EEE IRI SESKk ESET ITS ESET RSS

Br. 85.

URVENA HRVA

List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dop
4:50, na po godine tior, 2:25 ; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništvu.
M o ei SE : na godinu fior. 5, na p0 godine fior. 2:50; za inosemstvo Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se
9 - , . uu s : . . +: : : t.
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || Više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popus dio i
je predbrojen i M polugodište. WOW , Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

U DUBROVNIKU 4 Seplembra 189%.

 

 

Hrvati i Slovenci prama česko-
njemačkom sporu.

Dakle konferencija megju prestavnicima je-
dnog i drugog naroda nije se u Beču držala, jer
Nijemci ne htjedoše da tu pristupe, zahtijevajuć
prije opoziv naredaba o uporabi češkog jezika u
javnim uredima.

Sablazni prizori u carevinskome vijeću još
su svakom u pameti. Sav se svijet čudi, kako i-
zobraženi narod njemački ne trpi ravnopravnost
češku, već hoće da uzdrži privilegijum svog unu-
tarnjeg jezika u uredim. Ali se još više čudimo
kako hrvatsko-slovenski klub, koji prestavlja na-
rod još neravnopravan sa Nijemcima i Talijanci-
ma, nije u toj velikoj prigodi ništa spomenuo o
svojim jednakim zahtjevima. Ovo je pogreška tim
veća, što Dalmatinski Sabor tri puta zaključio je,
da se pita uvedenje uredovnog jezika hrvatskoga,
a gora, kad se pomisli, da takovim uticajem svi
Hrvati i Slovonci bili bi primili na se solidarnost
sa Česima, a Poljaci, koji su odavna u posjedu
svoga unutarnjega jezika, morali bi bili da poda-
du sporu opći slavenski značaj. U ovom slučaju
Nijemci imali bi pred sobom ne samo Čehe, već
Poljake, Slovence i Hrvate ove pole monarkije.

Takav solidaran postupak bio bi znatno o-
lakotio položaj Ministarstva u ovom pitanju jezi-
ka i ukrijepio ga prama kruni, jer drugo je ima-
ti pred sobom same Čehe, a drugo sve Slavene u
Austriji. Hrvatsko-slovenski zastupnici podupiru
doduše češku stvar, ali jedno je potpomagati tu-
gja, a drugo boriti se za svoja prava, Položaj po-
litički bio bi već tada bistar, a ovako zamršaj je o-
buzeo sadašnjost a valjda i budućnost.

Ravnopravnost unutarnjeg jezika nije samo
stvar Čeha, već Slovenaca i Hrvata, a što se u
ovoj zgodi propustilo naglasiti i tražiti tu ravno-
pravnost, ne samo da se otešćao položaj češkog
naroda, koji se sad sam mora braniti od silnih
i obijesnih Nijemaca, nego će i naša stvar dosta
da pretrpi. Drugo bi svakako lice bilo primilo o-
vo najvažnije pitanje, a ovako možda da zakre-
ne nepovoljno. ;

Kad se radi o ravnopravnosti, utvrgjenoj u-
stavom, treba da zastupnici jednodušno ustanu,
da brane svoje pravo bez obzira na faktični po-
sjed, koji je nepravedan za Slavene a privilegiran
za Nijemce i Talijane. A ti su još manjina u ra-
zličitim kraljevinam i pokrajinam Austrije, Radi
se o biti i ne biti kao narod, pak moramo u sva-
koj prigodi to pravo ustavnim putem zahtijevati,
osobito, kad se zapogjene onakova borba, kao što
je bila ove godine u Carevinskom Vijeću. Tu se
solidarnost Slavena ima pokazati, to je prava u-
jamnost, kad pojedina plemena uzajamno svoje
pravice traže, a one bratskih plemena podupiru i
brane, Podložnost jezika to je podložnost naroda,
& Slaveni nemaju razloga da se takovim pokažu ;
oni stoje dostojno o bok Nijemcima, njihova je

kajiževnost starija od njemačke, a izobraženost |.

paralelao ide.

;... Reklo se da :kompromis u: Dalmaciji “tnazi“|.
podati semlji na Carevinskome Vijeću značaj čisto

slavenski: To se je dogodilo, ali posljedica niko

ne osjeća, a prva bi morala biti, da budo  ravoo«:

privnost bafem u stvarima jezika. Mi smo se ma-

 

dali uspjehu, ali ne vidismo niti pokušaja da se
postigne. Ima tamo ljudi naših nazora, koji su
spravni da stupe naprijed, ali ako se u ovako de-

likatnim pitanjima nema jednodušnosti, onda oni
koji su joj uzmanjkali daju sami oštro oružje u
ruke neprijatelja, da pobija naše pravedne zahtje-

ve. Narod očekuje blagodati toli slavljenoga kom-
promisa. Ako za to nijesmo stvarali kompromis,

zašto smo ga uopće ugovarali? Tu ne bi smjelo

biti razlike mnijenja, ni štatuti kojekakvih klubo-
va ne mogu osujetiti glavnu težnju njegovu.

Kod došastog sastauka Carevinskog Vijeća

opet će doći na raspravu naredbe jezika u Češkoj

i Moravskoj, te se mi punim pravom nadamo, da
će hrvatsko-slovenski klub progovoriti u korist
težnje našega naroda i zatražiti uvedenje jezika

u uredim, da ne ostanemo tugjinci u svojoj zemlji.

Radi se, opet kažemo, o prvom uvjetu opstanka
kao narod i tome Nijemci i Talijani moraju jednom

da se pokore odrekom nepravedna prvenstva, koje
su dosad našim ustrpljenjem uživali.

Oni kažu da su naredbe neustavne. Neustav-
ne, jer su njima na štetu. A nijesu bile one pr-
vašnje, raznih Ministarstva u raznim granama javnog,
narodnog života? Kažu još, da po najnovijoj
Nijemci u Češkoj i Moravskoj u gorem su stanju
nego li oni Štajerske, Kranjske i Koruške; nego
li Talijani i talijanaši Dalmacije i Istre. 'To je
istina. Ali baš ovi razlog mora potaknuti hrvatsko
slovenski klub, da se to stanje izjednači oživo-
tvorenjem pravice,

 

Za našu povijest.

Ston, 31 Avgusta.

Doista se nijesmo prevarili kad smo u bro-
ju 31-32 ,C, H.“ pisaniju ,Dubr.“ što ge tiče
Stona okrstili čudnom logikom, jer zbilja onako
pisanje čovjek ne može inaće uzeti, nego da se
od nevolje piše a da se ne prizna pogriješku. Ta-
ko u 33. broju ,Dubr.“ nalazi se njekakva pisa-
nija o Stonu, ali ni najmanje odgovor na ono na-
še u ,Crvenoj.“ Tu ti je ,Dubr.“ učinio &# ogni
erba un fascio, pa pri svrsi a možda i nehote po-
tvrdio ono što smo mi kazali, da je naime bilo u
Stonu i katoličkih biskupa za ona tri vijeka, o
kojim je prije kazao, da nije bilo ni spomena ka-
toličkoj vjeri. Tako m. pr. , Dubr.“ napominje god.
1044 biskupa Gabrijela, 1141 biskupa Šimuna, a
mi ćemo mu još nadodat 1170 Donata i 1185 Pe-

| tra, dakle mješte nas pobit ,Dubr.“ je isti ako i

nehote uza nas, što nam je puno drago. Nadalje
štogod ,Dubr,“ ne ide u prilog to se za nj ne
može ne asserire ne congetturare per mancansa
de Monumenti, a mi mu kažemo da nije per man-
cansa de Monumenti već po onoj :

Mačak grebe, što mu god ne prija,

Jakrep bode, a ujeda zmija,

Poeto grize, lija us to davi,

Vuk razdire, a ris silni smlavi,

Sve to ipak čovjek — prosti Bože |

I još više toga i s&m može,

pozaata imena prvih dvaju: triju 'Stonjskih bisku-
po, ali su nam zato poznati vrlo dobro njihovi

katoličkim metropoliti latinskog obreda, kao i

ER SRESRESRERSRRNNRRSSSNNSNNN===555552"R>

m

odnošaji sa rimskim. papama, njihova ovisnost 0:

prisutnost jednoga od tih u saborim držanim u o-
no doba. Tako Dukljanin u povijesti sabora Du-
vanskog, koji je držan 877 god. imenuje crkvu i
biskupiju Zahumsku. U Stonu kaže bijaše sjelo
biskupa, koji se po tomu Stonjskim zvao. Tako-
gjer Farlati tvrdi, da je 877 god. utemeljena Za-
humska ili Stonska biskupija, te da je ista iz po-
četka bila podložna metropoliti Dioklejskom, a
kad je Diokleja razorena bila, god. 928 metropo-
liji Spljetskoj, a 1023 metropoliji Dubrovačkoj,
kako nam to proizlazi iz lista Benedikta VIIL u-
pravljena metropoliti Dubrovačkom. Toma arhi-
gjakon dok nabraja biskupije koje su njegda pod-
padale Spljetskoj metropoliji piše: Im Stamnum
(Stamno) nihilominus fuit Episcopis (Episcopu3),
apsiusque parochia erat in comitatu Chulmiae.
Nadalje kaže ,Dubr.“ : Ancora a nostri di si
mostra la Chiesa di S. Madalena nel luogo di
Gorizia fuori di Stagno duve v' & tradisione che
& vescovo scismatico abitasse mel monistero costi-
guo. Na veliku našu žalost moramo kazati, da zi-
dine rečene crkve i danas opstoje, ali ni uz crkvu
ni u blizini crkve nema nigdje traga ikakovoj gra-
gji del monistero costiguo, koji da je opstojao, bio
bi se barem djelomično očuvao kao što se je oču-
vala i crkva, a što ,Dubr.“ naklapa della: tradigi-
one ne znamo gdje se ista uzdrži, valjda kod Du-
brovačkih Srba, jer je kod nas nema. Znamo (bu-
di mimogred rečeno) da će sad ,Dubr.“- kazati
kao i u prošlom broju; ne kažemo tomi već taj
i taj, ali kod nas i djeca razumiju, da kad se: što-
god navagja da se nešto pobije, da se takogjer i
pristaje uz ono što se je navelo. i
Da budemo dakle na čistu, a da se ne ska-
če s kruške na jabuku, kao u broju od 18: Avgu-
sta, zadaća je ,Dubr.“. dokazat; da kroz: ta tri
glasovita vijeka naime od 1020 do 1338 nije bilo
u Stonu katoličkih biskupa, što. ipak nebi ni naj-
manje dokazalo, da.uije bilo katoličanstva, ali eto
mi ćemo mu i to dopustit, Što pak kaže sa bolju
prigodu ostalo nek zna da nijesmo mi ni zecevi
ni zečji sinovi, pa nek slobodno: iznaša što hoća,
jer smo uvjereni da istina može pomaglit al po-
tamnit nikad, Bqab si
Još bi pri svrsi zamolili ,Dubr.“ da nam
protumači što je htio rijeti s onim ,tobošnji stonj«
ski omladinac“, jer i ako :smo šnjim u polemici,
ipak mu ne želimo zla, pa me bi htjeli da &e ne-
hote obode o crnu draču.
Jedan od omladine Stonjske.

Dalmacija pred hrvatskim gas
borom. i
Iza adrese što ju je predložila Seea

zicija, najvažniji je govor, što ga je izrekao

di velikaš i disidenat unionistične stranke barun

Pavao Ranch. Odmah izjavi on da

  

djelo njegova