2% zultati dadoše nama pravo, jer nikada opozicija ne bi bila postignula ovaj uspjeh, da je bila ras- cijepana. što više njezina nemoć i apatija bila bi od kobnijeh posljedica za hrvatsku stvar preko Velebita. Zato ona koalicija bilo je dobro i pa- trijotično djelo, a hrvatski narod svojim odgovo- rom pokazao je, da ja on voljan poduprijeti oz- biljne radnike. Nije radi toga trebalo stranci pra- va, da se ma ni za dlaku odalji od svoga pro- grama, kako su to neki bajali, koji nijesu htjeli razumjeti što znači.koalicija. Načela koja narčd pokrenuše, da dade svoje glasove združenoj oporbi, bijahu dva: hrvatsko i kršćansko. U ime onih imena koli narod toli rodoljubno svećenstvo veselo se zauzelo za dobru stvar. Ovo dakle neka budu vodićem hrvatske opozicije u svetoj borbi, što je započinje za dobro svoga naroda. Mi se nadamo da će cijela združena opozi- cija, a poimence članovi stranke prava, dično od- govoriti onome uzdanju svijeh nas iza granica do- movine, koji smo se toliko obeselili uspjehu nji- hovu i da će pravaški zastupnici dokazati, da je stranka prava samo ondje, gdje su Rukavina, Da- vid, Tuškan, Banjavčić i ostali dični sokolovi naše Banovine. Hrvatstvo i pravaška načela slobodne Hrvatske sinuće slavno iz njihova rada i dokazati, da ovi ljudi nijesu zaslužili naziva ,šarenjaštva“ i ,slavosrpstva,“ što im kleveta prišiva, da oni nijesu postali nikakvi ,srbo-hrvati,“ već da su oni naši stari junaci, koji su toliko podnijeli i žrtvo- vali za svoju Hrvatsku. Radosno s toga očekuje- mo otvor sabora hrvatskoga. Ali i s druge strane biće ovo zasijedanje veoma zlamenito, uz bana koji svaki čas trčkara na liječefje, uz staru istrošenu i razrožnu većinu bez ikakvih novih sila, uz svježi dah slavenske borbe, koji s ove strane Litave puhai Magjare le- denim znojem oblijeva. Nije moguće da živa na- rodna iskra ne wrcne i iz zagrebačkoga sabora, a marod, koji se je onako junački zadnjih izbora borio, spravan je i n& drugu kušnju, ali samo za svoje idejale: vjeru i domovinu. Gospoda Magjari ljuto su zabrinuti. Vide kako već odasvud puca zgrada dualizma, pa će makar silom pokušati, da je uzdrže. Radi toga vrlo lako da će u Hrvatskoj nastati do brzo teški dani, no oni su preteča bo: lje budućnosti, akv hrvatski vogje budu na svo- me mjestu. »Orpski ili hrvatski.“ — Hrvatska vlada u Zagrebu u službenim na- zivima za naš jezik upotrebljava uvijek izraz: ,hr- vatski ili srpski.“ I dalmatinska većina iz popustljivosti napra- ma Srbima odredila je, da se tako ima zvati je- zik kojim govorimo, te je ovaj naziv radi toga po- stao službenim kod austrijske vlsde. Ali Srbi u Srbiji i Crnoj Gori nikada nijesu svoj jezik nazvali srpskim ili hrvatskim, nego u- vijek samo srpskim. Sada je otvoren pravoslavni crkveno-narodni sabor u Karlovcima. Karlovci su pod hrvatskom vladom. Istina da tamo šalju svoje poslanike i u- garski Srbi, ali šalju ih i pravoslavni iz Hrvatske, a imade mnogo pravoslavnih, koji se priznaju Hr- niferna Pa ipak usprkos tome, Mito što su Karlovci u hrvatskoj zemlji, j vjerski sabor zove svoj jezik isključivo srpskim imenom! Jasno je da braća Srbi samo ondje hoće slogu 8 Hrvatima, gdje ima nešto hrvatskoga, da podi- jele po pola. Ali za ono što oni misle da je već njihovo, ondje sloge nema ; ono je samo srpsko i ničije drugo. Ne bi li pravedao bilo, da kad hrvatska vla- da zove jezik hrvatskim ili srpskim, da i narodni sabor u Karlovcima batali svoj srpski eskluzivi- zam? Dakako da bi i ne samo u Karlovcima ne- go i na Cetinju, Biogradu, Nišu i svud gdje bo- rave Srbi i Hrvati. »Hrvatska Domovina“ učinila je u tom smi- slu jedan predlog članovima pravoslavnoga kon- gresa. Vidjećemo hoće li je poslušati. Njima su puna usta sloge, bratstva, ljubavi itd. Mladost iz- dava knjige, gdje se pod firmom sloge himbeno udara na hrvatsko državno pravo. Nosovdje nije pitanje hrvatskog prava, nego načelo te njihove s Don SEEN sasava ljubavi i pravičnosti. Vidjećemo kako će se Srbi tome odazvati i da li će karlovački sabor odredi- ti, da se u buduće_ jezik zove srpski ili hrvatski. Skupština u Hebu. Jedna mala prispodeba izmegju Hrvata i Ni- jemaca, izmegju Dalmacije i Češke. Nijemci, radi jezičnih naredba sazvaše veli- ku pučku skupštinu u Hebu (Egeru), da tu upi- taju narod. Ova skupština imala je bit demonstra- cija protiv češkoga : naroda, jer Nijemci su već imali takijeh skupština na više mjesta, Vlast je skupštinu. zabranila, onČučiniše utok protiv te zabrane i utok bio je odbiven. Dakle skupštine nema? Za koga drugoga valjda, ali Ni- jemci su sveisto navrvili na hiljade sa svih stra- na i grad je bio pun zastupnika, vijećnika,. politi- čara, novinara, radnika, seljaka it d. .Tu-su oni po ulicama demonstrirali, pjevali pangemanske pjes- me i halabučili, dok nije došao: Sehčnerer. Kad je on prispio onda su demonstracije uzele ozbiljan značaj. Dok su zastupnici naprednjaci išli do vla- sti da prosvjeduju i mole dopust, ukaže se na jed- nom prozoru prusko-njemačka zastava. 'To je bio znak! Najednom sve kuće okite se zastavama nje- mačkoga carstva. U sred tih demonstracija prola- zio je Schonerer ko u triumfu, aklamiran, uz neo- pisivo klicanje Njemačkoj i pjevanje Wacht am Rhein. Ali oblast svejedno. nije skupštine dozvolila. No Nijemci napredajaci tu'su skupštinu ipak dr- žali i govore izrekli,;a policija došla je samo pod kraj, da ih rašćera. Schonererijanci pak prešli su u ma- si preko granice u Njemačku državu, a da tim simbo- lično:demonstriraju i tamo su učinili sastanak i veliki iskaz. Kad su se po podne povratili u Heb, do- godiše se opet nove demonstracije, koje su tra- jale sve dok riarod nije se razišao kući. Ovi isti ljudi s N. Fr. Presse na čelu tuža- kaju Slavene s panslavizma i denunciraju svaki njihov korak kao pogibeljan dinastiji i monarkiji a sebe jedine uzdižu za braniče Austrije i za naj- vjernije podanike! Mi se tome ne čudimo, ali na žalost njihovim riječima vjeruje se, pak i ako su oni tjelesno danas u opoziciji, čuje se njihov duh u svemu onome, što se tiče nas i ostalih Slavena. Evo Dalmacije, koja od ustava do danas, već trideset i sedam godina čeka na sjedinjenje. Ali bečki krugovi umiju da prikažu to sjedinjenje kao nešta veleizdajnička. Tako mi živemo u iznimnom položaju. Kad pitamo da se nešto učini za ovu za- nemarenu pokrajinu, onda čujemo prijekor, da se ne može trošiti za zemlju, koji je samo privre- meno s Austrijom. A kad pitamo to sjedinjenje, onda gledaju da ga svijem mogućijem srestvima zapriječe. Iskazi u Hebu daju nam i s druge strane jednu prispodobu. Uzmimo na primjer, da se ono dogodilo u Dalmaciji, u Spljetu, Dubrovniku, Ši- beniku, ili Makarskoj? Eto na hrvatskoj čitaonici u Arbanasima ne smije se vijati hrvatska zastava i ,Narodni List“ u svakom:broju donosi prosvjed protiv ovoga postupanja. A Heb je u čas osvanuo pun pruskih barjaka ! U nas amo, kada praviš* kakvo veselje, va- lja udrit na svu muku dok izvabiš dozvolu za svi- ranje pjesme Živila Hrvatska! A u Hebu bogme pjevaju“ Warcht am Rhein, pa kad su se do sita na- pjevali, onda sjednu te pišu, da smo mi Slaveni veleizdajnici i da težimo van granica monarkije. Nije ni čuda, kad znaju da će im se vjerovat. Naši dopisi. Iz Dalmacije, 10 Jula. (Za jezik). Konac devetnestoga vijeka bilje- ži u Austro-Ugarskoj monarkiji ljutu borbu za na- rodni jezik. Ni mi Hrvati nećemo da u tome za- ostanemo, pak se čuje i čita, kako novine, kako zastupnici svaki čas ustaju na obranu ove sveti- nje i glavne oznake narodne individualnosti. Mi se dapače naslušamo lijepih i poetičnih erupcija pro- tiv invaziji tugjinstva, koje hoće da naš govor u našoj kući imado podregjeno mjesto. ' To je na žalost samo teorija. U praksi je drugačije. Mi tražimo na pr. da na pošti vlada hrvatski jezik, ali većina pisama što ih piše naš narod nosi na sebi talijansku “adresu. Poštaiisko ravnateljstvo može punim pravom uprijeti prstom na ovu okolnos*. Sadržaj pisma hrvatski je, same je naslov talijanski, a zašto je tako ne znaju ti reći ni oni koji pišu. OWičaj! — Mi hoćemo da fi- nancijalne oblasti dadu prvenstvo hrvatskom, ali naši inače čestiti trgovci i pomorci, koji će gla- sovat i radit za hrvatsku stvar, sve svoje podn e ske upravljaju na jeziku talijanskom. Mi pišemo i vičemo, da se na sudovima premalo rabi hrvatski jezik, ali naši odvjetnici — ti obično vogje u na- rodu, gdje je druga inteligencija još rijetka ili za- visna — pišu svoje spise talijanski. Mi tražimo da nam stranac poštuje naš jezik, ali kad mi s nji- me zborimo, :ako on i zna hrvatski, ne služimo se našim nego njemu za ljubav njegovim jezikom. Hoćemo da nam gradovi imaju hrvatsko lice, a natpisi naših trgovaca sjaju u tugjinstvu, kao što se tugjim jezikom vode njihove. knjige: u Hrvat- skoj njemački, u Dalmaciji talijanski. Naše kćeri i naše žene sretne su kad mogu paradirati tu- gjinstvom, a i*nama je to milo: t& naša se kuća time odlikuje od seljačke! Evo ovo je naša borba za jezik narodni. Ali zato svi ovi, dapače u prvom redu ovi, umiju naj-+ vatrenije deklamirati o pravima i svetinji narodnoga govora, a onamo oni se najviše zauzeli, da se o- vaj govor svakom prigodom zapostavlja. Ovo smo htjeli istaknuti, da se i opet vidi, kako svemu našemu zlu u prvom redu krivi smo mi sami i kako % #xama mnogo stoji, da se dosta toga popravi. Kotor, 12 Jula. Spljetsko ,Jedinstvo“, od 6 tek. br. 52, do- nosi u domaćim svojim vijestima slijedeći entrefi- let; ,U Kotoru pu onome što čujemo(?!) kao da je došlo do razdora izmegju Hrvata. Ne možemo još da vjerujemo svemu što nam se pise, ali po onome što čujemo razdoru je krivo (? upitnik u- red. ,Jed.“) jedno ,ime“, biva kako bi se imala zvati naša čitaonica ; kao do sada slavjanski ili hrvatski ,Dom.“ — Po tome lako je razabrati, ko želi svagju, a je li vrijedno oko imena se sva- gjati i to u Kotoru, kod postojećih prilika, neka promisle braća u Boci. Što se nas tiče, molimo ih da nam jave, kada razdor brekne, jer onda će- mo im poručiti — da su svršili!“ — Ovako do- slovce ,Jedinstvo“, novokršteno glasilo ,hrvatske“ narodne stranke. Nećemo duljiti, već je dosta da rečemo, da je sasvim lažna ova vijest, da je u Kotoru došlo do razdora izmegju Hrvata, kao što je zlobno bačeno ida je lako razabrati ko želi sva- gju. Molimo u toliko uredništvo , Jedinstva“ da nas bokeške Hrvate pušti u miru. Kad nam ne zna, neće ili ne može pomoći, neka nam barem ne otpomaže. Bolje bi uradio, da se nikad u svo- jim stupcima ne spomene bokeških Hrvata. Bo- keški Hrvati ne trebaju lekcija jednog , Jedinstva.“ Rijeka kod Dubrovnika, 13 Jula. Mali parobrod HotelImperiala , Ida“, svraće se i u našu Rijeku, sa gospodom koja, iza kako su se naigrala i nazabavljala, žele da se malo pro- vozikaju. Nemamo ništa protiv toga, samo bism+ najučtivije umolili Lloydova agenta g. Goll-a, da kad parobrodić prolazi mimo Rožato, zaustavi ba- canje sitnog novca djeci, koja tim ne doista lije- pim običajem namamljena sad zgrnuta do mora stoje, željno očekujuć, kad će darežljivi parobrodić uz Rijeku zadimiti. Molimo ga jer se djeca tim načinom moralno kvare, pošto novčiće lako dobi- vaju, pa s njima u piće, igru, pušenje itd. Osvem toga prijeti im i pogibelj, jer djeca da brže uhva- te novac koju im milostiva ,Ida“ prosiplje, hrva- ju se, jedan preko drugog skaču, pak bi slabiji mogao i u more otići, Zato gospoda 8“, Ide“;- aku imaju toliko novca da ga mogu baćat, bolje di ga dadu siromasima, nego li da kvare našu dje. cu. Što misle od njih učinit napuljske lazarone? Za danas dosta, u nadi da se u ovaj predmet nećemo više povratiti. i Gruž, 16 juna. Parobrodarsko društvo Cezare jedino je druš- tvo na jadranskom moru, koje ni učenicima ni u- čiteljima ne daje nikakva popusta, osvem što mu je i cjenik prilično skup. Radi toga bilo bi dobro da se Uprava istog društva, koje jena našemu