- a. vagovima putuje samo njihova roba, & ne možda i njihova djeca, koju sada ko suvišnu u vodu bacaju ? Dakle invazija Kineza ? ! Nemojmo se ni ma- lo smijati. Sjeverna Amerika, ta najslobodnija ze- mlja na svijetu, odavna im je zatvorila svoja vra- ta. Nijedan Kinez ne smije da se u nju useli. Na- valili bijahu kao skakavci, poplavili Kaliforniju, Chicago, New-York kao pralje, sluge, pometači, trgovci, liječnici, činovnici, radnici i bijeli čovjek nije ilogao odoljeti njihovoj konkurenciji, niti ju je kadar bio radom, nego samo silom suzbiti. Nu oni svejedno nalaze načina, da se šuljaju u Ame- riku. Prosuli su se po cijelom južno-azijskom o- točju, gdje su u svoje ruke uzeli trgovinu, promet, obrtnost. Domaći življi izmiču ispred Kineza u glad i nevolju. U Australiji ne znadu već kako da se od njih obrane. Nema vele, da je u jednom australskoj koloniji (ne znamo u kojoj) stvoren zakon, kojim se udara golema..globa na kapetana, koji bi iskrcao jednoga Kineza! Kinez je marljiv i ustrajan, a što je glavno, malo trebuje za svoje uzdržanje. Šaka riže skuvana u osoljenoj vodi nje- mu je hrana. Radi toga on može, da ručni rad da- de kud i kamo jeftinije od bijeloga čovjeka, a uz to odlikuje se preciznošću, koja u industrijama i- ma veliku vrijednost. Ima već sada tvornica u is- točnoj Aziji, koje europejskim čine konkurenciju u samoj Europi. Kineske i japanske žigice i ja- panski kišobrani, suncobrani i svila već sada su- zbijaju ovake europske proizvode na tržištima Lon- dona, Pariza, i Hamburga! A što će biti, ako Ki- nezi na milijune preko Sibirije provale i poplave europske centrume, kao što su to kušali u Ame- rici? Mogli bismo doživljeti treću seobu naroda, . seobu žutoga plemena, po svim pravilima moder- noga napretka. Pitanje je hoće li to dozvoliti Rusija i Eu- ropa i neće li Rusi bit prisiljeni, da zatvore vra- ta svojim susjedima kao Amerika i Australija. To je doduše moguće, ali je pitanje, dali će to poć za rukom Rusiji, kao što je pošlo dalekim preko- morskim zemljama? Neće li Kinezi bit do tada narod oružan i ustrojen kao što su danas Japan- ci? I na to je promislio perfidni John Bull. On već sada lijeva topove i oklopnjače i gradi puške kineskome carstvu naručbi Li-Hung-Changa, wpravijajuć tako Kusiji iznenagjenje, da se do br- zo sa svojom željeznicom nagje pred oružanom velevlasti od 400 milijuna! U tome slučaju žuto pleme krčilo bi puteve k Zapadu, oružjem što mu ga je ovaj poklonio, kao što su Abisinci tukli ta- lijane iz pušaka, te im oni isti darovaše. ' j s. Ali ovo su već kombinacije. Svakako imade u Europi uvaženih političara i ekonoma, koji stra- šivo pogledaju na žute narode skrajnjega istoka Rusija sa svojom sibirskom željeznicom uzela je i s te strane veliku odgovornost pred cijelim: a- zijskim pukom. Budućnost će pokazati, hoće li o- va željeznica srušiti euglesko, a osnovati rusko- slavensko gospostvo u svijetu, ili će se preko nje =——=——mmnn=m===mmm——m— mmf PODLISTAK. oo SSŠA LL LL SO POSTIJERNA U STARO DOBA. Prvašoje zemljište MV Dubrovnika sasto- jalo je od same tvrgje Lave, koja se je po mnije- nju nekih pisaca dizala na mjestu, gdje je godine 1150 bio sagragjen samostan benediktinskim ko- ludricama sa crkvom prozvanom S. Mariae de Ca- stello, s kojom ostane združena i crkvica sv. Sr- gja i Baka, prvijeh nebeskijeh pokrovitelja grada Dubrovnika. Appendini kaže, da je ta crkvica bi- la sagragjena od Pavlimira Bela i od istog obo- gaćena moćima rečenijeh svetaca, prigodom njego- va dolaska iz Rima, po njekim sedmoga, a po nje- kim polovinom devetoga vijeka. Još u vrijeme francuske vlade kao samostan tako i crkva S. Mariae de Castello bi pretvorena u vojarnu. Nu i jedna i d još se vidi u svo- me starome obliku. Stara slika rečenijeh svetaca visi u stolnoj crkvi o zidu kapele S. Ivana Ne- uka. "m Porfirogenit kao i veći dio našijeh domaćijeh ljetopissca p sagra Dubrovnika b cima razo! va Salone i Epidaura. n On kaže da je Dubrovnik bio posve malen u svo- me začetku, te da je do četiri Prvo razširenje Dubrovnika počelo 1eod Zave put istoka, od one strane, ko- ja se sada zove Pustijerna, a prvo se svala Po- sterula. Narod priča da je ova strana ostala opu- ta povećao i ra- i jedno i drugo pokloniti trećemu heprijatelju. A ko to znade ? Svakako, sibirska željeznica biće najveći i najzlamenitiji put, što ga je čovječanstvo ikada podiglo, pa ti je, kako god poslije bile, ne- kako milo, što su ovo orijaško djelo izveli Slaveni. Parnic& u Rovinju. Pulj, 16 Julija. U Rovinju, gdje pozvan od d.ra Laginje, da branim na raspravi dana 14 t. mj. i slijedećijeh Ivana Kušara i šesnaest drugova mu, optuženih radi zločina javnog nasilja, naime radi poznatijeh slučaja, koji su se zbili u |Puli noćju 18. ožujka t. g. — doživio sam takva šta, te smatram potre- bito, da to iznesem na javnost, nek o tome bude obavješćeno naše općinstvo. Tu sam dakle već prije razprave, kad sam čitao spise o predistragi, doživio, da dočim su na glavnoj raspravi svi optuženici govorili hrvatski — svi su zapisnici od puljskog sudca istražitelja Signori sastavljeni u talijanskom jeziku. Megju optuženicima, Dragutin Geithofer ro- dom iz Karlovca, koji nezna ni pol riječi talijanski a dosta malo njemački, ispitan je od gosp Signo- ri u njemačkom jeziku, samo ne hrvatski. Oružnik Tomine, koji na glavnoj raspravi izjavljuje, da ne zna nego slovenski, slabo njemač- ki, bio je od istog sudc. saslušan njemački, a na- suprot zapisnik o njegovom ispitu sastavljen je na talijanski. Dosljedno je i optuženica napisana talijan- ski, kojim se jezikom gosp. Drž. Odvjetnik Cher- sich, koji ipak ispituje hrvatski optuženike, poslu- žuje svaki put, kad se o čemu vodi razprava, i ako odvjetnici govore hrvatski. Dočim je njegova dužnost, da govori u onom jeziku, što ga upotreb- ljuju optuženici i njihovi branitelji. Na glavnoj razpravi općinski nadredar gosp. Horrak, isto tako politički komesar Zeni izjavljuju, da ne razumiju ni riječi hrvatski. Ali sva ta iz- nenagjenja ništa su prema onome, što je moralo dočekati optuženike i njihove branitelje sa strane pučanstva rovinjskoga. Već prvog dana razprave to se je pučanstvo pokazalo tako neprijatno, da se optuženici ni njihovi branitelji nijesu usudili, da prenaća u aname gradn. Raznrava marala so jo voditi od 7 sata iz jutra do 5 sata poslje podne neprekidno, samo sa odmorom od 14 sata, te su morali putovati u Pulu, da tu prenoće. Tako ne računajući trud, morali su branitelji dangubiti šest sati za putovati amo i tamo. Već prvoga dana re- čeno je sa strane krčmara , All' arrivo“ da se ne- će primiti Dr. Laginja na objed. Sutradan pak ja i on, da se prehranimo, naredili smo, bez kazati naša imena, objed u gostioni ispod općinske zgra- de. Na jedan sat odosmo na objed, a krčmar nam veli da nije primio nikakvu naredbu, a poriče to u oči onomu, koji mu je objed naručio i vlastitoj ženi, koja tvrdi, da je baš njemu naručeno. Kad su iz te gostione izašli gosti, koji u njoj bijahu, počeli su bučat. Tu je buku nastavila svje- SEESESENSEENSESSEZESESSSSZSSEDSSESSSDSSETSSZSENJNSSEJSSJSDSNENSSISNIM stošena u vrijeme kuge, pa zato da je j na- ziv i dobila, Mi usuprot mislimo da je bio iskva- ren njezin prvi latinski naziv kao mnogi u Du- brovniku, i tako zamjenjen sa novim. Dubrovnik šireći se malo po malo od zapada put istoka, Po- sterula postane njegovim središtem, u kome se sta- ne razvijati njegov vjerski i državni život. Izmegju prvieh gragjevina na ovoj strani Du- brovnika isticala se je crkva sv. Stjepana prvomu- čenika, koju Porfirogenit (g. 949) napominje kao na glasu još za njegovo doba Evo što o njoj ka- že: caeterum in ecadem urbe (Dubrovnik) depositus fuit S. Pancratius in aede S. Stephani, quae est in media urbe. Miletius pako, najstariji povjesničar dubro- vački, pripisuje gragjenje rečene crkve Rimljani- ma, koji dogjoše sa Pavlimirom, pa i gragju tvr- gje, koja se diže nad morskim hridinama blizu i- ste crkve i nazivlje se imenom S, Stjepana. On piše ovako: Ad et laudem Stephani Proto- martyris eztat castellum, et templum fundant et corpora condunt sanctorum, quorum sumt nomina scripta, subandi Nerei, VO) MB < nillaeque, quae secum tulerant furtim Roma _ fu- gientes. Istoga je mnijenja i Dolleti, Tubero (Com- ment; LV) pripisuje Pavlimiru gragjenje rečene crkve, imenuje iste moći u srebru okovane i u crkvi sv. Stjepana sačuvane. Pokojni kanonik Skur- la izrazuje mnijenje sa kojim se i mi slažemo da se, sadeći po različitijem podatcima, može slobo- dno držati, da je rečena crkva bila segragjena pri- tina koja nas je bila dočekala, kad smo iz sudi: ta izašli. Ta nas je- svjetina pratila -i uz obalu, gdje smo pošli tražit drugu gostionu. Zviždanje, bučenje i vika ,m.... a Laginja, fora Laginja“ sa sviju strana. Kad smo se krčmi približili; se rulja krivi sve to jače osi kazinje, fora sl Laginja itd.“ - & uomo Nema ni | stražara ni oružnika, da bi nas obranio. nevolje moramo se zakloniti «u Sudište, gdje jedna sluga nema za milost da nam daje nego po dva jaja varena. . Napokon neki činovnici, koji su ukorili gošti- oničara , All' stivo“, sr se sami so s zašto ne prima Dr. ju — & dao im je.iažni odgovor da-će nas slobodao primiti — pi nas tamo. Za nama eto nekoliko fukare, koja se počme karati sa gostioničarom. Pozovemo: ga, a ovaj nam čisto kaže, da ne može davati ništa Dr. Laginji, a da ne bude ubijen. Na putu naši branjenici napadnuti su od pu- čanstva ,da nesmiju govorit hrvatski; inače da će vidit nešto.“ Svjedok iz Pule Kugenio Cerlenizza; sada vojnik u Gradcu, napada i provocira optuženika Josipa Spasoje Fatteri-a;: megju: doštalijem spomi- nje ,p..... de Croati.“ Kad pogjosmo svi skupa na kolodvor za krenut u Pulu, čuju se glasovi ,ah non i vol reštar qui de notte sti schiavi — ghe facessimo noi veder.“ ; Prama takvome stanju stvari nije nam dru- go ostalo već, prama pogibelji koja nas čeka;da - nas i sutra, kad budemo držali govore o obrani, te dosljedno budemo se bavili sa političkijem pitanjem, ko što je nuždno na takvoj političkoj obrani» — ne budući nama stalna naša osobna sigurnost, a ka- mo li da imademo onu mirnoću duše, što je neop- hodno potrebita za duševno podpuno vršiti svoju dužnost branitelja — prisiljeni smo zaostati danas mi i optuženici od rasprave, javivši sudu, koja nas je zaprjeka zadržala, molbom da se razprava od- godi. Kako će sud vršiti svoju ne znamo. *) Dr. Wolff odvjetnik u Zadru. Naši dopisi. Dobrota, 19 Jula, Došao nam je slučajno br. 54 ,,li Dalmata“, talijanaškog lista, koji srećom u Dobrotu ne zala- zi. I u ovome broju njeki činovničić raskokotao se je, naravno u granicam talijanske kulture, jer je..... znate što?.... vijala hrvatska trobojnica pred na- šom parokijalnom crkvom na veliku svečanost dne 4 tek. o kojoj izvijestimo u 28 br. ,Crvene Hr- vatske.“ A zaslijepljon u svom talijanaškom fana- tizmu, radi ove trobojnice, koja se pred crkvom vijala, od čuda kliče: ,e sempre politica in chie- sa!“ Ne ćemo po dulje pobijati činovničića, doka- zujuć mu kako lažno veli, da se vodi politika u našoj crkvi, već mu samo dovikujemo: ako može reći, da se u crkvi sv. Matije : vodi politika, pod župnikovanjem veleč. Dum Ilije Audrića, onda slo- bodno. može tvrditi da i more nije slano. — :A na svrhu neka činovničić znade, da stari Dobroćani nijesu bili autonomaši, već izgledni rodvljubi, ko- ji se ponosijahu svojim rodom i plemenom, što im je na diku od svakoga bilo priznato. Oni;ponosao vijahu hrvatsku trobojnicu, i na kopnu i na moru, mnogo, mnogo godina prije, nego. što je ugledao *) Po novinama doznajemo, da je sud obustavio raspra- vu proti Kušaru i drugovima na neizvjesno vrijeme, a pro- ti trojici talijanaša rasprava je nastavljena, i jedan bijaše osugjen ma 14 dana izatvora, a dvojica na'7 dana. Ur» | mms pu pr NEEE je .dulaska Pavlimira; nu da je /posve vjerojatno što svi naši ljetopisci tvrde, da je Pavlimir u znak svoje harnosti za srdačni priček Dubrovčana po- klonio crkvi moći, koje bješe sa sobim ponio iz Rima (v. Moćnik s. 5. 6.) MN Jedanaestoga vijeka, naslanjajući rečeni ka- nonik svoje tvrdnje na bilježke napisane od Junij \ Resti i od drugijeh dubrovačkijeh ljetopisaca ovako piše: Stjepan, kralj Hrvatski, pritisnut teškom i dugom nemoći zavjetova se, da će popraviti i pro- vigjeti crkvu svetog Stjepana u Dubrovniku. Or- kva ova bijaše na glasu cijeća čudesa, što po isprošenju svetijeh moći u mjoj se dogagjahu; a bijaše potreba da se načini i sbog njesine staro- davnosti. A kad Stjepan ozdravi, posla u Dubrov- nik svoga povjerenika sa svotom od: 6000 perpera, naredivši mu, da gragju crkovnu popravi, i on nad tim poslom nadzire. To bi svršeno « dvije godine dana. Tada povjerenik po naredbi kralje- voj utemelji zakladu sa jednoga gržemnjse. koga dužnost bijaše imati pomnju od iste crkve i pre- dade za prvi put tu službu jednome kraljevu vro- gjaku, kojemu ime bijaše Stojko. Mi ćemo nado-' dati, da Stjepan dade takogjer sagraditi i kuću kraj rečene crkve za obitavalište imenovanog &ve- ćenika i njegovih nasljednika. Polleti donosi (s. 41) da je Stjepan glavom došao u Dubrovnik (1080) sa svojom suprugom Margaritom. On mu daje na- slov Dei i Bosne, dočim ga Luccari nazivlje jem granje ijem. 1+ Inge Nu prvo nadziranje, bilo to sveukupne crkve.