Srba dobitnikom. Mi cijeoimo da svi gubitci što
je Hrvat pretrpio i & ove i s one strane Velebita
nemadu se ničemu drugome pripisat nego uprav
pomanjkanju onog čistog pravca kog bi trebalo da
se drži svaki kome je do opstojanja i napredova-
nja hrvatske narodne svijesti \j Hrvatskoj po-
manjkanje čistog pravca jes' glavno u tome što
svi Hrvati ne shvaćaju hrvatsko pravo onako ka-
ko bi imalo biti shvaćeno, pa dosljedno niti se
bore za hrvatska prava onako kako bi se imali
boriti. U Dalmaciji pomanjkanje čestog pravca u
tome je što svi koji žele ujedinjenje s Hrvatskom
nemadu onog zanosa za imenom i svetinjam Hr-
vatskim, koji je neophodno potrebit da se dogje
do ujedinjenja; jest u tome, što usprkos svim o-
čitim protuhrvatskim srpskim rovarenjima, svi je-
'dnako neće da pometnu svako prijateljevanje sa
Srbima, ter dok ovi na glas svud i uvijek viču :
Srbi, srpski, Srbija | oni neće da nasljeduju n. pr.
Meda Pucića, vičući: Hrvati | Hrvati | nego vičući :
Narod | Narod |, i tako gube pred Srbima od dana
na dan sve to veće zemljišta.

Treba se jednom za uvijek uvjerit da sa Sr-
.bima neće i ne može biti nigda sloge. Zadnje iz-
jave organa Srpske stranke u našoj pokrajini ko-

načng nas utvrgjuju a tome. Srpske težnje i hr-

vatske isključuju se zamjenito. Žalosna, al živa i-
stina ! Združenje s Hrvatskom i samoubojstvo to
.je Srbima jedno te isto, Oni ne smatraju niti lju-
.be Hrvatsku kao svoju domovinu ; oni palazeći se
u njoj nijesu u svome elementu; oni se u njoj
smatraju kao gosti, kao doseljenici, i rade tako
kako bi ostvarili veliku Srbiju, a ne kako bi pe-
mogli usrećit Hrvatsku, Hrvatska stranka u Du-
.brovniku sve je ovo dobro razumjela. Ona se je
trgla oda sna, a zahvalit je samim Srbima ako
su je razbudili, ako se je ona podigla na noge ju-
načke, a ako je udarila čistim hrvatskim pravcem,
puklo kud puklo !

Sadašnjoj politici Srba, ako ima Hrvat što
da zahvali, to je da mu je jednom puklo pred oči-
ma; on je progledao ! Poznato je da je Dubrov-
nik bio najzadnji megju gradovima u kojim se je
ispunilo Ljubišino proklestvo. Ko je prvizveo to
_ispuojenje ? Niko drugi neg šaka mladih ljudi, o-
pojenih srpskim težnjama i idejama, za koje ovaj
grad nije hotio da zna. Ti ljudi digli su se sa
čisto srpskim pravcem proti starim narodnim
_vogjam, koji su vapili združenje s Hrvatskom,
,a digli su se na njih samo za to što nijesu
zajedno a njima pleskali nepoštenju, samo za to
što su zagovarali pomenuto sjedinjenje. Zašto su
stari ljudi podlegli? Za to što hoteći ostati vjer-
ni svojoj misli o narodnoj slozi, nijesu se ćutjeli
jaki da čistome srpskome pravcu suprostave dru-
gi čisto hrvatski. Al srpski udar nagje iskru u ka-
menu, u kamenu to jest razbugjene hrvatske svi-
jesti, u kamenu čisto hrvatskim duhom  opojene
omladine, Hrvatska stranka u Dubrovniku bila bi
mrtvim snom zaspala, bila bi da rečemo s pjesni-
kom u kam očajala, da je nije srpska vatra oži-
vila, pročistila i rasplamtala. Na usluzi mi ne mo-
žemo a da Srbima do vijeka harni ne ostanemo.

Živila Hrvatska !

 

»Orpskom Glasu“

»Srpski Glas* bio je navikao turati u svijet
i najnevjerojatnije stvari o Dubrovniku i Dubrov-
čanima, dišuć do nebesa saglušivu viku o tobo-
žnjem dubrovačkom srpstvu, Znamo da mu je ta

igra bila lijepo uspjela, te je kad i kad saveo u
bludnju ne samo neznalice već i osbiljne ljude i

novine, To nam svjedoče njeki pojavi domaće

štampe; nadasve oni, što se: pojaviše u jednom
listu, vrijednom osobitog uvaženja, s one strane
Velebita prigodom Dubrovačkih izbornih dogagja-
ja prošle godine. Nije čudo dakle što se je uspa-
lio kad je naš prvi broj na svijet izašao.

On nas je napanuo psovkama i grdnjams,
što mu mi ni najmanje ne zamijeramo, jer ko što
ima to i dava, Nama nije to niti žao, dapače nam
je milo, jer njekako znači da smo na pravoj sta-
zi i da smo ga pogodili u slabu stranu. Ko se
srdi obićno je na krivom putu, gdje zatečen, laća
se psovaka i izraza bez podloge i smisla. Pa to
čini i naš zadarski kolega. Uzrujali se siromahu
živci, ugrijala mašta, pak viče: da mi tražimo od
njega samoubojstvo, koje, ako sam ne počini, da
će to nemilo djelo izvršiti Crvena (po njemu Naj-
crnja) Hrvatska, koju već vidi gdje mu sa svojom
britkom ćordom siječe nevine pristaše. To bi sve
bilo smiješno, da nije žalosno!

Nu vigjimo bolje koju smo mi strahoću od
Srba zahtijevali, te dade povoda tim tragičko-
komičkim izrazima.

Stupajući sa svog vlastitog stanovišta mi re-
kosmo: da Srbi, ako im je do sloge, imadu pokle
su u manjini, braniti i zagovarati hrvatsko drža-
vno pravo kao nješto svoga. Te nevine riječi da-
ju povoda ,S. G.“ da viče: vi hoćete naše samou-
bojstvo. — Ne budi vam dakle čudo, ako ne zaa-
mo što tražite.

Kad je, po prilici trideset godina nazad, za-
počela ovdje borba za narodnost, koga vidjesmo u
prvim redovima naše vojske ? Sve pravoslavne Sr-
be bes izuzetka. Oni skupa sa drugim našim npa-
rodnim prijateljima, tražili su u jedan glas . . .
+. +. što? Ostvarenje našeg narodnog prava na
temelju ponovljenja historičke stare zajednice s
Hrvatskom. To je istina koja se ne da poreći,
koju svak zna, izuzevši možda dubrovačku omla-
dinu, što je onda bila babama u naručju.

A za što se je to zgagjalo? Za to, jer je
svak osjećao, da i ako su hrvatstvo i srpstvo dva
različita plemena, od kojih svako ima svoj temelj
u historiji; tu nema nego jedan sam narod, koji
slijedeć onaj isti zakon historičkog razvića, što
je tiskao Talijance, Nijemce i ostale k svome je-
diustvu, silio je i nas da idemo istim pravcem. 1
tako tražili smo bar djelomice postići to jedinstvo u
koliko se je moglo bez pogibeljnih sukoba i prevrata
naše monarkije i poštujuć prava zakonitog vladara,
osnovana na poveljama starodavnog prava  hr-
vatskoga.

Zahtijevajući dakle da se povratimo na ono
što je njekad bilo a sada nestalo, ne zahtijevumo
od vas nikakvo samoubojstvo, već samo djelo ko-
je bi bilo u opće korisno, jer bi nas dovelo do
bolje budućnosti.

Za što pak i kako je toga nestalo mi ne
smijemo ovdje razlagati jer bi nas odalečilo od
prijedmeta, ali  obećajemo da ćemoo toj stvari
do zgode na dulje raspravljati. Za sada opaša-
mo samo da sjedinjenje sa Hrvatskom bi-
la je onda poglavita točka općeg narodnog pro-
grama, komu smo mi svegjer vjerni ostali, Ta
tačka ne poriče ni najmanje priključenje i drugih
nam srodnih semalja. U kratko mi smo &e u na-
šem radu oslanjali na postulate modernoga prava
narodnosti, kojemu Italija i Njemačka treba da
zahvale na sadašnjem svome stanju.

A što je program Srba nakon raskola; jesu
li oni kakav program postavili? Neka nam ,Srp-
ski Glas“ ne zamjeri, što kažemo da mi za taki
program ne znamo, Pustolovna vika srpski krajevi,
srpsko primorje, srpska omladina, srpsko more
čega se izobilja u stupcima ,S. G.* nalazi nijesu
program nego prazne riječi, kojim se samo daju
zavesti neuke mladenačke. glave.

Sve pak što možemo o tom reći jest: da
ako kakav program opstoji, taj je posve negativne
naravi jer ne vodi k nikakvoj cijelji, ili vodi k ei-
jelji protivnoj onoj kojoj bi imao voditi. To nam
najbolje svjedoči protivljenje prama gsdruženju ne
samo s Hrvatskom nego i s drugim srodnim ge-
mljama, Mi nećemo sjedinjenje vi kažete jer ne-
ćemo Hrvat&, mi nećemo zajednice sa zaposjednu-
tim pokrajinama, jer su ono srpske semlje, koje
bi po pravici išle nekomu drugomu i ostalo. Tre-

dreknemo svega što bi nas politički ojačalo. Vrlo
lijepo! A za koju svrhu pak sve to? Mi ne zna-
mo, te molimo ,Srpski Glas“ da nam odgovori.
Još vas pitamo na temelju čega vi tako o-
dlučno tvrdite da su zapremljene zemlje srpske
zemlje. Čini nam se da bar istim pravom Hrvati
mogu tvrditi protivno, kao što se u istinu i zga-
gja. Jezik kojim Hercegovac u svom kršu zbori
svojina je cijelog našeg naroda dakle koliko srp-
ska, toliko hrvatska; s tom razlikom što su u
Zagrebu već davno poprimili hercegovačka jekav-
štinu, dok u Biogradu ekavština i dan danas go-
spoduje. Za to kad rekosmo da se kod nas govo-
ri isti jezik što i u Zagrebu, nijesmo rekli ništa
netemeljita, jer je očito da mi s onim nijesmo mi-
slili niti smo mogli misliti na predjelne mnogo-
brojne dijalekte, što živu u našem narodu, već
samo na književni jezik. Svako drugo shvaćanje
i očitovanje bilo bi nas izvrglo onom ruglu, komu
bi se iznio aa primjer kakav [talijanac kad bi
tvrdio da je jedan jezik koji vlada u Lombardiji,

drugi u Napulji, a u Toskani treći. “Originalnost

dakle nije na našoj strani, neg na onoj ,S. G-* ko-
ji baš originaloo ovu stvar shvaća.

Na svršetku nek nam dopusti ,S. G.“ još ovu.
Nakon dugog mrtvila u kojem smo čamili u ovim
našim krajevima, u prvom. času kad se razbudi-
smo bilo je mnogo slijepih, koji su.se lako dali
zavesti zbog neznanstva Danas već nije tako. Sad
ih mnogo više uči te i vidi, pak što je prije mo-
glo proći više ne može. Treba se s toga već ma-
nuti prostih i običnih fraza, kojim je prošlo vrije-
me, pa im se danas i djeca smiju ; a objektivnije
rasugjivati stvari i dogagjaje, ostaviti se pak -0-
sobito šovinizma, radi kojeg, ako se mi krupno
ne varamo, izgledaće smiješnim do skora njeki,
što se danas nepozvani nameću drugim za učitelje.

Naši Dopisi.

Rijeka 15 februara. I ako ne vješt peru,
uzimljem divit i hartiju, ne iz obijesti već od ljute
nevolje; biva da vam pričam koliko može narod
pretrpljeti od jednog samovoljnog činovnika neka
smo u ustavnoj državi, —

Kako je poznato našu Općinu siječe Rijeka
ua pola, te jedan dio kuća stoji s jedne a drugi
8 droge strane rijeke. Na dva mjesta nalaze se
brodarice (traghetti) i to baš u Sustjepanu i u
Rožatu. Ova je prva općinska a ova u Rožatu C.
K. Demanija, a kažu stari ljudi da je i to bila
negda općinska. Kako sad pripada Demaniju, to
bi me pričanje na dugo odvelo, treba sumo da
se zna kako je od nekoliko godina ova brodariea
u Rožatu Demanija ili bolje demo .:..

C. K. Demanije prodavaše na javnoj dražbi
za 8-6 godina ovu brodaricu i to 285 do 80 for.
godišnje, kako kad“ mogaše više. Ove se godine
preokrene stvar, te na javnoj dražbi u Dubrovni«
ku niko se od Riječana ne prekaže, da kupi sa
koju godinu pravo prevoza, jer je poremećena
obala i pristup opasao za iskrcavanje. Demanije
pak neće da načini rečenu obalu, ispričavajući
se da su strane Riječke Općine a ne Demanijalne.

Naša se Općina obrati Demaniju i kaše da
će ona popraviti ili bolje sagraditi ova obalu,
samo da joj proda pravo prijevoza. Na zadnji de-
cembra pr, god. izagje rok kirije, a ne budući se
niko prikazao, da ugme u najam rečenu brodaricu,
to naša Općina javi Demaniju da na prvog od go-
dine providi lagju kako bi puk' prelazio sjedne
na drugu stranu kao što je i do sad bivalo.

U selu Rožatu nalazi se Matica jedne rije-
čke parohije i pošto sva gornja strana ove Opći-
ne pripada ovoj parohiji od Rošata, mnoštvo na-
roda sagjo na obalu rijeke hoteći se prevesti na
drugu, gdje se nalazi kako rekoh crkva,

Narod se je čudom čudio kad upasi finsn-
cijalne strašare koji supriječiše prevos preko ri-
jeke, a Demanije zagrmjelo globu od 80 for. sva-
kom brodaru, koji bi se usudio prevestit koga
mu drago. Dobar dio pobožnog naroda (koga je
bilo do 800 duša) vrati se kući, te tako mnoštvo
svijeta ostade taj dan bres sv, mise. Pošto naša

balo bi dakle po tom da se mi vama sa volja o- | Općina uvidi da Demanije ne misli prodatiti