rijetkost da u_hias seljak drži i čita novine. Kaji- ga prodrla je svakamo, puk već znade da je na- rod hervatski nekada bio svoj i da je sada proti rmbeiiaztn ad Toliko ga politika i no- wite. flaučile. A zar se može o protivnom osvje- dočiti? Ne nego upravo o tome, ta eno ne dopu- štaju ni njegovu kandidatu da k njemu dogje, da mu govori kako će u saboru raditi za pravo Hr- vatske. Zatvori, izgoni, bajunete čekaju takve kan- didate, dok se svaka pomoć od oblasti pruža o- n koji radi u prilog vlade, a što doživljuje narod od tih oblasti, od vlide i njenih kandidata? Zar mislite da puk ne zna ništa svojom glavom razmisliti, zar držite da on ie mish da mu je dozvoljeno i silom vršiti svoje pravo, kad mu ga drugi silom priječi? Vlada samo da se uzdrži i samo da se u saboru protura ono, što se izvesti po nalogu magj. vlade mora, ne pazi na način kojim će doći do većine. Čovjek isto inteligentan i prosvjetljen istinskom prosvjetom mora se zgro- ziti nad tim postupkom. Premamljivanje opozici- onalnih izbornika, ako to ne uspjeva, zakrčenje puta bajmetama, zatvaranje, odbijanje glasova, gnožnja uredovnom vlasti, tv više nijesu priče, nego svagdanja praksa kod izbora. Narod koji je od oblasti više mučen nego pomagan — priz- nao je to ove godine sam dr. Pliverić — ne uz- dajući se ni u što dobra od nje, videći kako ova silom priječi njegovu slobodnu volju — a osvje- dočen već da se sve to nasilje čini samo zato, da se sustav uzdrži, da Hrvatska i nadalje ostane u podregjenom si položaju — tumači prirodnom lo- gikom: klin se klinom izbija, pa i sila silom od- bija. Zar mislite da ne ovo osvjedočenje, nego puka kortešanija u mnogim kotarim potjera selja- ke-izbornike na zdvojni čin, da grabi oružane voj- nike za prsa? Osvjedočenje je to, koje vlada sa- mo zato ne priznaje, jer je proti njoj, a što si seljak jednom utuvi u glavu, to mu već ni baju- neta ni zrno izbiti neće; glas ide od mjesta do mjesta, tiho, tajno, al tim povjerljivije i stalnije, IV. A sada da vidimo kakve su zadnje zgode u Plaškom, Sjeničaku i Zavalju, je li to onako no- nadano palo s neba, ili su tu povodom isti oni razlozi koji u Bošnjacima i sv. Ivanu? Narod u ovim krajevima nije istina onoliko prosvijetljen kao u nekim drugima, ali opći onaj glas, da ova vlada ni najmanje ne odgovara pravoj potrebi na- roda hrvatskoga, dopro je i ovamo. Čulo se i tu o krvavim izborima, a konačno uništio se izbor Pasarića, koji je upravo tamo izabran bez protu- kandidata. Zašto sve to, zašto grožnje zašto oni krvavi izbori? Zato jer je narod htio da vrši svo- je da glasuje kako hoće, pak je išuo da glasuje za opoziciju. Dodaj k tomu makar i taman glas G nepovjerenju naroda u ovu vladu, pak ćeš si znati rastumačiti strah i zabrinutost u ovim kra- jevima. Šta zar mi da se pomagjarimo? Mi koji smo prije 50 godina ustali na Magjare?! Dodaj neprestane one tajinstvene glasove: naša vlada ide za tim da se pomagjarimo, eno tamo su ubiti to- liki, zato i zato, — pa nećeš da se narod ne uz- ruja. — Pravoslavni ovaj narod, komu su sveće- nici ovdje jedini tumač, vidi da su ti svećenici svi za tu vladu, o kojoj se sve to govori, a ne- davno je čuo kako je sam vladika plašćanski go- vorio glavi Magjara, Banfy-u neka se ne obazire ma nikakve crkovne zahtjeve opozicije, nego neka radi što ga volja, pak će sve to najbolje biti. O- vako njihov vladika, pa i ovaj pristaje uz vladu našu! Ne slaže li se sve to s onim glasovima koji se potajno šire? Vlada ima da nas pokori Magja- rima, pak ti potajno čini, vladika, porak u okoli- šu, isto tako govori. Pa zar da mi, sinovi Hrvat- ske to trpimo ? Ovakove misli prolaze pukom. I tako je povjerenja u svećenstvo pravoslav- no za čas nestalo. Vladiku istjeraše iz crkve, jer oni ,neće takvoga popa,“ ,koji ih hoće prodati;“ a što se veli da su kašnje molili oprost — puka je izmišljotima. \ Nego sada dolazimo na pravu stvar. Ovoga ljeta bio je na Plitvičkim jezerima ugarski mini- star Daranyi, & magjaroni izvjesili odmah njemu u čast magjarsku zastavu, koje onuda još nije ni- kada bilo. Narod je za sve to doznao do skora, vidio je kako Magjara slavi i pozdravlja, pak je SR NE pomislio: vo“ početka svega onoga što '$8 megju nama od usta do usta šaptalo. Tamo su izvjesili magjar :ku zastavu, i tim je taj kraj postao ma- gjarski — barem naravno mišljenje. — mi nismo daleko, bit će i & nama tako, a to treba zaprije- čiti Strah i nepouzdanje u svećenstvo raslo je, oni su jedini koji su tu tz vladu, oni će dobiti tih zastava magjarskih, bit će dobro plaćeni, is- vjesit će ju, — a onda? gotovi smo, propali smo. Nedajmo dakle da se izvjesi ma crkvi magjarska zastava, i ako to zaprečimo, spašeni smo! Katoli- ci u Zavalju navalili su na općinsku kuću, jer su tu smatrali sjelo čitavog tog pomagjarivanja, a pravoslavni stražarili su dnevi i noći pred svojim i pred katoličkim crkvama. Vojska, oružništvo preki sud, pomoć iz bližnje Bosne, sve to ne do- staje da narodu izbije iz glave tu misao, a iz srca odluku da se opre pomagjarivanju. Evo to je tečaj čitave stvati; ubojstva :ona samo su spored- na stvar kod toga. Neuk narod ne poznaje u svom bijesu mjere ni obzira dapače će sto puta upravo poživinči. Ipak daleko je od nas da ičim oprav- davamo sama umorstva. Tek čudnim slučajem ona trojica, što-ih narod pogubio, došli su onda kad je strah pred vješanjem zastave magjarske najveći bio, došli su k paroku, izlazili i ulazili u kuću, raz- gledavali prostor oko sebe, pa i samu crkvu ne- koliko puta promotrili. Uz onakvu premissu nije čudo dakle zaključak da su to oni, koji su do- nijeli magi. zastavu, pak sad gledaju kako da ju izvjese. — . Što crpemo iz svega toga što je dosle re- čeno? Slijedi vtiešljiva istina da narodno osvje- dočenje i samosvijest u puku hrvatskom nije za- spala, pače da se sada tek pravo bitdi. Razlozi tomu jasni su i samo bezdušnost može krivnju radi onih umorstva svaliti direktno na opoziciju, a ja bih se usmjelio, pak bih tu krivnju izravno zbacio drugamo nekamo. Opozicija je u toliko kriva što je živa i što se bori za svoju domovinu, a zašto se bori narodna stranka? Eno uvjerenja naroda, a glas njegov božiji je glas. Dajte vi što nas ide, ne izrabljujete svoju premoć na štetu Hrvatske, pak svega toga sreće biti; narod ra- :gje miruje da smogne što mu je nužno za život i ali kad mu .dozlogrdi, on ne pazi više na porez, onim krajevima gdje je pogibli. Tako čujem da u proglašeno opsadno stanje, niko pomisliti ne smije (, da puca na narod radi neposluha, jer kad mu se |. zagroze, seljak odgali prsa pak mitno veli: ,Pu- (, caj, i moj otac je pao u borbi proti Magjaru !“ Žene su isto tako neustrašive. A zar se zabora- vilo na onu: boj se onog, ko je viko bez vw ljega. mrijeti straha! Za čudo shvatila nas je magjarska opozicija bolje nego li vlada magjarska, koja baca na sve strane strijele, grozi se, mi da smo šoviniste, na- še želje da su u nagodbi ispunjene itd. jer da su njom ispunjeni zabtjevi čl. 42. god. 1861. Ali kad dvojica isto čine, to opet nije isto. To članak stvo- rio je narod u saboru god. 1861, a izveli su na oko po njem magjaroni nagodbu. Taj je ipak dru- go, a velim pravoga mira i zadovoljstva neće u Hrvatskoj biti doklegod je ona odregjena samo za to da bude magjarska pokrajina. Sve ovo nije re- čeno za grožnju nego kao opomene. Popravljajte dok je vrijeme ! Evo istine za onoga koji hoće da razmišlja, a nezaboravljajmo koji su tu neposredni i daljni po- vodi bili, — te je konačno pitanje hoće li to osta- ti samo oko Plitvic&. Ponovni izbori moraju se ipak raspisati, a što onda? Zar da nam ukinu ustav ? tion Bilješka Uredništva. — U prošlome broju priopćismo jedau članak iz Banovine o pobuni u Sjeničaku, al nam se čini, da je ovaj gornji bolje pogodio uzroke svih zovao narodno raspoloženje, A kad se pročita o- vaj trijezni članak, onda će se najbolje shvatiti žalosna uloga, koju u ovim teškim & možda i od- lučnim momentima igra dr. Frank i njegovi , čisti,“ kad pomažu sistemu protiv patrijotične opozicije. \ =a ira Dva razbojstva. Lani na 24 avgusta po podne. ubiše hajdu- ci u selu Moravcim u Srbiji onoga Marka. Backo- vića, Crnogorca, koji je napisao poznaću brošuru 'U četvrtak naime, dne 7 tekućega se. Uhvamo da i hoće. Velika je: Božja vola onih pobuna i potanko anali- Črna Gora na koncu XIX vijeka, u kojojtja dos? kazivao kolike se nepravde sida - tame-- izvode, - Backović je bio pučki učitelj u Srbiji, pa kao ta- a ledutie radi one e. nekoliko u za- Vvoru. ma na čelu bio je hajduk:Mlan #r- kić, koji dok su drugi ulovići držali rasi je škrinju i odnio or crnogorskoga kreza, ko-. ja je Backović sebe ima&0. > oN = Brkić je zatim nekako phvaćen, te je u istrazi. priznao, .da ga je Ranko Tajsić nagovorio, da u- iz Bactovi.a. Ranko je dai zastu pik: i jedan od najuglednijih ljudi radiltalne stranke i veliki antiobrenovićevac. Suviše 'Tajsić mu je o- bećao, da će ga on smjestit u Oran Gira; gdje se ne treba ničega bojati i bio mu pri reci u bi- jegu, ali nije uspio. I Tajsić je zatvoren. + Na raspravi koja se. ovih dama vodi, :hajduk Brkić priznaje, da je ubio Backovića, nego niječe ' da je to bilo po nagovoru Tajsića, već jedino iz vla+ ' stite inicijative, da ga orobi. Ali mnogo svjedoka i okolnosti, osobito što se tiče kako.je Tajsić. bio -- organizovao bijeg u Crnu Goru, svjedoče da je Brkić prvi put rekać istinu, a sada da zatajivi. —' Ne zuamo. još kako će svršiti ova rasprava, iz koje izlazi na vidjelo, da vajodličaiji &rpski poli- tičari druguju s hajducima, te kad je potreba s njima se služe, u svoje... ili u tugje svrhe. - * Drugo razbojstvo dogodilo se u Sofiji. ., U Sofiji u Bugarskoj živio. je .Craogorac Pe- .- ro Ivanović potomak stare crnogorske obitelji, ko- ja je držala da ima pravo na prijestolje, te zava- gjeni sa kojazom živjeli kao emigraati. "Ivanović je svršio časničku školu u Rusiji, bio -ofičir u - Bugarskoj vojsci, a danas kao časnik van službe živio u Sofiji kao gragjevni poduzetnik... Njegov : brat čami u tamnici ma Cetinju, a da .i nije sta- , vljen pred sud. S toga je Pero u bugarskim listo- vima pisao oštre članke proti knjazu Nikoli i au- tokraciji Crne Gore, pak je: već pred nekoliko - mjeseca bio upozoren, da bude na oprezu, jer da mu se o glavi radi. - Na 5 ov. mj. dogje Ivanović u sofijsku ka- fanu ,Odesa“, a s njim prijatelji Jovo Ivanović, Juro Ivanović, Krsto Vujević. “Na pragu dočeka ga Gjoko Kusavić i Crne:Gore i zamaline da će ga toljagom po glavi. Pera otskoči na stranu i iz- vadi revolver, ali u to priškoče Crnogorci Jovan Akmanović, Marko Kusavac, Filip Marinović i Mi- , le Brailović, te navale handžarim, toljagam i re- -volverima. Skoče i prijatelji Perovi nasta : pucnja- :va i tučnja, te je Pero sa više rana bio odnesen: u bonicu. Ostali učesnici "bijahu uapšeni, ali su: posredovanjem. ruskoga poslanstva pušteni na -slo- - bodu ! Ovo pet Crnogoraca čini se, da je naročito za to u Sofiju došlo, da ubiju Ivanowića. _- Ovo su vam Pijemontezi srpskih , Pijemonta.“ : Naši dopisi. | Dobrota, 18 Oktobra.. h Pošto vas nije niko još obavijestio o groznom uprav slučaju, koji je protresao amo svačije srce, evo mene sa par redaka, kronike barem radi: — , njeki € i-k. vojnik, koji je utekao rek bi ad svoje. pukovnije, koja se nalazi na Krivošijam, pošto se je dva da.. na šetao po Dobroti, ušao je u dućan trgovca g, Krsta Nikičevića oko 2 ure po podne. U du je nabavio, šta mu se je svidjelo i zadtžao se je - dulje vremena u mirnom, pače i veselom: razgvva-- ru, s rečenim gogp Nikičevićem. Pak nenadno po< grabiv ga je, bacio na tle, povadio oštri nož, ko- ji je imav uza se i poče» je nemilo klati jadnika, zadavši mu uz to više smrtonosnih rana na raznim mjestima. U tv je priskočila Nikičevićeva žena,- koja je u dućanu, u kutu sa strane nješto radila, a vojnik cijeneć, da je sasvim preklao spomenutog trgovca, u svom bjes»ilu oborio se je na ovu tužnu ženu, koja je vidjela u krvi ogrezla druga i narav- no snažniji, bacio je i nju na zemlju, da ju zako- lje. Ona se je nastojala riješiti ovog krvoloka, a on joj 1 zadavao ranu iza rane, jednu goru od druge. Nu nekako hvaleći Bogu, izmakla se je. Počela je van dućana, koji i na sred javnog glav-, nog puta sazivati u pomoć Vojnik je uz to ute-. kao uz goru put cfnogorske graniče. Bližoji &u' odmah pristočili, nadošla je i brza: liječnička ipo- moć i sve se je moguće učinilo, da se obojica pa. Ovaj kako iz tka rekoh, uprav grozni šlučaj, svakoga je ožalostio tim više što je Momac jedan. vojnik. Kako čujemo vojnik je prešao u granicu crnogorsku, ali je bio na Njegušim uhvaćen i već: se nalazi iza brave na da u hladu raa- mišlja o svom nečovječnom zlodjelu. — Pogled po svijetu. U Beču sveudilj vlada ista nejasnost gitua-. cije. Badeni hoće od većine da glasuje jeo : sa Ugarskoj, pa onđa da će se dogovarati, a veći- na ne popusta. Opstrukcija zatižela je najveći mah usprkos rasulu Schonererove stranke. — Prof. Su- klje kani ustrojiti malu strančicu od divljaka, ko-.