ši oslovio sakupljene, društvu svoj danak dopri-
nio, i njima govorio o Spasitelju o Isusu o da-
našnjim zabludam socijalnim. A što je prama nji-
ma uradio, zar da nije smio prama drugim, jer
se hrvati zovu? Ali da je i turaka ovdje, zar ne
bi i on tamo zašao i njih pozdravio očinskim
slovom ? -

Prigovoru dali» iti.je povoda ni uzroka bilo,
te mi otvoreno poziyljemo i najskrajnijega kadio-
ca, da zamjeri, ako ima mjesta zamjerki. Ali nema.

Onda mi «koji smo mnogobrojniji, koji smo
podregjeni njegow sinovi mogli smo se ozvati, ali
kako da prigovaramo, kad znamo da je Spas o-
stavio stado, a tražio zabludjelu ovcu. Presvijet-
loga je duševnost tamo vodila, a mi znajući do-
bre i plemenite njegove namjere begenali smo, u-
vidjajući razloge opreznosti i prirodne dobrote,
koji su ga vodili.

Dakle uzroka prigovoru nije bilo, ako ga
nećemo u tome tražiti, da gospoda oko ,Dubrov-
nika“ htjela bi pastijera odijeliti od stada svoga,
biskupa navestit da žive u oblacim, da ne opći
sa pukom svojim. Gospodo! Spas nije lučio bo-
gate od siromaha, učene od prostaka, svaka je
duša njegovom krvi otkupljena, i pravi njegov Na-
mjesnik, koliko će zalaziti gdje se svila i kadifa
koči, toliko će, dapače i radosnije i slasnije, si-
laziti ka kukavcim, zalaziti u sitni puk, koji je
brojem a mnogo puta i duševoim vrlinama na
višjem stepenu ispred Bogu.

Ako je to bila vaša namjera, vi se gospodo,
varate: nikakva bo sila, nikakav prigovor, nika-
_ kva pisanija neće dobroga biskupa od svog milog
puka rastaviti; a mi ćemo svi, okladili bi smo
se i teolozi oko ,Dubrovnika,“ uza biskupa našega.
Od puka smo, sa pukom živemo, puku pružamo
i duhovne i tjelesne pripomoći, tim ćemo pukom
dijeliti dobru i zlu sudbinu, to nijesu gladnici ni
tuge i nevolje, nego oaša braća, ustanite proti
nami a mi ćemo se puku uteći, pak da vidimo
pri kome će deblji kraj ostati. Ne šalite se go-
spodo da tjerajuć tobože lisicu nue istjerate vuka.
Unija to je najčestitiji vapaj kršćanske duše, a vi
ju pobijate, narod kaže da su posvećenici zenice
Božije a vi ih klevetate, ali pazite dobro. Radite
za srpstvo, ko i mi potpisanici za hrvatstvo, bilo
vam milo ili ne, ali posvećena osoba biskupa je
izvan stranaka, jer je on otac svijeh nas, a mje-
šte bulazniti, dogjite s njime u doticaj, pak će te
vidjeti da smo živu istinu kazali.

Vi ste gospodo tražili malo reklame u veli-
kome srpstvu, bilo vam, a i mi molimo hrvatske
novine, da spomenu u svoje stupce ovi posljednji
atentat srba katolika oko , Dubrovnika,“ da se i da-
lje znade sa kakvim nam se treba boriti.

Hvala g. Uredniće usluzi i dobroti, dočim
jesmo

Dubrovnik, 4/11. 1897.

: preodani Vaši
M. k. Pišta
A. k. Liepopili.

Jedna zdravica.

Prigodom Vukove slave bio je u Beogradu i
zastupnik dalmatinskih veleporeznika čas. prof,
Luko Zore, koji je na banketu beogradskih advo-
kata rekao jednu zdravicu. ,Dubrovniku“ pišu iz
Beograda, da je čas. zastupnik tom prigodom re-
kao, da sako usta uvijek i ne kažu, da je 0, #-
vijek u duši Srbin, a da je uvijek sa srpsku mi-
sao radio.“

Ova izjava pobudila je u našim krugovima
neko začugjenje, t. j. ljudi koji poznaju g. Zoru
ne mogu vjerovati, da se je on u Beogradu tako
zaboravio. G. Zore pripada klubu hrvatske naro-
dne stranke, koja barem veli, da stoji na hrvat-

OOO mm ii

privrženik narodne hrvatske stranke, Dakle je li
g. Luko Zore uprav Srbin kako se u Beogradu
prestavljao, ili Hrvat kako se ovdje sam nazivao?
— Ovo pitaju iz Boke, a pitamo i mi, jer smo
željni znati, koliko je istine u onome izvješću,
što se tiče g. Luka Zore, pošto mi ne možemo vje-
rovati, da je on govorio uprav onako, kako mu
Dubrovnik“ u usta stavlja. To bi bila nečuve-
na dvoličnost.

 

Knjiga o Bosni.

Primili smo iz Berlina omašnu knjigu pod
naslovom: Durch Bosnien-Herzegovina kreuz und
quer. Von Heinrich Renner, illustrirt von W. L.
Arndt u. E. Arnt Ceplin. Zweite, in Wort und
Bild ergiinzte und vermehrte Auflage Berlin 1897.
Dietrich Reimer (Ernst Vohsen.) — Knjiga je u-
kusno i gospodski opremljena, biće u pjoj jedno
360 slika i fotografskih snimaka iz svih krajeva
Bosne i Hercegovine, koju je pisac, kako u na-
slovu kaže, uzduž i poprijeko prošao i prilično
vjerno opisao. S te strane djelo je veoma zani-
mivo za čitanje, koje slike obilno podupiru. Ima
neku i tendenciju; da pokaže, kako je Bosna i
Hercegovina pod austrijskom okupacijom veoma
napredovala. Nema sumnje piscu su bili na do-
hvatu svi podaci sa službene strane, a biće da je
i sama bosanska vlada poduprla ovo djelo.

Listajuć po njemu i gledajuć one slike i sli-
čice, na strani 501 vidimo naslov: In den Kolo-
nien. Naravno je bilo da se tu zaustavismo ne-
kom zebnjom. Pisac je posjetio njemačke koloni-
je po Bosni, donosi nam slika iz Windhorsta, cr-
kvu, kuća, staja, naseljenika, školske djece. Jesu
li ono Nijemci Bože moj? E, jesu, jesu i ioš k to-
mu dobro napreduju, kolonija cvati, a pisac je
ushićen. Prolazio je tuda god. 1886 i 1894 i na-
šao veliku razliku, p& nai kaže veliku i lijepu
kuću njemačkog seljaka i njega sama u čizmama
do koljena sa ugojenom kravom uza se. Ovoj kra-
vi nabrekuule dojke, sad će pukaut od velika
mlijeka, vidi se dobra je muzara..... Windhorst
od god. 1886 na 700 duša poskočio je na 1500,
ima dvije crkve, njemačkog župnika, učitelja i
dobru njemačku gostionu. Piscu se činilo kO da
je doma, pa radosno ogleda ,wie hier zielbewusst
gearbeitet wurde und noch wird!“ i

A šta cemo? Eto nekako ovaj Windhorst i
ona druga kolonija kod Bjeline zapela nam je
pusto u vko. Ne da se mi njih toliko bojimo, ne.
Ali opet . . . . Pa eno ih preko Save, u Srijemu
i Slavoniji na stotine, na hiljade. Naš posjednik
propada, dade se piću, neradu, ode zemlja na bu-
banj, a Švaba je kupuje za ništa. On se tu nasta-
ni radi, mudro, bez prestauka, štedi i do malo e-
to ga gazdom. I oni tamo u Wiadhorstu, kaže pi-
sac, svi su dobro stojeći. A naš seljak? On, mje-
šte da se natječe sa ,Švabom“, prezire njegovu
radnju, Kuća uz kuću, pa on neće od njega ništa
da nauči, nego i dalje ,plete kotac ko i otac“,
dok mu po malo onaj Švaba ne kupi ,grunt.*

Reći će se: vlada je kriva, ona ih proteži-
ra. Ali u Rusiji, vlada je ruska, slavenska, pa se
isto dogagja. Ruski seljak podliježe naseljeniku,
saratovskom njemačkom kolonisti, isto onako kao
i hrvatski u Slavoniji, Srijemu i Bosnoj, ili srp-
ski u Bačkoj i Banatu. Čini se da bi trebalo za-
braniti Nijemcu da dolazi i kupuje zemlju, da je
marljivo i pametno radi i da stedljivo žive, No
kako bismo mu to zabranili? Bi li bilo pravedno?

Drugačije nekako treba suzbiti ovu njemač-
ku bujicu koja teži put istoka. Mi se borimo za
jezik i narodnost, &a evo Nijemci zasuše svojim
brojnim kolvnijama preko Česke, Poljske, Kranj-
ske kroz Hrvatsku, Galiciju, Ugarsku, Srbiju, Ru-
munjsku, Bukovinu čak do Volge i Kaspijskog
mora. Gdje god ima širokih poljana i plodne zem-
lje, naći ćes njihovih kolonija. U Dalmaciju neće,
jer im se naš krš ne dopada. — |
= Prelazeć preko poglavja u rečenoj knjizi,
koje nam je izazvalo ove neke razmišljaje, pisac
nastavlja svojim opisom ostale Bosne, a završuje:
Bosnien ist das Land des Aufgehens . .. . .* u
kome smislu on to razumije ne znamo.

Svakako njegovo djelo zaslužuje, da se pro-
čita, a za svoj opseg nije ni skupo, Cigle 3 mar-

Naši dopisi.

Ston, 29 Oktobra.

Nakon punih 5 godina odijelio se je danas
iz ove varoši naš bivši sudac gospodin Pero Ko-
sović, te otputovao na novo od njega zasluženo
mjesto pokrajinskog savjetnika kod c. k. kotarskog
suda u Cavtatu.

Kroz sav boravak u Stonu, njegovom oštro-
umnom vještinom i revnostju, vršio je tačno i
pravedno svoju službu, koja mu je doista bila
teška, jer nije imao niti pristava niti prislušnika,
da bi ga mogao za sami jedan čas izmjeniti (prem-
da pod ovaj kotar spadaju 3 političke a 33 ne
male porezne općine) te tim je stekao najveće
štovanje, koje mu se je iskazalo koliko pri opros-
noj večeri priregjeno;j mu na počast u dvorani
mjesne Hrvatske Čitaonice, čijim je članom i on
bio, toliko pri današnjem odlasku.

Neka ga Svemogući i unaprijeda uzdrži čila
i zdrava za mnogo ljeta na svoje zadovoljstvo,
a na diku sudbene struke.

Stonjski štovatelji.

 

Pogled po svijetu.

Položaj u Austriji. — Prošloga petka tra-
jala je sjednica 25 ura. Opstrukcijonista Lecher
govorio je 12 ura.

Ovo kakakteriše situaciju. Radi se sada o
provizorijunu sa Ugarskom. Većina je predložila
da se za raspravu provizorijuma odrede večernje
sjednice. Njemačka opozicija hoće da dugačkim
govorima osujeti raspravu. Ali neće uspjeti jer je
i većina isto tako nepokolebiva. Škandali, koji se
tamo dogagjaju prevršiše već svaku mjeru. Nijem-
ci su zašli u najbezobzirniju borbu, samo da sru-
še Badenia, a s njim i naredbu jezika u Češkoj.
Glasoviti njemački učenjak Momsen sam je iz
Berlina stupio na poprište, pismom uredniku
,Neue Freie Presse,“ kojim sokoli Nijemce Aus-
trije, da ne sustanu protiv barbariziranja !! Bar-
bari smo mi, Slaveni! Svak napeto očekuje kako
će svršiti ovaj nečuveni rat, koji se vodi izmegju
Nijemaca s jedne a Slavena s druge strane. Megjutim
sa kompetentne strane uvjeravaju, da kralj i na-
dalje ima u Badeni potpuno povjerenje, a činje-
nica, da. je iza one zlamenite sjednice primio u
audijenciju oba potpresjednika puno govori.

Još nije biran presjednik mješte dra Kath-
reina, ali će po svoj prilici bit izabran njemački
konservativac dr. Ebehoch.

Trojni savez. — Goluhovski išao je u
Moazu ka talijanskom kralju. Novine pisu, da je
pošao da miri ozlovoljene Talijane.

Kaos u Srbiji. — ,Nar. Listy“ imaju iz
Beograda, da je kralj Milan pitao rastavu s Na-
talijom, koja je neplodna, da se opet oženi, jer
da je kralj Aleksandar slaba zdravlja. Ako se ova
vijest potvrdi, to bi radikalna straoka stupila
skrajaju borbu protiv Milana, a možda i protiv
njegove dinastije. Gjorgjevićeva vlada nema u zem-
i nikakove simpatije a ni većine u komori. —

vršio je proces u Čačku proti hajducima. Šeste-
rica osugjeni su na smrt, 25 njih na 20 godina
tamnice, 2 na 15 god., 25 na 5, a 6 na 3 god.
u okovima; i na 20, 1 na 15 i 1 na 3 god. bez
okova. Trošak oko ovog procesa iznosi oko 1 mi-
lijun dinara.

Englezi u Indijama malo o malo suzbi-
jaju ustaše u krvavim okršajima. Može se kazati
da je bana ugušena.

Istočno pitanje m sveudilj na Kreti.
Velevlasti ne znadu koga da joj dadu za guyer-
nera, pa kolebaju izmegju Schaetlera i Battember-
ga. — U Grčkoj pak oficiri se megju sobom bla-
miraju ko je kriv porazim radnjega rata.

 

. Domaće vijesti. |
Pokranjski školski nazornik. — Ime-
novan je za pok, šk. nadz. pučkih gosp.
Antun Stroli,. ravnatelj muške preparand
usposobljenja. — Na 22 ov. mjes.
zapoćeće ispiti usposubljenja za pučke i ; an-
ske učionice pred i orasi
Magjari o Hrvatima. — Dok s jedne
strane u i grde, s druge se podižu, da ,lije-
če“ hrvatsko rane. Magyar Ujsag dobiva iz pera
magi političara, da bi se Hrvati umirili,
bi 8e u ničkim poslovima u području Ba-
novine upotrebljavao isključio hrvatski jezik, na že-
ljeznice hrvatske samo Hrvati, ukinula
točarina, na javne radoje više investiralo itd. Bi-
lježimo ovo, da se vidi, kako bi se, sko Hrvati

Pa bi dol 1 do velkodatnjih prišusnje

.  Pohvalno. -- Pilu nam iz Cavtata: Prigo-
dom smrti c. k, pok, savjetnika g. A. Kostana bi