milo za drago. Knjaz Nikola nije zaboravljao, da
je tast Petra Karagjorgjevića, pretendenta na srp-
sko prijestolje. Za to se je na Cetinju i snovalo

ono, Što javno kašnje očevidci ispričaše.
Nekad bilo, sad se spomiujalo.

Sad se Srbija nahodi rame uz rame s Crnom
Gorom. Sad je kralj Srbije knjazu Crne Gore naj-

veći prijatelj i najvjerniji. Pa neka bude. Mi sa-
mo ovo bilježimo, da konstantujemo, da se ovaj

najnoviji dogagjaj ne može bagatelisati.
Bacem ovako nas sili da mislimo držanje na-

šijeh ,Srba“, koji su se iza ovog Cetinjskog slav-
lja dali u velika srpska naklapanja po srpskim
novinama. Što se je govorilo, radilo i utanačilo na
Cetinju ne znamo, niti mislimo ispitivati, samo po
novinarskoj dužnosti bilježimo, da je na Cetinju
bilo više Srba iz Boke. Bila su sva četiri bokeška
zastupnika: i Kamenarović, i Kvekvić, i 'Trojano-
vić i Vukotić. Bilo je i načelnika bokeških opći-
na kao Risanski. Bilo je i c. k. bilježnika. Bokeš-
ki su zastupnici igrali u slavlju ne malu ulogu,
osobitu pak potpresjednik dalmatinskog sabora Dr.
R. Kvekvić, koji je imao čast pretstavljati kralju

Aleksandru primorske Srbe.
Tako je Boka bila lijepo na Cetinju zastupana.

Ali amo — kad je potreba udarit na Bo-
keljske Hrvate — amo su dr, Kvekvić i cetinjski
hodočasnici sasvijem drugčiji. Oni se tad kunu da
je njihovo mjesto u Beču, a denunciraju Hrvate
da su pravaši, te se tako za izbora preporučuju
našoj očinskoj, koja ih opet stavlja na srce poli-
tičkijem činovnicima u Kotoru; Ragazzinu, Boni-
ću, Bilisku i družini, na račun hrvatskoga elemen-
ta naše mile Boke!

Ako spomenemo još talijanske saveze protiv
Hrvatstva, onda ćemo imati pravu sliku, kako se

vodi srpska politika na ovom — srpskom primorju !
Srbofili, kličite im ; evala ! p

koa govorom pozdr

ske zastupnike Dr. Kreka, Dr. Pogačnika i Dr.

Sa službenog putovanja.

Novi direktor financija u Dalmaciji ce. k.
dvorski savjetnik Hočevar obilazi sada odnosne u-
rede po Dalmaciji, pak je u tom svojstvu došao i
u Dubrovnik.

Ovdje mu se je prestavilo razno službeno o-
soblje, jer se je novi šef financijalne uprave želio
upoznati sa ivi regjecih činovnicima 1 u koliko
mu je moguće biti obaviješten o sposobnostima
pojedinih, za svaku prigodu. Radi toga presvijetli
gospodiu s njima se je razgovarao, te ih ispitivao
o koječem što je po nj bilo interesantno.

U takoj konversaciji, koja se je vodila nje-
mačkim ili talijanskim jezikom, kao jezikom ure-
dovnim, obaviješćivao se gospodin dvorski savjet-
nik koliko činovnika naše Intendence pozna nje-
mački jezik, te je, kako čujemo, neke direktno i
upitao: Sprechen Sie deutsch?

Čini se dakle da je za gosp. Hočevara deutsch
sprechen neophodno potrebito, da se nagje na kva-
lifikaciji višeg fiuancijalnog činovnika. Za one ca-
rinarskog i poreznog ureda biće valjda dosta i
deutsch verstehen.

Tako mi pod auspicijama službenog talijan-
skoga jezika doživljujemo sustavno uvedenje nje-
mačkog, jer posve je naravno, da kad gosp. sa-
vjetnik pita, da li činovnik njemački govori, on to
i želi, te je u tom slučaju u njegovim očima da-

leko vrijedniji onaj, koji će mu za odgovor izvalit

jedan sonorni: ja! od onoga drugoga, koji se ne
nalazi u tako sretnom položaju, te je bio toliko
iskren, da je odgovorio sa: efwas, ili još gore sa
talijanskijem: mo! Koliko je daleko tu naš hrvat-
ski jezik!

Govore da je gosp. Hočevar upotrebljava o-
vaj novi način ispita 1 drugdje gdje dolazi, navla-
stito to vrijedi u Zadru. Govore jošte da je novi
direktor rodom Slovenac, pa da je kako takay po-

kazao prama jednom praktikantu ovdje u Dubrov-

niku, da dobro ne razumije hrvatski....
Ah! Čudan li je činovnički život! U vrtlogu

promocija, imenovanja, odlikovanja; u prašini akta

i rješavanja; u vječnom strahu zapostavljanja ili

preskakanja; u svemu onome očajnome struggle

career lako da ugasne i ona iskrica s do-

for...

maćeg ognjišta, koja ti je bila svetom za doba
sveučilišnijeh godina i mladenačkijeh ideala. Gosp.

Hočevar, bio je i on na sveučilištu. Nalazio se za

stalno u krugu svojijeh, braće Slovenaca, u odu-
ševljenju za borbu ovog malenog ali žilavog ple-
anije. On je još mlad
čovjek, njegovijeh kolega biće za stalno na lju-
bljanskom ili gradačkom saboru, a po svoj prilici

mena protiv premoćne Germ

iu DOŠA. sv. + Ali evo za njega, i za mnoge

njegove drugove, u borbi života, otpuhaše oni li-

jepi dani! ....
Daleko od nas pomisao, da njega krivimo

radi duha, koji je zavladao i koji u svom novom
položaju g. Hočevar po svoj prilici mora sa subi-
ra. Samo iznosimo — onako radi sjećanja . .. .
Jedna zgoda izazivlje drugu . . . .. Mladijeh neg-
dašnjijeh gjaka, koji su nas kao dalmatinske iz-
letnike oduševljeno pozdravili za doba izložbe, kli-
cajuć ujedinjenoj Hrvatskoj, istaklo se ovih dana
u svom činovičkom zvanju proti kandidatima zdru-
S boljom  pročitasmo  njekoja

žene opozicije.

imena . .

Kleta sudbo! ....
No ovdje nema mjesta sanjarijam. Sve će

proći, kad mi sami podigaemo naš narodni i poli-

tički položaj. Onda se neće u hrvatskoj Dalmaciji
pitati: Sprechen Sie deutsch? A u toliko ovo na

znanje narodnijem zastupnicima kao riječita ilu-
stracija našega stanja.

 

Proslava Omladine.

Beč, 23 Maja 1897.

Dušmani su se naši već veselili kako će Hr-
vate — da tako rečem — izbrisati sa lica zemlje
služeć se svim srestvima, da nas što više rastave
i raspale mržaju megju nama po onoj staroj de-
vizi: ,divide et impera.“ Ali baš kad se je čini-
lo, da će zvijezda hrvatskog naroda zaći sa obzor-
ja sreće, ustadoše eto i ovaj put vrijedni njegovi
sinovi, pak, ne gledajuć na razmirice i na razli-
čitost nazora, sjediniše se, da zajedničkim silama
skrše pri izborima ljutog zajedničkog dušmana.
Združena opozicija eto je ovih dana proslavila
triumf, kojemu se niko nije ni iz daleka nadao.
Sretni ovaj pojav ushićeno pozdraviše svi pravi
rodoljubi, a megju njima i atska omladina u
Beču, koja je sinoć priredila svečani komers u
slavu pobjede prave hrvatske svijesti. Neću da s.
tauko opišem ovu svečanost, koja je Mi
sjajno, ali ću samo da dadem njeku preglednu
zinu sliku.

Poslije 9 sati bila je Robičekova dvorana već
dupkom puna, a na 94 predsjedatelj kind. med.

Milivoj Javand, otvori svečani komera i ki-
avi prisutnu gosp

nje-

odu sloven-

 

Žitnika i općeljubljenog našeg vrlog zastupnika
Spinčića, pak pri koncu govora razloživši važnost
kumeraa predloži, da svi prisutni zapjevaju nLije-
pa naša domovino.“ Poslije kratke pauze uzme
riječ slovenski zastupnik gosp. Dr. Žitnik i.srdač-
nim govorom zahvali u ime svoje i svojih drugova
slovenskih zastupnika na predsjedateljevu pozdra-
vu. — Slijedio je kratak, ali jezgrovit govor kand.

jur. gosp. Benka Horvata, iza kojega slov. zastup-

nik gosp. Dr. Krek poletnim i baš toplim riječi-
ma istakne veselje svih slovenskih zastupnika ra-
di krasnog uspjeha združene hrvatske opozicije pri
minulim izborima. Ovaj je govor učinio ma sve
prisutne takav utisak, da aplauzu i ovacijama nije
bilo ni kraja ni konca, na što gosp. predsjedatelj
predloži, da se pjeva slovenska himna ,Naprej za-
stava slave.“ Jedva on doreče, a već slovenska
himna zaori iz stotine grla, a poslije nje burni a-
plauz ne htjede da prestane. — Kad se duhovi u-
miriše, izreče stud. pharm. gosp. “ladoje S. Ju-
gović krasan govor, slaveć osobito izbor Grge Tu-
škana i Davida Starčevića, tih mučenika za na-
rodnu stvar, — Sada se podigne i dični naš Spin-
čić, pak uprav zanosnim riječima istakne važnost
i zamašitost opozicijonalne pobjede pri izborima.
Još ne svrši, a podigne se urnebesan aplauz pra-
ćen burnim , Živio“ — baš neopisivo oduševljenje.
Zatim zapjeva pjevački zbor hrvatskih tehničara
»Bog i Hrvati“, a skoro zatim izreče stud. jur.
gosp. Vladislav Vranjican vrlo kićen govor slaveć
slogu hrvatske opozicije. Na to svi jednoglasno
pristaše na predlog gosp. predsjedatelja, da se sa
komersa pošalje brzojavan pozdrav sdruženoj hr-
vatskoj opoziciji na ruke gosp. Dr. Brešćenskoga,
što bi odmah i učinjeno. Stud. med. gosp. Ante
Milohnić, pak predloži, da se pri tako veselom
društvu ne zaboravi ni društvo S. Ćirila i Metoda
u Istri, na što se odmah počnu sakupljati miloda-
ri i sakupi se dobra svotica. — Skoro zatim za-
pjeva pjevački zbor hrvatskih tehničara ,Ustaj
rode“ i ,Himnu Zvonimira“, a kad se burni apla-
uz, kojim su te pjesme bile popraćene, utiša, uze
riječ daroviti mladić i hrvatski pisac kand. med.
gosp. Milivoj Dežman, pak vrlo dugačkim, ali baš
divnim govorom ocrta korist i znamenitost opozi-
cijonalne pobjede pri izborima. — Poslije njegova
govora popraćena odobravanjem ispjeva pjevački
zbor hrvatskih tehničara čitavu povorku malih, ali
krasnih hrvatskih pjesmica. — Slijedili su govori
gosp. kaud. med. Osmana Hadžića (muhamedan-
skog Hrvata iz Bosne) i gosp. stud. phil. K. K.,
a poslije njih opet pjevanje. Iza toga ustane stud.
jur. gosp. Juraj Červar, pak srdačnim govorom
nazdravi gospodi slovenskim zastupnicima, a u nji-
hovo ime odmah odgovori i zahvali zastupnik gosp.
Dr. Pogačnik. — Tada opet ustane slov. zastupnik
gosp. Dr. Žitnik i vrlo krasnim govorom istakne
jednokrvnost Hrvata i Slovenaca. I ovaj je govor
— kao svi ostali govori gg. zastupnika — bio po-
zdravljen ushićenim pljeskanjem, — Slijedio je so-
čan govor gosp. Gavre Griinhuta, u kojemu je go-
vornik_ konstatovao logičan zaključak iz govora
gosp. Dežmana, da obzoraši nijesu nagodbenjaci.
Dao Bog, da to što prije svečano izjavi cijela ne-
odvisna obzoraška stranka u svojemu glasilu! —
Iza toga kand. jur, gosp. Dragan Altman toplim
riječima nazdravi vrlom zastupniku Spinčiću, na
što ovaj Gduljim srdačnim govorom zahvali na
zdravici i nazdravi hrvatskoj omladini u Beču. Na-
stane neopisivo i beskonačno oduševljenje uz sr-
dačne usklike : , Živio Spinčić 1“ — Pri koncu pje-
vački zbor hrvatskih tehničara zapjeva Živila
vatska“, a kad. se umiri burno dtiobravanje gosp.
predsjedatelj izreče zaključni govor i pozdravi sve
prisutne, a na osobit način vrijedne zastupnike
slovenske i hrvatskoga, na što svak ode svojoj ku-
ći noseć u sicu vrlo ugodne uspomene na ovu
krasnu večer onako svečano proslavljenu prigodom
najnovijeg triumfa narodne hrvatske svijesti. —
Tako je hrvatska omladina u Beču proslavila po-
bjedu stranke prava i združene opozicije.

Dubrovački Hrvat.

Ir-

 

Pogled po svijetu.

, Položaj u Beču. — U car. vijeću Nijemci
i nadalje tjeraju najskrajnju obstrukciju. Škaodali
koji se tamo zbivaju, ne nalaze sličnih u nikakvom
drugom parlamentu. Regbi da im se više dodijalo
rio i tako otezati raspravama, nego su uzeli:
rugi način: hoće naime da prepriječe svaki rad,
svako vijećanje i to vikom, EE lupanjem i
svakojakom halabukom. U ponedjeluik ke
ove siblazni vrhunac; kada su zastupnici skočili
sa svojih klupa, navalili na stenografe, derali nji-
hova izvješća i na presjednika stolicu bacali , se
kujižicama pravilnika. I to sve jer se Česima neš-
to popuštilo u jezika! — Ne zna se kako će ovo
svršiti, nu većina misli, da bi moglo lako doći do
ap ustava. Svakako Badeni, i ako odbija ri-
eč federalizma izraženu u adresi, hoće da mnogo
oslova prenese na inske sabore i tako pro-

ri autonomiju. Vidjet će se hoće li mu to poći ..
za . rukom.