NRIRNIRHHENINSNSENIEESNSSNSV NEEE mion HEHRHREHEENNSESEniurenici " NINNRENSNRENSNERREERS ui zi RČ ČL LSV im a ou > Br. 46. CRVENA HRVATS List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, & dopisi U DUBROVNIKU 20 Novembra 1897. 4:50, na p4 godine fior. 2:25 ; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću $ za ustro- Ugarsku; šalju se Uredništvu. i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inozemstvo fior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava. Fata morgana. Pripovijedaju da u afričkim pustinjama iz- moreni putnici sa karavanam, žedni i gladni, na jednom ugledaju zelene oaze sa hladom paoma, vodopadima i arapskim kućicama. Još samo malo, pak ih evo željenome počinku! A kad dogju na mjesto gdje su bujale one paome — pijesak, pi- jesak, pijesak — a čarobna oaza splinula u zra- ku! Ovu prikazu zovu Arapi vražijim sinom. I Slaveni Austrije stupaju pustinjom u po- gledu svojih narodnih pravica. Željni svoga jezika i svoje moći, isčekaju čas, kad će ugledati žugje- ni dan. Kakove borbe, koliko muke! Kad evo ! šta se ono pred njima yidi? Je li ona krasna slika Prvi državnik ukupne monarkije austro-ugar- ske, presjednik velikog ministarskog vijeća i mi- nistar izvanjskih posala — Slaven je; Slaven je presjednik ministarstva Austrije, Slaven ministar financija, ministar za najveću austrijsku pokraji - nu; presjednik parlamenta takogjer je Slaven, & isto tako i potpresjednik; vogja većine koja drži vladu Slaven je, kao što su Slaveni skoro svi čla- novi većine. A opozicija? Nijemci — sami Nijem- ci, svih boja i stranaka, umjereni, skrajnji najskraj- nji, židovski, protužidovski, papinski ex oficiri i slobodni mislioci. Ma što je ovo? reći će svak. U Austriji izmijeniše se uloge; što je bilo doli evo ga gori, a što je gori, doli ostaje. Danas u mo- narkiji vladaju Slaveni !..... Fata morgana ! No pristupiwo malo bliže o- voj lijepoj oazi, koja nas opaja i vidjećemo, da je to samo fikcija. Jezik, uprava, duh države isto je tako njemački kao što je bio nazad trideset godi- na, stom razlikom, da je danas stanje nesnosnije, jer su onda slavenski narodi većinom spavali, pak u svom kompleksu nijesu pojimali podregjenost po- ložaja. O :čemu se dakle sada radi? O tome da #e i drugim narodima dade mrvica onoga što Nijemci eskluzivno za sebe uživaju. U to ime sva Austri- ja razdijeljena je na dva tabora: na slavenski, ko- ji ne vlada, nego podržava vladu eda dobije ko- ju mrvicu i na njemački koji hoće da je sruši, a da se ,iuferijornoj“ rasi ne dopusti ni odahuat, Da pravo kažemo, i ako nam je mila slika što nam je donosi sadašoji položaj, za bu- dućnost, mi joj sasvim tim malo vjerujemo. Jest istina da su Slaveni na prvijem mjestima, ali ne valja zaboraviti, da su ti Slaveni isključivo Polja- ci. Poljaci su uzorni i nenatkriljivi rodoljubi no u isto doba najprevejaniji političari što ih Austrija ima. Isti ljudi koji danas predvode većinu (jer faktično oni sve vode) oni isti nazad tri godine bijahu u koalicijonome ministarstvu, ruku u ruku & Nijem- cima protiv svih ostalih Slavena monarkije. A grof Badeni? taj čovjek koji iza kako je kazao da će on voditi, a ne bit vogjen, kako lijepo govori i obećaje! Česima jezik, upravu, Slovencima i Hr- vatima jezik i željeznice, klerikalnim Nijemcima konfesijonalne škole. A slavenski zastupnici podu- piru ga, lome sa nj svoja koplja, ali u štvari što do sada imadu ? Našijem vogjama u Beču težak je položaj. Pitanje koje su pozvani da riješavaju ima dvije strane i ne zna se koja je teža, Podupirati vladu, realnosti, ili je politička fata morgana ? "koja obećiva?: pomoć joj da se utvrdi? da obavi nagodbu sa Ugarskom? Spasiti parlamentarizam? A onda?....... Ili preći u opoziciju i pomoći Nijemcima, da ruše sustav, djelo što ga sami stvoriše, pa ga u prah tatiru, jer ga ne mogu sa- mi uživati? Koja li je staza bolja, koja li je ona prava? Na ovo je odgovor vrlo mučan, ali tim teža odgovornost slavenskih zastupnika, nadasve hrvat- skih, jer oni na koncu konca, tu su samo privre- meno i od nevolje. U parlamentarimu borbama sjećamo se jednog precedensa: kad je o hrvat- skim glasovima ovisila većina, kad su posebni pa- robrodi kupili po Dalmaciji hrvatske zastupnike, eda prvo u Beč prispiju i spase vladu. 1 oni su je onda spasili — a za to što su dobili? ..... Napokon ne valja ni to zaboraviti: da se 0 nama u Beču sada i ne radi, Hrvati dolaze u dru- gom, u trećem redu. A pitanje je, kad oni prvi nešto dobiju, ako dobiju, hoćemo li mi i onda ostati slavenska braća. Radi toga valjalo bi kovat gvožgje dok je vruće, kad smo se već odanj omrčili, pa stanovi- tu gospodu pritisnut o zid i ne pustit ih prije, nego li dadu bar toliko, da nam se narodnost i jezik zaštiti. Inače neka se oni sami misle kako će ,spasiti parlamentarizam Austrije,“ nama je od njega bila uvijek mala hvajda. Priposlano. IL Ugledni g. Uredniče ! Molimo još mrvičak prostora, a jer se pred» meti rasprava kako u kaleidoskopu mijenjaju, u- hvamo da ćemo ovom zavezati. Pročitav krupnijem slovima odgovor na pri- poslano, mi smo cijenili da će ,Dubrovnik“ ili o- pravdati, što ipak nije moguće, ili barem izviniti neopranu svoju pisaniju: Prešao Rubikon ; ali 0 tomu ne spominje ni riječi; valja da se je jadnik okupo u Lete, te mu stala pamet, On sad udara u posve druge diple; prefri- grano pitanje klerikalizma i liberalizma prenaša iz kakve riviste, maže medom, oblaga maslom, pospe sa dobrom paprikom pecanja sveštenstva, pa ga duhata pruža naivnim svojim štiocima. Da se ne raskokoti treba nam ga slijediti i na to polje, skladnom i dostojanstveno raspravom, kako on želi i kako smo mi uvijek i željeli i či+ nili, jer se tako, on kaže a i mi, ideje dovode do pobjede. Mi i kao sveštenici i kako hrvati iskreno žalimo i osugjujemo mučki (?) napadaj na osobu g. Urednika ; ali ne možemo nego osuditi lakou- mnu, a da se blago izrazimo, pisaniju i tvrdnju, da su naš politički rad i pisanija to prouzročila. Da, naše jesu navedene riječi; ali smo mi pret- postavljali, da ako je era srba-katolika odi- jelit nas od puka potvaranjem i izmišljotinam, da ćemo se u tome slučaju puku, braći našoj, ute» či, pak da vidimo pri komu će deblji kraj ostati; tako barem glase očite riječi ,ako je to vaša na- mjera.“ Čim dakle drže da je napadaj posljedica našeg rada i pisanije, tim kažu da je uprav ta- kva bila njihova namjera, što mi niti mislimo ni» ti tvrdimo. Mi se nijesmo puku obratili, niti bi- smo do skrajne skrajnosti, jer možemo srbe-ka- tolike oko ,Dubrovnika“ samo sažaliti, i ništa vi- še; a kad bi srbiskatolici napadaj krstili kao pri- stajanje puka, tim bi sebi veoma žalosno svjedo- čanstvo paupertatig podjelili. Oni se nabacuju fa» natizmom € surovosti ; ali, molimo, nije li skrajni fanatizam i surovost i samo podvojiti da bi pot- pisanici mogli odobriti i saželjeti brutalnu silu na- padaja, ma bilo i proti najgorem dušmaninu ? A tamo, kroz retke čita se nešto više nego sama sumnja, a to neka nam ,Dubrovnik“ oprosti nije niti skladno niti dostojansveno, nego uprav fana- tizam i surovost. Cecidit in foveam quam fecit. Mi baš u ovoj zgodi vršimo onu evangjeosku ; ko te udari po licu, obrni mu i drugu stranu (Luk. VI. 29); jer takoj potvori. tražili bismo i boljega lijeka, da po evangjeoskoj velikodušno ne prašta- mo. Mi odgovaramo potpisom, a neka prosudi ko hoče dali ima pretjeranosti u onomu što pišemo, odgovaraju nam nepoznanovići ; .mi štedimo osvbe, a oni osobno napadaju na nas. Po navagjanju e- vangjelja , Dubrovnik“ zaudara sakristijom na se- dam milja daleko (čudnovato da ,liberalac“. &mr- da po sakristijam), ali bi trebalo da mu barem navode prorešeta koji mu odani teolog, jer navo- di: ko tebe kamenom ti njega kruhom; vaše: je carstvo na nebesima, u evangjelju ne postoje; a kad na krivim pretpostavkam izvagjaju se zaključ- ci, onda što da izagje? Neštv posve smješnal List nam spominje vitešku borbw i poštenu utakmicu u pitomom našem gradu. Ali niti je vi- teška niti poštena, kad se plemenito pregnuće ; za unijom zlorabi, kad se navlaš stvara izmišljena pravaško-klerikalna propaganda, kad se sumnji- će nevine osobe i čine odgovornim radi žalostnog slučaja, a nadasve kad se temelji, da se vjera zlo- rabi; a eksaltacija ima bit uprav divlja kod :,Dal- mate“ kad može i časkom pomisliti da bi moglo dostvjanstveno otvoreno pismo, vedra čela.i $vr- dim osvjedočenjem, potpisano prouzročiti smuću ; ali se ne čudimo, jer u Italiji nazivlju se muče- pici i najgori zločinci. Sve te goropadue riječi kri- ju nastojanje, kojim bi se htjelo začepiti usla o- nijem, koji bi željeli svome narodu ne samo vre- meniti nego i duhovni preporod. .Zar pismeni na- padaji za neku su gospodu stvar od smijeha? Ri- jet bi da jesu. Opet velimo, mi iskreno želimo i zagovara- mo uniju, dosljedni u tomu najplemenitijemu /pre- guuću slavnoga našega grada, kako ćemo prvom sgodom dokazati: za to se molimo, tome.su se poslu vrsna pera posvetila, da naj blažom : formom ju oskore, da pokrenu proučavanje tog golemog i životnog pitanja. Zar da se srbi pravoslavni toga buje? Ne bi imali; kukavica je koji se istine i pravice boji, neka pokušaju nas osvjedočiti da smo pa krivom putu, a koliko nam je drag spas duše naše, budu -li nas osvjedočili, mi ćemo isti- nu kako istinu prigrliti. Ali dočim izbjegavaju tri- jezmenu raspravu, tim dokazuju da jur snadu da će biti pobjegjeni. A srbi-katolici? Oni bi ge to- liko manje imali bojati, jer' ako im je vjera sve- tinja, imalo bi im biti milo, da bea njihovog pa- čanja, ta svetinja nalazi vrlo apobornike i gorlji« ve branitelje; imali bi skupa s nama barem mo- liti i vapiti, da nas dobri Bog sajedini. Zar nije su uvjereni da bi to jedinstvo bilo aajviša milost, koju bi Bog u neizmjernoj svojoj dobroti mogav nam udjeliti sa svakoga vida? Dakle, ili nijesu osvjedočani 0 istinitosti i svetinji svoje vjere, & kako olila da a sbrirstnj li OMA WMA ko tu svetinju prodavaju za pladanj grajte se žmirke, gospodo, svaki vjeraik katolik