njegova načela.
one hvale, kojim su ga u njoj obasuli njegovi vijerni
Nadalje traži reinkorporaciju Dalmacije. Tu
je barun Pavao Rauch sa svoga nagodbenog sta-
novišta u poduljem razlaganju naglasio pravo Hr-
vatske pa ovu kraljevinu. Ovo pravo, kaže,
jasno je izrečeno u cijeloj istoriji a zapečaćeno
u nagodbi, koja je za njega magna carta hrvatskih
pravica. Nadalje dokazuje govornik da i Dalmaci-
ja ista želi sjedinjenje sa Hrvatskom, a ako je o-
vo pitanje u zadnje doba nešto malo zadrijemalo,
! tome je opet kriv ban Khuen i njegova narodna
stranka, koji su svojim vladanjem učinili nesimpa-
tičan sustav u Hrvatskoj, a svojim postupanjem
i Dalmatince omalodušili, a da pitaju nešto zašto
: su uvjereni, da im hrvatska vlada i većina u Za-
grebu neće nikako doći u susret. No Hrvatska ka-
mo mati zemlja ima pravo i dužnost da svojim pri-
mjerom prednjači, te je, kaže, prava sramota da
_mi braći Dalmatincim prepuštamo, da oni sami o-
bave one poslove, koje smo mi u prvom redu du-
žni obavljati.
Radi svega toga barun Rauch traži, da hr-
v vatska vlada, stojeć na temeljnom svom uporištu,
nagodbi, započne rad za sjedinjenje Dalmacije, a
"on da je uvjeren da će u tom naći pomoć u same
"Ugarske po onom naravnom zakonu: brat rado
“podupire brata, jer pomažući brata sebe samoga
, "pomaže. —
EEE VI PRESERN RESNSSNN
x *
*
Ove misli izrečene od jednoga hrvatskoga
velikaša moraju da učine njeki dojam. Gosp. Khu-
\z en Hedervari toliko je nervozan na g. Pavla Ra-
-ucha, da on ne može da izdrži njegove govore,
pak ostavlja sabornicu onim časom, kad se ovaj
unionistični disidenat za riječ javlja. To je posve
"naravno. Riječi baruna Raucha drugčije djeluju
nego li oštra kritika političara stranke prava. Star-
čević, Rukavina, Hegedić, Potočnjak i drugi to su
načelni protivnici njegove vladavine i sistema ;
oni neće i ne priznaju njegove nagodbe, na dru-
gom temelju žele oni da grade sreću Hrvatske.
Zato je gosp. grofu s njima relativno lakše, Ne-
prijatelji sistema, pa Bog! Gdje ćeš ti od njih tra-
žiti da hvale njegovu vladu. Ali barun Rauch, to
je nešto drugo. On silazi na poprište ne kao du-
šmanin, nego kao pristaša načela grofa Khuen
Hedervara; on je sam ' nagodbenjak, umijonista i
prijatelj što užega magjarsko-hrvatskog saveza ; on
je dapače sin onoga bana, koji je tu nagodbu stvo-
rio. Pa kad ovaj, dogje i kaže gosp. grofu: ti si
kriv da je narod zamrzio na ovu našu nagodbu ;
ti si kriv da se ona ne vrši nego se svaki dan
! krši; ti si pokvario prospektivu, koju je nagodba
' otvarala hrvatsko-ugarskoj državnoj zajednici —
i e to je onda nešto sasvim drago. I zato shvatlji-
vo je da_ie zvuk Rauchova govora vrlo mrzak
gosp. banu. Vati
Govornici većine brzo su skočili, da ga bra-
ne. I on je takogjer: odgovorio. O pitanju Dalma-
cije izraziše se vrlo manjkavo. Razlozi kojim ban
i njegova stranka opravdavaju svoju nerad za sje-
REEEEEERSE SPIN RENEE
m x međi
— oem e mmm AE u
dinjenje nijesu nam poništo novi, to su razlozi
časa. će doći taj blaženi zgodan čas?
| tugjinština zavlada Dalmacijom ?
stvara izmegju Magjara i Hrvata opravdanom i
. | politički nužnom te korisnom. On je stari unioni-
sta i kao takav biće za ovu adresu, koja izrazuje
Ali, kao nagodbenjak, on hoće čistoću na-
godbe, t. j. da se ona potpuno i pravedno vrši po
slovu i duhu njezinih paragrafa. On neće da se
nagodba svakim časom gazi, da se iz nje prova-
gja samo ono što je na korist Magjara a na uštrb
Hrvatske. Iz toga kršenja nagodbe, veli barem
> Pavao Raučh, hrvatski narod dobio je uvjerenje, da je
“ona najveće zlo, što ga je moglo zadesiti. A po-
* što je tome kriv sam gosp. Khuen-Hedervari, ko-
ji je svojom upravom nepopularnim učinio nagod-
bu i svezu izmegju Ugarske i Hrvatske, s toga
Pavao Rauch traži, da se ispuste iz adrese sve
.i govorio je da je on ,,Srb iz Varaždina.“ Jedno-
Om mmm mmm
sko-hrvatskog kralja Karla VI, (III), neka mu
dade privilegij. da se hrvatski jezik u crkvi neće
nikada ukinuti i na tom privilegiju počiva hrvat-
| ski jezik u crkvi riječkoj! A današnja Rijeka !?
Napredak hrvatstva može dakle i da preva-
ri, usprkos svijeh stati.tičnijeh p dataka o šire-
nju hrvatske knjige i hrvatske svijesti. Ali ta svi-
jest i to hrvatstvo zato je jako i ustrajno, jer se
nada i čim više bude gubilo svoju nadu, tim će
u narodu rasti razočaranje i apatija. A ko će to-
me biti kriv? Zacijelo oni koji pitanje našega sje-
dinjenja svakako zabašuruju, uz svemoguće izlike,
pod kojim se skriva jedino strah, da ne bi ova dosta
važna akcija uzdrmala s njihovim položajem u
kome su se tako komodno umećčili,
Evo razloga ,zgodnome času“ s jedne i s
druge strane Velebita.'
Ne rade tako oko svojih pravica braća Česi!
inače stanu odgajati današnje srpstvo, koje jeras-
cijepalo naš narod i njegov pokret za sjedinjenje.
Učenjak Miklošić trebalo je da u ime znanosti
opravda Ljubišino izdajstvo. Koje li sličnosti iz-
megju Miklošića i Jagića, izmegju učitelja i uče-
nika! Mimogred spomenuto Miklošić je bio taki Sla-
ven da je svoju svvjtu uzgojio u pangermanskom
duhu. Njegovi se ne pišu više Miklošić nego
Miklossitz.
A sad neka bude uvjeren g. Lujo Vojnović,
da je hrvatskome narodu mala briga, što mu se o
njegovim pjesmama poručuje s bečke katedre. Ona
ih je spjevao, on ih je skupio, on ih je poslao svo-
joj Matici, pa dosta!
Dubrovnik, 3 Septembra.
Poznato je već svakome, da kad se dogodio
onaj zlokobni razdor stranke prava u Banovini
»Crvena Hrvatska,“ poznajuć dobro osobe i stva-
ri, već odmah iz početka simpatizovala je sa starim
klubom stranke prava, kome pripadaju Žerjavić,
Banjavčić, Ražić, Brlić, Tuškan, David Starčević
i svi ostali i kome je sad presjednik barun Juraj
Rukavina. Ona i danas ostaje kod toga, uvjere-
njem da je samo u njihovu kolu stranka prava
u Banovini. .
Ali malo po malo počelo se u ovo krilo u-
vlačiti nešto, što se nikako ne slaže sa načelima
stranke prava, a to nekakvo tako zvano srbofil-
stvo, priznavanje Srba u hrvatskim zemljama, sr-
bo-hrvatstvo itd. Pazljivome čitatelju neće biti iz-
bjeglo, da smo mi indirektuo i izmegju redaka u
mnogo prigoda u našem listu odlučno suzbijali
ove nazore u stranci prava, a sad ćemo kazati,
da smo i našim prijateljima u Banovini više puta
pisali o toj novotariji, koju u ostalom nikakva pra-
vaška skupština zaključila ni poprimila nije,
Ali ideja fiksa nekijeh pravaša u Banovini
ostala je ideja fiksa. Om su se nje uhvatili, pa
samo o njoj zbore, da li iz tvrdokornosti ili iz
kakva inada, to ne znamo.
Znamo svakako pod sjegurno, da ogromna
većina pristaša stranke prava, koji se kupe oko
»Hrvatske Domovine“, ne odobrava ovaj pravac, te
mi imamo pisama od odličnih onamošnjih prava-
ša, koji nam daju pravo. A tako i mora da bude.
Ili ćemo bit Hrvatska, ili nas neće biti. Svaka
druga ideja u našem jeziku i u našoj zemlji, ma
kako se ta ideja zvala, ide za tim, da naše hr-
vatstvo oslabi i rascijepi, a Hrvatsku ruši. Do-
kaza imamo i odviše.
S toga dakle vrijeme je da izagjemo iz reser-
Jagić je progovorio!!
Hrvatske narodne pjesme ne daju Srbima
mira. U zadnjem broju ,Dubrovnika“ Lujo Vojno-
vić oborio se radi njih na Maticu Hrvatsku svom
umjetnom žestinom svoga umjetnoga srpstva. U
tu svrhu pozivlje u pomoć i Jagića, koji je u svo-
me , Archivu“ zamjerio, da se nije upotrebio i srp-
ski naziv, pa nam pobjedonosno kliče: Jagić je
progovorio !
Nama je vrlo malo stalo što g. L. V. misli
o hrvatskim narodnim pjesmama, prvo što nam
riječi čovjeka koji se iznevjerio osjećajima svoga
vlastitoga oca malo imponiraju, a drugo što mi
dobro znamo koji bi cilj ova pisanija imala da
postigne svome auktoru. Ali nam je do toga, da
se osvrnemo na riječi jednoga auktoriteta kakav
je prof. Vatroslav Jagić, jer njegovo glasilo zalazi
širom slavenskih zemalja i jer su ih Srbi objesili
na veliko zvono, tim više što je Jagić nekakav vaj-
ni — Hrvat. Jagić je progovorio!? Da vidimo malo
ko je progovorio.
Prof. Jagić, ili tačnije Hofrath Jagić bio je
do nedavna profesur na petrogradskom sveučilištu.
On se tamo nije priznavao Hrvatom nego Srbinom
me hrvatskome rodoljubu koji ga je na to ukorio,
rekao je, da u Rusiji Hrvati su zlo vigjeni radi
vjere i zato ako misli dobro proći, da i on pre-
:uzme na se srpsko ime, koje je Rusima radi pra-
voslavlja simpatičnije. Nije li Jagićeva zadaća kao
rodoljuba bila, da uprav nastoji raspršiti mrač-
njačke presude, koje su 0 nama kod Rusa vladale,
a ne da se on pred njima skriva? Jedan dokaz
da je Jagića malo bilo stalo za hrvatsku, a više
za osobnu stvar.
Iz Petrograda '|progje prof. Jagić u Beč i tu
postane Hofrathom i članom gospodske kuće. La-
ni u delegacijama Kallay je trebovao nekoga, koji
će ga svojim auktoritetom opravdat, zašto je naš
hrvatski jezik u Bosni prozvao bošnjačkim, u če-
mu svi rodoljubi vide političku tendenciju cijepa-
nja naroda. Ko će bolje od Jagića! I doista Jagić
se dade izabrati u delegacije, pogje tamo i kad
je došao ,zgodan čas“, stane sa filologijske strane
tumačiti kako je Kallay dobro uradio i kako su
plosanstvo“ i bosanski jezik posve opravdani. To
je on prekrio svojim filološkim auktoritetom, na
što se Kallay brže bolje pozvao na taj auktoritet.
Jagića nije više trebao, on je (u ime znanosti !)
dao pečat djelu, koje...... pak je onda kući po-
šao, a svijestna hrvatska mladež, ogorčena, prire-
di mu jednodušni prosvjed.
Eto to je Hofrath Jagić. Njegov sud pama
nije ni malo mjerodavan. On moše biti veliki ta-
lenat, izvrstan filolog, učenjak i sve što hoćete.
Ali Varaždinski Srbin u Petrogradu i Kallayev
Bošnjak u Beču nema pravo da govori u ime zna-
nosti. Njegov je ,Arhiv“ politički a ne jezikoslovni
organ, a čiji, to on gna.
Kobna li je po naš narod ova filologična
| katedra bečkoga sveučilišta! Na njoj je sjedio i
Hofrath Miklošić, drugi slavni filolog, Jagićev pre-
| šasnik i učitelj, na žalost Sloveuac, koji baš u
doba kad je bujna narodna svijest zahvatila bila
| sve slojeve našega naroda n Dalmaciji bez razli+
ke vjere i dijalekta, baci teoriju o hrvatskoj ča-
kavštini i srpskoj štokavštini, što učini da mnogi
d Rijeka zamolio je ugar- | naši mladići zalutaju, a poslije kao profesuri i
ia lilod
sati. Dok
bjegunaca, upre svim silama, da
ve u kojoj smo dosta stali i da upozorimo gospo-
du preko Velebita na posljedice što mogu nastati
u stranci i u narodu, ako:ne stanu na put, ovim
zakretajima, jerbo lasno da se okoti novi razdor
i to jači i pogibeljniji od prvoga. A ko će tome
biti kriv ?
Zašto, braćo, magluštinama potamniti lijepu i
junačku borbu, koju vodite proti sustavu i kojoj
se divi svaki rodoljub hrvatski?
Ovo smo smatrali dužnim da rečemo i sad
nam je lakše na srcu. Naš urednik, tek se povra-
tio s vojništva, pa zapriječen raznim poslima, a
nezgodna mu bila parobrodarska sveza, nije išao
na skupštinu stranke prava u Spljetu. Ali mi pot-
puno odobravamo zaključak, kojim se osugjuje no-
vo stanovište, što se u Zagrebu počelo zauzimati,
a naši prijatelji središnjeg odbora znadu, da smo
ovo stanovište i sami pismom pokudili prije nego
se skupština i sakupila. i
Držimu do toga da se naše riječi uzmu za
ono što su: za riječi prijatelja, subornika i pri-
padnika onoga kola, u komu su oni kojim su na-
mijenjene, a namijenjene su jedino radi htvatske
i pravaške stvari.
I, za danas, punctum !
Naši dopisi.
Ston, 30 Avgusta.
Poslije četrnaest-godišnjeg boravka megju na-
mi, odijeli se napokon od nas na 26 ov, mj. naš
općeljubljeni nadžupnik-dekan Do. Ante Liepopili.
ačin na koji su Stonjani otpratili do parobroda
svog Dn. Antu, najboljim je svjedokom, koliko ga
je ovaj narod ljubio. A kako i nebi? To možemo
rijeti da je skoro sve vrijeme svuga župnikovanja
učinio u Stonu i Stonskom primorju, gdje. je. to-
liko dohra narodu učinio, da to nije lasno ni opi-.
Don Aate 1878 god. kao mladi (
svećenik Ošljansku župu služio, dokazo je što nje-
govo srce može za marod učiniti. Hercegovački :
puk Rasne i Graca pode sa svoga . ogajišta, :
slegne 86 vas u Da. Agtinu žapu bos, gladan, tu-
žan i jadan. Videći naš Dno. Ante tužno stanje
i S im u Mo i
mogae, Malo po m rvo svima nagje
U e saklonili, a tad 20. bos oklijevoaju obrati
Austrijskoj vladi da im pomogne, a da od
ne skapaju. Vladu doduše prtoćs U pomoć, sl 10