matičarom 'Boškovićem, povjesničarim Cervom i Matteim, starinarom Banduri, leksikografom Dol- ci; & sti ti slavni muževi, koji su pronijeli slavu rodnoga grada s kraja na kraj svijeta što su bili? Na žalost ultra-klerikalci, dapače crkovnjaci, lju- :di, kojim po ,Dubrovniku“ mije godio napredak na polju nauka! A za naših dana, slavna imena Kazali-a, Vodopića, Pulića, Kuzmića itd. koji da živu lasuo biše nasmijali, videći opasne takmace preporoditelje i spisatelje ,Dubrovnika“, koji je- dva.da znadu šarati dva slova crno po bijelu. U. vijeku u kojem su se proslavili Seechi, Denza, Moigno, Stoppani, Ausonio Franchi, May, Jansen Wisemann, taku odvaliti stvar je odviše smješna, predmet za farsu, ali nikako za raspravu. A za firsu je takogjer, gdje se kaže da ljudska zadru- ga ima bit slobodna nezavisna i sposobna sama sobom vladati, i da je na to vode prosvjetljeniji i napredniji članovi društva. Zar slobodna od Boga i od božijeh zakona? Zar nezavisna od rada, i od reda koji sama vlast može uzdržati? Zar nezavi- sni cd starješina, koje i narav i dužnost, mir i poredak zahtjevaju? Zar sposobna sobom vladati sa anarhijom ? Vuhljive riječi ne mogu, gospodo, promijenuti što postoji po naravi. Buncajte do mi- le volje, ali prave neograničene slobode na zemlji nije, niti može biti, a tako isto nezavisnosti, jer se čovjek ragja privezan obitelji, zemlji u kojoj žive, zavisi od roditelja, a mnogo puta pojedini ljudi nijesu sposobni ni da sobom vladaju, a kamo li zadrugom. To su utopije! Ali dominatio t. j. gospodstvo nad svijetom. (Ih! grdne riječi?) prošla je u krv upravljajućim krugovima svećenstva. Ali ti krugovi, ako se sdu- šno prouči crkvenu povjest, mješte povlastica i uživanja i gospodstva, uvijek su većinom slijedili svog Naučitelja, čigove su riječi za njih: mene su progonili pak će i vas progoniti, ali se ne bojte ja sam predobio svijet. Glasovite su raspre i pro- gonstva u srednjem vijeku, kad po , Dubrovniku“ upravljajući krugovi nijesu imali da sažale ni pti- čijega mlijeka, progonstva i nasilja Cezara, koji su htjeli crkvu prostom robinjom učiniti; pak dogje Luter, pak fraucuska revolucija, i sve slijedom do dana današnjega, kad vladajući krugovi raznih vla- da, rijet bi da nemadu prešnijeg posla, nego crkvu sveosve podložiti, ili joj nemogućnim učiniti svako vanjsko poslovanje, prkoseć u tomu i volji očitoj puka i naroda, od kojih kažu da primaju vlast ! »Dubrovnik“ da dokaže finu svoju naobraz- bu, donaša i onu: sint ut sunt, aut non sint, kao geslo upravljajućih krugova. Ali mu Bog pamet prosvijetlio, zna li od koga i kad su te riječi bi- le izušćene? A zar je takav položaj crkvenih u- pravljajućih krugova da bi mogli željeti da osta- ne stvar na čemu je? Zar sabirni spis biskupa kaže da su zadovoljni? Svijet, veli, napreduje i usavršuje se. ljud- sko društvo hoće slobode, a ne ropstva, hoće na- pretka a ne nazatka. A zar klerikalci nijesu se ne samo prilagodili, nego 0 bok bili najprvim spo- bornicim, ako ne i prednjačili, kad se je radilo 0 pravom napretku o pravoj slobodi? U čemu su izostali klerikalci u Italiji, u Belgiji, u Njemač- koj, u Španji? Nije li željezna ruka Bismarkova smalaksala, kad je htjela utući prave domorodce, klerikalce? U poslu radnika, koji su nemilo. izra- bljeni; u poslu mira izmegju naroda; u poslu ra- zoružanja, nije li crkva pregnula da se izbjegne opći razvrat i razsulo? Harni bismo bili, kad Dubrovnik“ ne ispraznijem riječima, nego fakti- ma nabrojio bi te umišljene pokušaje svećeničkih krugova nemilosno ugušene! Mi donosimo doka- ga te ponosno kažemo ,Dubrovniku:“ Dok vi go- gpodo, trošite isprazno riječi i ništa više, crkov- njaci šalju vjerovjesnike da opitome divljake sa žrtvom svog života, da kupe siročad po putim iz- loženu, služe u bolnicama, stvoruju sirotišta, za- klanjaju bjedne i siromahe, ugleduju nevoljnike, sokole radnike, blaže nevolje. Ogledajte se oko Kažete da veliki pjesnici, i biti dobri kršćani i katolici, dakako bez nit naučenjaci i drša- : : : j smeljimo da niti su manje dobri katolici, Dobar katolik je, koji sluša učeću crkvu, tv dobro upamtite, kako je dobar i sin koji sluša roditelja, a onaj koji prkosi i ža- losti sve može biti ali me dobri sin, tako i onaj koji sudi: duhovnim stariješinam biti će sve što hoće, ali ne katolik a još manje dobri katolik, Velite: geliki narodni pokreti Nijemaca, Talijanaca, Čeha, i Srba nailazili su i nailaze na veliku protivnost, katoličkog svećenstva. U Nje- mačkoj ne; jer svećenstvo ako nije faktično pri- stajalo potiskivanju Austrije i inkorporaciji drža- va i državica, ali ge nije ni priječilo. U Iteliji ne; jer je i kler mnogu doprinio do jedinstva, uz sa- mog Garibaldia bilo je fratara i popova koji su se borili, što ne hvalimo samo kad je grabež uz balossade pružio ruku na papu, kler se je uste- gao, a ko da razložito od pjega i traži ocouboj- stvo? U Českoj, dok domorodci traže svoje pravo ne; ali kako da dade ruku stranci koja bi htjela oživljeti Husitske borbe, ili u krilo pravoslavja stvoriti sveslavensku državu? U Srbiji? Katolici se tamo ne broje, a amo ko vam brani gospodo težiti ka jedinstvu, ali zar da gazimo svoje za vašu ljubav? Svi ovi navodi očito dokazuju, da ,Dubrov- nik“ uprav kako se hvali, ne čini drugo, nego si- jat mir, s nošljivost i ljubav u narodu; njegov na- padaj na sabirni spis biskupa, neprestani nasrtaji na uniju, da se nikada nije mješao u vjerske ra- spre; članak Prešao Rubikon, da je dužnijem po- čitanjem pisao 0 crkvenim poglavicama kao du- hovnijem pastirima; pak se još tuži da je taj list našao najžešće protivnike u redovima katoličkijeh svećenika? Grehota da mu nijesu na ruku da što prije postanemo svi pravoslavni. Eh! što ćemo susjede, ali znaj da ako je grad izgorio slova su ostala veli poslovica; a mi smo dokazali da je sve protivno od onoga što ti kažeš. Oduljili smo; ali što ćemo kad nam susjed neprestano skače s kruške na bat. Ima još kve- stija od unije, ali to opširnija i kad malo odah- nemo. Ugledni g. Uredniče, hvala na dobroti. Ljubite preodane sluge M. k. Pištu A. k. Liepopili. Naši dopisi. Prag, 19 Novembra. Hrvatski koncert u Zlatnom Pragu. — ,Na- rodni Listy,“ ,Politik“ kao i svi ostali česki dne- vnici donijeli su slijedeću vijest : Hrvatska večer! U oktobru t. g. slavio je hrvatski narod značajni jubilej. Sve do god. 1847 upotrebljavala se u Hrvatskoj latinstina u svim javnim granama kao jezik službeni. Te godine, koja za razvoj narodnih odnošaja u Hrvatskoj i- made onaj značaj, koji kod nas god. 1848, nasto- jalo se sa strane Madžara, da se latinski jezik zamijeni madžarskim. 'Ta je akcija, kojoj je cilj bio jasan, porodila u hrvatskom narodu snažnu reakciju. Na peštanskom, a zatim na zagrebačkom saboru. ustali su Ožegović, Kukuljević, biskup Ha- ulik, Gaj i Drašković i žarkim riječima te krep- skom snagom prouzročili pokret, komu je bila ko- načna posljedica, da je hrvatski jezik u Hrvatskoj i Slavoniji priznat državnim po tadašnjem vlada- ru i kralju. Ferdinaudu.V. Dobrom. Taj zaačajni moment u historiji hrvatskog naroda proslavljuju, Hrvati u Pragu te priregjuju slavnu večer dne 14 decembra t. g. u dvorani na Sofijinom otoku. Da se provedu nužni poslovi sastavljuje se upra- vo odbor, koji će za koji dau razašiljati pozivnice. Očekuje se od českoga općinatva, da.će se tomu poduzeću odazvati sa simpatijama koje za- služuje. Toj vijesti uadodajemo da će ova prosla- va u Zlatnom Pragu biti u opće prva, a nadamo se da će mnogo doprinijeti da se uzajamnost i simpatije českoga i hrvatskoga naroda ustvrde. Narodui zastupnik na. carevinskom vijeću, gosp. prof. Vjekoslav Spinčić preuzeo je protektorat i obećao da će toj proslavi prisustvovati a s njim se nadamo i mi da će se i ostali narodni zastup- nici našem pozivu odazvati i doći nam tu vu uzveličati. Želimo da nam bude koncert, kako očekujemo okrunjen aajboljim uspjehom, va više što se priregjuje na korist društva sv. Ćirila i Metoda. Sam program kvncerta javit ćemo naknadno. Jutiikija“oretadkoe Bt Quepo ba tav) 08; ravlja u ietiienonij vis "više grada, bila je i ove go- dine obavljena uprav veličanstveno. Bugoljubnog bilo sila sa svijeh strana. Bio je i pre- ujed. i pregottena Poea omar ako S o PO a oo: dino on znade. Pred crkvom su ' | le zastave i naše hrvatske trobojnice, po starom njski nazornik za pučke i gragjanske prodla- središnjeg spo ———mm om——— ————m asm di ni truda ni vremena, samo da svečanost bude izvršena, što sjajnije, na to veću slavu Božiju i zadovoljstvo vijernika. Pogled po svijetu. Austro-Ugarska. — Ekspoze ministra iz- vanjskih posala veoma se ugodno dojmio u cijeloj Europi i njegove riječi majbolje su jamstvu, da će se mir uzdržati. Vijećanja u del: gacijama teku mirno, jec Nijemci neće da diraju u izvanj- sku politiku. U Austrijskom parlamentu vodi se rasprava o provizorijumu sa Ugarskom. U srijedu bilo je ta- mo takovih prizora sa opstrukcijom, da je došlo do šaka. Slaveni su Nijemce, koji prijetiše noži- ma, nemilo ishrdali. — Otvoren je i doljno-aus- trijski sabor u kome su sada antisemite gospodari. Dreyfussova afera stala je da zanima ci- jeli svijet. Pitanje je, je li ovi bivši vojnički ka- petan, osugjen u Ciienne kao izdajica, nevin ili nije, Francesko javno mnijenje podijeljeno je na dva tabora: jedni su za nj, a drugi protiv. "Nove osobe upletene u stvar dolaze na pozornicu, pa še očekuje iz Pariza velikih škandala. Požari. — Najprvo u Londonu pa onda u Melbournu veliki požar uništio je čitave dijele grada. Šteta se računa oko 10 milijuna šterlina. Domaće vijesti. O aneksiji Bosne. — Trči glas, da će do godine, prigodom kraljeva jubileja, uslijediti. anek - tiranje Bosne i Hercegovine, da su u Carigradu učinjeni već pretpodni koraci, te da ni Rusija ne- će biti tome protivna. Teško je izmjerit koliko imade istine u ovim viještima, ali moguće je da se nešto radi. Sjeća se svak kako ovoga ljeta, kad odnošaji med Rusijom i Austro-Ugarskom bi- jahu nategouti, imao je naš v.adar da prisustvaje velikim carskim manovram kod Neuma i tom pri- likom da posjeti Bosnu, u kojoj se je spravljao veliki doček. Iza posjeta u Petrogradu, gdje je postignut sporazum koji je bio najavljen, otpadoše i manovre i pohod u Bosnu, regbi, biva, da je to postalo sasvim suvišno. Za Hrvatstvo Bosne. — Jedan Bosanski Hrvat u , Hrvatskom Braniku“ stavlja predlog da bi se za Bosnu i Hercegovinu pokrenuo hrvatski list strogo u hrvatskom duhu. List ne bi smio, veli, imati u sebi stranačke političke boje, vn bi morao biti politički organ hrvatstva u Bosni i Hercegovini. U to ime pozivlje rodoljube, da se odazovu, preko uredništva ,Hrv. Branika,“ koji će posredovati, a listove hrvatske moli da preštam- paju njegov članak Srpski vijesnik u Mostaru, štu je izišao u mitrovačkome listu. Članka, radi prostora, ne mogosmo prenijeti, ali evo donosimo njegovu suštinu, a da li se o- sjeća potreba hrvatskoga lista u Bosni, o tom držimo skoro i suvišnim dokazivati. Zato najtop- lije preporučamo ovu ideju Bosanskoga Hrvata, koga lično poznamo i u koga se može svak o- sloniti. luštalacija dekana. — :U nedjelju obav- ljena je u Stonu svečana inštalacija novoimenova- nog stonjskog dekana velč, gosp. da. Iva Ipšića, Crkvenu oblast zastupao je preč. gosp. kan. dn. Mato Pišta, koji je novog dekana ustoličio, a po- litičku gosp Ivo conte Vojaović. Ston je bio 0- vom prigodom-nakićen hrvatskim trobojnicama. ..:. Umirovljen. — Jvsip vit, Peričić pokraj« ljen j lastitu molbu, te_ o podijeljen rovljen je na vlastitu molbu, mu je ijeljen red gvozdene krune III. razreda. 9, mekede Pišu nam iz Beča: — Hrv. akad. društvo i Zvonimir“ izabralo je. na skupštini od 12 tek. mj. slijedeći odbor: presjednik cand. med. Dragu- tin Ciotti; potpresjednik caud. med, Ante Gržinić,: I. tajnik cand. jur. Vladimir Vranjican, II. tajnik stud. med. Uroš Masovčić, blagaielk stud. med. Milo Katić, knjižničar stud. phil. Rajmund Peru- čić, novinar stud. jur, Rinald Ćulić, odborski ga- mjenici stud, med. Miho Jerinić i stud; ing. Pe« ar Senjamović,, i i bi Zahvala mladeži. — Društvo hrvat, akad. gragjana u Budunpešti smatra ugodnom ošću, a se javno zahvali svim slavnim uredništvim koja su mu dosele slala besplatno svo cijenjeni list, & ta su: uredništvo , Narodnih N * Obi: sesačiotien Prava“ za to iti očne ,Sla- v a “_te uz pol Crvene. Hrvatske.“ — Vjekoslar Prbašić presjedn, Drag Žugaj tajnik = i Odlikovanje. — Hrvatski arheolog i zasluš“ ni ik Hrvatskog Starinarskog Društva ut a Marun imenovan je dopisnikom vjerenstva u Beču sa čuvanje starih Česti tamo mu na ovom priznanju nje-. Ispravak. — Gosp. Miho Buć u Orašcu. dobio je za uljarski od vlada- 4000 flor. a. , 400 kako je u prošlom vila štampar+' gova rada.