i ggitašije program čist.

- o ovo je hrvatska zemlja. I ovo du-
brovačko tlo, ovo je hrvatsko tlo; ovo primorje
ko primorje. Mi hoćemo da budemo
dtugo nego Hrvati. Ovo bi Srbi

valja da nješto znači u povijesti
\ težnja proti hrvatskome naro-
& da gnači konac onoj našoj po-
ja je Srbe toliko osokolila da nam
p i maše sveto hrvatsko ime, Jer za-
io: dalje ne ide. Ne ide, jer dok mi
za volju sloge popuštamo i za-
tyaramo jedno oko, oni hoće da nam zatvore i drugo.
8 kim da se složimo ? Pod kojim uvjetima ?
Neka Hrvat ne pita za takove uvjete, jer dok bu-
de imao krvi u obrazu, dok ne zaniječe kosti
svojili  'Otača, on na te dvjete ne može pristati
i neće.
o pak jesi Ti nam Srbi braća?
+ Jesu li.nam braća oni koji se u Hrvatskoj
draže s Magjarima, u Istri s Talijancima a ovdje
kod nas sa autonomašima kako bi bolje satrli hr-

vatsko ime?
Ako nam dakle nijesu prava i iskrena braća

u ničemu, čemu dakle daljnje popustljivosti, čemu
daloje susretljivosti ?

+ Gdje ta srpsko-bhrvatska narodoost? Nema
je. Hrvat je traži uzalud. Bog ju je bio stvorio,
Srbi su ju. uništili. Što je moralo biti jedno ra-
gdijelili su. Oni su slomili onu duševnu zajednicu
koja bi od dva jednokrvna plemena bila stvorila
narod možan, jak i ugledan; izdubli su jaz koji
. marod hrvatski ne može preskočiti, jer je uvjeren
da ga braća s druge strane ne bi dočekala brat-
ski već po hajdučku, po razbojaničku, da mu o-
tmu sve, sve do imena.

i: oNeka izagju na srijedu pa neka kažu, ako
obraza ljudskoga imaju, da ovo nije ovako. Neka
kažu ,da im Hrvat nije tra u očima; neka dokažu
da mu ne snuju 0 propasti.
< Najernja izdajstva i najpaklenije urote do-
laze nam sa svih strana, gdje ima i jednoga Sr-
binavJe li nam ovo dosta? Oni Hrvati, te se još
čemu nadaju, neka pogledaju na poruke što nam
sdolaze iz bivšega balkanskog Pjemonta, iz kralje-
tine Srbije ; neka gledaju i neka se dive ,Crno-
gorskom Glasu“ koji veliča Bajamonta valjda sa-
stao za to; što je Hrvatu bio krvni neprijatelj.

Da nijesmo šarali našim imenom, da nijesmo
drijemali i popuštali, ne bi danas bili na čemu
smo. Ne bismo gledali da njeki Hrvati hoće još
i danas da se nagagjaju s braćom koja nagodbe
neće. To je po nas danas postalo stidno; i sra-
motaa igra valjalo bi da već prestane. Hrvatu je
teško, Hrvatu je dotužilo. Što se mi nadamo od
čraće koja nam niječe ime? Što mi hoćemo od
djudi, koji se rugaju našim narodnim svetinjam ?
:Ima ili još Hrvata koji može trpiti malouvaženje,
koje nam dolazi od te nesugjene braće ?

Srbin je sretan kad može javiti svomu srp-
skomu patrijarhi da je u Zagrebu pomogao zako-
pati operu ; sretan je kad može pokazati Hrvatu
da. voli Magjara, da voli Nijemca, da voli Tali-
janca nego njega. Kad misle da im je malo njibo-
;vih listova da siplju pogrde na naše hrvatsko ime,
tada se hvataju talijanskih, njemačkih i magjar-
kih novina. — Ništa brvatsko nije im sveto, Ne
ostade hrvatske kosti koju nijesu pretresli; nema
hrvatskog, imena kojega nijesu pokusali ocrniti.
Našemu velikomu pjesniku Mažurauiću gledali su
mu nepoštenim klevetam ogorču posljednje dane.
Jzbljuvali su svu srpsku žuč svoju na poštenu Pa
vlinavićevu dušu, a u hrvatskom saboru povlagji-

     
  
   
   
 

Naši Dopisi.:

Stolac 19 marta.

Čuje se po gradu da naša općina misli uze-
ti za gradskog liječnika gosp. Emila Jovanovića
koji se osobito za nis Muhamedance u njekim či-
nima sasvim pristojno iskazao. Pred njekoliko da-
na sjedio je doktur sa ,Srbima“* u dućanu Jove Kra-
varevića prozvanog.Bogdanovića, te mu gosp. Jo-
vo poče nješto o dokturovu planu govoriti, a to
kako i na koji način se mora držati i uregjivati
ovaj grad da bude čist u pogledu zdrastvenom. U
govoru dodade gosp. Kravarević: ,ako hoćete, gosp.
dokture, zdrastvenu čistoću održati morate činit
zabranit da muhamedanci uzimlju avdes na vodi
Bregavi.“ (Mi uzimljemo avdes kad u džamiju na
molenje idemo.)

Zec u šumi a ražanj grade. Znam gosp.
Kravareviću da si tako nama muhamedancima za-
hvalan i ako smo te odgojili i na noge metali te
tako dobro stojiš jedino jer su tvoji kod naših a-
ga i begova svoje imanje zaslugom počeli stica-
til — Gosp. doktur nakon govora gosp. Jove o-
tigje k našemu gosp. prestojniku i zamoli ga da
se mora odmah muhamedancima zabraniti da više
avdesa na Bregavi ne smiju uzimati, a naš gosp.
prestojnik kao razborit i pametan čovjek odgovo-
ri na zahtjev dokturov, da se te misli progje ako
misli gragjanskim liječnikom postati, jer petstogo-
dišnje pravo ne može im niko oduzeti, a opet mu
reče da to nije nikakva nečistoća. Po prijatelja
doznadoh da je dakle sav plan gosp. doktura u-
ništen.

Još doznajem lijepih stvari o gosp. Jova-
noviću n. p. ako mu se ne kažeš kao srbin da ti
neće ni liječničku vizitu praviti i sve ostale nes-
mislice koje im srpstvo više ocrnjuje. — Drugo
pak, kad su ovgjesnji rišćani činili njihovu sveto-
savsku večer, gosp. doktur prisiljavao je i molio
njeke muhamedance neka i oni na besjedu dogju,
ali isti mu odgovoriše da pravi muhamedanac ne
smije tamo.

Našoj općini nek je na znanje, te nek ova-
kih.ne uzimlje po njihovu zabtjevu i njihovih na-
drisrba, jer po nas muhamedance zlo i naopako
kako je gosp. doktur počeo svoj srpski plan u
krepost stavljati.

A eto me opet ako se što ovakova dogodi.

Muhumedanac Stočević.

Dubrovnik 22 marta.

Kakva srpska Atena, ovo je prava srpska
Caienne gdje urotnici sklapaju saveze s narodnim
našim vragovima. Da prof. Pero Budmani dogje
amo i vidi te mlade po izbor junake, što nam je
za uspomenu svog rada ostavio, da se tako bu-
demo sjećati njega i kad više ne bude amo, ne
znamo što bi rekao ali mislimo da bi se teško
kajao. On pobježe megju Hrvate ostavljajući na-
ma svoje učenike koji kliču da Hrvata i nema.
Ali ako nema Hrvata to im ni najmanje ne sme-
ta, njima je dosta da bude Talijanaša s kojim da
sntoju svoje protunarodne spletke.

Čovjek se upravo sgraža kad vidi što su ti
nilulisti novoga kova u ovo malo posljednih dana
uradili, sklopili su najnenaravnije saveze što ljud-
ska pamet može da izmisli; i tako smo vidjeli
okorijele Talijanaše dva Serragli, kanonika Ali-
branti, pobožnog Pera Negrini te zatim dalma-
tinsko autonomaške burokrate, gdje skupa sa mla-
dim Srbićima i Rišćanima idu da spasu tobožaje
talijanstvo, glasujuć za velikog Srba mladog Dr.
Viaha Matijevića, koji se je rodio od oca Pava
rodom pravoga Hrvata. A s druge strane sve dal.
matinsko srpstvo gdje trči da glasuje za Bondu
u &dravlje Velike Srbije.

Pak da se ne divimo tako lijepom radu?

A ko je sve to učino? Šaka mladih ljudi
koji su utuvili u glavu da oni zastupaju Dubrov-

nik. I to bome s njekim razlogom kad vide da

Iskreni Dr. Vlaho, koji ne od jučer već
odavna odlučio je kušati sl colpo, dao se je ne-
vino imenovati za poklisara; te kad je došao u
Zadar kažu da je bila prva riječ što je kumaši-
nu Savi upravio: s Hrvatima nikakve sloge ni u-
govora. To nam kažu, pa i ako nije istina da je
to rekao, a ono je, kako nam dogagjaji dokazuju
tako radio. Na u Zadru bješe vražje muke jer
je i Sava htio da bude nošen. Ipak ga je Vlaho
ukrotio kazajući mu, da on kao rogjeni Dubrov-
čanin, i ako mu je otac iz Karlobaga, naći će vi-
še odziva u Dubrovniku. Sad se je Matijević držao
da je na konju, jer mu je i tako bio na pomoći
poljački i bečki novac, da poslje opet Srbi po-
mogau Bondu. ši

Ali sve to nije pomoglo i sve te po narod
ubitačne i demoralizajuće spletke razbile su se o
odlučnost bokeških i makarskih Hrvata, a nješto
i o našu koji slobodno možemo da rečemo, da
smo savjesno svoju dužnost izvršili, jer, govorili
protivnici šta im drago, kad se lijepo razmatra
položaj i promisli da je proti nama bila općina,
novac i sve ostalo, treba zaključiti da je u Du-
brovniku moralna pobjeda naša.

Boka, 25 Marta.

Svršeni su izbori za carevinsko Vijeće. Ka-
ko je već javljeno u izvanjskim općinam izabran
je većinom glasova Dr. Kvekić, mlad i naobražen
čovjek, a uz to kako kažu i pošten odvjetnik. Za
Kvekića glasovaše svi birači rišćani i katolik An-
zulović. Karakteristično je što u ovome izboru
katoličke općine glasovaše za hrvatskog kandida-
ta bilježnika Gjunija, što nas u velike raduje, jer
se tim pokazala solidarnost megju istijema, koje
od nekoliko godina nije bilo. S ovim na njeki na-
čin prosvjedom, katoličke općine Boke pokazaše
ne samo da i u Boki ima Hrvata, da li suviše
da se neslažu u načelu sa novoizabranim zastu-
pnikom. Ima pravo ,Glas Crnogorca,“ kada u bro-
ju 1 t. m. piše : ,I ako nam je mnogo milo što
je izbor pao na tako valjatna čovjeka kao što je
Dr. Kvekić, ne možemo se mnogo radovati, što su
se birači podijelili na pravoslavne (rišćane) i na
katolike. Uzdamo se da će narodni izabranik sva-
kom prilikom poraditi da tog antagonizma nesta-
ne, kao da se ublaže i izglade one oštrine, koje
podržavaju neprestanu razmiricu izmegju Srba i
Hrvata.“ (Kako se to slaže s osmrtnicom Bajamon-
ti-u ?) Da će to poći za rukom novoizabranom za-
stupniku dvojimo, kako će se malo niže vidjeti.

U bokeškim gradovima lacmanorišćani ulo-
žiće svu snagu, novce i upliv srpskih općina Ko-
tora i Ercegnovoga da dobiju većinu ne toliko ra-
di Dr. Matijevića kojemu ne vjeruju, već da po-
slije reku svijetu: od Raba do Spića srpsko je
primorje, tu Hrvata nema. Nego, uzalud im no-
vac, upliv, prijetoje i zastrašivanja, hrvatska mi-
sao ipak pobjedi. U ovome kao i u izboru od 21
tek. braća Mandel i jedan pošteno propali trgovac
odlikovaše se u komešanju. Imenovah rečenu bra-
ću da ih sjetim, da šive s našim žuljevima i da
su dosad kao dobri gosti od nas dobro paženi i
potpomagaoi bili; žele li da tako i unaprijed bude
neka se neprte u naše stvari. Bilo je i činovnika
koji su javno radili proti našim kandidatim, ali ih
neću spominjati, Komešanje postiglo je svoj vrhunac
kada ovamo stigoše mladi dubrovački odvjetnik
Tolentino i markis Bona s punim žepovima. Lac-
manorišćanska liga videći se poražena htjede na
silu da barem u izborništvu veleporesnika prodre.
Zato na žilavom vrancu leti obnoć put Budve bli-
jedi markis Bona us dostojna mu druga, da na
isborno kreševo dovede budvanske birače. A što
ne mogu oni novcem i obećanjem to čini prije-
tajom novoizabrani srestvom druga dr.
novića. Vosi se ma jedra i na vesla put

Notoga Tolentino da saklinje Rišnjeno i

š
i
i
liri

tahijanosrpski jesik i narodnost & Dalentciji, da-

 

VOR