i ggitašije program čist. - o ovo je hrvatska zemlja. I ovo du- brovačko tlo, ovo je hrvatsko tlo; ovo primorje ko primorje. Mi hoćemo da budemo dtugo nego Hrvati. Ovo bi Srbi valja da nješto znači u povijesti \ težnja proti hrvatskome naro- & da gnači konac onoj našoj po- ja je Srbe toliko osokolila da nam p i maše sveto hrvatsko ime, Jer za- io: dalje ne ide. Ne ide, jer dok mi za volju sloge popuštamo i za- tyaramo jedno oko, oni hoće da nam zatvore i drugo. 8 kim da se složimo ? Pod kojim uvjetima ? Neka Hrvat ne pita za takove uvjete, jer dok bu- de imao krvi u obrazu, dok ne zaniječe kosti svojili 'Otača, on na te dvjete ne može pristati i neće. o pak jesi Ti nam Srbi braća? + Jesu li.nam braća oni koji se u Hrvatskoj draže s Magjarima, u Istri s Talijancima a ovdje kod nas sa autonomašima kako bi bolje satrli hr- vatsko ime? Ako nam dakle nijesu prava i iskrena braća u ničemu, čemu dakle daljnje popustljivosti, čemu daloje susretljivosti ? + Gdje ta srpsko-bhrvatska narodoost? Nema je. Hrvat je traži uzalud. Bog ju je bio stvorio, Srbi su ju. uništili. Što je moralo biti jedno ra- gdijelili su. Oni su slomili onu duševnu zajednicu koja bi od dva jednokrvna plemena bila stvorila narod možan, jak i ugledan; izdubli su jaz koji . marod hrvatski ne može preskočiti, jer je uvjeren da ga braća s druge strane ne bi dočekala brat- ski već po hajdučku, po razbojaničku, da mu o- tmu sve, sve do imena. i: oNeka izagju na srijedu pa neka kažu, ako obraza ljudskoga imaju, da ovo nije ovako. Neka kažu ,da im Hrvat nije tra u očima; neka dokažu da mu ne snuju 0 propasti. < Najernja izdajstva i najpaklenije urote do- laze nam sa svih strana, gdje ima i jednoga Sr- binavJe li nam ovo dosta? Oni Hrvati, te se još čemu nadaju, neka pogledaju na poruke što nam sdolaze iz bivšega balkanskog Pjemonta, iz kralje- tine Srbije ; neka gledaju i neka se dive ,Crno- gorskom Glasu“ koji veliča Bajamonta valjda sa- stao za to; što je Hrvatu bio krvni neprijatelj. Da nijesmo šarali našim imenom, da nijesmo drijemali i popuštali, ne bi danas bili na čemu smo. Ne bismo gledali da njeki Hrvati hoće još i danas da se nagagjaju s braćom koja nagodbe neće. To je po nas danas postalo stidno; i sra- motaa igra valjalo bi da već prestane. Hrvatu je teško, Hrvatu je dotužilo. Što se mi nadamo od čraće koja nam niječe ime? Što mi hoćemo od djudi, koji se rugaju našim narodnim svetinjam ? :Ima ili još Hrvata koji može trpiti malouvaženje, koje nam dolazi od te nesugjene braće ? Srbin je sretan kad može javiti svomu srp- skomu patrijarhi da je u Zagrebu pomogao zako- pati operu ; sretan je kad može pokazati Hrvatu da. voli Magjara, da voli Nijemca, da voli Tali- janca nego njega. Kad misle da im je malo njibo- ;vih listova da siplju pogrde na naše hrvatsko ime, tada se hvataju talijanskih, njemačkih i magjar- kih novina. — Ništa brvatsko nije im sveto, Ne ostade hrvatske kosti koju nijesu pretresli; nema hrvatskog, imena kojega nijesu pokusali ocrniti. Našemu velikomu pjesniku Mažurauiću gledali su mu nepoštenim klevetam ogorču posljednje dane. Jzbljuvali su svu srpsku žuč svoju na poštenu Pa vlinavićevu dušu, a u hrvatskom saboru povlagji- Naši Dopisi.: Stolac 19 marta. Čuje se po gradu da naša općina misli uze- ti za gradskog liječnika gosp. Emila Jovanovića koji se osobito za nis Muhamedance u njekim či- nima sasvim pristojno iskazao. Pred njekoliko da- na sjedio je doktur sa ,Srbima“* u dućanu Jove Kra- varevića prozvanog.Bogdanovića, te mu gosp. Jo- vo poče nješto o dokturovu planu govoriti, a to kako i na koji način se mora držati i uregjivati ovaj grad da bude čist u pogledu zdrastvenom. U govoru dodade gosp. Kravarević: ,ako hoćete, gosp. dokture, zdrastvenu čistoću održati morate činit zabranit da muhamedanci uzimlju avdes na vodi Bregavi.“ (Mi uzimljemo avdes kad u džamiju na molenje idemo.) Zec u šumi a ražanj grade. Znam gosp. Kravareviću da si tako nama muhamedancima za- hvalan i ako smo te odgojili i na noge metali te tako dobro stojiš jedino jer su tvoji kod naših a- ga i begova svoje imanje zaslugom počeli stica- til — Gosp. doktur nakon govora gosp. Jove o- tigje k našemu gosp. prestojniku i zamoli ga da se mora odmah muhamedancima zabraniti da više avdesa na Bregavi ne smiju uzimati, a naš gosp. prestojnik kao razborit i pametan čovjek odgovo- ri na zahtjev dokturov, da se te misli progje ako misli gragjanskim liječnikom postati, jer petstogo- dišnje pravo ne može im niko oduzeti, a opet mu reče da to nije nikakva nečistoća. Po prijatelja doznadoh da je dakle sav plan gosp. doktura u- ništen. Još doznajem lijepih stvari o gosp. Jova- noviću n. p. ako mu se ne kažeš kao srbin da ti neće ni liječničku vizitu praviti i sve ostale nes- mislice koje im srpstvo više ocrnjuje. — Drugo pak, kad su ovgjesnji rišćani činili njihovu sveto- savsku večer, gosp. doktur prisiljavao je i molio njeke muhamedance neka i oni na besjedu dogju, ali isti mu odgovoriše da pravi muhamedanac ne smije tamo. Našoj općini nek je na znanje, te nek ova- kih.ne uzimlje po njihovu zabtjevu i njihovih na- drisrba, jer po nas muhamedance zlo i naopako kako je gosp. doktur počeo svoj srpski plan u krepost stavljati. A eto me opet ako se što ovakova dogodi. Muhumedanac Stočević. Dubrovnik 22 marta. Kakva srpska Atena, ovo je prava srpska Caienne gdje urotnici sklapaju saveze s narodnim našim vragovima. Da prof. Pero Budmani dogje amo i vidi te mlade po izbor junake, što nam je za uspomenu svog rada ostavio, da se tako bu- demo sjećati njega i kad više ne bude amo, ne znamo što bi rekao ali mislimo da bi se teško kajao. On pobježe megju Hrvate ostavljajući na- ma svoje učenike koji kliču da Hrvata i nema. Ali ako nema Hrvata to im ni najmanje ne sme- ta, njima je dosta da bude Talijanaša s kojim da sntoju svoje protunarodne spletke. Čovjek se upravo sgraža kad vidi što su ti nilulisti novoga kova u ovo malo posljednih dana uradili, sklopili su najnenaravnije saveze što ljud- ska pamet može da izmisli; i tako smo vidjeli okorijele Talijanaše dva Serragli, kanonika Ali- branti, pobožnog Pera Negrini te zatim dalma- tinsko autonomaške burokrate, gdje skupa sa mla- dim Srbićima i Rišćanima idu da spasu tobožaje talijanstvo, glasujuć za velikog Srba mladog Dr. Viaha Matijevića, koji se je rodio od oca Pava rodom pravoga Hrvata. A s druge strane sve dal. matinsko srpstvo gdje trči da glasuje za Bondu u &dravlje Velike Srbije. Pak da se ne divimo tako lijepom radu? A ko je sve to učino? Šaka mladih ljudi koji su utuvili u glavu da oni zastupaju Dubrov- nik. I to bome s njekim razlogom kad vide da Iskreni Dr. Vlaho, koji ne od jučer već odavna odlučio je kušati sl colpo, dao se je ne- vino imenovati za poklisara; te kad je došao u Zadar kažu da je bila prva riječ što je kumaši- nu Savi upravio: s Hrvatima nikakve sloge ni u- govora. To nam kažu, pa i ako nije istina da je to rekao, a ono je, kako nam dogagjaji dokazuju tako radio. Na u Zadru bješe vražje muke jer je i Sava htio da bude nošen. Ipak ga je Vlaho ukrotio kazajući mu, da on kao rogjeni Dubrov- čanin, i ako mu je otac iz Karlobaga, naći će vi- še odziva u Dubrovniku. Sad se je Matijević držao da je na konju, jer mu je i tako bio na pomoći poljački i bečki novac, da poslje opet Srbi po- mogau Bondu. ši Ali sve to nije pomoglo i sve te po narod ubitačne i demoralizajuće spletke razbile su se o odlučnost bokeških i makarskih Hrvata, a nješto i o našu koji slobodno možemo da rečemo, da smo savjesno svoju dužnost izvršili, jer, govorili protivnici šta im drago, kad se lijepo razmatra položaj i promisli da je proti nama bila općina, novac i sve ostalo, treba zaključiti da je u Du- brovniku moralna pobjeda naša. Boka, 25 Marta. Svršeni su izbori za carevinsko Vijeće. Ka- ko je već javljeno u izvanjskim općinam izabran je većinom glasova Dr. Kvekić, mlad i naobražen čovjek, a uz to kako kažu i pošten odvjetnik. Za Kvekića glasovaše svi birači rišćani i katolik An- zulović. Karakteristično je što u ovome izboru katoličke općine glasovaše za hrvatskog kandida- ta bilježnika Gjunija, što nas u velike raduje, jer se tim pokazala solidarnost megju istijema, koje od nekoliko godina nije bilo. S ovim na njeki na- čin prosvjedom, katoličke općine Boke pokazaše ne samo da i u Boki ima Hrvata, da li suviše da se neslažu u načelu sa novoizabranim zastu- pnikom. Ima pravo ,Glas Crnogorca,“ kada u bro- ju 1 t. m. piše : ,I ako nam je mnogo milo što je izbor pao na tako valjatna čovjeka kao što je Dr. Kvekić, ne možemo se mnogo radovati, što su se birači podijelili na pravoslavne (rišćane) i na katolike. Uzdamo se da će narodni izabranik sva- kom prilikom poraditi da tog antagonizma nesta- ne, kao da se ublaže i izglade one oštrine, koje podržavaju neprestanu razmiricu izmegju Srba i Hrvata.“ (Kako se to slaže s osmrtnicom Bajamon- ti-u ?) Da će to poći za rukom novoizabranom za- stupniku dvojimo, kako će se malo niže vidjeti. U bokeškim gradovima lacmanorišćani ulo- žiće svu snagu, novce i upliv srpskih općina Ko- tora i Ercegnovoga da dobiju većinu ne toliko ra- di Dr. Matijevića kojemu ne vjeruju, već da po- slije reku svijetu: od Raba do Spića srpsko je primorje, tu Hrvata nema. Nego, uzalud im no- vac, upliv, prijetoje i zastrašivanja, hrvatska mi- sao ipak pobjedi. U ovome kao i u izboru od 21 tek. braća Mandel i jedan pošteno propali trgovac odlikovaše se u komešanju. Imenovah rečenu bra- ću da ih sjetim, da šive s našim žuljevima i da su dosad kao dobri gosti od nas dobro paženi i potpomagaoi bili; žele li da tako i unaprijed bude neka se neprte u naše stvari. Bilo je i činovnika koji su javno radili proti našim kandidatim, ali ih neću spominjati, Komešanje postiglo je svoj vrhunac kada ovamo stigoše mladi dubrovački odvjetnik Tolentino i markis Bona s punim žepovima. Lac- manorišćanska liga videći se poražena htjede na silu da barem u izborništvu veleporesnika prodre. Zato na žilavom vrancu leti obnoć put Budve bli- jedi markis Bona us dostojna mu druga, da na isborno kreševo dovede budvanske birače. A što ne mogu oni novcem i obećanjem to čini prije- tajom novoizabrani srestvom druga dr. novića. Vosi se ma jedra i na vesla put Notoga Tolentino da saklinje Rišnjeno i š i i liri tahijanosrpski jesik i narodnost & Dalentciji, da- VOR