Br. 48. / i U DUBROVNIKU 80 Oktobra 1897. CRVENA HRVAT Pretplata i oglasi plaćaju sv upravi Crvene Hrvatske“ List izlazi svake subote. Cijena mu je una rijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. | donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, | šalju se Uredništvu. na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inozemstvo 4:50, na po godine tior. 2:25 ; za Dubrovnik sa i Bosnu Hercegovinu s poštom : for. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. e e o. e e Hajduci i politika. Onaj proces u Srbiji, što se je držao proti hajduku Brkiću i družini, koji ubiše učitelja Bac- kovića, jer je napisao protucrnogorsku brošuru Crna Gora na koncu XIX. vijeka, iznio je ma vidjelo još i drugih stvari. Znamo da mu je tu bio na ruku radikalni zastupnik Ranko Tajsić, ko- ji mu je obećao da će ga prebacit u Crnu Goru, gdje će dobiti življenje i 1000 dukata kao ucjenu na Backovićevu glavu Još, veli Brkić, da mu je Ranko kazao, da je to želja crnogorskog kneza, koju ie on izjavio Milanu Ćuriću užičkome proti. Kad je sve bilo ovršeno onda se Brkić sklonio u kuću nekoga Milije Karića, gdje je dolazio Ranko Tajsić i poslao Miliju u Užicu, da se dogovori s protom Ćurićom, kako bi Brkića preko svojih ljudi prebacio u Tursku. Ranko Tajsić pak pošao je na drugu stranu, da se dogovori s nekakvim Šelovićem, ne bi li bolje bilo, da ga prebace prvo u Tursku, pa. koji put bude sigurniji taj će i odabrati. Milija Karić povratio se od prote Ćurića i kazao da ga ovaj ne može da pošlje u Crnu Go- ru radi nekih špijuna, ali da bi ga mogao poturit u Hercegovinu. Suviše je preporučio prota Ćurić, da prvo ide u Beograd i da ubije Aleksandra I, što bi se, veli, : moglo lako učiniti sa znanjem jednog žandarskog oficira, koji bi spremio konja za bjegovanje po izvršenom djelu. Kad se je vra- tio Ranko Tajsić i Brkić mu kazao Čirićevu po- ruku, ovaj mu reče, da nije sada prikladno vrije- me, da ubije Aleksandra 1., već da se to može i kasnije učiniti. — Pa kad su sutri dan kušali, da Brkića od kuće do kuće po noći preture do na granicu, bio je ovaj uhvaćen zajedno sa svojom družinom, te je sve ovo što je gore izneseno iska- zao pa sudu. . Ovi dogagjaj i odviše je rječit, a da bi mu trebovalo kakvijeh komenata. Ako se kazivanje Brkića dovede u savez sa poznatom Čebinčevom aferom, koja je sveisto bila napereoa proti Obre- novićima i koja se nekako utrnula, kad se je vi- djelo, da će proces povući za sobom premnogo ličnosti, naći -ćemo neku analogiju izmegju ova dva čina, a u njima jasan i nedvojben zaključak, da radikalci ili barem velika većina njih nijesu odani Obrenovićevoj dinastiji. A Backović Crnogorac, koji je od ovih ra- dikala ubiven, jer je: pisao protiv Crne Gore i njezinome knjazu? Backović nije tu kakva izoim- ka. Backovića imade danas mnogo više nego se misli, tj. onih koji misle kao i on i u Crnoj Gori i van nje, dapače moguće je, da taj Backo- vić nije drugo nego žrtva, koja je dala svoje ime i svoje pero ma podatke, pružene mu od drugih osoba, koje za sada ostaju u tami. Čudnovato je sada, kako &e ovaj proces po- veo uprav za ministarstva Simićeva, koje jd'ti'ne- ku raku bilo radikalne, boje. Govori še dapače, da je o takogjer mnogo doprinio, te je Simiće- , vo ministarstvo bilo otpušteno, jer neke stvari: ako je dobro da se znadu, nije dobro da se raz- glase, & ovo bez sumnje mora da je shvatio mla- di kralj Aleksandar I., koji premda još mlad, reg- bi daima iskustva i talenta, i. sko mu. stvari. ne idu kako bi go.htio, ali tome je .on možda .maj-. i i i iaaiičijniščaičanivaiianii aii eainijži ŠD Za oglase, priopćeno, manje kriv. Ovakov proces dao bi se vrlo lako drugčije manipulirati — još u Srbiji! Zašto to nije uradilo Simićevo ministarstvo, nije, bar nama, poznato. Ali teško da ćemo se prevariti, ako po- sumljamo, nijesli i sama vlada imala ovdje neko- ga da tuče, osobito sada, kad je radikalna stran- ka razdijeljena u dvije frakcije, pak nenadno osta- la pogogjena ona. Razumije se po sebi, da su ova užička otkri- ća posvema ohladili odnošaje izmegju Beograda i Cetinja, a čudo bi bilo, kad ne bi bilo tako. Kon- vencijonalna učtivost ostaće i nadalje, inače nekog iskrenog prijateljstva ne može tu da bude, ko što ga nije jnikad ni bilo, premda to mnogi ne htjedoše priznati. I ako su Srbi svi i svuda — opet su jedni — nema na svijetu dva Srpstva — pa valja da bude i jedna Srbija. Koja? Ovo pi- tanje rastavljalo je Srbiju i Crnu Goru mnogo više nego li novopazarski sandžakat, a sada će po svoj prilici još i više. Užički su hajduci zai- grali megju Srbima vražije političko kolo. Novo ministarstvo, koje se u Srbiji sastavi- lo pod presjedništvom Vladana Gjorgjevića zove se neutralno, jer je sastavljeno iz mnaprednja- ka, liberala i neutralnih političara. Radikalci su isključeni. Ova neutralnost u današnjim prilikama srbije jedina je zdrava politika za saniranje jad- noga stanja zemlje, ali nema sumnje, da neće do- nijet dobra rezultata, jer Srbi neće neutralnih ne- go stranačkih vlada. U pismu na Vladana Gjor- gjevića Aleksandar 1. lijepo je i bistro označio program i politiku, koju bi današnja Srbija imala da prihvati No njegove riječi ostaće mrtvo slovo. Srbima se hoće velike politike; hoće se njima hr- vatskih zemalja s ovu stranu Drine, a bugarskih s onu stranu Morave. Onom istom lakoćom kojom govore o srpskom primorju i srpskoj Dalmaciji, s druge strane sanjaju o srpskoj Macedoniji, koja nije srpska nego je bugarska. Ako Bugari neće da popušte i brane što je njihovo, pravo imaju. U nas pako. došli smo do toga, da onaj koji bra- ui što je hrvatsko skoro-skoro od istih Hrvata ne- ma pravo, u ime »Yelikih ideja“ i ,širokih vidi- ka,“ Ali srbi malo haju što je srpsko što li bu- garsko i hrvatsko. Njima se hoće Velike Srbije od Crnoga do jadranskog mora, u ime koje poli- 'tičari opozicije ruše. političare na vladi Napred- njak Novaković i radika.ac Gjaja natječu se u svo+ jatanju hrvatskih i bugarskih krajeva. A ovamo u- žička afera otkriva groznu sliku crne sadašnjosti, koja će imati u srpskoj povijesti neizbrisivih po- Ispod narodnog šovinizma i stranačke borbe | skriva se tmasta i otajna borba izmegju tri dina- stije. Nije li ovo što se danas zbiva, samo nasta- vak stare srpske povijesti — koju su Turci za 400 bili prekinuli — kad je otac sinu, & sin ocu oči vadio i glavu tražio, a Srbi ih poslije sve sku- pa, svecima proglašivali? Ne: marimo da o tom ispitujemo. rr | Jest, toško je danas hrvatskome narodu, Od Zemuna do Budve, od Dunava i Drine do Ja, dranskog mora, moramo da se još borimo za na- jelementarnije narodne pravice: sa ime i jezik. A gdje je ostalo? Ali ako je pama teško, Srbima je gore, jer mi ipak nekako napredujemo, a oni gu slobodni, pa nasaduju. Zato bolje bi bilo da se više puta tiskaju po pogodbi Rukopisi se ne vraćaju. papd... u Dabrovniku, a dopisi zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se i uz razmjerni popust. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. ostave našijeh jada i nevolja, pa da liječe svoje, ako im umiju lijeka naći. === Na čisto smo. Mješte sa zdravijem dijelom naroda, prije svega imao bi ,Dubrovnik“ svoj račun da vodi sa pravijem razumom: tako bi, ne samo štedio vrijeme, nego i bolje podučio svoje marljive čita- telje. Prosti polemićni spisi, ne spadaju običajno kojoj vrsti književnosti, nego su kako prestraže u vojsci, koje se oglase čim neprijatelja opaze. Iskreno i pravedno mi g spisatelju prizna- jemo da je odriješit i iskren; te i ako će možda mnogi pokuditi, jer je onako jasno i glasno ka- zao da je protiv unije, mi mu do nekle ne za- mjeramo, kad je nekako i stvar obrazložio ; te u- hvamo da neće primiti za zlo, ako i mi našu rečemo. Ni nami ni nikomu, koji ima dva zrna soli u glavi, ne može biti zazorno da pripadnici ra- znijeh vjeroispovjedi, a sinovi jednoga naroda bu- du mu saradnici, u najplemenitijoj svrsi, da se narodu koristi. Priznajemo da je pero Ljudevita Vuličevića i vješto i okretno: prosto mu slaviti Srbiju, 80- koliti srpčiće, ako je čisto osvjedočenje, u to ga ne ulazimo; dapače sa osladom spominjemo nje- gove riječi: ,Sve što je srpsko moje je, di.,slo i dobro. Srpskim bi se imenom dičio, da je i bea dike.“ (Draškov Raboš G. I br. 4); ali mu ne bilo prosto kad piše: (Draškov Raboš. Poslanica Po- krajcu. G. IL. b. 19). »Buduć je tamo kod nas sve pop; buduć da se tamo popovskim očima vidi i gleda ; buduć da se tamo popovskom mišlju misli i smatra, nije se doista čuditi — niti se ja ču- dim — što mi bolji i gori vrata zatvoriše. Tamo većina smatra popa svetinjom, a ja nesrećom... . Naš se narod zove hrišćanskim narodom, ali sa Hrista doista on ne zna, sna za popa, i znajuć za popa misli da sma Hrista. Sljepoće!... kad naš narod shvati Isusa Hrista onda će shvatiti, da je nametnik u crkvi Hristovoj i pop i vladika i . U nas govore: mani se popa i crkve i vjere... ali se ne stavljaju, ne vide, da je srp- ska i hrvatska religija (neka prosti te nema!) ma- terialisam .... ne znadu da dokle nam duše ne budu složne u jednoj vjeri (i mi smo od te! ćujte gospodo oko ,Dubrovnika“ !) da neće biti u nas narodne sloge. Razložito pita se: koje vjere ? Pami- timo dobro, odgovara Vuličević, da Hristos ne go- vori ni kroz Rimsku ni kros Visantinsku crkvu. Dakle bilo bi za zaključit, da ili govori kroz nje- gova usta, ili kroz ničija; pak eto gadnog indife- rentizma, eto kako čovjek postaje oplemenjena o- pica | To vješto dakle pero ne samo da tenden- ciozno piše, nego razvratno i hudobaki; jer bi možda željelo :da tim prikrije svoje odmetništvo. Da li se tom pisanijom koristi narodu, prepušta- mo opijem da sude, kojim nije mozak iskapio. Tome pravomu narodnom listu, komu su pa- rodne svetinje i narodna korist svela, bilo do ča- , sti da na tom listu rade ne samo katolici, pra-. voslavni i muhamedanci, nego i popovi i fratri i , . kalugjeri ; ali za to nema pravo da prigovara.,Cr- .; venoj“, da je popovaki list, jer bi ou onda:«.for- tiori. bio. *). | PT sal in Qatt t , pila što oće, nama ma lo nlje ni malo, : 1. Mi 43 \ m"