Br. 37. List izlazi svake subote. Cijena mu je snaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu for] ašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu s poštom: na godinu fior. 5, na po godine tior. 2:50 ; za inozemstvo | 4:50, na po godine tior. 2:25 ; za Dubrovnik sa fior, 4:50, i poštarski troškovi, Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se ii je predbrojen i za došasto polugodište. U DUBROVNIKU 18 Septembra 1897. CRVENA HRVAT šalju se Uredništvu. M imam sva mers mmmm— rt o om vom m terma vasn ae Godina VII. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane me prima ni uredništvo ni uprava. ,Narodni Listy“ i Hrvati. Hrvatski listovi imadoše do sada više puta prigode, da se osvrnu na pisanje praških ,Naro- dnih Listuv.“ ,Narodni Listy“ veoma se rado ba- ve našim odnošajima. U ujima ćete naći vijesti- dopisa, dapače članaka o Hrvatima, Srbima, ili kako nas oni zovu ,Jihoslovanima.“ Ti članci pak nijesu skoro nigda informativne naravi, kao što bi se moglo očekivati od kolega bratskoga, ali drugoga naroda. Ovi su skroz i skroz sušta kriti- ka, a uz to, vidi se očito, inaju neku svoju opre- djeljenu tendenciju. Kad se ,N. Listy“ bave na pr. hrvatsko srpskim sporom reklo bi se da to ćine samo zato, da mogu napasti i osudit Hrvate. Prošlih dana putovao je po našijem zemlja- ma jedan njihov urednik, g. Holeček, t. j. onaj koji regbi ima referat ovih naših stvari, Bio je i u Dubrovniku. Jedan ugledai hrvatski političar, kako čujemo, preporučio je nekim svojim prija- teljima po Dalmaciji g. Holečeka, da mu budu u svemu na ruku. Mi u Dubrovniku doznali smo tek iz srpskih listova, da je ovdje biv ćeški žurnaista. On se nije približio nijedaome Hrvatu, niti se je kod njih informirao o našia vdnošajima, nego je * općio i drugovao samo sa Srbima. Ali to g. Ho- lećeku nije ni malo smetalo, da kad dogje kući stane suditi Hrvate, ponavljajuć pri tom one iste fraze i osvade, kojim nas obasiplju srpske novine i njihovi ljudi. ,Narodui Listy“ to su rado štam- pali, a srpski naši tistovi pobjedonosno prestam - pavali, kao da hoće da mam kaža: , Vidite kako o vama misli slavni češki narod!“ Da nije bilo toga, srpski listovi mogli bi mirno ispustiti to prenasanje, jer mi u njima sva- ki dan čitamo ono što su sada donijeli , Narodni Listy.“ Njihovo pisanje nije nego samo srpska kopija i to loša. Nema sumnje da g. Holeček, kako se vla- dao u Dubrovniku, tako se podnio i drugovdje izbjegavajuć Hrvate, da o njima može poslije što nuepristranije“ sudit. Više puta kazalo se ,Nar, Listum“, kako se oni varaju u njihovu mišljenju, kako nije ni lo- jalno ni bratski, da se oni, nezvani, upliću u pi- tanja koja ne pozaaju i da bi najbolje učinili, da nas ostave na miru. Praški list imao je prilike, da se uvjeri o bratstva i dobrim osjećajima što ih Hrvati goje za češku stvar. Sada im je lako. Sada kad se položaj u Austriji promijenuo, kad su postali jaki i moćai, ima saveznika i prijatelja dosno i lijevo. Ali nazad 0-6 godina, kad su bili osamljeni i izgubljeni, ko se usudiv da mi u po- moć priteče i da zajeduo & njima vojuje? Zar ti pjihovi mili Srbi, čiji jedini zastupnik glasovao je proti njima, ili ovi prezreni Hrvati pravaši? Gospoda na ,Narodnih Listuv“ ne razumiju našu borbu za sjedinjenje i hrvatsko državno pra- vo, Oni bi htjeli da to mi batalimo radi Srba, s kojim se moramo složiti pod svaku cijenu. Za- što oni ne batale svoje sjedinjenje i svoje državno pravo, te bi se onda i oni lako izmirili s Nijem- cima? Ali Nijemci su drugi narod! — kazaće nam se, Tim gore po ,Narodne Listuv“, koji bi htjeli da mi črtvujemo našu državnu ideju hirima bra- ta našega jezika, koji ga u njoj ne bi izgubio i " koji &6 sa 'svakijom druži, da: nam je potkopa i uništi. , Narodni Listy, ne vide.ovo postupanje Sr- ba, niti imaju pravičnosti da ga osude. Veliku simpatiju goji ovaj list za Srbiju i Crnu Goru. Mi mu to ne bi malo ne zamjerali, kada ne bi htio, da ih pretpostavlja Hrvatima. Nu neka mu bude. Neke slike kad se gledaju iz daleka drugčije se prikazuju, nego li da ih motri- mo iz bliza. Ovo samo ističemo, da se vidi kako je postupanje ,Nar. Listy“ nepravedno i pristra- no, te dok na jeduu stranu Hryatima traže dlaku u jaju i zbivaju ih u najuže granice, Srbima sve praštaju, njihove grijehe ne vide, a sitnarije im pozlaćuju i veličaju. Upada nadalje u oči da u ovom postupanju »Narodni Listy“ stoje osamljeni u cijeloj češkoj štampi. Ima i drugih čeških listova koji simpatizuju sa Srbima, ali u isto dobai sa Hrvatima. ,Čas“, »Politik“, ,Hlas Naroda“ i drugi, ako se stanu bavit našim poslima, gledaju da ne uvrijede osje- tljivost jednog ili drugog plemena, inače o hrvat- skoj borbi proti neprijatelju najpohvalnije se izra- zuju. , Narodni Listy“ pak bagatelisšu borbui na- stojanje Hrvata. Njima će slovenskoj stvari u A- ustriji više pomoć Srbija, Crna Gora i Gjurkovi- ćevi Srbi, nego li Hrvatstvo. E pa kad je tako neka im bude. Samo ćemo da ponovo naglasimo, kako su nam ova preuzetnost i ovaj animozitet kojim se »Narodny Listy“ (jedini od svih čeških listova) zauzimlju za Srbe protiy Hrvata vrlo sumnjivi. Mi se često pitamo zašto oni tako postupaju. Zar iz slavenske solidaraosti ? Ali onda i mi smo Slave- ni, dapače viši Slaveni nego ovi Srbi, koji skla- paju kompromise sa Talijanim i Magjarim i koji su u Beču radili proti češkoj stvari. Ili možda s toga što se nadaju njihovoj pomoći u carevinsko- me vijeću? U koliko je nama poznato, tamo sjedi samo 1% srpski zastupnik, a ostali Srbi ne dola- ze nikako u mogućnost, da ma iz daleka pomognu češkoj stvari. Ili napokon što su pravoslavni, pa da se preko njih umile Rusima? Ali gospoda od nNarodni Listuv“ bila su prva, koja su svečano zanijekala rusofilstvo češkog naroda, a u ostalom Srbi sami tamo su zlo preporučeni i Petrograd im malo vjeruje. Dakle kako da protumačimo čudan fakat da Če- si oko , Narodnih Listy“ bez potrebe, ne zvani i neupi- tani, na očitu vlastitu štetu, stvarajuć nesimpatije u Hrvatstvu, toliko se izlažu proti nama u prilog hrvatoždernoj srpskoj stvari? Zar iz kakve skru- polozne pravičnosti ? Nemojmo bit djeca! U poli- tici nema pravičnosti, u politici je interes sve. Ti interes može biti narodni, stranački i osobni. Prvi je pohvalan i patrijotičan, drugi ja pokudan ali dosta puta shvatljiv, a treći, biva osobni, kada se čovjek igra sudbinom naroda ili stranak4 za ličnu korist, to je zločinstvo.! Nama, osobno, malo je stalo za ružae gla- sove što se eventualno prosiplju po svijetu o na- šem narodu. Neka pišu što hoće, briga nas! Ako Hrvatstvo nema dara, snagei kreposti, neće mu ih ulit sve urnebesne hvale cijele Europe ; naprotiv ako smo mi narod, ponosan i dostojan imena naroda, sve blato što će na nas pašti, neće okaljati naše- ga lica. Mislimo da je teško naći pleme, protiv koga ima više presuda nego li protiv nas kod A osobito u sjevernoj, Italiji. Tamo. su Hr+ vati sinonim divljaštva, barbarstva i svih opačina, ; koje su drugi a ne mi počinili, ali su se na nas iskrenule, Pak? Mari li ko pametan za te bedas- toće ? Ali na žalost ima u mas malodušnika, koji kad čuju da se o nama zlo.piše i sudi, klonu i prepanu se i kadri su da se. zaniječu, da svome narodu kažu, ko Petar Hristu; ,Gospodine ja te ne poznam “ — , Narode moj, ja nijesam tvoj.“ Ima tijeh žalibože kod nas, a dužnost pravih rodoljuba bila bi, da upute .ovakove slabiće, da se ne osvrću na ove glasnine, koje se 0 nam: ten- dencijozno prosiplju; neka se drže svoga hrvat - skog puta. hrvatskih idejala; neka rade za.Hryat- stvo i za Hrvatsku čez obzira na ikoga..Ako us- pijemo (a to u nama stoji) i budemo sutra. jaki, bićemo poštovani, a naše prijateljstvo traženo i cijenjeno. Inače ostaviće nas i oni koji nam .se či- ne prijatelji. Corollaria. » Dubrovnik“ me prekara jer da sam izustio, da bi smo se zbližili i misli 1 ljubavi; & da to u- činio nijesam. Zar te riječi mogle :su se : drukčije tumačiti nego o onoj glasovitoj dabrovačkoj skla- dnosti, koja zna prijateljski susrestiti i kivnoga protivnika, s njime mirno raspravljati, a ipik svak ostati pri svojoj? Očita je ta premiša 'kogod zna moje čustvovanje, a taka premisa ne donaša so- bom ,corollarij“ ili zaključak , Dubrovnika“. * ) x * » Dubrovnik“ ljuto otvorenim pismom zatra- žio je, da oni koji bi ga rad kuditi i dokažu ono sto prigovaraju; dočim me on bjedi za umišljeno nekakvo srbovanje, dapaće za nekakav liberalizam, a to naprosto bez ikakvog temelja, zar i to kao učorollarij“ poštenja ? * vi * a Rečenice ili poslovice uzete su da iskaž svojstva ili maue, a ne da naznače osobe, a ,Du- brovnik“ vadi iz jedne proste rečenice ništa ma- nje, nego da usporegjujem srpski narod sa mač- kom. U tomu je slobodno nadmašio istoga Arhi- meda. * v * Kaže da srbima katolicima nepravedno pred- bacujem kukavnu vjersku golotinju; ali što će da mu rečen? Glavni napon dubrovačkog nastdjanja na Balkanu bio je uvjek kao i u svojoj državi, da Slavjane privede na uniju i na spas; stari dubrov- čani za to nijesu žalili, trošiti mnogobrojne svote, pribrane umove svojih poslanika u tome poticati ; javno bogoslužje u svojim neseobama vršiti; mao- go i mnogo puta opstojati prepredenoj. lukavosti i otvoritoj sili moćnijeh susjednijeh vladara; oni su se zamjerili i velikoj svespasavajućoj Rusiji; a ipak javao njihovo- poslovanje u svojim granicama, dokazuje da oni nijesu bili fanatičari:, dakle ,c0- rollarij“ svega. toga bio bi, da ,ili smo mi izpod prama njima, ili su om bili izrod prama nama. » \ * sib pir! puti iita , Srbin neće jedinstva a mi ga vapimo:; .sr- bin u Hrvatskoj svaki dan to bolje zaglavljiva ća- vle negva, koje spućuju našu braću; srbin u: Dal- maciji. gleda da se spoji sa svima eleme, tima, ko- ji nastoje da najvrućiju našu želju na o- naj čas, koji neće nigda nadoći; srbin sačinjava pismom, nastojanjem, javnim životom, osobiti na- zo ia === m re AE nam