ir 'U DUBROVNIKU (6 Novembra 1897. Godina: VI 1 = List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpramništvu lista; na godinu fior. | 4:50, na po godine tior. 2:25 ; za Dubrovnik sa ; Bosnu fior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se Je pčeditnjah i za došasto polugodište. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi , našanjem u kuću i za Austro- Ugarsku, | šalju se Uredništvu. Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, ma po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo. Crvene Hrvatske“ u Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, | a oglasi koji se da više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo Bi spravi. i Evolucije narodne borbe. Mnogi u nas regbi, da nemaju ni pojma o fazama, što ih mora proći naš narodni pokret, dok uspije,; da, ustavnim putem dobijemo naša prava. Zato i naše stranke gledaju nekim sum- pjivim okom, ko da jettu šve samo megjusobni prkos, ambicija, mržnja i ništa drugo. Biće, dakako i svega toga po srijedi, te ču- do bi bilo kad bi se slučilo inače. Jer sve stran» ke na svijetu, pa zato i naše, sastoje u glavnom iz dva dijela: iz onih koji su tu radi svog osvje- dučenja i drugih koje su ini, sobni ili više pri- vatni uzroci u stranku doveli. Izmegju jednih i drugih granica nije odsječena nego se obojica gu- be u nijausi, tako da uprav ne znaš gdje svrši- vaju prvi, a počimaju zadnji. Većim dijelom teško ih je dapače i raspoznati, ali jedno je stalno : čim u jednoj stranci ima više ljudi po osvjedočenju, a manje onih pu ličnim strastima tim je stranka bolja. Pretpostavljajuć dakle sve ovo pregjimo na naš razgovor. Naši stariji ljudi, oni koji pripadaju ,umje- renijim“ hrvatskim strankama — počnimo od ob- zoraša, koji su izmegju umjerenjaka najopozici- jonaloiji, nastavilno sa narodnjačima, a svršimo sa unijonistima ili magjaronima — svi ovi običao drže, da stranka prava u hrvatskom narodu ne- kakova suvišna stranka, koja samo kvari slogu. Ovaj se prigovor isjčešće čaje u Dalmaciji. Ali KO tu govori. i ko -ne priznaje u nasem narodu pravu nuždu jedne radikalne hrvatske stranke, ta) ne. shvaća evolucije naše narodne borbe, koje mo- rapo dučekati, ako će se dogagjaji razvijata na- ravnim putem, bez,ikakvih nenadnih promjena, kako će po az prilici i slijediti. Najbolji “primjer tome 'nalazimo u Čeha. 1 Staročeši govorišo nekada isto tako o Mladočesi- ma, ali da ovih nije bila, Češka bi danas bila za- kopana pod .njemačkim punktacijama.: Mladočesi svom: silom stupise u borbu, da“ sruše umjerenu stranku, predočujuć narodu, kako samo najskranja odliučnost, muže ga spasiti: 'U Beču sve stranke — všvem pravaške — kvalirahu se malo po ma- lo protiv njih, ali oni ne klonuše. Češki narod ne- ma sada .ništa, a treba da ima svel kadi toga borba do zadnje kapi krvi. I oni nijesu uzmakli pred svim pokušajim i koalicijam; oni su prebro- dili sve 'veksacije iznimnog stanja, a valja reći -. pravo češki ih je narod u onoj mučnoj borbi ju- ži mački pomagao, ve; ostaviv svoje vogje ni časka osamljene, te su se opi iza svakih izbora u još većem broju vraćali pred. neprijatelja. "Njihova odlučnost je pomogla. Faktori su papokou uvidjeli, da su i: Česi jedan: faktor, s ko- jim takogjer treba računati. 1 evo oni sada rača- naju 8 ttjima! Ali tu se računa novom borbom i žestinom nečnvonom 'u Europi. “Ovo'sto se sada gbiva nova je. faza borbe za češki narod, Ali s tim ži pi iz daleka riješeno njihovo pitanje, Dapače aku se Mladočesi. prevare u ovom velikom _mo+ mentu, ili aku klonu — euo gledaj! na češkom ob- žotju već se vidi 'tlova' strauka, mladu, jaka, odu: devljena, koja viče da je to sve mišta, uego. tzaži još muševaiju. + gdudnih barbu. Ako Mladocesi ne izvojšte Česima, Č-&ku; ke. ljovinu, pogo 86 sau- stave na.pod puta, vni. će nosumljito doživjeti sud- binu: Stariji u Čeha, w na uijesto \njih: doći će Ova nova stranka, koja će borbu nastaviti, te ili doći ; do cilja, ili podleći svojoj nasljednici. Tako to ide kroz razne skokove, dok se ne podigne Češka. Tek onda može da se u češkom narodu obrazuje jedna konservativna stranka, koja će reći: ,Dosta više! Ovo što stekosmo zadovoljuje narodna pra- va, sada to čuvajmo, unapregjujmo i razvijajmo se u našim granicama.“ I Hrvatska mora do progje preko svih ovih stepena borbe i stranaka. 1 čim še više bude pri- bližavala k svome cilju, tim će nam položaj biti teži. Eno u Banovini: dok je opozicija životarila su desetak zastupnika u saboru, malo je ko za nju mario, ali danas kad se ojačala, pritisak je na dnevnom redu. Nu to je ne smije zaustavit, una mora da i dalje ustraje u sve to žešćoj od- lučnosti za narodnu stvar, ali za to joj je bez- uvjetno potrebita pomoć naroda. Hoće se da ni puk ne klone, da odgovori svijem zahtjevima po- ložaja — tek tada, kad naši protivnici budu uvi- djeli, da se hrvatski narod meda uvijati, doći će oni i sami da pitaju mir. Isto može se kazati i za Dalmaciju napose. Odlučna stranka nije još toliko zavladala u zemlji i narodu, da bi mogla nešto poduzimati, ali taj dan, sko Bog da nije daleko. Onda nas tek čeka pravo kreševo, na koje moramo biti pripravni. Pa ako stranka prava klone ili se iznevjeri svojoj za- daći, ne bojte se, doći će neko drugi, ko će nas- taviti njezin rad onako kako t.eba. Nesmisao je dakle govoriti tu o kakvoj nes- logi, mržnji i sličnim izmišljotinama. To je komo- dno za one koji nemaju ni volje ni snage, da se naprijed miča. Ali hrvatski narod, ako hoće da nesto bude, valja da se spravi i da izdrži isto o- nako kao što to sada rade Česi. Mi možemo hi- ljadu godina naglašivati sjedinjenje stati (ili sje- dati) na državno-pravnom stanovištu i pisati na naš barjak neodvisnost i slobodnu : Hrvatsku. Na to neće niko glave okrenuti, ako lijepe riječi ne podupre jedna još ljepšu akcija, bilo u pokrajiu- skim: saborima, bilo u carevinskome vijeću, ili u zajedničkim delegacijama. Ovo su forumi u kojim se može i mora zavapiti za naša prava, osobito sabor pokrajinski i delegacije, koje sluša sva Eu- ropa. Do naroda je samo, da vogje u toj svetoj borbi ne ostavi, o čemu ni najmanje ne sumnjamo. Priposlano. Molimo Vas, g. Uredniče, da nam odredite samo mrvičak prostora, jer se o istini radi, a na- vlas smo izazvani. Da nas kogod pita, kakvi su nam srbi kato- lici, barem oni koji su pokrenuli ,Dubrovnik“* i ovom ga pitomom gradu nametnuli, troskot u pi- tomoj njivi, mi bi, mješte odgovora, pružili im taj list, a nadasve zadnji broj 44 t. g. | Kako oni kažu, rijet bi da su ta gospoda, gorljivi pristaše svoje vjere i crkve svoje, jer na sva usta temelje, da šu jednako vjerni sinovi svo- je črkve, i d& kao što im je sveta vjera, jednako imi je sveto & narodno ime srpsko. Ali su to is- pružue riječi, a njihova pisanja proći bis u m7 njihovo nastojanje da ozloglase, da poet, i prezir, & nada sve nikakav obzir rea m) čenoj glavi naše biskupije, jet adu de isrič ve. li: da je oišad na Mi go tija e tora za pretjerano hrvatstvo; da upliće u borbu crkvu; da u crkvi stvara privilegirane narodnosti; da ne radi kršćanski; da im dobaca rukavicu, & da ne nabrajamo neslane lakrdije i ludosti; to sve obilno dvkazuje, obziruć se i na sustavne članke, da se je izvršila ona: mentita est sibi iniquitae ; jer baš ti dobri katolici, ti vjerni sinovi, ti kojim je vjera sveta, sami ispovjedaju da se ne slažu, i da rade i da se bore proti prevlasti klerikalizma. Dobro ste kazali gospodo, ali bi ste imali znati da su bili katolici Cadorna i družina, da. su se borili proti klerikalizmu i kako taki Papu su si- lom iz svog dvora protjerali; da su katolici bili i borili se proti klerikalizmu i oni, Francuzi, koji su Božije pomazanike nasiluom smrti lišili života, a ako ste i vi od te dlake, govorite slobodno u vaše ime, ali budite uvjereni da naš puk pak se zvao ma kojim narodnim imenom nije s vami, jer nije svijest izgubio, a kako ima dva prsta obraza, i uzdrži vjerno predaje starih, tako ima i straha od onoga, koinu će predavati svoj duh na samr- taoj postelji. A ti puče, čuj što neka _gospoda kroz ,Dubrovnik“ siju, katolici su, ali na_ svoj način, jer su stariji i od popova i od biskupa, 8 do malo će, ako ovako uslije.i i od istog, Gospor dina Boga. Katolici su, ali se bore , proti kletika- lizmu, to jest, proti onim, koji hoće da, budu. o- dani sinovi vjere svoje. Neka gospoda. teolvgi oko »Dubrovnika“_ usvijeste te .namet- liberalce; a mi prolazimo na stvar. Što je dalo_ poroda takoj oduraoj piganlji 3 Presvijetli i Prepoštovani naš Biskup, pohodio je Radničku Hrvatsku Zadrugu, Tim po njima on je pošao u Canossu, primio je, ragriješenje, .bi mu - smrtni grijeh oprošten. Pohodio je Zadrugu, a pote pisanici bili su prisutoi ne duhom nego tijelom, a uhvaju ako im dobri Bog ne smete pamet, da će uvijek biti uz onoga, koji. kako dobar otac. ravna ovom biskupijom. Kažu nam da je Dubrovnik više puta obo: dio preusvešteni Vladika Boko-Kotoraki; kažu da na njegovom stanu vijala se stanovita zastava ; kažu da je i on pohodio gradcka društva i tamo besjedio; znamo da je s mjesta istine kidiso na lažne proroke; pak jeli ko graju podigo, prigova- rao, a kamo li kleveto ili napado? Nije niko — vladika došo i otišo, njegovi mu metanisali, ljubi- li skuta i koljena, a mi im nijesmo. zamjerali, ne+ go smo.ih dapače častili, jer bi iskreno željeli, da su i u stotoj neki katolići tako odani ou daš hovnim starješinam. Vladika je svoju učinio; za što se njemu nije zamjeralo da se našemu zamjera? Vladici će bit dakako bila svaka druga riječ sveto &pasono8- no: srpstvo, & da se niko ne ozuve, & našemu će se zamjeriti, ako ne dotaknuv se politike niti naj manjom riječi, niti najmanjom alazijom, propovje- da Isusa i spas po križu? Alo to vno stvo, ele ne znamo što je! > - Ali ima i još neštu, Šo Vočeriiigi a Wilt ko ,Dubrovnika.# + šo UTVIUIĆ, Ma 4oČujte“ veliki ismaliji koji šte na Bliži iš dalekvi Presvijetli . Marčelić, Ua trois ei kad pogrde sepa ma ai prvih briga bi da pohodi“ radničko društva: ali koje? Srpsko, barem se tim itoendim Mbit ME kae e tii, kako 'onomadne, tako je otišuo u Radničko Društvo;