Br. 23. (R List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. bdrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo 4:50, na po godine fior. 2:25 ; za Du i Bosnu inu 8 fior. 4:50, i i troškovi. \ U DUBROVNIKU 5. Juna 1897. GNA HRVAT Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava. ie predbrojen i za došasto polugodište. Naša sjevernica. Sjevernica zove se u nas &ussola. Sjeverni- ca je na brodu neophodno potrebita. U lukama i pri obalama ona: doduše ne treba, tu je dosta oko. Ali na debelu moru, u široku oceanu — ne- ma toga kapetana, ma kako on vješt bio, koji će održati pravac plovitbe i znat upravljat brodom, ako se ne drži sjevernice. = ' Svak je već pogodio kuda ciljamo. Ali nije hvajde, tako mora da bude. I narodna politika ima- de svoju čusulu. I rodoljub, ako hoće da drugi- jem riječ vodi za narodno dobro, mora da ima sjevernicu, koje ako se ne drži, zalutaće kamo. ne bi htio da pogje. Žalibože u nas se malo pazi na ovo načelo. Ima ih mnogo koji misle, da oni mo- gu voditi hrvatsku lagju onako na oko, kako im se čini. To je lako uradit, ali je poslije teško po- pravit učinjene pogreške, nadoknadit utaman iz- gubljeno vrijeme i postavit se opet na pravi put. Zato se u tim poslima ne valja nikad odviše po- uzdavat u se i u svoje znanje i iskustvo, nego se ra- dije — držat sjevernice! Naša politička sjevernica ima bit naše Hr- vatstvo i ništa drugo. Vas naš narodni i politički rad ima izlazit iz ovog izvora i težit k ovoj cijelji. Hrvatstvo!.... Hrvatska! Tijem je sve rečeno. I ovo je dobar, ne- pogrešiv pravac. Nadogje velikijeh pitanja, ili nuz- grednijeh sitnica političkijeh, ili pako iznenagjenja koja nijesi očekivao, Kako se vladati ? Kako odlu- čiti u stvarima, koje trebaju brze i definitivne odluke? Lako! Pogledajmo na našu sjevernicu, istražimo pitanje sa svijeh strana, da li ovo ko- risti ili škodi hrvatstvu, u drugom slučaju nano- si li mu više koristi ili štete, protivi li se temelj- nim načelima njegovim? I odluka će naša biti do- bra, a zaključak hrvatski. PODLISTAK. | Mjesec dana pješke (Neke primjedbe podlisku ,N. L.“ br 89 i 40). U podlisku ,N. L.“ a pod naslovom mjesec dana pješke g. (Petar Kuničić) došao je i do Stona. Čitajuć dotični komad u 39 broju, ne ma- lo nas reka gosp. pisac tvrdi kao gotovu činjenicu grčko-istočno stanje sv. Save i Stona, o kome se je toliko i to puta pisalo, te koje je danas posve riješeno. Zbilja, da nam nije poznata dobrota i rodoljublje g. pisca, beli bili bi pomisli- li da nam ono kogod iz inada piše. a cijeni- mo da g. piscu, kao ljubitelju nauke i istine neće biti žao, ako ovu stvar malo ponovno razbistrimo, m što i SE ako se ne varamo i- omad o sv. Savi, te mnogo puta treba to i ree MN i toga osvrnut ćemo se još na neke ma- lenkosti, naime na mnijenje o Diokleji i stolnoj Stonjskoj crkvi. Da uzslijedimo red g. pisca naj- o Diokleji. Muenje da je negda stajala Diokleja, gdje je nji Ston posve je vjeroja o treba dobro razlučiti ovu Di- okleju od Diokleje domovine Dioklecijanove, koja je po mnenju nekih > je takogjer posve nevje- rojatno) obstojala u blizini Solina, a po nekim (što je najvjerojatnije) blizu Skadarskog jezera, gdje se danas o Bar. Po mnenju yećine povjes- tničara naše Diokleja, sagragjena od samog Dio- klecijana, obstojala je u blizini grada Stona, a ni- pošto gdje je Ston, a evo sto o stvari kaže T'uma prkigjakon i Lucij: 2a terra gerum Gothorum, Naprotiv, ako drugi kakovi vidici tjeraju na- šu političko-narodnu akciju, onda će se vrlo često dogoditi, da će naše djelovanje doći u koliziju ša temeljnim fiarvdnim načelom. Mi smo to mnogo puta vidjeli. A onda se kaže: grdna magarca, ka- ko se prevario, t& i dijete bi bilo vidjelo . . .. it.d. Ne, nije on bio magarac. I on bi bio vidio da tako ne valja, da je polazio sa stanovišta hrvat- skog. Ali njega su druge sile gvnile : ambicija, inad, osveta, prkos, mržnja ... . Zločesti su ovo savjetnici. U svoje doba, u žalosnim časovima za stran- ku prava i za hrvatstvo, mi smo pisali: , Jedinstvo i sloboda Hrvatske! van s tugjinom! Ovo neka bude lozinka svakog pravaškog otačbenika. 1 ka- da on dobro pronikne u značenje ovih riječi, nije moguće da počini kriva koraka u nikakvom za naš program i hrvatski narod načelnom pitanju.“ Ovo se slaže sa gornjijem. Držimo se načela —_sje- vernice naše, to jest hrvatstva, pa nikada nećemo pogriješiti u načelnoj stvari. Ovo je bilo potrebno da se danas reče i po- novi. Toliko se toga kod nas miješa i pretresa, a ne bismo rada, da se u strasti ili s neopreza za- brazdi, kao što se je to već mnogijem dogodilo, koji, mješte da se povrate, natežu načelo na svoj krivi put, eda im ga pokrije i govore da je ona- ko dobro. Onda više nije pogreška nego pravi zločin. Položaj u Beču. 171 hulja! Ovako je prošle sedmice nazvao njemački zastupnik Linca slavenske zastupnike na carevinskome vijeću. Nema tome mnogo što smo iz usta jednoga Schonererijanca čuli, da su Sla- veni u Austriji inferijorna rasa, a sada njihove prestavnike naprosto huljama zovu, Ne marimo is- pitivati koliko je ovo dragocijeni prilog njemačkoj kulturi — koja se je i u Africi mrcčvarenjem cr- naca opoštenila — ali ipak gornji izrazi svedoče quae nunc Servia et Rascia nuncupatur, prope Stagnum, quoddam (sic) civitatem fecit (Diocle- tianus) construi, quam ex suo nomine Diocliam appellavit. Ali ovo je za nas nuzgredna stvar, dok pitanje o sv. Savi mnogo je važnije. Da ne idomo u dugo sa tim pitanjem uzet ćemo najkraći put, dokazat ćemo naime da je Sa- va bio katolik istočnog obreda, i to po odnošaju njegovu i njegove braće prama rimskim papama, iz česa će jasno proizlazit, da je dato sed non concesso u Stonu i osnovao biskupiju, da ta ne bi bila grčko-istoćna nego katolička biskupija. Sv. Sava god. 1221 od cara i latinskog ca- rigradskog patriarke bi posvećenu za srpskog me- tropolitu, te iza kako uredi stanje svoje crkve i poveća prama potrebi broj biskupa, valoži im da se drže tvrdo prave katoličke vjere. Obavio ovaj posao obrati se na papu Honorija III. (1216-27) da mu ieli krunu za brata Stjepana i blago- slov za Srbiju, i u tu svrhu pošalje naročito papi biskupa Metodija. Poznajuć papa Savinu vjeru, rado mu se 0+ dazove i, i tako sam Sava na Spasovo. god. 1222 okruni u Peći pred cijelim klerom, plem- stvom i pukom, svoga brata Sljepana carskom krunom od Honorija poslanom, i odatle Stjepan bi nazvan prvovjeočani. Osim toga poznat je i odnošaj Savine braće Vukana naime i Stjepana prvovjenčanoga prama paii Inocentu LIL. (1198-216) predšastaiku Hono- rijevu, kao tskogjer i pismo Iuocenta 1Iil. Vukanu kralju Dalmacije i Diokloje i Stjepanu Velikom županu ciele Srbije, gdje piše: , Intelligentes per PR PRE FT _- kako se to žestoko uzburkalo u carevinskome vi- jeću, te kako je divlja strast provalila i učinila, da su naši prijatelji u svom 'bjesnilu kazali ono što o nama misle. Hulje! a zašto halje? Zato jerbo su poka- zali, da ne popuštaju od svojih pravica, da neće: da ih poždere Germania irredenta ! t Ovaj je usklik čuo od jednoga njemačkoga "zastupnika u punome parlamentu. Hurrah Germa- nia irredenta ! kliknuo je on, a tim pokazao nama svoj program, a nas naučio, da se branimo' do skrajnjosti. Divljački prizori buka i urnebesno lupanje, povici i ponašanja bez svake pristojnosti na dnev- nome su redu. Nijemci hoće da zapriječe svaki rad sabora milom ili silom; da fizičnom snagom osujete stenografiranje i govore. Tu je već došlo do barikada. Slavenski zastupnik ne može govoriti ako ga drugovi ne ušanče svojim prsima, jer će Nijemci navaliti pa nj. Eto u to se troši sada 5000 fior. na dan narodnoga poreza i to sve jer Nijemci nijesu u većini. Kako će se iz ovoga škripca iskopati grof Badeni, to je još zagonetka. Dopisniku nekog. ta- lijanskog lista kazao je, da ni on ne zna što će biti, ali da zaoa samo jedno: da“ on neće otići. Njegov je sad cilj da nekako progje adresa. .U tom slučaju on bi imao federalistični votum. veći» ne, ili kako on kaže, votum za proširenje pokra- jinske autonomije. Tada bi se rad parlamenta su- žio, a sva ova jezična pitanja prešla u pokrajin- ske sabore, gdje bi izazvala novu buru, samo ova ne bi više bila tako jaka. Ali pitanje je, hoće li Nijemci dopustiti, da se adresa pred kuću i izne- - se. Oni vide kamo Badeni smijera, pak će još ve- ćom silom navaliti i onemogućiti svaku raspravu. A tada? Grof Badeni imaće i za ovaj slučaj svoj lijek, kad je njegov položaj ovako tvrd, ali on ga još_ literas tuas nostro apostolatui praesentatas tuac devotionis ardorem, quod videlicet Romanam Eccle- siam matrem tuam super omnia post. Deum dili- gere et honorare proponis et mandatis nostris o- mmnimodis inhaerere (Migne, Patr. lat. tom, 214, pp. 481-482). Kako bi se dakle sve ovo tumačilo da oni nijesu bili u zajednici s rimskom stolicom ? Pod starost pako ostaviv Arsenija nasliedni- kom, zakloni se Sava u kalugjerski na svetoj gori, koja bijaše tada pod vrhovnim pokro- : viteljstvom rimske stolice, dakle i g njom u sve- .: isma koje kalu+.; zi, kako se to jasno razabire iz gjeri upraviše na papu Inocenta ra kalugjerima od istog nuara 1213. Budući list L, i iz odgo.o- ate oasoania 17 Ja- ulji & prostor nam u- zak, donijet ćemo samo slijedeću tačku iz pomenu-: : tog pisma.“ .,,. Unde ne cujusquam praesumpto« ris audacia, volentis jurisdictionem aliquam super tas de caetero perturbetur, nobis hum castis, ut vestris vobis libertatibus confirmatis sud beati Petri ac nostra protectione vos suseipere di+ gnaremur. Volentes igitur paci et quieti vestrac paterna sollicitudine providere, vestris justis po- stulationibus inclinati, personas et locum in quo vos sili temere usurpare, vestra pax et tranquoli- tor ki... divino estis obsequio mancipati, possessiones etiam et omnia vestra bona, quae impracsentiarum ra- tionabiliter possidetis, vel in futurum justis Mmo- dis, dante Petri ot nostra proteetione suscipimus. Ziborlutes autem el imnumunitates rationabiles et antiquas ac etiam approbatas, prout in vestris privilegiis di- citur comtineri, vodis et per vo monusteriis vestrig omino, poteritis adipisci sub boati 2 M