Ovo su vijesti velike političke važnosti. One otvaraju nove pute u razvitku i borbi narodnosti monarkije. Ove godine doći će lako do dogagjaja, koji mogu preokrenuti čitavim nutarnjim sistemom Austrije. Poljaci, vijerni svojoj tradicijonalnoj politici u Austriji, nastojaće da iscrpe iz novijeh faza što veću korist i autonomiju za svoju Galiciju, ne o- dričuć se pri tom što većeg upliva na ukupne po- slove Austro-Ugarske. Konservativni Nijemci pristaće da narodnos- no pitanje bude zadovoljeno, pod uvjetom da se ne tiče u jezik njemačkih krajeva i da se njiho- voj djeci zajamči u školi kršćanska obuka. Slovenci i Hrvati podupiraće moralno svim silama nastojanja Čeha, ali, nadamo se, neće o- stati samo pri tome, jer ovo je sada prigoda, ka- kva se rijetko pruža, pak valja uprijet dok je pi- tanje još živo. Zato i jesu zastupani u eksekutiv- nom odboru većine, koji je ostavio u Beču svoje prestavnike, da nadziraju vanparlamentarnu poli- tičku akciju grofa Badeni. Dovle je, dakle, sve ko po loju. Ali što će reći Nijemci naprednjaci ? Kako će se vladati Česi? Tamo je težište cijele situacije. Ova dvojica imaju da riješavaju položaj. Hoće li grofu Bade- niu poći za rukom da uspostavi mir Češkoj, kako su njegovi organi naglasili ? Kakav god ispadak bio za ovih pregovora, česki narod mora svom silom uprijeti samo u jed- no: da šesdeset njegovih prestavnika zajedno sa velikim posjedom i iz ovih pourparlera stupe složno kao jedna jedina falanga u carevinsko vijeće. Silom okolnosti oni su danas stjegonoše ne samo svog . maroda nego cijeloga slavenstva Austrije, branioci ne samo češkog, nego i hrvatskog prava. Jaoh ako bi neko postignuo, da se mladočeška stranka raz- dijeli: u oportuniste, koji će biti zadovoljni sa e- ventualnim uspjehom i u one, kojima će ovaj zna- čit zanijekanje naroda! Vas rad od zlokobnih punktacija do danas, bio bi skoro uništen i valjalo bi početi na novo. Čas je dakle vanredno zlamenit. Naši ljudi u državnoj službi. Iz pokrajine, juna. Sa svijeh strana dolaze tužbe o zakrknjiva- nju domaćijeh ljudi u javnoj karijeri. Bilo u rat- noj mornarici, političkoj, financijalnoj, poštarskoj, pa evo već i učiteljskoj struci, svugdje ćeš maći nekoliko primjera, da su naši domaći i bez svake sumnje daroviti ljudi, na jednom zastali, a na mje- sta povjerenja, koja su oni mogli punijem pravom očekivati, pridošli stranci, Slučajeva od Raba do Spiča ima tome na pretek, k tome još nekoliko od aktuelnosti. Tome će biti više uzroka, ali nećemo pre- tjerati, ako kažemo da je glavni: strah od poli- tike, ili bolje rekuć od hrvatstva. Dalmacija je hrvatska zemlja. Skoro sve njezine općine dišu hrvatskim duhom, ogromna većina zastupnika na saboru Hrvati su. Posve je naravno, da će se i narod, koji ove ljude bira, osjećati hrvatskim. Ali njekoj gospodi sve što je hrvatstvo znači politika i s toga u njihovim očima, jedan koji se smatra Hrvatom, politički je agitator Velike Hrvatske ! Ovo se mnijenje osobitim načinom ističe u postupanju sa školskom djecom. Reklo se, da se učenici ne smiju baviti politikom. To je dobro i svak će odobriti, kome je do napretka škole. Ali jedno je politika, a. drugo narodnost. Politika je kada se neko bavi iskazim ili radom stranačke naravi; politika bi bila kad bi djeca sudjelovala političkim demonstracijam ili agitaciji za izbore. No jedan učenik koji kaže, da je on Hrvat, još nije političar. On je samo ispovjedio svoju narod- nost, ali se politikom bavio nije. No u nas se ta- ko ne sudi. Kad Dalmata denuncira spljetske gi- mnazijalce, da je gdjekoji rekao, da je Hrvat, on- da se vode beskrajnje istrage. Moramo priznati da su za taku službu, u kojoj mu drago bilo struci, priličniji stranci nego li Dalmatinci. Koje čudo dakle, da naši mladići počnu iz- bjegavati javne službe, ako ih je primjer naučio, da će jedan dan zakrknut na VIII. ili VIL. razre- du, da će rijetki ter rijetki proturati se u VI. a gotovo nijedan u V. činovnički razred? Treba li potvrde? fmamo i sada slučaj gdje viši faktori na sve strane po monarkiji traže čo- vjeka, da pokrije jedno važno mjesto u pokrajini, a u nas nekoliko sposobnih i spremnih ljudi, koji bi na njemu najljepšu figuru učinili! Da je to kakvo više činovničko mjesto, lako bi bilo naći toga sretnjakovića, bez obzira na poznanje jezika, ali tiće se odgoja, pa je ipak potrebit čovjek, koji je domaćem jeziku potpuno vješt. Imamo nadalje Lloyd, parobrodarsko društvo, na koje država troši milijune. Kud naravnije nego li da mladi naši kapetani, nikli i obikli na mor- skim valovima nagju na njemu komad kruha. Ali da! Najprije su bivši pomorski časnici, pak dobro preporučeni Nijemci, koji mora nijesu ni vidjeli, a onda tek dogju naši, ako je što ostalo, i to pod uvjetom da znadu njemački. Naši kapetani čeka- ju po 5 i više godina prenotirani, kroz koje vri- jeme bude imenovano sva sila drugih kapetana. Na lučkim oblastima slično. Prvo skoči pomorski časnik, pa tada — ako što bude — naš kapetan. A kako je pak na pošti i brzojavu, gdje se Nijemci časnici ili stražmeštri, imenuju u Dalmaciji prem- da ne poznaju jezika, o tome je bilo lani opširno govora u ovome listu Sada pak čitamo tužbu ra- dišnog našeg Biankina, koji je u Beču kazao, da se ovo pretpostavljanje protegnulo i na same žan- dare i domaći sin teško će avancirati za pošto- vogju; ta mjesta zapremaju redovito Nijemci radi toga što poznaju njemački jezik. Očito je da se pri tom više gleda na onaj Rapport, što ga on mora pisati njemački, nego na to da razumije pu- čanstvo, što je od mnogo veće koristi njegovom zvanju i samome narodu. Ovoliko cijenio sam za shodno da iznesem na razmišljanje patrijotima. X. Nevolje. Umro je u Zagrebu Pavle Jovanović, ured- nik ,Srbobrana.“ Zna se kako je pisao ,Srbo- bran.“ Za nj Hrvata nije opstojalo, Hrvati su na- rod stvoren austrijskom policijom; oni nemaju povijesti, jezika, narodnosti, nego je sve ovo oko- lo naokolo srpsko, čisto srpsko. Poznat je onaj proces što ga je prama pokojniku podignuo sin Ivana Mažuranića, jer je pisao da je ban-pjesnik neumrlog Smajl-Agu oteo vladiki Radu. Iz ,Srbo- branove“ kovačnice izlazile su brošure 0 vasijo- nom Srpstvu, od Sibirije do Afrike, o srpstvu cijeloga slavenskoga svijeta. Tamo je izdavao i episkop Ružičić svoje glasovite historije, od tamo nam je prispio i srpski kralj Strojilo, koji je ute- meljio Dubrovnik i jednijeh poklada u nas bio oživljen nezaboravnom maškaratom. Ali sunce se neda dlanom začepiti. Hrvat- stvo u Zagrebu buji na sve strane. Valjalo je na drugi način nastaviti bratoubojnu borbu. Podigo- še se društva, štamparije, čitaonica, banka itd. Srbija sama, u doba kad su njezini dani bili najžalos- niji, poslala je obilnu sumu u pomoć ovijem no- vopočenijem srbima, neka lašnje nastave bratou- bojnu rastvornu borbu. U Zagrebu Srbi! Srbi koji niječu Hrvatstvo, koji ustaju da pogrde, oblate, razvale sve ono što mi sa svih strana domovine teškom mukom sabiremo, neka nam dika naša sine u materijal- nom i kulturnom pogledu! Tamo se bila ugnijez- dila četica ovih bjesomučnjaka, koji su nalazili potpore i kod anih, te bi prvi bili zvani, da im savjetom i oštrom riječi na put stanu. Jer Hrva- ti, koji bi se šta slična usudili u prijestolnom Bio- gradu bili bi nikakvi Hrvati! Evo ovaki je bio rad ,Srbobrana“ i njego- va pokojnoga urednika. Govore da se u zadnje doba bio i on uvjerio, da kad izgori hrvatska kuća, u kojoj vatru potica- še, da će i on ostati bez krova; da je počeo dru- gačije suditi o Hrvatstva i ako se nije bio odre- kao svoga stanovišta, jer teško je čovjeku kazati : pogriješio sam! Ovako uvjeravaju naši prijatelji 8 onu stranu Velebita. No kako bilo, Jovanović nije više megju živijem. Njegov rad protiv Hrvat- stva nije nama naudio, jer je naisao na otpor, Ali : oltre il rogo non vive ira nemica. Laka zemljica Pavlu Jovanoviću ! i ka Dubrovnik“ javljajuć njegovu smrt, piše na koncu svoje osmrtnice: »I njemu koji je cijelog »8vog života radio časno i ustrajno, koji je cjelo- »kupnim svojim radom zaslužio ime odličnog $r- »Dina, njemu — ovome _neustrašivome borcu i žar- »kom rodoljubu — neka je laka ona srpska ze- pinlja u koju je ukopan.“ A Pavle Jovanović ukopan je u Hrvatskoj, na zajedničkome groblju bijeloga Zagreba, u zemlji koja se ispremiješala prahom preporoditelja na- ših, prahom Gaja, Draškovića, Račkoga, Jelačića! Pavle Jovanović sniva vječni sanak u zemljici onijeh velikana hrvatskih, koje je on. u tužno doba njegova publicističnog rada, nastojao da sruši ili otme slavi i ponosu naroda njihova ! Šenoe, Preradovića I ovo je srpska zemlja?! Fraze! reći će nam kogod, to su puste fra- ze i prazne riječi! Kakvo zlo u tome, što je ,Du- brovnik“ Hrvatsku nazvao srpskom.zemljom ? Nijesu to nikakve fraze ni prazne riječi, jer se za njima skriva jedna misao i jedna politika: misao da Hrvata na svijeta nema i politika, koja sve svoje sile ulaže, da ovu tvrdnju djelom dokaže. No neće im to poći za rukom, tako nam ge- nija naroda Hrvatskoga! Braću za braću, dok su braća — braća, dok ne vidiš da ti postaju vlasti- ti krvnici. Može biti sloge izmegju Srba i Hrvata, ne na temelju praznijeh fraza o bratskoj ljubavi, nego na podlozi uzajamnog štovanja svačijih pra- vica. Ali sloge, pod uvjetom da nas nestane, ne mo- že biti, i neće! Na to cijelja sva današnja politi- ka našijeh Srba, te mi vidimo da oni i uz ,naj- vatrenije“ izraze o slozi, odmah pobijesne, kad im se samo spomene sjedinjenje Hrvatske. Činjenice nama davaju pravo. Eno srpskih političara kojim su usta [puna sloge, a u Hrvat- stvu druže s tugjinom da nas rascijepaju. Ogro- mna većina Srba u Banovini birala je one magja- ronske Srbe. Dok je hrvatska opozicija izvojštila 30 mandata, u najsrpskijem kotarima Srijema ni- je mogao prodrijeti nijedan Srbin, koji bi oponi- rao magjarskoj politici, koju Gjurkovići i dru- žina tjeraju u Hrvatskoj. Hoće to reći da je srpstvo s njome zadovoljno. Eno srpskijeh listova koji Hr- vatsku zovu srpskom zemljom. I zato mi smo duboko uvjereni, da. vršimo patrijotičnu dužnost kad naše Hrvatstvo branimo od svačijih pohlepa, pa i od srpskih, a neka spljet- sko ,Jedinstvo“ stuca koliko ga je volja. Naši dopisi. na duhove. (Crv wu grožgju i lijek proti njemu.) Crv u grožgju nanaša ogromne štete po svemu dalma- tinskom primorju i po otocim, pak premda ima tomu lijeka ipak u mnogim mjestima ne znaju ga uporavljst u redu ili ne imaju ni potpunog us- pjeha. Buduć se ovdje najprije postignuo potpuni uspjeh proti crvu drugog pokoljenja, držimo da je uputno da koju rečemo, premda — budi mi- mogred rečeno — imala je vlada već davno pos- lat svoga stručnjaka, a se na licu mjesta uvjeri te dade prave naputke našemu težaku, a ne da se dogagjaju pometnje pri uporavljanju. Ko hoće dakle da se bez dvojbeno obrani od crva, mora kvasiti grožgje u rastopini osjenča i sapuna, i to, po predjelim blizu mora gdje je topliji zrak od 20 do svrhe tek. Rastopina čini se ovako: uzme se 24 do 3 klg. sapuna te se ra- i u vrućoj vodi, ovo se metne u sto litara . — računajuć istu vodu u kojom je sapun rastopljen — za tim se uzme klg. 1 dobro sam- lijevenog te prosijanog osjenča skupa se dobro pomiješa i rastopina gotova. Raščnilo se da čim je vrsta sapuna bolja, koja više ulja posjeduje, tim je bolje, ako jer i osjenač što je više zatvoren to je bolje, jer višu snagu ima, odnosno i uspjeh. Kod kvasenja valja služit se malim posudam te unutra po mogućnosti umočit svaki grozd. Koji pak ne stoji tako da ga možeš umoćit onaj se rukom do polije, najviše valja pazit, da je do- nja strana grozdova dobro iona mušica, koja nese jaja, drži se u nižoj s grozdova odnosno jaguda, gdje je visa gustina. Kvašenje ne g se obavljat po sunčanoj oko podne, već najdulje do desete u jutro, sakih 6 četiri podne. Imaju Mtresljco kojim se u više mjesta slu- že za uštrcavanj jih nikako ne možemo pri- poradi jer O 2 o može obliti donju stra- ova, tako i jagoda. Mi smo se igledno Dalje u prilogu.