mdgli i vjetovati. Tako bi bar sebe sama prište-
dio ne izlažući se pred ljudima koji svojim oči-
ma ada i misle svojom glavom.
i Što lažu i kad istinu ka-
Ži a doba Bosanske bune nije ni
M bilo o roj. rašlici izmegju Srba i i Hrva-
ik je radio onda kako je bolje. znao u pri-
logu | u. i iseljenicima, te im iskao pomoći
od oslobogjenja od jarma, što
o stranke ili bolje uatodna strao-
q tadile s su dk jer srpska on-
Je danas Ovo svak
živ zna, a me gosp. urednik S. G., koji to
ne priznaje, ne, iz tobožnjeg neznanstva, nego po
oaoj pjesnikovoj:
jer inače prudi licumjernom.
Otrovna hrvatska inteligencija niti je misli-
la, niti je misliti mogla, da austrijski mandat za
okupaciju pretvori u oružje pohrvaćenja na zator
') naroda, jer onda S. G. nije još bio,
usšvojoj nemirnoj savijesti (a dva naroda izumio,
te: je svak mislio da radeć za oslobogjenje, radi
< ovo su mi stavili u ruke moji politički sumišlje-
pod pravim svojim svijetlom i lijepo tumači novu Nije dakle pitanje u tome jesu li dva ili je.
stpsku eru u Dubrovniku i moralnu vrijednost | dan narod jesu li dva plemena ili ne. Pitanje je
njezinih vogja. Ou je te pokrovitelje do zla Boga | tu da imaju dva različita politička pravca, me-
izgrdio ; kazao im je.da su ljudi bez riječi, jer | gjukojim treba da se jednoga odabere,
da su mu uskratili službu, što su ma je bili obe- Zato mi na temelju ovih razmatranja i vlastitog
ćali kad se dočepaju općine. A općeno je poznat | iskustva, cijenimo da smo uoblašteni ustvrditi da
pamphlet što je onda za satiru i ruglo napisao, u | misije koju si je S. G. sam, ili su mu je drugi
obliku molbe s kojom prosi službu općinskog sme- | namijenili sasvim je negativne naravi, te sastoji u
tlištara. Ne bez njekog humora tu kaže, kako će, | tomu da pod svaku cijenu zaprijeći naše združe-
kad metlom u ruci bude obilazit dubrovačke uli- | nje sa Hrvatskom, te nije nikakao čudo kad vidi-
ce, Odvratit onim koji ga zapitaju što to znači;| mo da se on u tu svrhu laća svakog srestva.
j Tako, ma tako samo tumači se kukavno _po-
njaci.“ U gore navedenom broju ,Napretka“ osim | našanje Srba u Dalmaciji u opće, a kod p osljed-
svojih dubrovačkih sumišljenika ne štedi ni zadar- | njih izbora napose.
ske, te baš surovo napada gosp. urednika S. G.
A i pravo je da ko se s vatrom igra pogje doma
oparenih ruka. Nećemo ovdje navoditi Stražičiće-
ve uvrijede, ali ne možemo da ne opazimo kako
je S. G. primao u svoje stupce prostačke napada-
je od njega napisane protiva našim najzaslužni- Stolac 25. Aprila.
jim ljudima i ts himbenosti povlagjivao. Nek se Srbi aii U s
i e 1! rbin Stočević vik0 tarati svoje lažive dopi-
sada ne tuži ako ga je Stražičić nagradio ko što se u ,Napredak* pa pošto asu njegove laži bile
Naši Dopisi.
treba, te kaljužom njega i njegove po obrazu za-
suo. Nama je to bilo dosta konstatovati, a po se-
bi se razumije da se u kakvu meritornu ocjenu
one prepirke ne smijemo upustiti.
Na tačku o oslobogjenju Dalmacije po Srbi-
ma i po njima raširenim granicam hrvatskim, ne-
ćemo se obazirati. Samo kad bi mogli, preporu-
ćili bismo to proti Nikoli Begoviću molbom da
proslavi one slavne čine istim metrom, kojim je
ta skoro srpskog (oprostite nam lapsus) hrvatskog
bana proslavio.
Izmegju mnogih stvari što ne dokučujemo
kako se pisati smija, ima jedna što zaslužuje o-
sobitu pažnju.
S. G. kaže da su Srbi njekad ustali za a-
neksiju. To je činjenica koja se opovrći neda. Ali
oa nadodaje: da je to svjedočanstvo srpske svije-
sti; što znači potpuno odobrenje aneksije bar u
načelu. Mi rado primamo tu izjavu; samo nek
nam se ne zamjeri kad rečemo da kad on nado-
daje da su Srbi bili za sjedinjenje Trojednice a
ne Hrvatske, mi iskreno priznajemo da ga ne ra-
zumijemo. Znamo samo da u koliko se bar izraza
tiče, njegov se protivi općoj porabi, jer je svako-
mu poznato kako se do tada uvijek govorilo, a i
danas se govori o sjedinjenju sa Hrvatskom, a
nikad o sjedinjenju Trojednice. Ipak je za nas sve
jedno, pak nam se čini da tu nije drugo po sri-
jedi nego igra riječi, kojom bi se htjelo odobriti
i poprimiti, pa opet u isto doba pokuditi i odba-
citi istu stvar, a to je, ne budi žao gosp. uredni-
ku S. G. bizantizam najbolje vrste. S.G. nije sre-
tniji ni u drogim svojim izrazima, jer su ono sve
same riječi i ništa drugo nego riječi, kojim se
muči da izpriča srpsko odmetništvo i očitovanja
proti narodnom načelu, koje su Srbi duboko u-
vrijedili onda, kad su najsvečanije odbili ono, što
mi bez izmišljenih okolišanja i šaranja naprosto
zovemo : sdrušenje sa Hrvatskom.
Ali srpska stranku nije protivna združenju
zbog tobožnjih razloga, što ih njezin organ izmiš-
lja, nego radi nječeg drugog kako ona dohro zna
A to je da brvatska stranka ima se po što po to
zapriječiti u svom radu, pak ako treba i združit,
se sa njezinim i svojim naravnim protivnicima sa-
mo da se ona ne primakne svojoj cijelji, jer bi
to škodilo postignuću velikih srpskih ideala, po
kojim Dalmacija, Hrvatska i Slavonija ne smiju
na Korist našeg jedinstvenog naroda jer nova srp-
ska škola još ne bijaše (iznenadila svijet sa svo-
jim, pogubnim i otrovnim teorijama, kojim je nad-
mudrila ovu staru izreku : non bis in idem.
O kakvu nožu koji je htio zabosti Hrvat
bratu Srbinu u srce dolazi nam stucat S. Glas?
Nek mam navede jedan. sam primjer o tomu, ili
nek se ostavi praznih izlobnih fraza. Da taki švin-
daluk jednom svrši već .je nadošlo skrajno vrije-
me, jere: svijet takog rugla do gada nasitio.
sa S. G. kaže da je. svak: osudio to krvnićko
djelo. Ali svaki oni koga nije razum ostavio zna
ne samo da nije niko ; ništa osudio, jer nije imao
što da osudi, dapaće da se je svak divio slozi
koja je vladala onda u narodnoj stranci i općim
naporima da bijednicima pomogne.
« S. G. tvrdi nesmotreno da je srpski narod
podigao. hrvatske vogje koji kad:se uzvisiše re-
koše: nema Srba. To su prazne šuplje fraze! A
istina je da ne srpski, nego uprav pravoslavni ži-
valj,. iz kojega se je :potlje porodila dalmatinska
srpska . stranka, uzvisio je Ljubišu; a to mu mi
ni najmanje ne zamjeramo, dapače ga ostavljamo
na potpuno . uživanje njemu i dubrovačkoj pono-
sitoj štionici, gdje mu je zavijeke savijest i ću-
dorednost srpsko-dubrovačka podigla hramu.
Ne zuamo je li. smjelije ili smješnije tvrditi
da su Srbi. podigli. naše ljudi. Da su pok. Pavli-
novića, Pulića, Pucića, nadalje Klaića, Bulata i o-
stale podigli Srbi! ! Taka tvrdnja nije nego ma-
hoitost proti kojoj: sva fakta prosvjeduju, te ne
zaglužuje, odgovora. Ali kad smo jednom već do
šale spustili se, recimo da je i istina. Tako je:
njih ;su Srbi. podigli, ali to samo po onoj smije-
šnoj teoriji, po kojoj smo, svuda nema drugo neg
samih, samcatih Srba. Ovo je pak srpsko nebo,
more srpsko, srpska zemlja i srpsko primorje, u
jedno riječ sve je ovo srpsko, izuzevši jedino Stari-
grad na otoku Hvaru, koji u svojoj velikodušnosti
sam dr. Matijević, korjeniti Srbin, poklonio je
Hrvatskoj ožda iz velike harnosti prama gosp.
,Obzorovu* urednika, što se je ondje rodio. A i
pravo je, jer. kad bi naši Velikosrbi, nadasve oni
koje Obzor“: krsti «prvacima, gnali za harnost u |
svom i riječniku, morali bi biti i harniji prama
onim s“kojih njihovo ime na dalje slovi.
Svi naši ljudi bez razlike, da su se uzdigli
imaju zahvaliti svojoj duševnoj vrlini i svome
značaju, t ga radi ih je naš, narod birao, a ne iz. -
mišljeni S osp. Save Bjelanovića. Rekosmo da da budu neg proste pokrajine ... TII
a dii ali a kaže da su Srbi naše | Lijepa sna kad nebi san bio!
i to jer ui oni. (divljački progonili, Reći ćemo vam iskreno da kako se oama či-
Ne sti M, samo kad su, mogli, Primjera ra- | ni, namijenili ste odveć veliku ulogu zemlji koja
di ) mu sam no kakvi su se pokazali/| je rodila Garašina i Milana; zemlji koja sad pro-
sa im, mužem čijeg se savjesnog tra+ | goni uosretnu kraljicu, mater i ženu da Milanu u-
da i Fianačajnih i umnih vrlina i dan danas'| godi i tako da mu nadometne još nješto k onomu
spominje eljela Dalmacija. imilijunu, za što je prodao pravo na nadziranje
A sada, prom o io prilično poznati dal“ jwdgoja svojeg sina, Zemlje gdje se slične. sablas-
oi, glini
va ) ito ste i NJi da igraju ulogu toljenalicg Pjemonta. Ovaj je
) šte podigli Stražičića | znao oko sebe sakupiti simpatije talijanskih pu»
?je' maprotiv, ako nje- | kava i:ave Europe onog doba, a ne svakoga o-
bio. U tom pogledu | so i odmetnuti kao biogradski Ljubiše i sib
bori podkonsuli, tako da naokolo sebe nemaju već
uvrijegjeaih protivnika, čega će se sjetiti
remove će biti prekasno: || >
od male vrijednosti nije nikomu došlo na pamet
da ih potaja, ali ovaj putću ti ja njeke laži u gr-
lo utjerati baš glede svetosavske večeri, nadodava-
juć da se mi u Stocu dobro poznamo, te ne treba
potankosti iznositi.
Moj Srbine ti se hvališ ne misleći da su u la-
ži kratke noge, da je na zabavi bilo dosta braće
muhamedanaca. Moj srbendo, bila su samo dvojica
pa da ti ih po imenu kažem : jedno ti je Bećic
Begović a drugo Muharem Kapić. Hoćeš li da ti
kažem kakve su ih okolnosti prisilile da pogju ?
Bećir ima liferaciju u vojničkoj bonici a Kapić je
radi ljubavi i ašikovanja (to ti Stočeviću znaš
8 kim) veliki privrženik prama Srbima. Ti ćeš se
spominjat kako je jednom zgodom iz velike sim-
patije prama Srbima napao sa grdaijem psovka-
ma jednoga Hrvata, i spominjaćeš se da ga je o-
vaj tažio i oblast ga osudila na globu od 20 fior.
A ako, dragoviću moj, želiš znati koje još i kako
je silom došao na svetosavsku većer, potrudi se
do mene pa ću ti sve reći sama u četiri oka što
nije lijepo da svijet o nama znade. Ta ti kažeš
da me pozna6.
Ne znam kako bi tumačio onu tvoju: ,Bo-
žja Vjera, da su svi Muhamedanci kao ti ne bi
gjavoljeg u Stocu, bilo“ a bolan ne vidiš da su svi mo-
ga mnijenja, jer kad ne bi bili, bilo bi ih dosta doš-
lo na tu vašu zabavu. Ti znaš zašto mi muha-
medanci nećemo na te vaše zabave. Vi uvjek pri-
redite na vašoj zabavi takove stvari u kojim u
svaku drugu riječ ističete srpstvo, a nama nešte-
dite čuvstvo vjersko nego ga hotimice vrijegjate.
Istina je da i mi muhamedanci prije u lijepom broju
pohagijali smo vaše zabave, ali prošle i ove godi-
ne odustali smo od tih zabava radi ovog gore ra-
zloga. Mi rado idemo -na zabave kad ih prirede
braća Hrvati katolici, a kako i ne bi kad mam je
sve kod njih uredno, Za dokaz da je istina reći
ću ti da je i ove zime, kad su katolici priredili
zabavu an Mostaru lijepa kita nas Muhamedaoa-
ca prisustvovala.
Moj srbenda hoćeš da ti nješto kažem. Va-
:&a politika u širenju srpstva nije ni malo praktič-
na. Oslanjate se na onu ,Srbi svi i svuda“ pa
ste daleko zabasali. Uvjereni budite, da mrzeći i
psujući sve ono što nije srpsko nećete tim ništa
srpstvu koristiti, a možete ma bez beli naškodit.
Da me nabrajamo vakata u kojim ste srpstvu ško-
dili v ovim zemljama, dosta mi je spomenut ,Na-
predak“ koji ste u ovo zadnje doba : pokrenuli
misleći, jadni da ćete sa jednim udarcem zadat
smrt misli hrvatskoj u ovim zemljama. Na dušu
vam, kužite jeli vaš nada prevarila, Jest bome i
kako. U neke, da asm nije žao bratskoj zavadi
mi bi bili harni vama | vašemu glasilu, jer danas
nam nije tajna sa čijem vi težile, Od kako pokre-
nuste , Napredak,“ hrvatska misao svo više maha
obusela.
Mi Hrvati i kotolici i mokijsdasokijvde bi
našoj braći Srbima dosadanje grijehe oprostili
samo da nas puste u miru. Neđe li vjera i bog
mi se njihove vike nećemo prepasti. A tobi Srbi-
ne Stočeviću evo poručujem kroz ,Crvenu Hrvat-
ku“, ako nijesi ,mlada frajlioa,* izigji sa pravim
imenom na javnost. Ako to učinić, Mshimo love mi