s brižno sakriva. Moguće da dogje i do raspusta sabora, dapače,do kakvijeh novijeh patenta. Eto ih tam&,. U ovoj borbi, neda se poreći, ono 5 pravaša i 6 narodnjaka što sjede u Beču valjali su i vladi i Česima živoga života. Oni ni- jesu mogli drugačije uraditi već radi «2roka, radi koga Nijemci nastojahu srušiti ministarstvo, pa tu je bila“po srijedi i bratska češka stvar, koju se nije moglo ostavit na cjedilu. Tjeralo se načelo uzajamnosti i dosljednosti. Ali direktne koristi od toga hrvatski narod nije imao. Vlada nije, u koli- ko se zna, obećala Hrvatima ni crne pod noktom. Naše pitanje jezika, pak pitanje željeznice još je ne- riješeno. Nijemština se u uredima na sve strane širi, a kako smo vidjeli zadnji put u slučaju di- rektora g. Hočevara uzimlje se kao obvezatna i neophodna nužna. Talijanština izčezava, da pnje- mačkom a ne hrvatskom jeziku mjesto ustupi. Sve se to dogagja sada ove godine, pod Badenijevom erom. Vidi se dakle da njegova politika u Češkoj ne izhodi iz načela pravednosti, da je on ono nji- ma dao, jer su ga pritisli na zid, pak mu nijesu dali ni dahnut, dokle mu nešto nijesu izmamili. Dobro je to. No onda se ni Istra ni Dalmacija nemaju od njega, na mirne, ničemu nadati. Ako mu pogibelj prestane, on se neće ni spominjati da je bilo 11 Hrvata, koji su ga u slavensko-kršćanskoj svezi više puta spasili. Ne znamo dakle ne bi li bilo dobro kovat gvožgje dok je vruće. Malobroj- nim grupama u Beču — a megju tim su Rusi, Hrvati i Slovenci — teško će se više pružiti o- vaka prigoda. Česi, vidi se po svemu, nijesu s Ba- denijem nikako obvezani, pa bi ga sutra, da im najmanju ustegue — ili da im dalje ne dade što ih ide — nemilosrdno strovalili, bez ikakva obzi- ra. Interesi su naroda najpreči. i Iz Banovine. Listovi koji bijahu za izbora uz združenu opoziciju još uvijek dolaze bijeli, dapače sada su ubijeljeli sasvijem. Ovo je znak da se je gospode od sistema nemilo dojmio ispadak izbora. Ban doduše u razgovoru sa jednim magjarskim nogi- narom nije dao nikakve zlamenitosti pobjedi opo- zicije, ali iz njegova istoga govora vidi se očito, kako se muči, da njezinu važnost umanji, a to je dokaz, da on u istinu o njoj drugačije sudi. Slu- žbeni pak organ htio bi rastumačiti kako je to došlo, da je opozicija onoliko iznijela, pak se po- zivlje na veliku agitaciju, zastrašivanje itd. To su doskočice, Gospoda vrlo dobro znadu Koliko je opozicija mogla i smjela, pak sami sebi ne vjeru- ju u ono što kažu. Agitacija i zastrašivanje je kad se politički činovnici, sa vlašću koja im je u ruci, stavljaju na čelo pokreta; kad vojska ili žan- dari pritječu u pomoć službenome kandidatu, za koga mora glasovati svaki državni službovnik. A opozicija nije imala za se nego riječ i pismo, s auctoritate apostolica confirmamus et praesentis scripti patrocinio communimus .... Datum Late- rani XVI. Kal. : Febr. anno (Christi 1213) Pon- tificašus nostri 16.“ (Migne, Patr. lat. tom. 216, pp. 956-958). Pa da napokon nemamo ništa ovoga, dosta- tan je svakomu dokez, da i katolička crkva drži Savu svojim svecem, što se ne bi moglo ni po- misliti, da je isti skizmatik bio, Po svemu dakle ovomu nema govora o ikakvoj grčko-istočnoj ili skizmatičnoj biskupiji u Stonu, te čemu bi napri- ed nizali dokaze? Pa nije li ovo dostatoo i pre- već jasno? Pregjimo dakle na treću tačku, naime na Stonjsku stolnu crkvu. Ova je sagragjena, ne 1886 kako ki pisac tvrdi već 1874, iza kako je stara cr- kva od trešnje god. 1851 pala, niti je do 1886 iko u njoj nadžupnikovao (a najmanje pak pra- gospodin Petar Bačić iz Blata, koji je već 1880 otišao iz Stona), buduć crkva tek 1886 dnevice na Petrov dan, od blagopokoinog biskupa Vodopi- ća a ris > i na nadžupničku čast uzdignuta, i p £ nadžupnik iste velečasni današnji dekan um Antun Ljepopili. Mimogred budi spomenuto, da je blagopokojni SS baš u to vrijeme paime 1886, hotio u u kao staroj i dosta zna- biskupiji, podigauti opatiju, ali kako o- kolaosti to dopuštale, a osobito prilično si- romaštvo crkve, tako joj je dodijeljena samo nad- mislili da će 39 brojem neke tvrd- temelja svršiti, eto nam do ruka 40 broja, gdje g. Kuničić a ne znamo kroz koje kojima se takogjer nije mogla služiti onako kako je to drugovdje dopušteno. Što će dalje da nastane, to je teško predvi- gjeti. Da je vladina stranka prožeta hrvatskim pa- trijotizmom, ona-bi sama najljepše mogla da izra- bi na korist Hrvatske ovu pobjedu opozicije, isto onako kako magjarska vladina stranka naprama Cislajtaniji izrabljuje jakost skrajnje ljevice u ma- gjarske svrhe. Ali tome teško se mi možemo na- dati. Većina, u svojoj većini i u svome vogji, nije takova. Njome je malo stalo do Hrvatstva, pak bi se, uvjereni smo, mnogi od njih i osvećivali Hr- vatskoj zato što su ostali poraženi. Duh koji je na vladi ide zatim da , pacificira“ Hrvatsku u kri- lu ugarske državne. ideje, a ne da ovoj Hrvatskoj u granicama sistema, koga se drži, izvojsti što ve- ću samostalnost. S toga se s te strane ne može- mo ničemu nadati. Ali zato će opozicija svojim brojem, auktoritetom i odličnim silama, zapriječiti mnogi atentat, pak se većina neće usuditi, da pro- vagja volju svojih ,saveznika“, onako kako se to do sad dogagjalo. Izmegju 57 zastupnika narodne stranke ima- de ih 24 pravoslavna, a po tom Srba. Srbi dakle sačinjaju četvrtinu sabora, a skoro polovinu ma- gjaronske stranke. Po tome u današnjim razmje- rim njihov je broj dosta važan. Mnogi se u Banovini od njih nečemu nada- ju, u misli da oni neće pomagati Khuena na šte- tu hrvatske stvari, kao do sada. I mi poznamo nešto malo tamošnje odnošaje, pak se čudimo, kad to čitamo. U prošlome broju kazasmo kako je one Srbe upravo mržnja na Hrvate bacila u naručje magjaronsko; kako su oni najvjerniji izmegju svih vladinovaca; kako njih Magjari uzdižu u Hrvat- skoj da cijepaju Hrvatstvo, doči ih u Ugarskoj svakojako progone itd. Čemu se dakle nadati od takova elementa? Ti oni nijesu birani kao Srbi, nego kao magjaroni! Za njih je grof Khuen radio isto kao i za katoličke svoje pristaše i činovnici su morali glasovati, gdje ih je bilo, kao i za ove. Kako sada da se ova 24 Srba pretpostavljaju onoj 33 Hrvata magjaronske stranke? U čemu su oni bolji od njih? Valjda u Hrvatstvu? Jest, onda kad nas zovu Nation auf Puff i kad se hvale da su nam ,nokte okresali“ U čemu je bolji Gjurko- vić, Stevo Popović, i družina od Spevca, Tomaši- ća i ostalih? Na koncu konca ovo su ipak neka- kvi Hrvati, dok oni drugi za to ime neće ni da čuju. Zato se mi slabo uzdamo, da će se ovaki Srbi popraviti, još sada, kada kod Hedervara mo- gu razmjerno više da uplivišu. Bi valjda, ali pod pogodbu, da se odrečemo sjedinjenja i hrvatskog državnog prava. Uz tu cijenu i naši Srbi, koji su s prekovelebitskim jedno te isto, odmah bi prista- li na slogu sa Hrvatima. Ali tad bismo se mi odrekli života našega i počinili samoubojstvo i cijela naša borba za opstanak ne bi imala smisla. srsssmm=sma==m======== fa === am ——=—a= naočale, vidi franjevačku Stonjsku crkvu i samo- stan, kao nekadašoju svojinu kalugjera sv. Save. Buduć g. pisac u prošlom broju naime 39 prika- zao Savu kao skizmatika, to zaključujemo, da drugčije ne misli ni 0 kalugjerima, koje, da djelo bude potpuno, nazivlje znamo čemu, jer su sv. B a. Dužnost nam je dakle, da g. piscu i o ovoj tački protivno dokažemo, da današnji naime sa- mostan i crkvu kalugjeri nijesu vigjeli koliko ni Abraham, a kamo \i u njoj stanovali, već da su rije nego je ovo i sagragjeno bilo iz Stona 1zse- liti, kao takogjer i td, da u kad su u Sto- nu bili, nijesu bili skizmatici već katolici, kakovih još i danas u blizini Rima ima. Evo nas dakle na posao, God. 1252 zbog nutrnjih nemira Zahumskih knezova bijaše grad Ston sasvim razoren. Osam god kašnje naime 1260 opet se ovaj podigne iz svoga pepela, uslijed dobročinske ruke Jelene že- ne Stjepana Nemanje IL, rodom francezkinje, po- božne katoličke kneginje. Ova dakle sagradi u to doba na mjestu gdje se podiže današnji samostan mali cenobij nazvan Marijin a kašnje sv. Nikole, te ga daruje redovnicima sv. Bazilija (Dolci, Mon. kist. Prov. Rhag. O. M. P.). Može li se dakle i jebi da je dobra i katolička kneginja, kao što Nr (Savinim) a ne ugjeri Bazilijanci ili e bila Jelena, to mogla podati skizmatičnim ka- erima? — Nikako, te kako nam ista povjest deci ovi su mn kašnje, nešto radi nezna- nja. a nešto radi upliva bogumila, koji su tada oro bili zagospodarili Pelješkim poluotokom, po- s mm RES Na prvi mah dakle opit uspjesima i zamamljen lakim; kombinacijama, lako je sanjariti. Ali kad se malo bolje razmisliš i vidiš, da stvar wx najpovoljnijem slučaju vodi do cijepanja Hrvatstva i odreke sve- ga onoga, po čemu ćemo da postanemo narod i država, mora da te svega toga progje volja. Zato gonimo mi našu staru hrvatsku. Držmo se Hrvatstva! Već sada vidimo kako ide na bolje. Pucaju spone sistema, trijeska se umjetna zgrada dualizma i već se po njoj vidi širokih pukotina. Još malo... I kada se to dogodi, kad hrvatski narod dogje do svojih prava te Hrvatska postane -— Hrvatskom, onda će, budite uvjereni, ovi današnji magjaron- sko-njemački Srbi govoriti, da su oni najžešći Hrvati. . x * . Govori se da će se hrvatski sabor: sastati početkom jula. Značajne će biti te prve sjednice radi dokučljivih razloga. Zanimaće i to kako bi tu imale uopće i početi rasprave. Lani, kad je izabran David Starčević, a nije bio ovjerovljen, presjednik mu nije dao govoriti, a većina je dokazivala,:da neovljerovljeni zastupnik može glaso ali_ne može držati govore. Razumije se da je to smije- šno, ali gospoda su tako rekla i za Davida je vri- jedilo. Sada, u novome saboru, i oni su u polo- žaju Davidovu, dapače i svi zastupnici, pošto niko nije ovjerovljen. Tu se dakle po teoriji većine mo- že samo glasovati, ali govoriti ne! Vidjećemo da- kle kako će ove godine, pritisnuti okolnostima, o- pozvati ono što su lani tvrdili. Neslani razlozi Spljetsko Jedinstvo“ uvijek na svoju. Juče protiv Srba svega i svašta, a danas ih grli i nas po gdjekada psuje, što ih ne milujemo i mi i ako se oni ni u čem promijenuli nijesu; sad na pra- vaše diže kuku i motiku, a do malo ih oduševlje- njem pozdravlja. Udri tamo udri amo, neslana pi- sanija, puna lakardija i riječi, bez ikakva pravca i smisla, samo neka se splitskim narodnjacima na- puni list. Općina plaća! Tako mu je i sada šunulo u glavu pa zain- tačio, da bi dobro bilo da pravaši iz Banovine budu izabrani u Peštanski sabor. Zaludu mi rekli da pravaš ne može tamo, i kad bi bio biran, da bi se kao pravaš morao odbaciti taj mandat. ,Je- dinstvo“ hoće njegovu, jer on bolje zna što je stranka prava. Kad idu u Beč — piše spljetski list — mo- gli bi i u Budimpeštu! — Eto, riješio pitanje. Ali jedno je Beč, a drugo je Budimpešta Dalmacija i Istra u zemljama carevinskoga vijeća nemaju svoga državnoga prava. Oni su ovilje pro- ste austrijske pokrajine, pa kao takove moraju nastojati svijem silama, da im se nešto dade, sačuvaju i razvijaju svoju narodnost. Dočim Hr- vatska je država, a ne pokrajina; država kojoj su mnoga njezina prava drugdje predana, ali i oni ostatci dokazuju, da je ona prama Ugarskoj u drugom položaju, nego li je D ija prama Au- striji. Kad bi se stranka prava dala birati u Bu- ingota, 000 3 tim goizbalo i rekla, da je Hr- va prosta magjarska pokrajina. Niko veseliji stali skizmatici; i tada su matepajem republike dubrovačke iz Stona jeni bili. Po odlasku kalugjera crkvica sv. Nikole bi redana od senata Dubrovačkoga, nekom svećeni- ku imenom Vidu, a malo zatim i crkvica i ceno- bij biše predani franjevcima bosanske redodržave. . Desetak godina kašnje franjevci a na čelu im O. Andrija Sardinski i O. Ivan Ingleški upru svim silama, te darovima i milostinjom tamošnjeg na- roda, podignu iz temelja na mjestu starog cenobi- ja današnji samo a na mjestu stare crkvice ju crkvu sv, Nikole, eto dakle kako kala- gjeri to ni vidjeli nijesu. O. Andrija Sardinski i O. Ivan Ingleški, do+ čekaju vidjet gotov plod svoga znoja, te u istom samostanu od njih sagragjenu, ispuste blaženu du- šu. Njihova tjelesa bijahu pokopana u istoj crkvi sv. Nikole, kod otara sv. Frana, i njihov je grob bio glasovit radi čudesa, tako da su bili progla- šeoi blaženim. Kad je radi trešnje bio zapušten samostan a crkva zatvorena, njihove svete kosti biše prenešene g. 1843 u Dubrovnik, gdje se i danas u franjevačkoj crkvi iza velikog otara na- laze, a nadamo se da ćemo do skora opet u nama imati to neprocijenjeno blago. Kako se može, pitamo sada, kazati da je ovo nekada pri- padalo kalugjerima sv. Save, kad tada ni samo- stan ni crkva nijesu ni opstojali ? Da napišemo ov; (0 rodaka najviše nas je taklo to, što g. Kuničić svoj putopis misli obje- odaniti u posebnoj knjižici, pa bi grehota bila da se uz tolike današnje krive nazore, još je dan u- kopiti. Nadamo se dakle da će ove stvari u knji-