talija je postala riznicom cijeloga kršćanstva, te mnogo toga moralno i nije talijansko nego svijeh nas. Što. bi bio. veličajni Rim, ovo sunce koje je grijalo cijelu Italiju, da nije 250 milijuna kršća- na? Bio bi danas možda kakya druga Capua ili Ravenna. Ali talijanski narod, ako ima kulture koju mu je cijeli svijet pomogao sabirati (a u nas upravo obratno), ima i mafiju i camorru i bandite i puk, koji psuje pravdu, jer je lopove kaznila i lopovima groblje cvijećem kiti, a u pas toga bo- gme nema. Neka se dakle naši talijanaši me razbacuju toliko talijanskom uljudbom i kulturom, neka se ne rugaju malenu narodu, jer je pregnuo, da se- bei svoj jezik postavi na mjesto, što mu po pra- vici ide. Ni mi im tada nećemo pod nos donositi ni Grossetto, ni camarru, ni bandite, ni bankovne ni sudbene škandale, ni one te jedu mačke i si- rovu ribu, ni sardinske načelnike, od kojih neki po ulici kupe ćikine (otpatke cigara). Neka poštu- ju oni naše i ne vrijegjaju narod i jezik, pa će s tog pogleda biti mirni. Naknadni izbori u Hrvatskoj. U srijedu na 1. decembra obavilo se u Ba- novini 6 naknadnih izbora i to 2 obustavljena, a 4 uništena. Kandidati združene opozicije bijahu : U D. Stubici Bedeković pl. Gjuro, u Brodu dr. Vatroslav Brlić, u Bošnjacima Kovačević Gjure, u Vrbovskom Ranciger Frano, u Novigradu Vrbanić dr. Frano a u Sv. Ivanu Žabnom Zahar dr. Ivan. Kako nam brzojav javlja, izabrana su trojica i to: Gjuro pl. Bedeković, dr. Frano Vrbanić i dr. Ivan Zahar. Ostala trojica podlegoše. Kome ? To je ma- lo teško kazati. Narodnoj stranci ? magjarskoj dr- žavnoj ideji ? uplivima ? sistemu ? U novigradskom kotaru, odlomku Goli bijahu zatvoreni svi opozici- jonalni izbornici. Tako javljaju zagrebačke novine i_ne bjehu zaplijenjene. Drugdje opet kotarski prestojnici zabraniše župnicima, koji su uz opozi- ciju, da izlaze iz župnoga stana. Liječnik bonice u Koprivnici zatjerao je izbornike bregovske.u bonicu, jer da imaju trabom. A šta ćemo više? Uz ovakova srestva lasno je pobijediti. Saborska većina uništila je šest izbora zdru- žene opozicije, bez da se je sabor upustio u spe- cijalnu raspravu 0 svakom pojedinom mandatu. Glasovalo se en block na brzu ruku, da se gos- poda vele ne muče pobijanjem fakata. Vladina stranka nalazila je, da njome još treba osam man- data. 1 uništeno je šest izbora, a dva obustavlje- na, to su osam. Zato je za nas pravo čudo, kako je združe- noj opoziciji, uz ovakove intencije, ipak pošlo za rukom, da od šest izvojšti tri kotara, dakle po- lovinu. Kako to gdje izbornike zatvoraju, u boni- cu yode ili u stan interniraju, ipak ovi nadglasaju magjarone? Hoće reći, da u ovim kotarima listom sav narod pripada opoziciji, da činovništva nema ili je neznatno i da uza sve napore ne može se ipak zatomiti volja puka, inače bi trebalo svijeh zatvoriti, ali gdje bi se našlo toliko zgrada. Mi dakle srdačno čestitamo našoj braći pre- ko Velebita, da su iznijeli ovakovu pobjedu, jer joj se doduše ni u snu nadali nijesmo. Ovo je do- kaz da združena opozicija ima velika oslona i po- vjerenja u hrvatskom narodu, jer inače apsolutno je nemoguće izaći sa ovim rezultatima. Neka govori ko što hoće: nije se rodio ko bi svijetu ugodio, pa tako će i združena opozicija pravaška i obzo- raška naći i protivnika i smutljivaca. Ali, utanoč nekim pogreškam pojedinaca, koje će se uhvamo brzo izravnati, mi smo uvjereni, da je ovo zdru- ženje hrvatskin oporbenih stranaka u današnjim teškim prilikama velika sreća za Hrvatsku, pa će- mo ga i unapred sve to ragje zagovarati, jer vi- dimo da donosi očita ploda. U ovo naknadnih šest kotara združena opo- zicija imala je kandidatim 3 pravaša i 3 obzora- Birana su 2 obzoraša i 1 pravaš. Sedmi na- izbor obaviće se na 4 ov. mjes. u Kopriv- nici, gdje kandidira pravaš dr. Ružić, proti kome sva snaga, dočim osmi u Pisarovini neće sve dok mu traje prijeki sud, Od biranih dr. Vrbanić, obzoraš, vrsna pravnička sila, pozi- F slaže s načelim stranke prava, svojim radom mno- go će koristiti hrvatstvu i opoziciji. Obzoraš je i dr. Zahar, stariji čovjek, od onih obzoraša koji za- zira od “misli“ te nijesu hrvatske. Juče žestoki protivnik . stranke prava, danas joj je, pred pogi- belji u kojoj se domovina :nalazi, ruku pružio i obe strane mnogo toga zaboraviše. Gjuro Bedeko- vić pravaš je, hrvatski vlastelin stare porodice i još mlad čovjek, Ne poznamo ga pobliže, no ču- jemo ga hvalit kao stručnjaka u gospodarstvenim pitanjim, na koju nogu Khuenoya uprava vrlo še- pa, kako uči Galdovo-Božjakovina. Pravaš dr. Ivan Ružić, ako bude biran, velika je stečevina za sa- borsku akciju opozicije kao izvrstan pravnik i o- svjedočeni Hrvat. I ako očekivasmo, bolno nas se dirulo, da u hrvatskom saboru nećemo za sad čuti ni vidjeti dva čestita pravaša, dvije korenike naše: Brlića i Rancingera. Rancinger je župnik u Ravnoj Gori a istaknuo se za ono malo što je sjedao u sa- bornici baš junački. Njegovi govori bijahu proni- knuti zdravom hrvatskom mišlju, pravaštvom, o- tačbeničtvom. I ne spominjemo dra. Brlića, koji je već poznata naša politička ličnost. Na mjesto njega dolazi u sabor dr. Pera Gavranić mlad ad- vokat u Zagrebu, juče žestoki opozicijonalac, koji je i u tamnici sjedio, danas uzdanica tugjega si- stema i tugjega duha. Sic transit .... No što ćemo? Takovih primjera vidjelo se i u drugih bo- gatijih i većih maroda, kad bijahu u nevolji. U Bošnjacima mješte obzoraša Kovačevića, kome naj- manje 70 izbornika sjedi u zatvoru, biran je dr. Šilović, valjan pravnik, inače nova magjaronska sila. Združena upozicija ukinućem 6 njezinih iz- bora imala je 19 zastupnika. Sad ih ima 22, a ako prodru Ružić i, kad se u Pizarovini izbor ob- novi, Pasarić, imaće ih 24. Sva sila dakle što su je magjaroni u saboru poduzeli protiv nje ne bi joj bila naudila nego za jedan cigli glas. Zar ovo ne kaže da je narod s njome? I doista sve što je inteligentno i neodvisno u Banovini sve pristaje uz združenu oporbu, a u prvom redu rodoljubno svećenstvo, koje je u ovoj narodnoj borbi najviše zaslužno. Evala mu! Hrvatski svećenik još je jed- nom pokazao, da ga od svog naroda niko otrgnu- ti neće. Bosna i Hercegovina u de- legacijama. Svake godine prigodom bosanskog proraču- na razvila bi se žestoka rasprava o t. zv. bosan- skom pitanju. Ove godine ili drugi dogagjaji svra- tiše pozornost političara, pa nemaju kada da se Bosnom bave, ili promjena taktike, te je bosan- sko pitanje prošlo ko neopaženo. Gosp. Kallay može zaisto da bude zadovoljan. Nema tome vele što su češki delegati puto- vali po Bosni, da pokupe što više podataka proti njezinoj upravi, koja se doduše ne vodi u sla- venskom smislu, kako bi se želilo. Još se nijesu zaboravili njihovi govori, ni njihova politika na- prama Bosni, koja je očito ciljala za tim, da Au- stro-Ugarska izagje iz okupiranih zemalja. Srpski listovi iz shvatljivih razloga velikim oduševljenjen pozdravljahu i preštampavahu ove češke govore. Ove godine ništa od svega toga, Ni Kra- marž ni Stransky ni ostali, osvem nekih plato- ničkih želja, nijesu više upotrebili prijašnju češku taktiku. Iza rasprave poviše zajma za okupirane pokrajine, proračun je bio primljen od cijelog proračunskog odbora bez rasprave. Očito je da su se napokon i braća Česi sprijateljili s mišlju: da ako Slaveni monarkije žele doći do svojih pravica, ne škodi, dapače ko- risti, da u njoj bude što više slavenskoga življa. Logično je dakle zaključiti, da će i Česi pristat, da Bosna ne otpada od monarkije, ljeti, da se bosansko pitanje riješi u slavenskom smislu. A kako bi to moglo da bude inače nego li u Hrvatstvu? Bosna i Hercegovina u monarkiji upućene su na hrvatstvo po položaju am, povijesti, jesi i po osjećajim, pomnije macijom i Bosnom mora da na jugu monarkije sačinja jedan jedini državni sklo uvjet moći će se kazati, da su vina očuvane Slavenstvu. Braća Česi malo po malo aprijateljiće se :i sa ovom mišlju, ne možda radi nas, mi ne goji- mo takovih iluzija, nego s toga što će uvidjeti, da je to takogjer i w njihovw interesu, Za sada poke o se i u toliko što je, kako nam se ni, od njih glavna ideja već prihvaćena: Hab- i samo uz taj usna i Hercego- sburška monarkija, radi svoga Slavenstva, mora \ostati u Bosni i Hercegovini. Sa skom upravom ni Česi ni Hrvati ne mogu da budu doista zadovoljni. Ali to je više manje sporedna stvar, jer će onda do mas mnogo stajati, da se ova re a današnjom bosati- romijeni i navrne na pravi put. a dobro je i ovoliko zabilježiti. Naši dopisi. Zadar, 30 Novembra. *) Otrag njekoliko dana ,Kat. Dalmacija“ javi- la da će do skora štampati se jedan pučki list kojemu će naslov biti ,Dalmatinski Hrvat,“ i to na ustuk lista ,Pravi Dalmatinac.“ Tu je vijest donio i ,Nar. List“ prepisujuć iz ,Kat. Dalmaci- je.“ — Prije nego se čitalo u ovim listovima, da- vno prije svijet je ćutio potrebu takvog lista, i bilo da će se štampati, no trevilo slabo odziva sa hrvatske strane. Ali sada kad je sastanak u Ar- banasima odlučio izdavati takav list, novinstvo po- čelo o tom zazbilj baviti se. — , Narodni List“ u svom uvodnom članku bavi se o tom pitanju 04- biljno, i kao da ne gleda vele rado osnutak takovog lista. — Bez zamirke našim domaćim listovima, reći ćemo našu: Niti ,Narodni List“ nit ,Katolič- ka,“ a ma nijedan list u pokrajini nije dopri- nio da naš niži puk — ne govorim 0 južnim stra- nam Dalmacije — bude ćutio se hrvatom više ne- go li se ćutio otrag 40 godina. Ovi listovi nijesu pristupni nižemu puku, te njima od ovakovih lis- tova nikakve koristi. Takovim listovima treba tu- mača, a župnici i učitelji jedini tumači, ne mogu da se isključivo bave politikom, a ne treba da ka- žemo zašto. Ovi ne mogu stvorit katedru za ta- kove prelekcije; rade koliko mogu, i više nego li smijedu u današnjim prilikam, al tako da im ne nadogje kakav ukor il premještaj mnogo štetniji za narod s kojim živu. — Kažu da je ,Katolič- ka“ pravaški list: neka odstupi od nje naš dični Prodan, svijet neće razabrat iz lista, da je pra- vaški, bit će uvjeren dapače da je list jedino re- ligiozni napisan hrvaštinom, koji u nekim prigo- dam, i to rijetko upućuje stramputne o starčevi- ćanskoj ideji. Još više ima se reći o ,Nar. Listu.“ Ne može se nijekat da je list uregjen vješto, ali kakove se i koje se drži mučno će svijet razazna- ti. — Okolica zadarska zapuštena da ne može go- re; općina zadarska nameće se selima kao kakav Aga; Zadar grad trpi takove oskudice, takovih troškova na se prima, da svijet nit po , Katoličkoj“ nit po ,Nar. Listu“ ne može da znade; više ih je izvalio il ,Corriere“ u dva njegova broja proti općini, nego li — sit venia ezxocerationi — od kad postaje ,Katolička“ i ,Nar. List,“ a to sve: s kakovih obzira što ubijaja čuvstvo Hrvata u Zadru i okolici. — S ovih uzroka baš se na- 'mi čini, da je od zgoljne potrebe, da se štam- pa; jedan nezavisni pučki list na ustuk lista »Pravi Dalmatinac,“ za koji urednici hrvatskih novina ne znadu koliko je zla nanio, & u 0- kolici zadarskoj najpače. — Kaže se, da se ne slijede stope ,Pravog Dalmatinca,“ mi smo da- paće toga mneaja, da u današnjim okolnostima naš list ne bi se imao držat one: ,ko tebe ka- menom ti njega hljebom,“ nego one: ,tele za te- le i ako nije šareno.“ — Po mojem mnenju pro- gram lista imao bi biti ovaj: kazati svijetu da smo hrvati; da talijanaši nijesu ni pravi Dalma- tinci nego zgoljni talijanci; otkriti rane općine z: - darske u svoj golotinji; otkriti nepravice učinjene puku ma s koje god strane one došle; naputiti puk da što trjezmenije živi, i podučiti ga kako da obradi svoje imanje da se otme lihvarskim čam- pram. Ako u člancima i u dopisima bude kad i kad i oštra sta rečeno: ako i u formi bude se prećeralo, nek se pripišuje onoj ,tele za tebe i a- ko nije šareno.“ Župnik Č. Demonstracije - bune - položaj. Silni njemački iskazi u Parlamentu, Beču, Gracu, zatim pod SBadenijeva ministarstva imale su svoj odjek u Češkoj, gdje su iskazi som veličinom nadmašali sve ostale. Odmah od dana krize pučelu je vreti. Uzrujanost je u nedje- lju, ponedjeljak i utorak sve to veće rasla, dok u srijedu i četvrtak ne postigue svoj vrhunac, Sam ministar Gautsch govoreći o buni u Pragu nazvao ju je revolucijom. Češko gragjanstvo provalilo je oluja, kao bujica koja ne pozna zaprijeka, te ništi ove sto pred sobom nalazi. U u poli- +) Priopćujemo ovaj dopis samo ma vruću molbu do+ pličika, S uzimajuć za bi nikakve odgovornosti, Ima mnogo šta, su čim se mi ne slažemo, ali ne ispustismo jer dopisnik, poznati rodoljub u Zadarskoj krajini, preuzimlje AErrteRiM za svoj sastavak pod uvjet, da mu se ,štami o stoji.“ Ne mislimo na pr. da je ,politika“ sko udi: teihI ša oik kažu narodu da ostane Hrvat. To je da dužnost i onih Hrvata koji se politikom i ne bave. Držimo takogjer da radi zadarskog pitanja ne smijemo toliko kri- viti naše zadarske drugove, koji, snamo, i. bi, da nijesu sjegurni, da će ih na kakav mig, ostavit na cjedilu najprvi ovi Hrvati, koji u oš ini vedre i oblače, kako je to iskustvom dokazano. Ima i još štogod, što će čita. telji i sami razabrati, u čemu se razalazimo od našeg do- pisnika. Ur.