Europi, svakoga je zanijelo. 'T& kako i neće, kad
svaka nota prodire do dubina srca svakoga slu-
šatelja, kad ima momenata, gdje čovjek mora od
miline i zafosa plakati?“ Tako n. p. na onome
mjestu ,Te ergo quaesumus“ tako se muzika sla-
že sa riječima, da bi se čovjek ganut do suza za-
kleo, da je to zbilja pouzdani vapaj nevoljne du-
še, koja djetinjskim pouzdanjem vapi božju po-
moć. A kad'bih svršio, kad bi htio opisati sve
uzvišene krasote ovoga pravoga alem — kamena,
kojim se može ponositi čitav slavenski svijet?
Neka mjesto mene govori oduševljenje, koje je on
pouzročio one večeri u slušateljstvu. —

Poslije koncerta, koji je svršio oko 104, o-
stadoše u dvorani svi slušatelji da se pozabave
slušajuć njekoliko slavenskih i inih komada, koje
je izveo orhestar. Preko pauza svirao je profesor
Hlaviač njeke komade na harmonijumu, a njegova
je kći otpjevala njekoliko slavenskih komada (pje-
sama), megju kojim i ,Djevojka je ružu brala.“
Osim toga zapjevašmo mi Hrvati ,U boj u boj,“
a svi prisutni popratiše naše pjevanje burnim o-
dobranjem. Slijedila je zdravica profesoru Hlav4ču
i presjedniku ,Slavenskog pjevačkog društva,“
privatdocentu dru. Murku (Slovencu), koje su bi-
le popraćene oduševljenim pljeskanjem. — Poslije
toga čusmo zdravicu zastupniku dru. Baljaku, ko-
ja je u ovom umjetničkom užitku stala ko pest
u oko. Svi su pokudili netaktičnost bratije, koja
su htjela srpstvo istaknuti. Svakako su naša ,bra-
ća“ Srbi postigli tom zdravicom barem to, da su
uslijed nje spoznali mnogi Slaveni (pa i njeki Hr-
vati) čovjeka, čije ime nijesu bili prije nikada ni
čuli. — Prisutni se još njekoliko vremena poza-
biše, pak se u miru i skladu rastadoše noseć u
srcu preugodnu uspomenu na onako krasno spro-

vedenu večer.
Dubrovački Hrvat.

 

Spor u Macedoniji.

Macedonsko pitanje i danas je na dnevnome
redu. Ako tamo nema parlamenata, listova i za-
stupnika, vodi se borba na drugome polju: u crkvi
i školi, O imenovanju biskupa i otvorenju škola za-
visi napredak srpski ili bugarski. Pitanje je vrlo
škakljivo. Srbi vele da su Macedonci srpskog, Bu-
gari bugarskog plemena. Uprav ko što se i amo
prepiru sa Hrvatima, onamo su u inadu sa Bu-
garim. Ali onamo je lakše otsjeći jer je drugi je-
zik. Bugari ne govore kao Srbi, imaju dapače i
spolnik. Macedonija govori bugarski, Ako je uz
prkos svemu tome ovi svojataju, kako neće hrvat-
ske zemlje?

Uprav ova Macedonija kriva je da ne može
da dogje do srpsko-bugarskog sporazuma. Bivalo je
oduševljenih časova, bratimljenja, grljenja, ljublje-
nja; jedni drugim u pvhode išli i pohode vraćali,
Ali kad bi stali na konkretniju podlogu onda bi
zapelo. Na pitanje: a Macedonija? obojici bi se
smrklo lice, Jer Srbi hoće da je njihova, a Bu-
gari dokazuju da je njihova zemlja, Istina, ona
faktično nije sada ni bugarska ni srpska, nego
je turska, ali ovo bi bila jedna bedasta doskoči-
ca, jer pita se čiji je narod, a narod valja da od-
luči za svoju bolju budućnost, koja ne može uz-
manjkati.

Nema sumnje, da su se izvanjski faktori na-
stojali okoristiti ovom rasprom, ko što je i narav-
no, Ali ova bi postojala i bez ikakvih izvanjskih
faktora, jer se na tom polju križaju srpski i bu-
garski interesi. I kako bi prigoda donijela na ta-
pet macedonske stvari, tako bi se zaboravilo srp-
sko-bugarsko bratstvo, a užegao ljuti boj.

Ovih dana mi baš prisustvujemo jednoj od
najžešćih polemika izmegju srpskih i bugarskih li-
stova Biograda i Sofije. U člancima i u odgovori-
ma prevršena je svaka mjera. Balkanska konfede-
racija s toga mnogo trpi i njezina ideja se zapo-
stavlja, ali što se može učiniti? Neka dogje ma i
najpravedniji sudac, sa osudom niko neće biti za-
dovoljan, uvjek je njekome krivo.

Po ovome što znamo i poznamo Srbe, mo-
žemo naslutiti, da su njihovi zahtjevi oialiovm
U Turskoj carevini imade još Srbalja kao

jedino u Staroj Srbiji, premda i tu u manjini,
jer pomiješani sa Arnautim, Arbanasim, Bugarim
i Rumunjim, Bugara imade dapače po svoj ju-

goistočnoj Novoj Srbiji. Sama Macedonija je či-
sto-bugarska zemlja, jer filolozi tvrde, da je mace-
donski govor bugarski a ne srpski. Sasvim tim
Srbi neće da popuste. Beogradska vlada sve mije-
ša oko Porte, eda. joj dozvoli neke ,pravice“ na
štetu bugarskog :iiaroda. Ovi pak malo pitaju i
govore, ali tim više rade. A kako imaju odziva u
puku, lako je predvidjeti kamo bi Macedonija u
slučaju kakvog novog balkanskog zapletaja.

Rusija je od vajkada u ovom poslu bila na
strani Bugarske, a sada još više, otkad je u Srbiji
oživio Milanov upliv. Čuje se da je novo mini-
starstvo Gjorgjevića sa svojom macedonskom po-
litikom u Carigradu postiglo potpuni fiasko. Pra-
vo mu budi. Srbija ima i kod kuće odviše posla,
pa bi već jednom bilo skrajnje vrijeme, da pusti
na miru one, koji neće za nju da znadu.

Slavenski sastanak u Krakovu.

Braća Poljaci najsrdačnije dočekaše zastu-
pnike ostalih slavenskih naroda, koji pohrliše u
Krakov, da na zlamenitom sastanku posvjedoče
zajedničku uzajamnost u borbi proti zajedničkome
neprijatelju. Grad Krakov učinio im je doček do-
stojan momenta.

Od Hrvata posjetiše Poljake zastupnici Bian-
kini i Vuković. Biankini je dva put govorio i bio
živo aklamiran. Vuković je bio u presjedništvu
komersa. Poljaci su se lijepo spomenuli Hrvata i
dali im mjesto koje im dolikuje.

U resolucijam koje su tamo uglavyljene re-
čeno je u bitnosti ono isto, što je spomenuo ma-
nifest desnice. Suviše istaknuta je potreba, da se
svake godine drži po jedan slavenski kongres, eda
se što bolje približe narodi, koji imaju da stresu
zapostavljeni položaj u komu se nalaze.

Otpravljen je pozdrav biskupu Strosmajeru
koji glasi: , Prvi slavenski sastanak u Krakovu ša-
lje najvećemu slavenskome rodoljubu izraze naj-
dubljeg štovanja i pozdrav hrvatskome narodu“.
Na brzojavu potpisani su zastupnici: Danielak,
Weizgel, Stojalovski, Ryba, Zamjerowski, Rychlih
Pacak, Martinek, Stranski, Biankini, Vuković, Ho-
tica, Brzorad itd.

Ovo je na diku biskupu i njegovu narodu.

Prvaci ujedinjene oporbe u Zagrebu hrzo-
javno pozdraviše sastanak, a isto tako bi odasla-
no nekoliko brzojava iz hrvatskih krajeva.

Na rastanku iz Krakova bijaše neopisivih
ovacija. Poljaci odmah odvratiše vizitu Česima u
moravskom gradu Prezovi, gdje bijahu najsrda-
čaije dočekani Eutuzijazam med prestavnicima o-
bijuh naroda dostigao je tu vrhunac.

* *
*

Ovako je dobro i begenišemo.

Ne slavenska solidarnost na temelju
abdikacije narodnog individualizma, nego
solidarnost na temelju uzajamnog podupi-
ranja protiv općem dušmaninu za očuva-
nje i razvitak individualizma narodnoga.
Ne solidarnost, u kojoj isčezava Hrvatstvo,
nego solidarnost, da se Hrvatstvo obrani!
— Na ovim načelima počiva sporazum što ga za-
stupnici uglaviše i za to mora da ga odobri sva-
ki pravi Hrvat, koji nema drugotnih ciljeva, nego
želi dobra svojoj domovini. Zato neka se rodo-
ljubi ne povagjaju za graktanjem onijeh, koji u
ovim teškim vremenima ne rade drugo, nego gle-
daju kako da zavade, osumnjiče, ocrne i pomute
pojmove, u nadi eda bi iz toga mogli nešto za
sebe izribati. Intelligenti pauca. Što je zlo i mi
osugjujemo, kako to svak vidi, ali gdje se dobro
radi i hrvatski postupa valja odobrit i poduprijet,
a ne ljudima sastavljat zaprijeka. Ponavljamo ;
milo nam je da se uz onaj program slavenskog
kongresa našao na njemu i zastupnik stranke
prava.

Naši dopisi.
"Orašac, 16 Decembra.

Naše mjesto od davnina ragjalo orasima, ka-
ko ime kaže. Sada pak, kad nam je dum Andro
pop, izrodili su se u zelene pipune. Tako je dum
i Andro isti protumačio s otara Orašanima. Ono-
madne su bile u ,Narodnom Listu“ iznesene ne-
ke ne riječi, što je naš pudar napisao na
Bogo To ga je rasrdilo, te svoj gnjev iz-

koji je došo sl sv, misu,

 

HRIIIENIISNIIRNISRSNNSNINSHS"

& ne njegova pranja. U cijeloj propovijedi svaki
dan dolazio zeleni pipun (tako on zove dopisnika)
pak ih onu negjelju bio pun Orašac. Istu je svr-
šio ovako: ,Ja ću danas slagje objedovat, nego
ikad! eto koliko mi prema, što proti meni pišete !
— a u istoj se moglo razumjeti, da on može na
svojoj knjizi činiti što hoće. Da je dum Andro
dosjedan tomu svome načelu znamo mi odavna !
Naša dvorazredna učionica otvorila se prvim No-
vembra. Vjeroučitelj je dužan u oba razreda po-
učavati 4 sata. Naš dum Andro od kad se otvori-
la bio je samo dva sata, Mi, oci mladeži, molimo
dum Aadra, da nam pokaže primjerom, a ne go-
lim pravilima, kako se dobro radi. Do koga je
pak, neka za ovo providi.

Izmegju ostalijeh nesreća zatekla nas je i
ova: U prošli petak, u cvijetu mladosti, nemila
smrt pokosi skromna rodoljuba pravaša Vicka Špi-
kulu. Hrvat dušom i tijelom bio je na diku svo-
me Orašcu i predbrojnik na mnogo listova poli-
tičkih i književnih. Laka mu ova hrvatska zemlja!

Orašanin.

Kotor 14 Decembra.

Zadnji talijanaški ,ll Dalmata,“ od 11 tek.
br 99 imade dopis iz Kotora, svog poznatog do-
pisnika, u kojem dok se žali što je kotorski na-
čelnik g. Tripo Petrović otišao u Trst, i tako o-
stavio općinu, okrivljuje se ugledno općinsko u-
praviteljstvo, i napada se na vrlog opć. tajnika
gosp. Ostojića, koji imade jedinu manu, što po-
kriva mjesto, na kojem bi želio sjediti dopisnik
»II Dalmate.“ Dok i mi žalimo, što je gosp. T.
Petrović otišao iz Kotora rad svojih privatnih in-
teresa, pače odrekao se ovih dana i načelničtva,
pošto se amo ne može povratiti rad istih intere-
sa, — opet nam je drago, da ga je do sad za-
mjenjivao prvi prisjednik, odlični patriota, gosp.
Filip kapetan Radoničić, sin junačke i rodoljubne
Dobrote, nas istomišljenik, koji je ujedno s op-
ćinskim upraviteljstvom i s općinskim vijećnicima
pokazao, da znade raditi ma korist grada i sve
općine. Djela najbolje svjedoče ; jer se ona — dje-
la — ne dadu sakriti, ni zabašuriti, a još manje
omalovažiti dopisima ,Il Dalmate“ i vjernih mu
drugova ,Srpskog Glasa“ i ,Dubrovnika.“ — A
što se tiče vrijednog i učenog tajnika Ostojića, —
kojijem bi se mogla ponositi i veća općina nego
što je kotorska, — nek znade ,Il Dalmata,“ da
ga je cijelo općinsko vij.će, jednoglasno, imeno-
valo stalnim opć. tajnikom, i ovim mu je data
javna, najbolja svjedočba, da je svijestan svoje
dužnosti, što nam je milo istakauti, pak bilo ko-
me i na žao!

Iz Boke, 15 Decembra.

Vas nam je rod ove godine izdao, Vina nije
bilo, već. sasvim malo, ulja još i manje, tako je
nastala velika skupoća, niti znamo kako će jadau
narod prokuburiti ovu zimu, koja je k tomu ovog
puta dosta jaka.

 

Pogled po svijetu.

Austro-Ugarska. — Austrijski se parla-
menat zatvorio, pregovori se razbiše, situacija ne-
promjenjena. Bog znade kad će se opet sastati
carevinsko vijeće! Sada Nijemci drže velike skup-
štine i bodre pristaše na ustrajnost. U Ugarskoj
opozicija navaljuje na vladu i traži personalnu u-
niju. Za sada je nepredvidljivo riješenje ove kri-
ze. Početkom godine otvoriće se pokrajinski sa-
bori, pa mnogo u tome stoji kako će se stvari
rozviti u Pragu.

Italija imala je ovih dana dugu ministar-
sku krizu. Rudini napokon je za rukom, da sa
Zanardelliem sklopi novi kabinet, koji neće zaci-

jelo mnogo trajati, jer su se stranke načela ras-
pale u frakcije osobnih strasti i ambicija.

Dreyfussova afera u Franceskoj malo se
utaložila iza energičnih izjava vlade, da je Drey-
fuss krivac. Sada se vodi proces proti osumnjiče-
nom majoru Esterhazy, koji se malazi pod rat-
nim sudom.

U Španjolskoj združiče se konservativci,
republikanci i karliste u koaliciji proti kubanskoj
politici ministarstva Sagasta. General Weyler, biv-
ši zapovjednik na Kubi predvodi ovu opoziciju,
uvjeren da neće i ne može doći do rata med Špa-
njom i Sjedinjenim državama Sjev. Amerike.

Domaće vijesti.

Hrvatski sabor imao je nekoliko burnih
sjednica. Bilo je više interpelacija radi nezakoni-
tosti u izborim, pak se je tom prigodom razvila
žestoka rasprava. Presjednik je predložio, da se
dr. Potočajak isključi ma 30 sjednica radi izvasa
za koli se ispostavilo da ga nije rekao, Sutra dan

radi drugog izraza isključen je na 80, a tršćanske
novine javljaju na 70 sjednica Združena opozici-

 

 

WILHELMOV ČAJ Frana Wilhelma, Mokarnike u
Neunkirchenu (Dolnja Austrija) može se dobiti u svim lje»
karnama ma oljemi od 1 ee. v. po samotku,

“