List izlazi &vake subote. Cijena mu je unaprijeda u OUtpravništvu lista: na godinu fior. |

4:50, na po godine flor. 2:25; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništva.

i Bosnu. Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50; za inosemstvo

fior. 4:50, i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine,

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

Narod u narodu. |

Borba naše braće Čeha zato je onako muč-
na i krvava, što oni imaju — kako je poznato —
u samoj svojoj kući njemački elemenat vanredno
jak. Lako bi njima bilo, da moraju obračunavati
sumo s Nijemcima ostale  Austfije. Ali u Češ-
koj, Moravskoj i Šleskoj sve vrvi njemačkim živ-
ljem, tamo je ništa manje od nekijeh 3 milijuna
Nijemaca, a to je bogme težak posao.

Prosječno uzeto, i ako su Česi vrlo napre-
dan narod, ovi češki Nijemci sačinjaju napred-
niji dio pučanstva češkijeh zemalja. Za dokaz to-
me može se navesti da ima krajeva, gdje oni,
premda brojuo u manjini, ipak vladaju, kao na pr.
u Moravskoj, u kojoj je samo | Nijemaca, a oni
imaju većinu u pokr. saboru, dapače i glavni gra-
dovi Brno i Olumac, gdje su Česi u pretežitoj ve-
ćini, u njihovim su rukama. Ima predjela gdje oni
istezavaju — a to osobito u Moravskoj — ima
opet gdje su kao manjina pomiješani s Česima, a
to po gradovima, drugdje su pola i pola, a ima-
de i takijeh krajeva, gdje je njihov živalj prevla-
stan, dapače isključiv. Ovi češki Nijemci vrlo su
energični, radini i intustrijalni, imadu više od Sa-
sa nego li od Švaba i Tirolaca, te su s njihovom
robom i trgovinom na veliku glasu. Vjekovima
useljivahu oni u Češku, nekad ipozvani od samih
čeških kraljeva, nekad da nasele zemlju opusto-
šenu vjerskim ratovima i tako su malo po malo
stvorili u posestrini kraljevini prave pravcate nje-
mačke predjele. I ako Nijemaca — kako rekosmo
— imade rastrkano po svoj zemlji; ipak bi se
dali lako odijeliti njemački predjeli od češke Češ-
ke. Oni idu uz Bavarsku megju naprama Egeru
(Hebu), a odavle saskom granicom, zahvaćajuć ši-
ri pojas, prama Reichenbergu, Šleskoj, s kojom
ih spajaju moravski Nijemci. Vas je ovaj predjel
gusto napučen, pun industrijalnih gradova, megju
kojim prednjači Reichenberg (Liberec) koji &e svo-
jim tvornicam takmi sa engleskimi poranjskim cen-
trumima. U nutrašnjost zemlje počinje češki ele-
menat sa svojim gradovima i svojim napretkom.

Ovaj njemački pojas od 3 milijuna duša, na-
šoj braći zadava vražije muke, a možda ih je on
onako i izoštrio i očeličio? Bilo kako bilo, svaka-
ko tu je velika borba, jer ni jedni ni drugi neće
da popušte, a obojica su jedan drugome prilično
dorasli.

U prvome redu vodi se, naravno, borba za
jezik. Jezične naredbe grofa Badenija nijesu nego
serija neprekidnih okršaja na polju javnom i pri-
vatnom, školskom i upravnom, drživaog i auto-
nomnog područja. Nijemci iz početka bijahu pr-
kosni i silni i Česima je trebalo nadćčovječnim na-
porom vojštiti za najelementarnije narodne pravi-
ce, Danas su se Nijemci po malo sprijateljili sa
faktima, pak moraju, hoćeš nećeš, da Čehe naro-
dom priznaju, dapače u velikoj stisci i strahu, da
ne izgube i ostatke svoje prevlasti, ni ne misle
više da zavlagjuju Česima, nego samo da očuvaju
ono što sad imadu.

Drugi opet boje se, da će češka žilavost pro-
drijeti i u njemačke predjele, pak ih počesiti Radi
toga češki Nijemci ne bi bili protivni, da se Če-
sima prepusti nešto, samo neka im Česi  prista-
nu zaokruženje kotara.

Za zaokruženje kotara imalo bi se majprije ;

utanačiti, koji su kotari, u kojim su Nijemci u ve-
ćini, a Česi u neznatnoj manjini. Ti bi se kotari
imali grupirati i na neki način otcijepiti od Češke,
tako da bi imali svoju posebnu upravu, kao neku
vrst podnamjesništva. Češki Nijemci pristali bi na
to vesela srca i nagodba bi bila gotova.

Ali Česi neće i ne mogu da poprime ove
predioge. Oni vele, da bi se tim rascijepila kralje-
vina Češka, da bi se od zemlje njihove stvorile
dvije Češke, njemačka i njemačko-češka. Napokon
Česi neće da češke manjine u njemačkim kotari-
ma izruče na milost i nemilost njemačke obijesti,
koja baš ne bi vele birala srestva, kako da iz njih
što prije napravi zgoljne Nijemce. Zato je deviza
Čeha dakako jednako pravo za narodnosti koje u
zemlji stanuju, ali ponajprije jedinstvo kraljevine
Češke, jer zemlja ima biti češka zemlja, kao što je
češka državna ideja koju narod hoće.

Analogan slučaj imamo i mi Hrvati, s tom
razlikom što se u nas nije uvavilo 3 milijuna tu-
gjega naroda, nego što nekoliko stotina tisuća bra-
će naše vlastite krvi, koji govore našijem jezikom,
a dijele s nama i dobro i zlo, jer im je domovina
zajednička, pak ova manjina, samo zato jer je dru-
ge vjere, hoće da stvara narod u narodu, eda ras-
cijepa ili osujeti narodno i državno jedinstvo kra-
ljevine Hrvatske!

Ali ako Česi fugjemu rodu nedaju, da po-
mišlja na takove atentate protiv Češke domovine,
ko će se čuditi da i mi imamo isto stanovište na-
prama elementu, koji je nekad bio # nama jedno
i koji bi i danas 8 nama bio u cjelini, da nije
tugjina kojemu stoji dobro, da ga ma ovo na-
goni, eda se ometu naši pravedni narodni ciljevi?
Nepristran sudija ne može, a da nam neda pravicu.

 

Ekonomski preporod Dalmacije !

Šuma nema, što su bila polja i pašnjaci to
su vododerine ; stoke nema, a što je ima, zlo hra-
njena s neimanja ili s neznanja, od nje ni smoka
ni skoka, te se ne zna, da li je više na štetu ili
korist gospodaru; gjubra nema pa se uzalud te-
žak muči; i krči, i kopa, i sije, i sadi, nema što
da otrga, što da užanje. Hambari su prazni, a u
bačve vjetar puha. A je li što u kuću i unio, va-
lja da proda u bescjenje, jer da ga i nije stisko
dug ili kraljevo, prodaje da proda, da mu se i o-
no malo ne pokvari, pa da ne puha u prazne šake.

Nije li Bogu plakati gledat našeg težaka,
samodruga, samotreta, da radi na svojoj vlastitoj
zemlji, da trudi bez prestanka i ljeti i zimi i pro-
ljeću i jeseni, pa da od svoga truda ne može za
se i družinu, da dobije no zalogaj loša kruha su
malo jedva osoljena zelja, a mesa tek o blagda-
nima i da je sretan kada i tako ima? A što tek
meće na su, u čem pribiva, u čem noćiva !

Kako se za sve to promislilo ?

Postavilo se bilo na glavu resorta za pobolj-
šice gospodarstva vještaka, koji ne znamo da li je
ikada vidio kako se kupus sadi, Da se podignu
šume, utamanile se koze, koje su i solile i smoči-
le i odijevale i plaćale kraljevu i gjubrile ono nji-
va bijednoga zagorca, a puštalo se da se sječe i
krši zelena gora i suaša u gradove i varoše, a sa-
mo da kameni ugljen ne bi okužio stanova varoš-
ke gospode. Imenovalo se pri muškom učiteljišta

 
  

Godina' VII.

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi

Za oglase, priopćeno, zahvala i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji s6

smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava

učitelja poljodjelstva, i tako se obuka udesila, da
nijedan od mladih učitelja nije tu naučio ni. prosti
prevrtak. Nabavilo se tisuće fior. strojeva, koji za
naše zemlje nijesu; te hrgjaju ovdje i ondje; pro-
pisalo se u zakonu da svaka škola dobije komad
zemljišta za pokušaje poljodjelstva, a to je još u
zakonu upisano; privatnim nastojanjem, a potpo-
rom ministarstva zasnovala se škola za gospodar-
stvo — zapinjala o tisuću poteškoća, ali i koristi
dala, jer da ne spominjemo drugo, naučila kako
valja pripravljati. ulje, da ga prodaš ne 20-24, ne-
go 70-80 fior., naučila kako. se štetno.vino dade
izliječiti, a da-se ne prolije, a tim probudila u
puku želju da se osnuje dobar poljodjelski zavod,
no dok se ovaj želi, pušta se, a teko bi hoće se,
da onaj isčezne, a da se novi odgodi na vijeke
vjekova s nestašice učitelja. Eto, izgubio se Bian-
kini.... Hreljanović, a bojati se da će do skora
i Bulić! A gdje su nam druge sile ?

U Hrvatskoj hoće da stvore još koju gospo-
darsku školu. Što čini ban? On se najprije stara
za učitelje 1 nugja Hreljanoviću 2 petogodišnjice,
i 300 fior. na godinu ad personam, da ga do-
bije, a u nas? U nas Hreljanoviću i Buliću ne
priznaju 6 god. službe učinjene pri javnoj školi u
pokrajni, iza kako su tu imenavani po ministar-
stvu, pače ne stavljaju im u izgled niti osjegura-
nje, da će imati mjesta pri novoj školi! Od kuda
ta razlika? Možda s toga što onamo cijene, da ko
se razumije u stvar može i poučavati, a ovamo
da s dekretom dolazi i znanje. ugi

Hreljanović je primio i ko pošten čovjek va-
lja da pogje; ali ne bi li se moglo još salržati
Bulića? Ne bi li ga trebali sada kad e poljo-
djelska škola imati učenika s potporama. glasova-
nim od sabora? Ne bi li za njega bilo mjesto u-
pravo na preparandiji u Zadru? Ili zar će se još
tražiti usposebljenje za učitelja pjevanja i tjelo-
vježbe, samo za poljodjelstvo biće svak sposoban ?

Nama se sve čini, da su nove osnove u gla-
vi pogriješene, jer što će i najbolji planovi (kvji
će, k0 što izgleda, ostati samo na papiru. Ur.)
kad ne bude sposobnih ljudi koji će ih izvagjati.
Eto, dok se počele uregjivati bujice, dok se stelo
u velike snovati o gospodarstvenim poboljšicam,
da vidimo da li će se odstraniti svi oni, koji su
ih kadri izvesti. Da vidimo ne će li doći dan kui
će se na pr. kazati: ne može da se otvori go-
spodarska škola jer nema učitelja.

 

Hrvati u Beogradu.“

U nedjelju slavilo je beogradsko sokolaško
društvo , Dušan Silni“ posvetu svoga društveno-
ga barjaka. Na ovu svečanost pozvali su braća Sr-
bi sokolaška društva ostalih slavenskih naroda, pa
i Hrvate. Na bratski poziv odoše sokolaške depu:
tacije iz Dalmacije i Banoviae u srpsku 'prijestol-
nicu, gdje će biti bez dvojbe najsrdačnije: dočekani.

Srbijanci će nema sumnje najmilije pozdra-
viti uprav dolazak Hrvata, a njihove novine pune
su simpatičnih pozdrava već od dana kada su ču:
li, da će se Hrvati odazvati srpskome pozivu, Ko
pozna naše odnošaje, naći će da je to pošve na-
ravno.

Hrvati u Beograd odoše kao brat u brata,
na pir i na veselje. Braća mogu imati riječi i raž:
mirica, ali braća su uvijek braća. s