NA
kao ,Srbi“ nikad ne imagjabu u svojim srpskim
rukama potpuno, a ako je danas u hrvatskim ru-
kama, to je jasni znak razbugjene političke svi-
jesti kotorskih i bokeških Hrvata.
Da je ovo istina, idemo da dokažemo.
Po zadnjoj službenoj statistici kotorska op-
ćina sa odlomeima broji 5437 duša, od kojih jedva
ih je trećina grčko-istočne vjere, ili kako bi sad
oni rekli ,srpske“, a ostali su katolici. Ako seod
ove trećine, odbiju crnogorski i turski podanici,
koji sva ustavna prava uživaju, broj ,Srba“ do-
pire do same četvrtine ukupnog stanovništva. Od
katolika, ako se odbije neznatan broj takozvanih
talijanaša, ostali su svi Hrvati. Molimo korčulan-
skog čakavskog Srbina, nek nam dokaže protivno,
nek nam kaže u ime čega svojata kotorsku općinu ?
Od kad je ustav proglašen, pak sve do go-
dine 1871, kotorska je općina bila u autonomaš-
kim rukama, premda su sa hrišćanima bili i ka-
tolici narodnjaci. Kad je hrvatska svijest razbu-
gjena, osobito megju stanovnicima kotorskih odlo-
maka, a zaslugom ondašnjih narodnjaka J. Gjuro-
vića, L. Tripkovića, P. Kamenarovića, Radimira,
Radoničića itd, pašaluk talijanaški šior Piera
DeGiulli, pod firmom dobričine starca Demattei,
pade. Ali tu pobjedu ondašnje narodne stranke i
probugjerje narodne svijesti u malo da glavom ne
platiše neki od spomenutih narodnjaka. Godina
1869 docet. Godine 1871 pade autonomaška kula
Kotor, i naši je ljudi zauzeše, birajući načelnikom
hrišćanina S. Bjeladinovića. Da općina kotorska
pije ni pod ovim hrišćanskim načelnikom bila u
Srpskim“ rukama, najboljim je dokazom, što je
ondašnje. općinsko kotorsko vijeće odabralo za
barjak općinski hrvatsku trobojnicu, i imenovalo
počasnim gragjanima Kotora pok. kapetana Joza
Gjurovića iz Prčanja i još živućega starinu kape-
tana Luku Tripkovića iz Dobrote, U odnosnoj
diplomi izričito je spomenuto, da su imenovani
radi zasluga stečenih za marodni jezik i za »sje-
dinjenje“ s materom zemljom Hrvatskom.
Iza smrti načelnika Bjeladinovića bi imeno-
4 upoznamo sa dušom naroda, ako budemo tra-
žili i nastojali da stečevine velikih naroda navr-
nemo na naš narodni život, ne puštajući s vida
da to radimo u onim dodirnim tačkama, koje se
u jednu ruku sudaraju sa narodnom mišlju a u
drugu sa estetičnim motivima evropejske naobrazbe
Ovako radeći pripraviti ćemo nov, svjež na-
rodan život i postati narod dostojan života, A na
to je u prvom redu pozvana literatura. Ali na ža-
lost u nas literatura ne vrši uvijek onaj uzvišeni
zadatak, koji joj je od prirode a i od naših jada i
nevolja jasno i bistro naznačen. Jer dok je jedan
književnik skučen pod silom takih prilika, da mu
se najljepša svojstva tope u moru objektivnosti,
drugi se drži na visini propisane devize da u knji-
ževnosti ne smije da bude tendencije, I ovako je
naša mlada literatura zgotovila muzej sada lijepih
a sada nakaznih kipova i slika u okviru i bez o-
kvira, malo ne sve bez hrvatske duše i hrvatskog
srca. Ima svega i svašta, samo nema narodnih ek-
semplara. Ima dapače i marodnih odmetnika na
mramornom podstavku sa vijencem slave na glavi,
ali čista zgoljna Hrvata da ga gledaš kroz prste,
ako nije da uz široke gaće nosi cilindar na gla-
vi, kad ti ne nudjaju Zagorca odjevena po fran-
cusku ili Nijemca u odijelu Lićanina.
I ove naše rane dolaze ponajviše s nepozna-
nja narodne duše i marodnih potreba. Pak kako
je nuždno, da literatura razvija i biidi narodnu
svijest i diže narodni ponos, tako je nuždno da
ona crpa izravno 1z naroda. A novi će zbornik bi-
ti zato golemo blago, ako samo bude upućeno o-
nom kolotečinom, koja će jedino narodu koristiti,
Kotorska općina.
»Dubrovnik“ od 18 Jula, br. 29 imade uvod-
ni članak: ,Kotor i Dubrovnik“, u kojem, povri-
jegjujući tobož delikatnost, predava javaosti jednu
privatnu izjavu njeke ličnosti, koja stoji u dotica-
ju sa visokim krugovima. Ta bi tobožnja izjava
bila, da je naime ,dapnašnje stanje u Kotoru nes-
na-s-ustednmiriamo“%ato; stoje on osoba mi-
roljubiva i sgodna“.
Premda iz cijelog »Dubrovnikovog“ članka
bizantinski sastavljena izbija na površinu zabrinu-
tost za srpsku budućnost općine dubrovačke, vi-
še nego li za Kotorom, kojega bi bivši suplentić
i čakavski Hrvat sa popom Jovom lako pregorio,
ipak red nam je, nč radi »Dubrovnika“, već isti-
ne radi, odgovoriti što se tiče Kotora, na spome-
nuti članak, Ma koliko se pisalo sa hrvatske stra-
ne o kotorskoj općini i o kotorskim izborima,
»Srbi“ ipak ponavljaju svegjer istu, da Je vjerski
fanatizam i neraspoloženje onih gori prema srp-
skom imenu, stvorilo današnju općinsku stranku
u Kotoru, koju svakim imenom nazivlju, samo se
plaše nazvati ju pravim nje hrvatskim imenom.
Ne znamo koje pravo ima »Dubrovnik“, da
toliko plače za kotorskom općinom, koju ,Srbi“
hRaRJ nr. JN=N=NNNR
se o uzidane mensole široke 93 cm, G. Radić su-
di po nekim ostaucima postojećim na pročelju cr.
kve, da se ispred atrija negda vidio i poprije-
čan artež:s. Najbolje su sačuvana pobočua sjever-
na vrata. Imaju okvir na u. urešen u slogu
preporoda, te potiču iz XV. ili XVI. vijeka. Po-
više tih vrata uzidana je oko 70 cm. visoka pla-
horezna ploča, na kojoj ispod dvije sobom združe-
ne arkadice, uklesana su dva latinska križa raz-
povac, Pod njegovim načelnikovanjem isti je duh
vladao u kotorskoj općini, i ako je na površje
često izbijala hrišćanska nesnošljivost, Za kralje-
va dolaska u Kotoru, godine 1875, na slavoluku,
na općini, po kućama, hrišćanskim naravno, vijale
su se hrvatske trobojnice, a sa strane milostive i
po Dubrovniku“ kotorskim Hrvatima naklon jene,
prikazani su bili Svijetloj Kruni starosjedioci ka-
tolici prostim proletarijatom. Za druge periode
načelnikovanja pok. Lipovca, vjerska nesnošljivost
i bahatost hrišćana preote mah i proti volji spo-
menutog pokojnika. Bukovičko izdajstvo, — izdaj-
stvo, poduprto iza brda i od , Glasa Crnogorca“
porodi sramotni savez srpsko-talijanaski, i narod-
na kotorska općina, poznatom pomoću, pade u
»Srpsko-talijanaške“ ruke, Naši zaslužni ljudi, oni
isti, koji su one hrišćane, samoprozvane kašnje
»Srbe“, na sedlo uspeli, budu kao Hrvati isklju-
————————=—==—————
pada ie Poe jajcima.
odati ćemo, da se na rečeno
liku štita vide tri zvjezdice, pa da taj A
da dubrovačkoj porodici Prodani, koja je, kako
rekosmo, uživala pravo nadziranja bilo sv. moći
bilo i same crkve Sv. Stjepana, u kojoj su se sv.
moći čuvale. Posve je dakle vjerojatno, da je po-
rodica Prodanelli u XVI vijeku sagradila riznicu
Jer su obično dubrovački kao i ostali velikaši re-
širenih krajeva nad palmetom. Svaki križ i pal- | sili svoj i i
: Je gragje sa svojim grbovima.
mete sa jedne i druge strane po dva lilja- Ova malena gragja sa Madličitini mirinam
na. ove ploče po bizantinsko-hrvatskome
i uzdrmanim temeljima nije se dala po raviti niti
je bilo ikakove koristi da se izdva Lein
pošto je prijetila pogube, da će gdjegod zakopati
pod svoje ruševine kojega sjemeništarca, koji iz-
megju mirina crkve Sv. Stjepana uživaju jedino
mjesto zabave i počinka, bila je po naredbi upra-
ve sjemeništa oborena mjeseca = m3 ove godine.
Tada nastade graja sa strane srpske stranke (Vi-
di Br. 14-15 ,Dubrovnika“) proti našemu sve en-
stvu i Presv, Biskupu Marčeliću, kao da su oni
radi neznanja ili pakosti, oborivši riznica, oborili
ništa manje nego ostanke prvostolne dubrovačke
crkve Sv. (ta i tim uništili spomenik slav-
slogu potiče iz VIII. vijeka. G. Radić u svome ra-
du pobija sve, što bijaše do sada o njoj pisano
neistinita i netočna, te iznosi u svome glasilu sli-
ku rečene ploče po fotografiji vijerno izvedenu,
Uz crkovnu gragju sa sjeverne strane bila je ma-
la riznica sa;krovom nasloijenim na mirine crkve,
koji je tako sakrivao jedau njezin prozor gotić-
koga sloga; očit dokaz da je crkva bila sagragje-
na mnogo prije od riznice. Bila je duga 5-79 m.
& široka 8 25 m. opskrbljena sa dva mala prozor-
čića četverokutna lika, pod Jednim od kojih op-
nika, Bila je posvogjena zrcalastim svodom sa nog Porfirogenita.
u kapicama posve jednakim onima koji, Tvala da baš onih d a
e umogim dabromčkim e ie i: la oba Pin Ea, bijela otad ki
o Jeni razvaline g. . Vido Vukasović U
js riznica oba, Ji osim svoda i grb | Frano Radić urednik Baro hrvatska rostjeka. U:
urezan a pi oju sa južne strane glasi J0U sloga biti ona malena kao što
KANE Qerueli. prozor sa strane sa- | su neki pisali, nekađanja crkva Sv. Stjepana spo.
Znan E SSRN pom nI“
—— mm
čeni, da ne sudjeluju u poslovima :svoje - starine
kotorske općine. I u srpsko-talijan aškim rukam
ostala je kotorska općina i slijedećih godina. Na
izborima g. 1888 ponovljen je srpsko-tslijanaški
ugovor, te su i ovog puta Hrvati isključeni od
svake kontrole. Načelnikom bi imenovan medeni
slogaš hrišćanin g. Niko Stefanović. Za načelništva
ovog gospara, vjerska nesnošljivost i fanatizam
hrišćana izagje u pravoj formi. Kotorska općina
postade sve od jednom crnogorskom poslovnicom.
Počelo se je bilo kušati, da se izbrišu naše sve-
tinje i vjerske i domoljubne, i da se promijeni
historički harakter Kotoru. ,Srpstvo“ je nastojalo
iz: petnih žila, da se širi po Kotoru i po općini.
Na općini mješte hrvatskih trobojnica izvjesiše
nove srpske trobojnice, Latinicu iz općine istisnu-
še. 1 u jednu riječ htjedoše sve skučiti pod ,srpsko-
pravoslavnom“ firmom,
Poznati Vrčević, općinski tajnik, kroz srp-
sku štampu stade sipati na najzaslužnije naše ro-
doljube najsramotnije pogrde, ne štedeći ni vjer-
ska čuvstva, ni obiteljske svetinje pojedinaca. O
tim pogrdama znao bi nam dosta pričati sadašnji
srpski zastupnik g. Pavo Kamenarović, samo kad
bi htio. -— Rat protiv Hrvata dopre do skrajnosti.
U općini kotorskoj spravljale su se sad strijele,
osobito proti zaslužnom našem učiteljstvu, bilo
srednjih, bilo pučkih učiona. Učitelji srednjih ško-
la premješteni su na druga mjesta, a pučkim uči-
teljima Hrvatima, oteta su najbolja mjesta Boke;
potisnuti su u najzabitnija sela, i progonjeni sva-
kojakim načinom. U školama, gdje su većinom ili
isključivo djeca katolička, namješteni su učitelji
»Srpske“ vjere, i čim su fanatičniji, :tim su i za-
služniji, te razmjerno i nagragjeni.
Nepravica je bila velika. Svakome je bilo
više dogorilo do nokata, Autonomaši njeki, razo-
čarani savezom ,Srba“, otstupiše iz općine. U
želji, da to nesnosno i za svu Boku poniženo sta-
nje prestane, te da se u općini kotorskoj uvede
red, dobra i poštena uprava, godine 1892, kotor-
ski Hrvati, predvogjeni Giuniom i dr. Pezzi-em,
vaupioo vpov ueaevorav poprisve; aa cm Jednom
stanu na kraju pašovanja Stefanovića, Jovovića,
Vrčevića i družine. Sa Hrvatima i njeki autono-
maši, složno napokon predobiše svoju starinu : op-
ćinu Kotorsku. Istom prigodom izdadoše posebnu
brošuru: ,Uzroci i posljedice izbora općine kotor-
ske“, koju do dana današnjega nijedno srpsko pe-
ro nije ni pokušalo pobijati, a nekmoli ju pobiti,
Drugo tijelo doista dobiče ,Srbi“ g talijanašima
i nasiljem Jovovića, u kom staviše dvanaest bira-
niki talijanaša: Debertia, Sardelich-a itd. Što je
ova manjina, predvogjena od c. k. činovnika, a
podučena od ,Srba“, činila i kako je postupala
za uprave nigda mneprežaljenog i nezaboravnog
d.ra J. Pezzi, onog čelik poštenjaka i značajnika,
i vrapcima je pozaato, Ali uzalud! Naši ljudi na
upravi kotorske općine, zakonom i pravicom .u
ruci, neumorno radeć na boljitak i napredak Ko-
tora i cijele općine, zadobiše od naroda potpuno
zmm==mframmzmrmmmmm=mm=m==zm=rm===
menuta od Porfirogenita, upitu posmjehom odvrate.
I to bi baš nova prigoda, koja E g. Radi-
ća da u svome glasilu izvede razpravu 0 razvali-
nam crkve S. Stjepana.
_Ne upuštajući se s nikim u polemiku, a naj-
manje sa srpskim ,Dubrovnikom“,. mi pozivljemo
sve ljubitelje istine i arheologične znanosti, da pro-
čitaju spomenutu razpravu po kojoj će se uvjeriti :
I). Da je crkva Sv. Stjepana opstojala u op egu
omegjašenu sadašnjim razvalinama još za doba
Porfirogenita, te da je god. 1150 bila po ravljena
sa zadužbinama Stjepana, kralja Bijele Hrvatske
1 njegove supruge Mirgarite. Il). Da oborena gra-
gja nije bila drugo nego spomenute crkve riznica
(Sakristija) u kojoj su se čuvale sv. moći, podi-
uuta XVog ili XVI. vijeka. IIL Da. crkva Sv.
tjepana nije bila prvostolna dubrovačka crkva,
pošto su Dubrovčani na drugome mjestu od g.
oMi oziačenu, bili sagradili svoju _preost Y
nu crkvu.
Srušenje crkve odkrije nam izmegju razvali-
sA ekoliko. rei sad sačuvanih uresnih u-
omaka, megju kojim dva sa nadpisimi, Regbi d
je jedan ulomak ciborija 'G Rwdić na istomu pliva
čita dočetak imena Paukracia, a to je ime sveća
kojega su moći bile sahranjene u c tvi Sv, Stje-
o-bizantin
lomci nose bilješk
pana a nine po olim Meko ola