List izlazi &vake subote. Cijena mu je unaprijeda u OUtpravništvu lista: na godinu fior. | 4:50, na po godine flor. 2:25; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništva. i Bosnu. Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50; za inosemstvo fior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, je predbrojen i za došasto polugodište. Narod u narodu. | Borba naše braće Čeha zato je onako muč- na i krvava, što oni imaju — kako je poznato — u samoj svojoj kući njemački elemenat vanredno jak. Lako bi njima bilo, da moraju obračunavati sumo s Nijemcima ostale Austfije. Ali u Češ- koj, Moravskoj i Šleskoj sve vrvi njemačkim živ- ljem, tamo je ništa manje od nekijeh 3 milijuna Nijemaca, a to je bogme težak posao. Prosječno uzeto, i ako su Česi vrlo napre- dan narod, ovi češki Nijemci sačinjaju napred- niji dio pučanstva češkijeh zemalja. Za dokaz to- me može se navesti da ima krajeva, gdje oni, premda brojuo u manjini, ipak vladaju, kao na pr. u Moravskoj, u kojoj je samo | Nijemaca, a oni imaju većinu u pokr. saboru, dapače i glavni gra- dovi Brno i Olumac, gdje su Česi u pretežitoj ve- ćini, u njihovim su rukama. Ima predjela gdje oni istezavaju — a to osobito u Moravskoj — ima opet gdje su kao manjina pomiješani s Česima, a to po gradovima, drugdje su pola i pola, a ima- de i takijeh krajeva, gdje je njihov živalj prevla- stan, dapače isključiv. Ovi češki Nijemci vrlo su energični, radini i intustrijalni, imadu više od Sa- sa nego li od Švaba i Tirolaca, te su s njihovom robom i trgovinom na veliku glasu. Vjekovima useljivahu oni u Češku, nekad ipozvani od samih čeških kraljeva, nekad da nasele zemlju opusto- šenu vjerskim ratovima i tako su malo po malo stvorili u posestrini kraljevini prave pravcate nje- mačke predjele. I ako Nijemaca — kako rekosmo — imade rastrkano po svoj zemlji; ipak bi se dali lako odijeliti njemački predjeli od češke Češ- ke. Oni idu uz Bavarsku megju naprama Egeru (Hebu), a odavle saskom granicom, zahvaćajuć ši- ri pojas, prama Reichenbergu, Šleskoj, s kojom ih spajaju moravski Nijemci. Vas je ovaj predjel gusto napučen, pun industrijalnih gradova, megju kojim prednjači Reichenberg (Liberec) koji &e svo- jim tvornicam takmi sa engleskimi poranjskim cen- trumima. U nutrašnjost zemlje počinje češki ele- menat sa svojim gradovima i svojim napretkom. Ovaj njemački pojas od 3 milijuna duša, na- šoj braći zadava vražije muke, a možda ih je on onako i izoštrio i očeličio? Bilo kako bilo, svaka- ko tu je velika borba, jer ni jedni ni drugi neće da popušte, a obojica su jedan drugome prilično dorasli. U prvome redu vodi se, naravno, borba za jezik. Jezične naredbe grofa Badenija nijesu nego serija neprekidnih okršaja na polju javnom i pri- vatnom, školskom i upravnom, drživaog i auto- nomnog područja. Nijemci iz početka bijahu pr- kosni i silni i Česima je trebalo nadćčovječnim na- porom vojštiti za najelementarnije narodne pravi- ce, Danas su se Nijemci po malo sprijateljili sa faktima, pak moraju, hoćeš nećeš, da Čehe naro- dom priznaju, dapače u velikoj stisci i strahu, da ne izgube i ostatke svoje prevlasti, ni ne misle više da zavlagjuju Česima, nego samo da očuvaju ono što sad imadu. Drugi opet boje se, da će češka žilavost pro- drijeti i u njemačke predjele, pak ih počesiti Radi toga češki Nijemci ne bi bili protivni, da se Če- sima prepusti nešto, samo neka im Česi prista- nu zaokruženje kotara. Za zaokruženje kotara imalo bi se majprije ; utanačiti, koji su kotari, u kojim su Nijemci u ve- ćini, a Česi u neznatnoj manjini. Ti bi se kotari imali grupirati i na neki način otcijepiti od Češke, tako da bi imali svoju posebnu upravu, kao neku vrst podnamjesništva. Češki Nijemci pristali bi na to vesela srca i nagodba bi bila gotova. Ali Česi neće i ne mogu da poprime ove predioge. Oni vele, da bi se tim rascijepila kralje- vina Češka, da bi se od zemlje njihove stvorile dvije Češke, njemačka i njemačko-češka. Napokon Česi neće da češke manjine u njemačkim kotari- ma izruče na milost i nemilost njemačke obijesti, koja baš ne bi vele birala srestva, kako da iz njih što prije napravi zgoljne Nijemce. Zato je deviza Čeha dakako jednako pravo za narodnosti koje u zemlji stanuju, ali ponajprije jedinstvo kraljevine Češke, jer zemlja ima biti češka zemlja, kao što je češka državna ideja koju narod hoće. Analogan slučaj imamo i mi Hrvati, s tom razlikom što se u nas nije uvavilo 3 milijuna tu- gjega naroda, nego što nekoliko stotina tisuća bra- će naše vlastite krvi, koji govore našijem jezikom, a dijele s nama i dobro i zlo, jer im je domovina zajednička, pak ova manjina, samo zato jer je dru- ge vjere, hoće da stvara narod u narodu, eda ras- cijepa ili osujeti narodno i državno jedinstvo kra- ljevine Hrvatske! Ali ako Česi fugjemu rodu nedaju, da po- mišlja na takove atentate protiv Češke domovine, ko će se čuditi da i mi imamo isto stanovište na- prama elementu, koji je nekad bio # nama jedno i koji bi i danas 8 nama bio u cjelini, da nije tugjina kojemu stoji dobro, da ga ma ovo na- goni, eda se ometu naši pravedni narodni ciljevi? Nepristran sudija ne može, a da nam neda pravicu. Ekonomski preporod Dalmacije ! Šuma nema, što su bila polja i pašnjaci to su vododerine ; stoke nema, a što je ima, zlo hra- njena s neimanja ili s neznanja, od nje ni smoka ni skoka, te se ne zna, da li je više na štetu ili korist gospodaru; gjubra nema pa se uzalud te- žak muči; i krči, i kopa, i sije, i sadi, nema što da otrga, što da užanje. Hambari su prazni, a u bačve vjetar puha. A je li što u kuću i unio, va- lja da proda u bescjenje, jer da ga i nije stisko dug ili kraljevo, prodaje da proda, da mu se i o- no malo ne pokvari, pa da ne puha u prazne šake. Nije li Bogu plakati gledat našeg težaka, samodruga, samotreta, da radi na svojoj vlastitoj zemlji, da trudi bez prestanka i ljeti i zimi i pro- ljeću i jeseni, pa da od svoga truda ne može za se i družinu, da dobije no zalogaj loša kruha su malo jedva osoljena zelja, a mesa tek o blagda- nima i da je sretan kada i tako ima? A što tek meće na su, u čem pribiva, u čem noćiva ! Kako se za sve to promislilo ? Postavilo se bilo na glavu resorta za pobolj- šice gospodarstva vještaka, koji ne znamo da li je ikada vidio kako se kupus sadi, Da se podignu šume, utamanile se koze, koje su i solile i smoči- le i odijevale i plaćale kraljevu i gjubrile ono nji- va bijednoga zagorca, a puštalo se da se sječe i krši zelena gora i suaša u gradove i varoše, a sa- mo da kameni ugljen ne bi okužio stanova varoš- ke gospode. Imenovalo se pri muškom učiteljišta Godina' VII. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi Za oglase, priopćeno, zahvala i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji s6 smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava učitelja poljodjelstva, i tako se obuka udesila, da nijedan od mladih učitelja nije tu naučio ni. prosti prevrtak. Nabavilo se tisuće fior. strojeva, koji za naše zemlje nijesu; te hrgjaju ovdje i ondje; pro- pisalo se u zakonu da svaka škola dobije komad zemljišta za pokušaje poljodjelstva, a to je još u zakonu upisano; privatnim nastojanjem, a potpo- rom ministarstva zasnovala se škola za gospodar- stvo — zapinjala o tisuću poteškoća, ali i koristi dala, jer da ne spominjemo drugo, naučila kako valja pripravljati. ulje, da ga prodaš ne 20-24, ne- go 70-80 fior., naučila kako. se štetno.vino dade izliječiti, a da-se ne prolije, a tim probudila u puku želju da se osnuje dobar poljodjelski zavod, no dok se ovaj želi, pušta se, a teko bi hoće se, da onaj isčezne, a da se novi odgodi na vijeke vjekova s nestašice učitelja. Eto, izgubio se Bian- kini.... Hreljanović, a bojati se da će do skora i Bulić! A gdje su nam druge sile ? U Hrvatskoj hoće da stvore još koju gospo- darsku školu. Što čini ban? On se najprije stara za učitelje 1 nugja Hreljanoviću 2 petogodišnjice, i 300 fior. na godinu ad personam, da ga do- bije, a u nas? U nas Hreljanoviću i Buliću ne priznaju 6 god. službe učinjene pri javnoj školi u pokrajni, iza kako su tu imenavani po ministar- stvu, pače ne stavljaju im u izgled niti osjegura- nje, da će imati mjesta pri novoj školi! Od kuda ta razlika? Možda s toga što onamo cijene, da ko se razumije u stvar može i poučavati, a ovamo da s dekretom dolazi i znanje. ugi Hreljanović je primio i ko pošten čovjek va- lja da pogje; ali ne bi li se moglo još salržati Bulića? Ne bi li ga trebali sada kad e poljo- djelska škola imati učenika s potporama. glasova- nim od sabora? Ne bi li za njega bilo mjesto u- pravo na preparandiji u Zadru? Ili zar će se još tražiti usposebljenje za učitelja pjevanja i tjelo- vježbe, samo za poljodjelstvo biće svak sposoban ? Nama se sve čini, da su nove osnove u gla- vi pogriješene, jer što će i najbolji planovi (kvji će, k0 što izgleda, ostati samo na papiru. Ur.) kad ne bude sposobnih ljudi koji će ih izvagjati. Eto, dok se počele uregjivati bujice, dok se stelo u velike snovati o gospodarstvenim poboljšicam, da vidimo da li će se odstraniti svi oni, koji su ih kadri izvesti. Da vidimo ne će li doći dan kui će se na pr. kazati: ne može da se otvori go- spodarska škola jer nema učitelja. Hrvati u Beogradu.“ U nedjelju slavilo je beogradsko sokolaško društvo , Dušan Silni“ posvetu svoga društveno- ga barjaka. Na ovu svečanost pozvali su braća Sr- bi sokolaška društva ostalih slavenskih naroda, pa i Hrvate. Na bratski poziv odoše sokolaške depu: tacije iz Dalmacije i Banoviae u srpsku 'prijestol- nicu, gdje će biti bez dvojbe najsrdačnije: dočekani. Srbijanci će nema sumnje najmilije pozdra- viti uprav dolazak Hrvata, a njihove novine pune su simpatičnih pozdrava već od dana kada su ču: li, da će se Hrvati odazvati srpskome pozivu, Ko pozna naše odnošaje, naći će da je to pošve na- ravno. Hrvati u Beograd odoše kao brat u brata, na pir i na veselje. Braća mogu imati riječi i raž: mirica, ali braća su uvijek braća. s