e
Gtadska Kronika.
'Ove sedmice nijesmo željni bure, Počela je
subotom u večer, pa je po noći užegla tako da
“u jutro nijesi mogao ostati od studeni i vjetra.
Lomilo je drveće, kupe s kuća podizalo, više di-
mojaka obalilo i, kako govoru, dvojicu u more sva-
lilo bilo. Led se je na sve strane pojavio ; smrzli
točki od vode, a na vodoskoku se okupio led da
je bilo lijepo vidjet. Po gradu nema druge nego
kako je onoga slomilo, kako je murve polomito,
topolu izkublo. itd. Općina ima velikih zasluga,
što je dala posjeći murve na Pilama jer da su o-
stale bili bi platili i konji i kočije, a možda i ko-
čijaši i prolazeći svijet. Eto: nova komuna ako i
nije izvršila sve ono što je obećivala, ako Župlja-
ni još nemaju babe, liječnika, ni spičarije, ni Po-
stranjani strada karocabile, imadu Gružavi trupo-
va od murve da gradu barke, a kočijaši se grču
po Pilama, ali bez straha da im se što na glavu
ne surva.
Bila je prestala pak opet i još gora. Voda
se opet smrzla, stabla se opet kršu, a po Poljani
odnijelo u četvrtak sve košice Župkama i Poljizi-
ma tamo amo. Svak se straši da ne uhvati jednu
dobru žiradu u prsi kad izigje iz vruća, a tim vi-
še što su mnogi dobili polmoneu jali ponturu. O-
vake bure nije bilo od godine 1851 u januaru
kad je stabla kršila, kuće otkrivala i jambore bro-
dova lomila. Nego se o svemu ovomu toliko po
gradu govori, da bi najbolje bilo kad bi je mi pu-
stili da puha koliko hoće, a bavili se o čemu dru-
gomu, kad nam je Bog dao.
..*
*
Općina Dubrovačka. U četvrtak je bila sje-
dnica općinskog vijeća na 4 ure po podne, ali ne
bijaše se skupio zakonit broj i čekalo se je do
44. Vijećnik dr. J. Puljezi asistent na bonici izvi-
jestio je vijeće o uspjehu svoga putovanja u Ber-
lin da se tamo upozna sa novim Kochovim otkri-
ćem liječenja tuberkuloze pomoću linfe, koju zo-
vu kochin ili tuberkulin. Dr. Puljezi je govorio i
o pokusima izvedenim u dubrovačkoj bonici na
tuberkuloznim nemoćnicima raznoga stadija i ka-
zao da se može odmah opaziti neko povoljno dje-
lovanje linfe na čovječji organizam, da se lupus
liječi itd. Završaje mnijenjem da će se vremenom
moći dobiti tačan rezultat o uspjehu injetiranja
linfom i zahvaljujući općini, koja mu je dala pot-
poru za putovanje.
Prelazi se na dnevni red preko kog se trči
brzo brzo, a koji nas može slabo zanimati sve
dok se nije došlo do molbe ravnateljstva dubro-
vačke glazbe u kojoj ono moli, da se glazbi do-
zvoli mala potpora, da može uspješno napredo-
vati, a to tim više što joj je i lani bila podije-
ljena potpora od 200 fior. Molbu pobija dr. To-
lentino navagjajuć neke razloge, koji po našem
sudu ne stoje. On kaže da ravnateljstvo, pozivlju-
ći se na činjenicu, da je i prije glazbi bila podi-
jeljena potpora, traži kao nekim pravom da joj
se ista opet udijeli, a da on toga prava ne
vidi. Ne vidimo ga ni mi, jer kad ravoatelj-
stvo glazbe pila potporu molbom, ono tim
ne ističe nikakvo pravo na tu potporu, a što
ge pozivlje .na_to da je glazbi bila prije pot-
pora udijeljena, to mu je bilo po našem sudu sa-
svim slobodno istaknuti, a iz ovog navoda ne iz-
vire opet nikakovo pravo. Dalje je govornik re-
kao, da glazba radi na štetu druge na pola općinske,
a da je njima nastojati da to umaprijede, jer je
ona više općinska, Ne vidimo u čem dubrovačka
gluzba smeta općinskoj; u Starom gradu, Spljetu,
'Sibeniku imadu po dvije gluzbe, pa bi moglo biti
i u Dubrovniku. Svi razlozi navedeni proti du-
brovačkoj glazbi mogu biti ovi: da dok općinska
glasba svira kojekakve paogermanske mare, kao
onu što je zovu taiče marć, naša je glasba prire-
dila domaće napjeve udešene kao komad ili kao
koračnicu, da je svakomu milota slušati,
< Moglo se je sabaciti molbu sa dvije rijeći,
koje su imale bit svakomu na jeziku, a to su ; ta
je glasba hrvatske, avira na pr. ,Živila Hrvatska
nikakve brošure već ćemo samo preporučiti zdu-'
šnim rodoljubima, da je uzdrže svojim požrtvova-
njem, a ona im se na to najbolje zahvaljuje kad
zasvira: Živila Hrvatska i njezina prava!
O općinskoj sjednici možemo još samo re-
ći, da su na njoj naši Talijanci hrvatski pardon !
srpski govorili.
Književnost.
Primili smo knjige ,Matice Hrvatske“ za go-
dinu 1890, na broju ih sedam i to:
1. Izabrane pjesme Petra Preradovića s uvo-
dom dra. M. Šrepela i lijepim likom slavnoga pje-
snika. Ovo je izdanje , Matica“ posvetila mladeži
hrvatskoj.
2. Na rodjenoj grudi. Ladanjske slike Šan-
dora Gjalskog. Ove su slike najljepši proizvod tog
našeg omiljeloga pripovijedača.
8. Odabrane crtice i pripoviesti od Nikole
Tordinca. Sa slikom pokojnikovom i s uvodom
dra. M. Šrepela.
4. Is primorskog života. Pripovijetke Sima
Matavulja u kojim se vijerno riše naš primorski
život.
5. Dvije dramatične radnje gospogje Hermi-
ne Tomić: ,Zabluda Matere.“ Igrokaz u četiri
čina i ,Kita cvieća:* Vesela igra u jednom činu.
6. Poučnu knjigu: ,Slike is obćeg semljopi-
sa.“ Napisao dr. Ivan Heić. Knjiga druga. Sa li-
jepim slikama i geografičnim kartama.
7. Drugu poučnu knjigu: Bihać i Bihaćka
krajina. Napisao Radoslav Lopašić. Sa slikama i
jednom geografičnom kartom Bihaćke krajine.
Osim toga od klasik& jedan prijevod , Demo-
stenovih izabranih govora“ od prof. Stj. Senca s u-
vodom i bilješkama. Cijena mu je za članove ,Ma-
tičine“ 1 fior. .
Sedam knjiga dobivaju dakle ove godine članovi
,Matice Hrvatske“ koje sve skupa vrijede preko
10 fior, a to za sama fri fior. Samo ono ukusno
i fino izdanje Preradovića vrijedi toliko da ga
brat bratu dava.
Suvišno bi bilo da se upuštamo u ocjene dje-
1&, kojim nas je ove godine ,Matica* nadarila, su-
višno je pripovijedati hrvatskom čitalačkom svije-
tu, koje Preradović, Gjalski, Tordinac, Lopašić
Matavulj, Hoić, a i nova , Matičina“ suradnica gja.
Hermina Tomić. Mi se ne cijenimo toliko jaki, da
bi mogli djela ocijeniti, koja se svako u svojoj
vrati samo s imenom svoga auktora najljepše ocje-
njuju i preporučuju. ,Matica Hrvatska“ pronoseći
ove knjige u hrvatski narod, daje evo novi dokaz
svomu požrtovnomu radu i nastojanju oko obra-
gjivanja naše literature.
Veliki talijanski učenjak Cesare Cantd re-
kao je nekom prigodom, da bi se mogao onakim
djelima, kakva tura u svijet naša »Matica,* po-
nositi i jedan veliki narod, kad bi ih imao. —
Nemoj čitati, ali ćeš ih isto uzeti, jer te sama
njihova vanjština priteže da ih imaš. A kako i ne
bi za onu nisku cijenu od #ri fior. Mi Hrvati di-
čimo se, što imamo ovaku našu ,Maticu“ ali se
smatrajmo poniženi i zasramljeni njezinim darom,
ako joj se neznamo viteški odužiti. A kako ćemo
joj se odužiti ? Ona od nas mnogo ne traži, upi-
šimo se svaki, siromah ili bogat kod njezina po-
vjerenika u njezine članove i tim je Matica“ za-
dovoljna, a ona će nam takav dar dati, da ćemo
blagosivat ona tri fiorina.
Dubrovnik i njegova okolica (da uzmemo
najbliži“ primjer) ima 150 ,Matičinih* članova. Ovo
je, naprama svomu stanovnitvu, jedao od naj ja-
če zastupanih predjelh, ali je isto malen, vrlo maleu
broj naprama onomu što bi ga ,Matica“ zneloši-
la. A tako je svukud ne samo u Dubrovniku. Za-
to opetujemo: Ko gdd može neka se upiše u čla-
nove ,Matice Hrvatske,“
..
.
»Vienac* broj 7. izašao je s ovim sadržajem :
"Dragoj. Poesiji. Pjesme Augusta Harambašića. —
Na cjedilu. Pripovijeda M. Bišćan, (Svršetak) —
Slovo 58%. Crtica is krajiškog vojničkog života.
Napisao. I. Devčić. — Kradljivka. Napisao Geor-
ges Ohnet, preveo prof. Vladoje Dukat. (Svršetak),
— ,Na rodjenoj grudi.“ Pripovijest Ksavera Šan-
dora Gjalskoga. Obznanio M. Š. — Gogolj i Be-
lioskij. Po ruskom priredio F. Radić. — Listak :
K slikam. Književnost. Svaštice. — Slike: Laži-
čanka u svečanom ruhu. Zamršen račun. Slikao
8. Doković. — ,Vienac“ izlazi svake subote na
dva arka. Cijena mu je na četvrt godine 1 flor.
50 novč., poštom 1 fior. 76 novi.
Otvoreni dopisi ,Crvene Hrvatske.“
Veleučeni gosp. dr. V. Zagreb. — Zahvaljivamo na i
Vašem poučnom pisma; Nemajte brige da ćemo zaborarit #
ono na što smo zvani, da se ugnemo ovim domaćim zsa-
djevicama, nastojeć uzdržati naš list posve neodvisan, Na-
še Vam štovanje!
Časni gosp. D. L. Trst. Primismo i upotrebićemo
do zgode, a sa sad nije moguće jer smo natrpani. Izatle
brojeve šaljemo. Živili !
Časni gosp. T. Kotor. — Odaslana su oba broja
zajedno iza Vašeg pisma. Živio hrvatski sokole |
Časni gosp. R. Boka. — Primjeno u reda i sahva-
ljajemo.
Časni gosp. M. Beč. — Šaljemo i onim. Srčan
pozdravi!
Časni gosp. S. Mostar. — Vrlo nas je obeselilo Va-
še pismo. Nastojte da se izvrši. Hrvatski Vam pozdrav.
Časni gosp. Gj. Antičević, Postire. — Mi Vam list
redovito šaljemo i primili smo Vašu predbrojbu. Obratite
se na tamošnji poštarski ured. Živili 1
Velč. gosp. dn. T. kod Omiša. — Zahvaljujemo li.
jepo i šaljemo Vam sve brojeve na Omiš; od imenovanih
osoba nekim smo poslali, a nekim ćemo poslati. Zdravo!
JAVNA. ZAHVALA
Prigodom rane smrti moje ljubljene supruge
JELE BRBORA rogi. BAĆA
koja preminu, opskrbljena svetim sakramentima
na 7 t. m., harnim srcem zahvaljivato svoj onoj
gospodi i gospogjama, te gospodi činovnicima svih
mjesnih ured&, pučkim učiteljima i gji. učiteljici
svoj braći Imena Jezusova, pa i onim iz obližnjih
sel&, koji, ma na koji način nastojahu ublažiti na-
šu neizlječivu tugu i otpratiše pokojnicu do hla-
dna groba. Poimence pak vječnu harnost izrazi-
vamo i ljubezno zabvaljivamo vrlomu opć. liječni-
ku častnom Dr. Anti Ferri-u, koji nastojaše pokoj-
nicu iz žvala smiti ugrabiti ; mnogopoštovanomu
nadžupniku dobromu Do. Aati Liepopilu koji u
poduljoj bolesti pokojnicu danomice razgovaraše i
svetim riječima tješaše; časnoj gosp; Ocu 4.
Pasaeri i Do. Pavu Kralju, koji pomogoše otpratiti
pokojnicu do groba. '
U Stonu 18 Veljače 1891.
Dragimiv Brbora & obitelj.
mnazanzne
m ——=—msmmmmmmmmmmmmmmmmmmmgmmmmmmmmmmma asm
LUKA ANGELI
urar i optićar_u Dubrovniku
skladište zlatnih i srebrnih ur&, izvr“
tuje i popravke sa garancijom,
Prodaja rasnih optičkih stvari kao nao-
čala, lupa, kozališnih lornjeta daleko-