Br. 18.

 

GRVENA HRVATS

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijelu go- ; Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvene Hevatske“ u Dubrovnika, a dopisi Ša.
4, na po godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu Hercegovinu: na cijelu lju se Uredništvu,

godinu flor. 4: 50, na p0 godine flor, 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi.

dinu for.

Pojedini broj stoji 10 novč.

Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-

sto polugodište.

U DUBROVNIKU 2. Maja 1891.

po pogodbi.

 

SRBIMA | gSRPSKOMU GLASU,“

Qui n? a pas |* esprit de son temps,
De son temps aura tous les malheurs.

Voltašre.

Razlaganja ,Srpskog Glasa,“ kad raspravlja
razna narodna pitanja reg bi da počivaju na blud-
nji, da u našim krajevima živu dva različna na-
roda, hrvatski i srpski; dok u istinu tu nema neg
samo jedan sa dva različita imena, što imaju svoj
korijen u historiji.

Mislimo da politički i vjerski dogagjaji, pod
čijim utjecajem razvio se je maš narod u svojoj
prošlosti, doprinijeli su mnogo više da se ta dva
imena održe, nego li kakvo osobito plemensko o-
bilježje, po kojem bi se dali razlikovati megju so-
bom oni koji ta dva imena nose.

Možda će nam se reći: ostavimo na stranu
tu bezmisao od dva različna imena, ali ne daje
se poreći ono, što se uopće pripoznaje, da tu i-
mademo dva različita plemena. — Bilo kako mu
drago u prošlosti, to pitanje nema nikakve važno-
sti za sadašnjost. Nećemo pretresati ni gatati što
je njekad bilo za seobe Srba i Hrvata, jer je stal-
no, te se pobiti neda, da se je s vremenom sve
okolo nas tako teško izmiješalo i premiješalo, da
je dan danas uprav nemoguće iznaći kakav osobi-
ti biljeg, po kojem bi se dalo razlučiti ko pripa-
da jednomu a ko drugomu plemenu. To nam naj-
bolje svjedoči da je ovako, što svagdano vidimo
rogjenu braću gdje se jedan krsti Srbom a drugi
Hrvatom; dapače da zabuna pojmova bude goto-
va, gdje se isto to često zbiva megju ocem i ro-
gjenim mu sinom.

Sve to znači da, kad se lijepo stvar. pro-
motri, ne može se uvidjeti neg samo dvije poli-
tičke stranke, što se prepiru i gombaju megju so-

bom. Kako su te postale nije uitekve i Njih

 

PODLISTAK
SELKA.

Spjevao V. Medini.

Utjeha, nauk, prosvjeta
Sred tmina ti mu jesi;
U tebi stiže blagosov
Života nam početak,
Razvitak i svršetak,
Veselje, žalost, trud.

V. Blagoga lahor proljeća

su stvorili historični dogagjaji; a premda se to
obično niječe, istinito je da im se bitni razlog na-
lazi, i u razlici vjere što bi bilo najbolje iskreno
priznati, mješte licumjerski nijekati ono, što svak
vidi i o čemu je vas svijet uvjeren.

Na ovaka razmatranja dovele su mas njeke
stvari, što se nalaze napisane u br. 15 ,Srp. Gl.“
o. g. ondje gdje hoće da odgovori ,Nar. Listu.“

Tu se kaže: da se hrvatska inteligencija, na-
pojena pogubnim duhom zapadnjaštva radovala srp-
skim neuspjesima za srpskog ustanka, a poslije
kliktala misleć da mandat za okupaciju ima se
pretvorit u mandat za ,pohrvaćenje srpskog na-
roda u Bosni i Hercegovini ;“ da po namjeri o-
trovne hrvatske inteligencije brat Hrvat imao je
sabosti noš u srce bratu Srbinu ; da su te grozo-
te otvorile oči srpskomu narodu, a slavenski svi-
jet osudio te krvničke nakane. Da je toliko u Dal-
maciji, koliko u Hrvatskoj, srpski narod podigao
hrvatske vogje, koji kad zasjedoše na svoje stoli-
ce rekoše: nema Srba. Za tim ,Srp. GI.“ još se
više mašta razgrijeva, te pakosno izopačuje po-
vijest, pak kaže da su Srbi oslobodili Dalmaciju
pomoću dužda mletačkoga, a razmakli granice br-
vatske pomoću ćesarovom, dok su Hrvati bježali
kako kukavice. Tvrdi nadalje da su Srbi ustali
za aneksiju, ali da su oni bili za sjedinjenje Tro-
jednice a ne Hrvatske, a kad su Hrvati počeli
prćijati i o nevjeri radsti, Srbi da su izašli kao
što radi svaki pošteni brat.

Ako sve ovo što gori navedosmo nijesu ,šu-
»Dije frase, isasivanja i neiskrena isvrtanja na-
umijenjena slijepilu čitaoca,“ tad bome mi ne zna-
mo što ti izrazi znače!

Kad prosti i neuki čitaju ove, ili ovim sli-
čne bizantinske bezmislice, kako da ne reku: ala
su ti Hrvati prave nemani ?

Nego ovo što za nas vrijedi jest da se iz
svega ovoga uvigja, kako ,S. G,“ umjetno ide za

Jedino njemu otkriva
Srdašca tajne svoga,
Hvaleći Svemožnoga
Gdje joj ga vjerna dd.
Ribarske kćeri mlagjane,
Njezine drugarice,
Trhole osvud da vide

 

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaju

Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,

tim da prestavi Srbe kao narod w narodu te im
prepisuje, na silu, ulogu mučenika. Narod srpski
po njemu je žrtva crnih spletaka, nasilja i izdaj-
stva naroda hrvatskoga. Ovaj hoće da mu name-
tne svoje gospostvo, da ga skuči pod svoj jaram
i sebi podmetne. Pa da to nije smiješno? Jest
smiješno ali je i himbeno i mislimo da lirizam bi-
zantinstva malo se je kad ili nikad tako visoko
uzdigao. Za to kažemo da je to s jedne strane
sramota, a s druge ludost na koju da se odlučiš
treba smatrati sve druge za lude, jer drukčije ne
da se pojmiti kako se mogu slične izmišljotine na
svijetlo iznašati. Ko tako radi ili je stid ili pa-
met izgubio. A evo zašto.

Na svijetu nema ništa posve izvrsno, pa u
zapadnom duhu, ili recimo bolje, u kulturnoj stru-
ji tim duhom nadahnutoj ima bez sumnje raznih
mana. Ali kad se taj duh usporedi sa istočnja-
štvom, rečimo sa bizantinstvom, mislimo da me-
gju dvajuh o prednosti prvoga ne smije da bude
sumnje, jer je uopće poznato što bizantizam zna-
či. To je duh napojen himbom i laži, kako se ta
riječ po cijelom svijetu tumači, dok zapadnom
duhu, bar mi ne znamo, da se što slično predba-

ca. Zato tobožnja pogubnost ovoga nije ništa dru- >

go nego izraz vjerske mržnje i fanatizma, kojim
je nadahnut gosp. urednik 8. G. koji premda i
nepitan, svakomu pripovijeda kako je on libera-
jan čovjek, dok: se u svojoj duši nije drugo nego
istočnjak prve vrste, kako nam svjedoči sve
ono što svak ozbiljan izmegju crta njegova lis-
ta čitati može.

Kogod je živio, za doba Bosansko-Hercego-
vačko ustanka, lijepo znade, da sve ono što S. G.
hrvatskoj stranci, po njemu hrvatskome narodu,
predbaca nijesa nego izmišljotine i klevete, Da,
izmišljotine i klevete gosp. Save Bjelanovića, koji
bi bolje učinio da ih pogje prišivati svojim vijer-
nim gdje u potaji, jer ovi jedini možda bi mu

Oj Duše velji, svemogi,
Što vladaš svom naravi
I pečat višnje povelje,
Udaraš nad ljubavi:
Ti stvori ljudi za sebe,
I čćk ne zaboravi,
Ni kad ga ljubav stravi,

 

M Koločepu ostrvu,

Od mora ne daleko,
Sred bujnog rašća masglin4
Božji se hram usjeko ;
Pobožni puk ga posveti
Djevici sv'jeh Djevica,
Skuplja se u nj, i nica
Pred Bogom vapi tu.

O crkvo Boga velikog,

Vapaja ljudskih shr&no,

Ti dobrog puka seoskog
Jedina duše hrano !

Nevjernik tebe prezire...

Al da nam tebe nije,
Duša nam ne podnije

Patničkom rodu hrvatskom

Ti, božja kućo, sve si;

Dan

Sa sobom bješe snio
Na Elafitsko ostrvo
Ptičic4h žuber mio;

Uz miris slatki, opojmi
Kapina, vr'jesa, žike,
I cvjjeća svake ruke,
Što no se širi svud.

vedar bješe svanuo,
Mjeseca svibnja prvi,
Kad puk na poklon Djevici
U crkvu veseo vrvi;

A znatnost dana ne "bješe
U tome svakolika :
Djevojci. krasnog lika
Vjenčanja dan ri to.

Jelka se oto gizdava,

Sva sretna i spokojna,
Od milog roda rastavlja,

Milijeg grleć vojna;

Radosno njeno lice;
I leteć gorom, livadom
Prave joj od bosilja,
Tratora, ruža, cmilja
Vjenčane krune dar,

Pa sl'jedeć mladu nevjestu

U božji hram se staju,
Željne da vide svečanu

S ganuća pre velika
Poklekne Jelka gizdava
Duo božjeg žrtvenika ;

sm me

kv u
ie sa ih xi

.

I Jelka tako djevica

Pred tobom, Bože, nice
Jedino pazi ozbiljno
namjesnika lice;

I najzad tihim šapatom,
taj nježnih usti,
Odlačnu r'ječ izusti,

' s

Da 'e te miga tvog.

Tvog
Uz drh

Srdašca u;

I da joj a: Dajuć se FM rom.

Dug život, sreću svaku, Ah grome, što n'jea' tresnuo

I čestitom u braka U samu crkvu božju, «

Blagosov svaki zgar I izdajnika spržio. . /
Sa bl'jedeć na čase Otara na podnošju!..,

eronja ogni s oim tu
i & dragog v ne 68v . alisa
ALA moasiju Bea“, "E M

 

som m mmm m i E

peta stieng mm — m —————

|