EEE IRI SESKk ESET ITS ESET RSS Br. 85. URVENA HRVA List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dop 4:50, na po godine tior, 2:25 ; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništvu. M o ei SE : na godinu fior. 5, na p0 godine fior. 2:50; za inosemstvo Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se 9 - , . uu s : . . +: : : t. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || Više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popus dio i je predbrojen i M polugodište. WOW , Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. U DUBROVNIKU 4 Seplembra 189%. Hrvati i Slovenci prama česko- njemačkom sporu. Dakle konferencija megju prestavnicima je- dnog i drugog naroda nije se u Beču držala, jer Nijemci ne htjedoše da tu pristupe, zahtijevajuć prije opoziv naredaba o uporabi češkog jezika u javnim uredima. Sablazni prizori u carevinskome vijeću još su svakom u pameti. Sav se svijet čudi, kako i- zobraženi narod njemački ne trpi ravnopravnost češku, već hoće da uzdrži privilegijum svog unu- tarnjeg jezika u uredim. Ali se još više čudimo kako hrvatsko-slovenski klub, koji prestavlja na- rod još neravnopravan sa Nijemcima i Talijanci- ma, nije u toj velikoj prigodi ništa spomenuo o svojim jednakim zahtjevima. Ovo je pogreška tim veća, što Dalmatinski Sabor tri puta zaključio je, da se pita uvedenje uredovnog jezika hrvatskoga, a gora, kad se pomisli, da takovim uticajem svi Hrvati i Slovonci bili bi primili na se solidarnost sa Česima, a Poljaci, koji su odavna u posjedu svoga unutarnjega jezika, morali bi bili da poda- du sporu opći slavenski značaj. U ovom slučaju Nijemci imali bi pred sobom ne samo Čehe, već Poljake, Slovence i Hrvate ove pole monarkije. Takav solidaran postupak bio bi znatno o- lakotio položaj Ministarstva u ovom pitanju jezi- ka i ukrijepio ga prama kruni, jer drugo je ima- ti pred sobom same Čehe, a drugo sve Slavene u Austriji. Hrvatsko-slovenski zastupnici podupiru doduše češku stvar, ali jedno je potpomagati tu- gja, a drugo boriti se za svoja prava, Položaj po- litički bio bi već tada bistar, a ovako zamršaj je o- buzeo sadašnjost a valjda i budućnost. Ravnopravnost unutarnjeg jezika nije samo stvar Čeha, već Slovenaca i Hrvata, a što se u ovoj zgodi propustilo naglasiti i tražiti tu ravno- pravnost, ne samo da se otešćao položaj češkog naroda, koji se sad sam mora braniti od silnih i obijesnih Nijemaca, nego će i naša stvar dosta da pretrpi. Drugo bi svakako lice bilo primilo o- vo najvažnije pitanje, a ovako možda da zakre- ne nepovoljno. ; Kad se radi o ravnopravnosti, utvrgjenoj u- stavom, treba da zastupnici jednodušno ustanu, da brane svoje pravo bez obzira na faktični po- sjed, koji je nepravedan za Slavene a privilegiran za Nijemce i Talijane. A ti su još manjina u ra- zličitim kraljevinam i pokrajinam Austrije, Radi se o biti i ne biti kao narod, pak moramo u sva- koj prigodi to pravo ustavnim putem zahtijevati, osobito, kad se zapogjene onakova borba, kao što je bila ove godine u Carevinskom Vijeću. Tu se solidarnost Slavena ima pokazati, to je prava u- jamnost, kad pojedina plemena uzajamno svoje pravice traže, a one bratskih plemena podupiru i brane, Podložnost jezika to je podložnost naroda, & Slaveni nemaju razloga da se takovim pokažu ; oni stoje dostojno o bok Nijemcima, njihova je kajiževnost starija od njemačke, a izobraženost |. paralelao ide. ;... Reklo se da :kompromis u: Dalmaciji “tnazi“|. podati semlji na Carevinskome Vijeću značaj čisto slavenski: To se je dogodilo, ali posljedica niko ne osjeća, a prva bi morala biti, da budo ravoo«: privnost bafem u stvarima jezika. Mi smo se ma- dali uspjehu, ali ne vidismo niti pokušaja da se postigne. Ima tamo ljudi naših nazora, koji su spravni da stupe naprijed, ali ako se u ovako de- likatnim pitanjima nema jednodušnosti, onda oni koji su joj uzmanjkali daju sami oštro oružje u ruke neprijatelja, da pobija naše pravedne zahtje- ve. Narod očekuje blagodati toli slavljenoga kom- promisa. Ako za to nijesmo stvarali kompromis, zašto smo ga uopće ugovarali? Tu ne bi smjelo biti razlike mnijenja, ni štatuti kojekakvih klubo- va ne mogu osujetiti glavnu težnju njegovu. Kod došastog sastauka Carevinskog Vijeća opet će doći na raspravu naredbe jezika u Češkoj i Moravskoj, te se mi punim pravom nadamo, da će hrvatsko-slovenski klub progovoriti u korist težnje našega naroda i zatražiti uvedenje jezika u uredim, da ne ostanemo tugjinci u svojoj zemlji. Radi se, opet kažemo, o prvom uvjetu opstanka kao narod i tome Nijemci i Talijani moraju jednom da se pokore odrekom nepravedna prvenstva, koje su dosad našim ustrpljenjem uživali. Oni kažu da su naredbe neustavne. Neustav- ne, jer su njima na štetu. A nijesu bile one pr- vašnje, raznih Ministarstva u raznim granama javnog, narodnog života? Kažu još, da po najnovijoj Nijemci u Češkoj i Moravskoj u gorem su stanju nego li oni Štajerske, Kranjske i Koruške; nego li Talijani i talijanaši Dalmacije i Istre. 'To je istina. Ali baš ovi razlog mora potaknuti hrvatsko slovenski klub, da se to stanje izjednači oživo- tvorenjem pravice, Za našu povijest. Ston, 31 Avgusta. Doista se nijesmo prevarili kad smo u bro- ju 31-32 ,C, H.“ pisaniju ,Dubr.“ što ge tiče Stona okrstili čudnom logikom, jer zbilja onako pisanje čovjek ne može inaće uzeti, nego da se od nevolje piše a da se ne prizna pogriješku. Ta- ko u 33. broju ,Dubr.“ nalazi se njekakva pisa- nija o Stonu, ali ni najmanje odgovor na ono na- še u ,Crvenoj.“ Tu ti je ,Dubr.“ učinio &# ogni erba un fascio, pa pri svrsi a možda i nehote po- tvrdio ono što smo mi kazali, da je naime bilo u Stonu i katoličkih biskupa za ona tri vijeka, o kojim je prije kazao, da nije bilo ni spomena ka- toličkoj vjeri. Tako m. pr. , Dubr.“ napominje god. 1044 biskupa Gabrijela, 1141 biskupa Šimuna, a mi ćemo mu još nadodat 1170 Donata i 1185 Pe- | tra, dakle mješte nas pobit ,Dubr.“ je isti ako i nehote uza nas, što nam je puno drago. Nadalje štogod ,Dubr,“ ne ide u prilog to se za nj ne može ne asserire ne congetturare per mancansa de Monumenti, a mi mu kažemo da nije per man- cansa de Monumenti već po onoj : Mačak grebe, što mu god ne prija, Jakrep bode, a ujeda zmija, Poeto grize, lija us to davi, Vuk razdire, a ris silni smlavi, Sve to ipak čovjek — prosti Bože | I još više toga i s&m može, pozaata imena prvih dvaju: triju 'Stonjskih bisku- po, ali su nam zato poznati vrlo dobro njihovi katoličkim metropoliti latinskog obreda, kao i ER SRESRESRERSRRNNRRSSSNNSNNN===555552"R> m odnošaji sa rimskim. papama, njihova ovisnost 0: prisutnost jednoga od tih u saborim držanim u o- no doba. Tako Dukljanin u povijesti sabora Du- vanskog, koji je držan 877 god. imenuje crkvu i biskupiju Zahumsku. U Stonu kaže bijaše sjelo biskupa, koji se po tomu Stonjskim zvao. Tako- gjer Farlati tvrdi, da je 877 god. utemeljena Za- humska ili Stonska biskupija, te da je ista iz po- četka bila podložna metropoliti Dioklejskom, a kad je Diokleja razorena bila, god. 928 metropo- liji Spljetskoj, a 1023 metropoliji Dubrovačkoj, kako nam to proizlazi iz lista Benedikta VIIL u- pravljena metropoliti Dubrovačkom. Toma arhi- gjakon dok nabraja biskupije koje su njegda pod- padale Spljetskoj metropoliji piše: Im Stamnum (Stamno) nihilominus fuit Episcopis (Episcopu3), apsiusque parochia erat in comitatu Chulmiae. Nadalje kaže ,Dubr.“ : Ancora a nostri di si mostra la Chiesa di S. Madalena nel luogo di Gorizia fuori di Stagno duve v' & tradisione che & vescovo scismatico abitasse mel monistero costi- guo. Na veliku našu žalost moramo kazati, da zi- dine rečene crkve i danas opstoje, ali ni uz crkvu ni u blizini crkve nema nigdje traga ikakovoj gra- gji del monistero costiguo, koji da je opstojao, bio bi se barem djelomično očuvao kao što se je oču- vala i crkva, a što ,Dubr.“ naklapa della: tradigi- one ne znamo gdje se ista uzdrži, valjda kod Du- brovačkih Srba, jer je kod nas nema. Znamo (bu- di mimogred rečeno) da će sad ,Dubr.“- kazati kao i u prošlom broju; ne kažemo tomi već taj i taj, ali kod nas i djeca razumiju, da kad se: što- god navagja da se nešto pobije, da se takogjer i pristaje uz ono što se je navelo. i Da budemo dakle na čistu, a da se ne ska- če s kruške na jabuku, kao u broju od 18: Avgu- sta, zadaća je ,Dubr.“. dokazat; da kroz: ta tri glasovita vijeka naime od 1020 do 1338 nije bilo u Stonu katoličkih biskupa, što. ipak nebi ni naj- manje dokazalo, da.uije bilo katoličanstva, ali eto mi ćemo mu i to dopustit, Što pak kaže sa bolju prigodu ostalo nek zna da nijesmo mi ni zecevi ni zečji sinovi, pa nek slobodno: iznaša što hoća, jer smo uvjereni da istina može pomaglit al po- tamnit nikad, Bqab si Još bi pri svrsi zamolili ,Dubr.“ da nam protumači što je htio rijeti s onim ,tobošnji stonj« ski omladinac“, jer i ako :smo šnjim u polemici, ipak mu ne želimo zla, pa me bi htjeli da &e ne- hote obode o crnu draču. Jedan od omladine Stonjske. Dalmacija pred hrvatskim gas borom. i Iza adrese što ju je predložila Seea zicija, najvažniji je govor, što ga je izrekao di velikaš i disidenat unionistične stranke barun Pavao Ranch. Odmah izjavi on da djelo njegova