Br. 33. U DUBROVNIKU 21 Augusta 1897. GRVENA HRVAT List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi 4:50, na po godine tior. 2:25 ; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, i poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo \i Bosnu Hercegovinu s i \fior, 4:50, i poštarski troškovi. je predbrojen i za došasto polugodište. Vapaj za pravicom ! Iz Istre, Avgusta 1897. | i | i Za Dalmaciju se veli, da je zemlja iznimaka : ovdje u Istri iznimke su pravilom. Sve ko da se rukovodi na zator ubogoga hrvatskoga seljaka, & seljak čami u nezaanju, bijedi, zapuštenosti, izvr- gnut svakojakim progonstvima oda svijuh strana, znojeć se oko polja i vinograda svoga, bez nade, da će uživat plod svoga truda, jer što ostavi zla godina, pobere ovrhovoditelj, lihvar i dućandžija. U crkvi mu nedadu ni bogu slavu zavapiti, jer hrvatski ne smije od biskupa Flappa, a drugim jezikom ne umije. To je sve u mirno doba — a kad nastanu izbori onda su kušnje mnogo više i svi faktori razviju akciju, koja će bolje prignjavit kmeta, da ga vuku na glasovanje za talijanske kandidate, uz silni aplauz talijanskih novina, koje onda raznose svijetom talijanske pobjede i doka- žuju o čistom talijanstvu Istre. Talijansko novinstvo predstavljaju u Istri dva revolver-listića. Jedan se tovi na jaslama ze- maljskog odbora, a drugi je vlasništvo poznatoga Karleta Martinolića, kojemu ne fali takogjer obil- ne potpore iz raznih pokrajinskih i općinskih fon- dova. Te novine pitaju svoje općiustvo poznatim frazama o djedovskoj kulturi, a vrve napadajima na sve što je Hrvatu sveto i milo. Ko pozna uredni- ke takovih listova, a osobito famoznoga Martino- lića, ne čudi se. Učinio ih je više nego Brtoldo. Talijanska publika, ne samo fukara nego i inteli- gentniji slojevi, čitajuć svoje novine već je sasvim podivljala, i dok viče o hvaljenoj kulturi, osjeća i djeluje kako nebi najgori divljaci središnje Afrike, U talijanskim, pravije potalijančenim gradi- ćima Istre, ne smije Hrvat, ni da progovori u svom jeziku. Dok seljaka još nekoliko toleriraju, na gradsku odjeven naš čovjek izložen je svakoj uvrijedi i pogibelji da bude tvorno napadnut. Porco de šćiavo, to ti je talijanska moneta cor- rente, kad ne počnu kamenjima i biljicama iza legja, što je i pisac ovog dopisa u civilnom (!) Po- reču iskusio. Dogagjalo se pače, da su njemačke s ——=m=m=—=m=—m=—m—m=—m—m==—=====—=——=—=—s— PODLISTAK. PUSTIJERNA U STARO DOBA. (Nastavak). Ne daleko od crkve S. Stjepana, blizu vrata krož koja se negda izhodilo u Pasterulu (Pusti- jernu) i koja su se zvala vrata S. Margarite, Mar- garita druga supruga kralja Stjepana sagradi cr- kvicu, Opere eleganti, (kako kaže Coleti) posveće- nu imenovanoj Svetici. Naši ljetopisci kralja Stje. pana ne nazivlju svi istim naslovom. Neki mu da- va naslov bana a neki kralja hrvatskoga, a drugi na- glov dalmatinskog ili bosanskog kralja. Sa Juni- jem Resti mi smo ga nazvali kraljem Bijele Hr. vatske, jer u njegovo doba s prilici od g. 1035. 1050, jedan dijel Bosne sa Dalmacijom spadao je pod vlast Bijele Hrvatske kraljevine, pa zato hr- vatski kraljevi nosili su naslov kraljeva Bosne i Dalmacije i nazvani bili sad jednim sad drugim naslovom. Za iste uzroke držimo da mu je supra- ga bila nazvana bosanskom kraljicom. Premda je mnogo zamršena povijest o životu Stjepana kra- lja, ipak on je biv osoba vrlo pozaata i na glasu jer ne samo nasi pisci njim se bave, nego kako piše Lukarić i inostrani a ti su Sigonio, Ce- var Baronio, Riccardo Borovia, Svi domaći lje- Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da šalju se! Uredništvu. više pu kampjuniste uzimali za Sloveue i: napadali, zato jer ne bi znali naručit objed u kakvoj krčmi, nel- la dolce lingua del si. To se je dogodilo u Rovi- nju, u Pazinu, u Lovranu, u Poreču, u Kopru itd. Što nijesu pretrpjeli naši gjaci na koparskoj pre- parandiji? Od uvrijeda se prešlo na udarce, te su morali po hladnoj noći iz grada bježati, da ih fa- natizirana rulja ne ubije. Tu se je već počelo ra- en gros. Što se dogodilo u Rovinju prigodom po- znate parnice proti puljskim Hrvatima, kako su prošli tamo branitelji Laginja i Wolff, poznato vam je dovoljno iz pisma Dr. Wolfta, koji je prilično ilustrirao naše žalosne odnošaje. Svak će se zapi- tat, kad se radilo tako proti Hrvatima u Rovinju u mirno vrijeme, što nijesu ovi morali sve pre- trpljet u vrijeme izbora, kad su duhovi uzrujani ? Mi koji smo bili svjedokom dogogjaja kobne noći 18 marta, znamo da je ono 17 optuženika u Ro- vinju pravedno na obtuženičku klupu bačeno, znamo, da su ih talijani, na stotine njih, čekali nje- koliko sati dok su iz Čitaone izašli, da ih onda vrijegjaju, progone i ako moguće natuku. To je, kažu, sve vidio komesar Ženi i njegovi stražari, pa nije ni prstom makao da predusretne navalu; on je pustio da talijanska fukara čeka naše u za- sjedi, a kad se ovi nijesu dali biti, puštio je o- ružnike da za našim pucaju ! _Ovo su komesari | Sudac istražitelj u tom poslu bio je neki rovinjez Signori. Kako je taj vodio istragu svak se čudi. On se bio dotle zaboravio, da bi svjedocima, na njihov upit kaživao, koji je okrivljenik Hrvat a koji Talijan!! Što više, izašlo je na vidjelo, da je krivo diktirao u zapisnike iskaze svjedoka. Kod rasprave proti Mati Vuletiću, oružnički postajevo- gja iskazao je pred sudom sve drugo nego je bi- lo u zapisniku suda istražitelja i pod zakletvom tvrdio, da on nije iskazao nigda sudcu istražitelju što je ovaj zapisao! Ista onaka konsorterija kakva je u Dalmaciji u svoje vrijeme znala oštro osugji- vati privrženike narodne ideje, sada vlada u Istri, Upada pomnom motriocu u oči i to, da Hrvati bi- vaju pedepsani teškim kaznama, a Talijani niti, ne dolaze pred sud. Razlog tomu nije što bi talijani SRIEENNENNNJANNSEEESEEIZNNIZSSEINNSNNSZINNNSNANSNSAASANNNSTINAN topisci govore 0 njegovu dolasku u Dubrovnik, o njegovoj pobožnosti, o njegovim zadužbiuam i o ujegovoj blagodarnosti prama Dubrovčanima, kojim da zahvali na prijateljskomu dočeku darova Župu, Brgat, dio Šumeta, Gruž, Rijeku, Zaton, sve do Orašca, pod uvjetom da u svijem rečenijem mje- stima sagrade po jednu crkvu na čast njegova i- menjaka, što Dubroyčani vjerno i ispuniše. Ne zna se za staluo kad preminu i gdje bi pokopan. Appendini (str, 253) kaže, da su mu Du- brovćani, sjećajuć se njegovih dobročinstva kroz osam dana držali svečane zadušnice i činili da prefike po gradu budu kukat zbog njegove smrti, dok su se konji klali na uspomenu njegove voj- ničke vještine. Ne zuamo iz koga je izvora iscr- pio Appeudini ove vijesti, Kad bi se pak dalo vjerovati Gradićevu natpisu, Stjepan je u Dubrov- niku preminuo i pokopan je bio kod crkve 8. Stjepana. Kako se svi naši ljetopisci bave kraljem Stje- panom tako se bave i njegovom suprugom Marga- ritom. Pripovijedaju neki da je ona bila u srod- stva s Pavlimirom, & neki da je pripadala rimskoj porodici de Cruce, koja se u prastaro doba bila preselila iz Rima u Dabrovnik. Maogi tvrde da se Stjepan kralj, komu davaju za oca Svetislava kralja. rvatskoga, oženio 4 ičelom kćerom Otg+ Z | oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. bili krotki janjci, dapače su kako gori kazah ra- gje čopor vukova, već razlog je, da oni imaju se- bi u prilog sve, a mi sve proti sebi. Sve osim rijetkih iznimaka, najživlje agitira za njih i svom težinom svoje vlasti radi njima na uspjeh a nama na škodu. — U svakom slučaju talijani su spaše- ni, a naši što moguće gore ocrnjeni. Bilo je slu- čajeva gdje su i posve nedužni ljudi; krivo optu- ženi bili. Tu neugodnost je doživio i vaš dopisnik. Prisege svakakovih stvorova unesrećuju naše ljude, pa da je sudac i najsavijesniji. Ali ima i drugči- jih sudaca. Kakvom progonstvu nijesu sve bili izloženi oni naši viteški seljaci, koji otpratiše fiducijare na biralište u Poreč, da ih obrane od Talijana, da se ne budu mogli svi igrati glavama naših fiduci- jar ,kao narančama“, ko što no se hvališe? Na stotine i stotine bilo ih je pozatvarano. Sred glu+ he noći došli bi žandari budili ih i goni bih ih u zatvore, ne obaziruć se na jauk žena i djece, kojih je muogo i obolilo od straha. Upravitelj po- rečkoga kapetauata jest najhugji neprijatelj hrvat- skoga naroda u Istri. Vrijedni učenik glasovitog Jelušega! Dok je on u Poreču, Hrvati valja da tr- pe svakojaka izazivanja i: napadaje, bez ufanja da će im pomoći, kako se to mnogim dogodilo. Ka- kovi su odnošaji u Poreču gdje on sjedi, dosta vam je kazati, da u sred podne po sred grada mogu Talijani napasti Hrvata i zlostavit ga, a da nema ni stražara ni žandara, koji bi mu u pomoć pritekao. Gradski stražari u takovim slučajevima mirno gledaju i obično odgovore, »Ii non me in- trigo, son de Grisignana“ itd. A kapitanat, je od- govorio, na eventualnu pritužbu, da nije mogao nikako pronać napadače. Kad je bilo razoružano pučanstvo kotara porečkoga, po njegovoj zapovi- jedi, odnesoše seljacima i same kosjeriće, kojim loze režu. Kad je došla naredba od Ministarstva, da se oružje vlasnicima povrati, povratiše ga sa- mo talijancima, a najboljim seljacima koji su naši, ništa. Nasemu čovjeku kad ide u Poreč glava je u torbi! Nu i drugčije iskaljuju te talijanske općine svoj jad radi probugjenja narodne svijesti SEE E LEEEEEZEESPNSEESE SNAPEA na Orseola. dužda mletačkoga, a drugi put sa Ve» kenegom zaratinkom; i to bi bila ona što joj je grob u crkvi Sv, Marije u Zadru, Ali iz natpisa. što joj je na grobu i iz okolaosti navedenijeh od Kukuljevića (Arkiv k. V.) Vekenega nije bila dru- ga Stjepanova supruga; dočim svi dubrovački lje-., topisci 1 natpis S. Stjepana 1 prastara predaja sla- žu se, da mu se druga supruga nazivala Margari- ta. Ne imajuć od sebe poroda, po smrti Stjepano- voj, kraljestvo prigje u ruke njezinih pastoraka, koji je stanu ljuto mržjeti, Zato usiljena ostavi svoju domovinu i preseli se u Dubrovnik gdje ka- ko rekosmo sagradi na Pusteruli crkvicu isto ime- novanoj svetici, i obogati crkvu S. Stjepana sa dva komada drveta Sv, Križa i sa drugim moćima. Luceari piše (str. 9) da je sobom bila :dove« la dvije svoje dvorkinje, Luciju i Jelenu, i da su ovo od svoje gospodarice savjetovane, ERIN i po- je crkvice jeduu S. Luciji, & drugu 5. svećene, Ova druga kad je Luccari živio nazivala se crkvicom Svetog Kriša u Jerusalemu. Tim cr- kvicam već nema ni traga. Samo crkvica S, Luci- je ostavi svoj naziv ulici koja se negda nazivala Lučarica, a sada Lončarica, Margarita sa svojim x. i Bogu se Moi oo koludrica, i smr- sv minu, te je po prilici - .. na u grob koji sama sebi pripravi i mai =a = === === RA OI RIE