mmz=mlČŠŠmmmmmmm=m=m== mm“
U DUBROVNIKU 18. Aprila 1891.
A HRVAT
List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed sa Dubrovnik : na cijelu go- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,,Crvone Hevatske“ a Dubrovnika, a dopisi fa.
dinu fior. 4, n& po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovshu : na cijela lju se Uredništva.
godina for. 4: 50, na p6 godine flor. 2: 25; sa inosemstvo flor, 4 i poštarski troškovi. | Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više pata tiskaju
Pojedini. broj stoji 10 novčvii i RR | po pogodbi. i
| Ko ne vrati list kad ma ;preiplaia mine, smatra se da je predbrojen i za doša- Rukopisi se ne vraćaju, Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,
sto polugodište,
tanju: našeg naslova, reći ćerto ii jodimsh da ne-
ćemo ovdje govoriti o nikakvoj 'slost “izmegju Sr-
ba i Hrvata. Ne jer smo joj mi + protivai; Bog. u-
učavaj. :Niko ragje : od nas ne bi vidio sdružena
ta dva srodna plemena na braniku slavenskih pra-
vica ovdje na jugu. :Možda će doći i tomu as,
ali poslje onoga, što su naši nazovi-Srbi počinili
uz odobravanje! ostalih, da mi počnemo radit o
sloti, bilo 'bi ne samo neumjesno, da li napro-
sto smiješno.
"HUME ćemo: govoriti o slozi izmegja Hrvata i
Hrvata, jer dam se čini da bi ova bila sada od
veće važnosti, a upravo da nam je i potrebna.
Razdijeljeni smo i potlačeni, a koljemo se i s 0+
ve i s one strane Velebita gote nego najljući du.
šmani i dotle smo doprli, da se ovi isti: mnogo i
mnogo puta služe proti nama s onim istim: napa-
dajima, koje mi činimo sebi. Jača li se tako na-
rodna svijest? Hoće li se 1a taj način: pobijediti
naši: neprijatelji? Oni se' našem razdora raduju
i potiču ga. >
“
i samostalnost stranke; koje to žele i''koje : sara-
vno sačinjavaju opoziciju današnjoj magjaronskoj
vladi mjesto da idu na megdan hrvatskom dušma-
ninu, one ga megju sobom dijele.
tamo gbiše, srce nam "se od žalosti čijepa i da
možemo prekrili bi sve što se čaje i što se zna,
da barem: drugi svijet ne sazna naše obiteljske ne-
volje. A komu ćemo dati pravo, & komu krivo?
\Obsorovoj* stranci ili stranci prava? Nijedna
nema baš sasvim krivo, kao to nijedna nema sa-
svim pravo.
Ez=======—=
ikra
nećemo nikoga ni osvagjati ni braniti jer tim bi
we zlo još jače uvećalo. Osvrnućemo se samo ma
njeke čine, a mislimo da imamo prava na to i ne
samo mi, nego svaki pošteni i rodoljubni Hrvat
može tražiti da jednom prestanu te zadjevice, —
može a i mora.
Pitamo majprije da li izmegju ,Obzorove*
stranke i stranke prava nema štogod što bi ih spa-
jalo. Ima možda što obe kažu da ome jedino rade
za dobrobit i napredak našega naroda i da su
pravi tamači njegovih osjećaja ? Ima i još nješto:
obe su proti današnjoj magjarofilskoj vladavini i
obe gledaju da ju sruše — dosljedno onaj sustav
koji vlada. Već samo ovo imalo bi ih združiti u
jednome ako i indirektnom ali zajedničkom radu, ali
ostaju njeka načela i njeka tako zvana takma megju
njima i eto nesreće čije posljedice svi osječamo.
Gosp. Š. u svojim člancima u ,Obzoru* nu-
gja stranci prava sa strane svoje stranke koaliciju
na više godina, po kojoj bi obe zajedno imale sa-
stajat se u njekim tačkama i radit proti današnjem
stanju koji vlada u banovini. Ostavljamo onim
kojih se tiču članke gosp. Š. i njihovu važnost
glede forme, ali nam se čini da je ,uslov mira“
kojega on stranci prava nugja sasvim mršav da bi
se narod mogao s njim zadovoljiti, jer su obe
opozicije u onim tačkama već složene i rade za-
jednički kako što nam to lijepo svjedoči naknadni
zagrebački izbor prošle godine pa i mnogi drugi
primjeri. Jedino bi imale stranke jedna drugu
štediti bar za vrijeme buduće saborske perijode
dokle bi konvencija trajala. Lijepo, ali je malo,
jako malo, jer će svaka stranka držati se svojega
programa. Brzo su izbori u Hrvatskoj, a gosp. Š.
se nada da bi tako udružene oporbe izišle ojača-
ne i ,mogle uzdržati ravnovesje prema stranci,
kojoj je na raspoloženje cijeli državni organizam
a zemlji.“ A ko će nam jamčiti da se veće opet
zakvačiti čim se nagju na pitanjima koje svaka
stranka sa svoga stanovišta ocjenjuje i pretresa. Pa
ojačane kako bi bile još bi bila žalosnija njihova
borba, jer bi se znatnije sabrane sile uzaludno tro-
sile, što bi i moralo biti dok ih' mišljenja dijele.
Ne. Nećemo kako rekosmo ni jednu ni dru-
gu stranka kritikovati i znamo da i jedna i dru-
ga imaju svojih nama pa bilo to samo u manirsm
i postupanju, a imadu i svojih zasluga koliko 'na
političkom toliko i na kulturaom polju. Zato i ks-
žemo da je jedna privremena koalicija malo, ko-
ja bi se opet u užim granicam kretsla, jer na pr.
ne bi se odnosila na Dalmaciju i njezine domaće
razmirice. Ne bi li mnogo korisnija bila jedna
potpana fozija stranaka u jednu, koja bi usvojila
jedan program 'i okupila oko sebe za stalno i njeke
disidente stranke prava kao Barčića i drugove?
I mi smijemo reći da 'bi se to dalo izvesti.
Ideja sama nije u glavnom naša niti se je o ovim
stranama porodila. Dolećela nam je baš iz bano-
vine, a mi ju prihvatismo kao rođoljubna, kori-
snu i plemenita pa je pred svijet iznašatno nada-
jući se da naše riječi neće ostati bez odziva, ne:
ka je naš glas u ovom pitanju jako slab i ne vri-
jedi mnogo. Ali se držimo svegi one: ne pitaj ko
kaže, pazi što kaže. €
v* *
Da se naši dragi čitatelji “ne prevare u ga-
U Hrvatskoj u ždvojnoj borbi za ujedinjenje
*
Da se dakle jednom postigne željeni spo-
razum imali bi se izabrati i a tu svrhu opuno-
moćiti ugledni, učeni i zaslužni ljudi svih stra-
naka naših i slovenačkih pokrajina, s od svake
stranke i pokrajine najmanje po trojica. Ovi bi
imali megjasobno ugovarati kako da se urede na-
ši odnošaji i ustanoviti jedan zajednički program
na temelju koga bi se imao oslanjati svaki budu-
ći rad. Ovaj program imao bi sadržati dvije gla-
vne tačke: sjedinjenje hrvatskih zemalja i jedna-
kost naša i ostalih naroda u Austriji bez povre-
Kada pogledamo na zadnje dogagjaje što se
Da pak ne bi vatru stristi još gore ražeg
Ako Jal jug pogubni odapne Uzburkanih valova -
PO p LIS T \ X Vjetara živi plamen, ; O klisure ostrova,
; i
A pomorac se nevolji
U pogibiji nagje,
Bezbjedno onda zagje
U tihi zaljev taj.
U zimsko doba najpače
Kad nebo svud se stisne,
: I grad, mećava, podraža
Što pjeneć bfči vas.
Nu ko što svaka naprasna
I prežestoka sila,
Tako se brzo utoli
Oluje žest nemila; -/
I s bijelo sutra Sn'ježnice
Rumena grane zora,
PELKA, |
Spjevao V. Medini.
1.
s":
Paso sunce 'saphda "i
Pomorčev brod pritisne, Sleže se sila mora,
Fot rasni y Vidjet je često jadnoga I vedar svane dan.
wdva rata vidjet je Mrnara gdje brod tjera, PRIRODI Jelica ta
Prostranu luku lijepu: I splješeć brižno sm*jera i Grke
Ne udi: njojzi ni “malo i ko Al inima Aša Amo,
Na Koločepski kraj.
Sa juga isajevera . . Bilo je u i
s prav zimskoga
Soda VŠ eon Grdnoga jednog dana,
epredobitan bijes. + | Kad rs golemi ajera,
More se mirno, tihano Strahotno uzvitlana,
1 U drazi vjjek lelija, | //i Prisili jednu tugjinku
I prečarobnim romonom Lagju sred noći crne,. .
Igalom svim obijaš +! Da prešno k luci svrne, Brodove svakog kraja,
= Ah, što je tila, divota I u njoj nagje spas. Na brod sred | im
Ta vječn& uspavanka :| * Kroz noć se 's neba. obori Nlaalo otičadijaje]
Us koju bez prestanka aa Vodena cijela rjjeka, .., Ter dozvav kć ilp,
Pomoreu (tone sv'jea'! A koločepsk ezdom 10, Ijednog oka mlađa,
“Kud ajever slot pčinom < ivo ko groma jlkam 00 pi S aja 86 tamo đa
MET “bjeli pramen, O goro ik eni sv Šeki A Bokbg: golješklaj
Niš