List izlazi svake subote, Cijena mu je unaprijeda u
4:50, na po godine fior. 2:25 ; za vnik sa
i Bosnu Hercegovinu 8
fior, 4:50, i poštarski troškovi.
Pojedini broj
je predbrojen i za došasto polugodište.
U DUBROVNIKU 26. Juna .189%.;
u Otpravništvu lista: na godinu fior.
anjem u kuću i za Austro-Ugarsku,
poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo
stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se d
'
a a
iti
+
u
šalju ue
i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se
a | više puta tiskiju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
Nijemština u Dalmaciji.
Organ g. dra. Bulata i narodne stranke do-
nio je u jednom od zadnjih brojeva u formi dopi-
sa iz Dubrovnika malu vijesticu: da se na dubro-
vačkoj gimnaziji pjevaju njemačke pjesme pod nad-
zorom ravnatelja, koji o uspjehu ovoga pjevanja
izvješćuje presidijum dalmatinske vlade. Istodobno
pozvana je ,Crv. Hrv.“ i , Dubrovnik,“ kao dubro-
vački listovi, da se o prijedmetu pozabave i po
zasluzi ga osude. ,
: Mi smo se u prošlome broju osvrnuli na ovu
vijest, te kazali, da, po našim informacijama, ona
nije istinita. I ništa više! w
= Dubrovnik“ pak dočekao je objavu ,Jedin-
stva“ kao nešto čemu se je odavna nadao, te je
sa fulminantnim člankom, navalio na pjevanje
njemačkih pjesama na dubrovačkoj gimnaziji i
na upravu iste škole, a u dnevnoj kronici pospi-
ješio, da pobije naš odgovor , Jedinstvu“, da nje-
gova vijest nije istinita. U to nam je stiglo i no-
vo ,Jedinstvo“, koje je donijelo žestok uvodni čla-
nak o njemačkim pjesmama na našoj gimnaziji, o-
borivši se, po svojoj navadi, na ,Crvenu Hrvat-
sku“, koja se tobož ne zauzimlje toliko za obra-
nu protiv njemačkoj invaziji, koja nam prijeti.
Upada u oči ova brza defensiva MDubrovni:
ka“ i ,Jedinstva“ naprama germanizmu u dubro-
vačkoj gimnaziji i koalicijona navala, u kojoj, ne-.
kako, a sami ne znamo kako, mi smo ostali po
srijedi i izmegju dvije vatre. A još će više biti
napadno za neupućena čitatelja, kad mu kažemo,
da smo mi unaprijed znali, da će Dubrovnik“
donijeti grozomoran članak i da će mu »Jedin-
stvo,“ koje je pitanje izazvalo, sekundirati.
Možda da su se sa različnog stanovišta upu-
tili narodnjački i srboradikalni list, ali su se ipak
našli zajedno, jer cijelj ovijeh napadaja jest kod
obojice jedna.
Koja? Mi nećemo da je izlažem6, samo ćemo
napomenuti, kako je žalosno, a upravo i sramotno,
da se neka naša pokrajinska štampa dade upotre-
bljivat, u kojekakve intrige, kojim je izvor sve
drugo nego li narodni patrijotizam i strah ispred
navale nijemštine.
Jer, mi opet ponavljamo: pjevanje njemačkih
pjesama u dubrovačkoj gimnaziji, nije nego pretest
(izlika), pod čijom firmom podigla se ova buka,
koja tako lako neće prestati Drugi su ciljevi toj
manevri, a to je upravo gadno.
Da se na dubrovačkoj gimnaziji pjevaju nje-
mačke pjesme — neka bude uvjereno šareno ,Je-
dinstvo“ i bizantiuski ,Dubrovnik“ — ne bi mu-
čala ,Crvena Hrvatska,“ nego bi prva, zvana i
ne zvana, skočila, da žigoše tu pojavu, kO što se
je prva uvjek nalazila na obrani miloga hrvatstva,
ma protiv koga to bilo, S te strane ne treba ona
ničijeg poticanja ni lekcija. Ali nama ne treba slu-
žit se lažima, za obranu naše narodnosti, kad
imamo u pokrajini stotine istinitih fakata tugjin-
stva, koje mi bezobzirno žigošemo, dok mnogi
drugi iz raznih obzira na njih zažimlju oči. A
sva ova buka o njemačkim pjesmama na našoj
gimnaziji potpuno je umjetna i izmišljena.
No — ako nije baš sto vukova, biće barem
nešto šušnulo, reći će kogod, koji je čitao kate-
| goričke tvrdnje ,Dubrovnika.“ Jest šušnulo je, i
— kako smo se dobro informirali — evo što:
, preko sata pjevanja pjevala se na hrvatskom je-
ziku, koji je nastavni, jedna pjesmica. Jedan uče-
nik kazao je na to, da taj spjev ima i njemački na-
pjev, pa zapjeva da ga pokaže. Ostali gjaci sekundirahu
po hrvatskom napjevu i — tim je syršilo lt Ali niti
je tu bilo ravnatelja, niti je on zato znao, niti je
on naregjivao njemačko pjevanje, to su sve izmi-
nJediustva“ i , Dubrovnika“
sliti dobri izvjestitelji
u njihove svrhe . .... :
Mi ne znamo koji su razlozi zavali , Jedin-
stvo“ da otvori ovim vijestima svoje stupce, nu
recimo da je bilo mistificirano. Za ,Dubrovnik“
jasno nam je: Godina 1895 i naši članci: Srp-
ska propaganda megju gimnazijalcima još su mu
u pameti. Nema više srpskih odbora, koji su ima-
li zadaću, da malenu djecu hrvatskih roditelja iz
grada i okolice zavode, mite i posrbljuju; nema
profesura, koji su ovu propagandu poticali, dapa-
če u svojim kućama sastanke upriličivali i djeci
o srpstvu propovijedali! Svega toga regbi da je
nestalo na našoj gimnaziji, te djeca mirno uče,
ostajuć čuvstvom uz misao rodne svoje kuće. To
su djeca hrvatskih obitelji Korčule, Pelješca, Sto-
na, okolice, otoka i Dubrovnika, a ,Dubrovnik“
bi htio, da ih njegovi agitatori mogu mirno po-
srhliivati. da se lala i nvija. Ahgsoša bad ša za
ditelj Hrvat tužna srca gledao, gdje mu se sin na
dubrovačkoj gimnaziji otugjio idealima svoga ro-
da! ,Dubrovnik“ bi htio da se povrate ona vre-
mena, pak su mu dobro došle i izmišljotine o
njemačkim pjesmama. Razumijemo se, pobro !
+ *
# *
Ima Nijemstva i Nijemštine u Dalmaciji. Mi
vidimo kako sistem, gdjegod može, uvlači njemač-
ki jezik. Nema vele da smo spomenuli, kako se
u nas jedan visoki činovnik pomno informirao, ko-
ji činovnici poznaju njemački. Šućelo je o tome
Jedinstvo.“ Kad se je otvorio Hotel Imperial,
sve u njemu bilo je isključivo na njemačkom je-
ziku, premda su Dubrovčani uložili znatne sumc
novaca. Što se onda nije čuo ,Dubrovnik“ ? Nje-
gov načelnik Gondola pionir je nijemštine u Du-
brovniku, jer on je mogao, da je htio, učiniti da
oni stranci poštuju osjećaje grada. Namjesništvo
(ono namjesništvo koje ,Jedinstvo“ spominje uvi-
jek dubokim strshopočitanjem) puno je nijemšti-
ne, koja preko njega prelazi na kotarska pogla-
varstva. O tome treba pisati, ako se zbilja zgra-
žate nad provalom tugjinštine, a ne lažnim izvje-
štajima kompromitirati borbu protiv nje, koju pra-
vaši bezobzirce vode.
Jedinstvu“ u tome imade dosta posla i u
samome Spljetu, u kome regbi, da ne vidi ono što
i slijepi gledaju. Evo baš sada na spljetsko ko-
tarsko poglavarstvo dolazi čovjek koji ne zna hr-
vatski. Nijemac Pichler. Ovaj činovnik služio je
par godina u Dalmaciji na namjesništvu i sad se
vraća kao poglavar u Spljet, preskočivši petnaes-
toricu dalmatinaca u političkoj struci, koji su bili
pred njim, kad je on u Dalmaciji služio, a sad je
on u VII. a oni isto u JX. razrednom činu! Za-
kon je da svaki činovnik, koji stupa u nas u službu,
mora da ispitom dokaže, da zna hrvatski jezik. Kad
gu to dokazali svi oni njemački činovni«i, koji su
u Dalmaciji napravili lijepu karijeru ? Kad je no-
vi spljetski poglavar položio ovaj ispit? Sve ovo
i još toliko toga dužno bi bilo , Jedinstvo“ da iz-
nese, kad njegov gospodar ne bi bio sam zaštitnik
y mi h uur= = ———=m=—m===—= : ! ega
njemačkih činovnika, dapače čujemo, da je on u
Beču želio, da mu dovedu ovoga najnovijega na
stolicu kotarskog poglavarstva u Spljetu !
Jedinstvo“ nas je direktno izazvalo u ovo-
me poslu. Da smo mućali i ništa ne odgovorili,
ono bi bilo stalo vikati, da se u dubrovačkoj gim-
naziji širi nijemština, a ,Crvena Hrvatska“ nije i-
mala hrabrosti, da protiv toga ustane. Do mjesec
dana pako tu nijemštinu širila bi mu je sama ,Cr-
vena Hrvatska“, jer klevete , Jedinstva“ i njego-
vih piskarala vremenom se potenciraju na kubus.
Radi toga mi smo morali — i njemu i ,Dubrov-
niku“ sistijeh razloga — da ovoliko kažemo i da
ih uputimo, ako već hoće da se ozbiljno bore pro-
tiv germanizma, od kuda nam neprijatelj prijeti.
Na povratku iz Beograda.
"U zagrebačkijem listovima čitamo o. veliku
oduševljenju, kojim hrvatski gosti -bijahu u Beo-
gradu dočekani. Mi smo pazljivo pročitali sve ono
što nam je o tom pohodu došlo do tuka, ali: ni-
jesmo mogli da nagjemo, do izlijeva velika prija-
teljskog i bratskog osjećaja. No lijepe riječi ostale
su samo + .
Hueaoi :
. . lijepe riječi. Braća Hrvati, braća
žljivo čuvali, da; uza SV6"0Y0 vim za
njom izjavom ukažu, kako oni nijesu protivni, da
ova braća imaju i svoju domovinu slobodnu i uje-
dinjenu. Valjda je to bilo iz obzira naprama ovim
našim Srbima, jer valja znati, da i u Srbiji, kao
i drugdje, svaka stranka želi imati simpatije su-
mišjenjaka izvan granica.
Što se tiče hrvatskijeh Srba — poimence
onijeh u Banovini — stranka prava smatrala ih
je uvijek pravoslavnim Hrvatima. Ovo shvaćanje
opravdavala je stranka historičnim i etnografskim
razlozima. Historičkim, jer je dokazano da Hrvati
— osobito istočniji dio našega naroda — na gra-
nici borbe Byzanta sa Rimom, i ako su ostali s 0-
vijem zadnjijem, imadoše od davnina i pristaša
grčko-istočnjaštva. Patarenstvo bilo je u srednjem
vijeku u nas vrlo rašireno, te mnogi negdašnji pa-
taren pretočio se u pravoslavnog, u koliko se ni-
je poturčio. 1 etnografski razlozi vojuju za hrvat-
stvo naših hrišćana. Kako pomisliti, da elemenat,
koji s nama ima jedan jezik, nošnju, običaje i je-
dno te isto narodno blago, a samo drugu vjeru,
može sačinjati drugo pleme? 'Tu vrijedi i sama
narodna svijest, koja je u prostoga puka ove ru-
ke još i danas hrvatska. Prosti hrišćanin u Dal-
maciji i Hrvatskoj još i danas veli da hrvatski
govori, a u ovom slučaju on bolje sudi nego li
njegov sin, koji je išao na škole po svijetu, pa
sad ocu soli pamet i uči ga, da on nije Hrvat ne-
go Srbin.
Ovo je od vajkada bilo shvaćanje svijeh če-
stitijeh pravaša u pogledu 'našijeh Srba. Oni su
se zato doduše ipak mogli' zvati kako su htjeli,
ali i malo dijete shvatiće, da je jedno kako se
oni zovu, a drugo je #a koga ih većina naroda, u
kome živu priznaje. (Tako je isto s nagodbom.
Drugo je kako je Magjari smatraju, a drugo bi
bilo, kad bi je sama stranka prava pravovaljanom
priznala.) Mi vidjesmo uvijek u ovom srpskom po-
kretu tugju ruku, koja se služila našom : braćom
druge vjere, eda suzbija hrvatsku ideju. Stranka
prava nije taj pokret nikada pripoznavala narodnim.