Br. 17.
Po
List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik : na cijela go-
ditu for. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herceqovsn«: na cijela | lju se Uredništvu.
godinu flor. 4: 50, na p6 godine flor, 2: 28; sa inosemstoo for. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč,
Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša-
sto polugodište,
Ovim umoljavamo sve naše cijenjene
predbrojnike koji još nijesu isplatili, da
nam pospiješe sa predbrojbom. Redovito is-
plaćivanje koristi listu, a upravi i čitatelju
prištegjuje dosadd.
“Cijena je listu: za Dubrovnik na god.
4 fior.; izvan Dubrovnika 44 fior. Na po go-
dite razmjerno.
Uprava ,Orveno Hrvatsko.“
SVAŠTA PO MALO,
U prvo doba narodnog pokreta, jednu do-
bru četvrt vijeka nazad, svak znaa za odličnu ulo-
gu, što je igrao Dubrovnik u narodnom kolu.
Prvi na jadranskoj obali obratio je značaj
novog vremena, odazvao se glasu za Zdrušenje,
te prednjačio na stazi što je vodila k našem pre-
porodu. Dubrovčani na čelu narodne stranke, bo-
rili su se odlučno sa pretežitom većinom izobra-
tenih Dalmatinaca, koja zatnjenjujuć pojam naro-
dni sa kulturnim, nalazila se je u logoru narodu
protivnom.
, Zato imamo da zahvalimo slavnim predajam
i velikoj prošlosti našoj koja uzdržaše kod nas
bar nješto narodnog duha, što je po ostaloj ze-
mlji bila sasvim satrla mletačka vlada.
Sjećajuć se onih dana, kako da ne ostaneš
zapanjen, te misliš da si došao megju izgubljene
duše kad, i ne obaziruć se na stare griješnike ko-
ji su se, kako njeke žene što se imenovati ne
smiju, prošuljali kroz sve stranke, vidiš one mla-
de ljudi što se krste srpskom omladinom, gdje se
grle s njegdašnjim narodnim mučiteljima is njima
a skladu napadsju proti prvim zatočnicima nar.
misli u Dubrovniku. Jadni ludovi! Kako su krat-
ki kad ne vide da kad posljednih ne bi bilo, oni
bi ih opet 'za žvalo uhvatili, ko što za vremena
Rozner& i Lapenne. — Politička nova stranka
prosva se narodnom i pravo, jer se je borila pro-
ti onoj, što pod krinkom mrastui MOLI za-
PODLISTAK.
Sarioti. Ženi.
Iz ,Strenna“ za god. 1884.
(nastavak v. br. 16), ;
« Recider mi, draga nevjestice, dočim ti neopi-
sivom nješnošću obasiplješ draganjem i poljubeima
plavokose. glavice tvojih angjelića, je li ti ikada
kakav oblačak, kakva sumnju, kakav strah pomu-
tio ono sveto zanešenje majčino? Jesi: li ikada po-
mislila da bi mogla pomanjkati njima, ili sa veću
tvoju muku, da bi ti njih mogla jedan dan poko-
siti neumoljiva: kosa. smrti? . ,. Oh ti nikad
da si pa to pomislila, što ruzabirom već is toga,
što ih tako čvrsto k ujedrima stiskaš, kao da bi
moje riječi svonile osudu za tvoju dječicu,
Kle dobro, mjesto da tjeraš od sebe ovu mi-
sao, koja toliku bol zadaje tvomu majčinu srcu,
ustavi se :na nju njekoliko časaka i promisli. Kad
bi ma jednoga od mojih tako milih, tako ljubeznih
angjelića napala kakva kruta nemoć, te bi se imao
od mene edijeliti, ob što ja ne bih učinila da ga
otmem nesmiljenomu udesu, koji mu prijeti! Ni-
CRVENA HRVAT
govaraše u istinu talijansko pačelo.
je slobodno danas o njima reći, što za njih živih
U DUBROVNIKU .30. Maja 1891. . |
Pretplata i oglasi plaćaju se aprari ,Crvono Hevatsko“ u Dubrovniku, s dopisi ša-
Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se- više pata tiskaju
po pogodbi.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo a oprava.
Stvari take ne daju se pojmiti danas gdje
svaki narod ište po mogućnosti da bude kod sebe
gospodar. Ipak su istinite, te da se rashladu ugri-
jane glave, trebalo je da duboko more prošdere
glavni brod talijanske flotte, sa poznatim zastupni-
kom Boggiom, koji bijaše poslat da, do zgode pre-
duzme vladu nove dalmatinske pokrajine, dok ta-
žnu udes bio mu je odredio, da nagje smrt u hla-
dnim našim vodam !
Znamo da njekim neće biti poćudno 'da_ova-
ko pišemo, ali neka nam ne zamjeraju, jer je .na-
ša dužnost da slobodno prosugjujemo suvremene
dogagjaje i da istinu rečemo toliko o prijetećim
pogibeljima, koliko o onim što su već: mimule.:
S druge strane, naši talijanaši, i ako su im
njekad oci sagriješili, nemaju radi čega da se da-
nas straše ; pošto su oni svoje grijehe okajali. Ne
dalje nego tu skoro, e da im se zaborave stari
poroci, pomoću. Srba poslaše u Beč ponijemčena
čovjeka, koji do prigode gledao bi ih sutra na
stratištu, kao što je njekad Srbe za Wagnerova do-
ba. Nije se zato čuditi ako on, da nagradi dostoj-
no talijansku dosljednost, podao je njemački svo-
ju zakletvu, na sveto veću slavu dalmatinskih ta-
lijanaša. I dubrovački načelnik bar. Gondola bi
ganut videć tako sjajan primjer, pak da se usšdr-
ži na visini svojeg položaja, na 26. 0, m. u 8rp-
skoj zanešenosti pozdravi njemačkim jezikom Pre-
uz. g. dalmatinskoga namjesnika, Na to zaigra od
radosti pepeo Osmanova pjesnika u Dominikan-
skomu hramu, a nadobudna srpska omladina naša
osokoljena zavapi: Slava |
Nego da se povratimo na naš prijedmet. Ka-
ko vidjesmo Dubrovčani u početku. stali; su na
glavi narodnoga pokreta, pa dok je pokrajina da-
la samo pojedinih valjanih boraca, Dubrovnik ih
je dao gotovu cjelinu, te sato riječ njihova. bila je
njekad uvažena u narodnim krugovima, A sada?.....
Tako je radila njekad ona dubrovačka astrao-
ka, koja je imala zabilježeno na svojoj zastavi:
Sjedinjenje sa Hrvatskom pak njome samoj imamo
Autonomaška stranka u misli starih svojih
osnovatelja kojih već nije, bila je upravo talijan-
ska a cijelj joj združenje s Italijom; pak do pri-
gode ne bi ni za čas bila oklijevala da nas ne
potisne opet, pod staro talijansko gospostvo. Au-
tonomaški negdašnji vogje izumrli su, te tako nam
ne bismo se bili usudili, jer 8e sad nalaze na mje-
stu gdje desnica mogućnika ne dosiže. Nek nam
se dakle ne zamjeri kad kažemo da njihov rad
ciljao je na to, da se po mogućnosti ostvari prvi
članak karbonarskog ustava (Patto sociale della
Carboneria) u koliko propisuje : ,Tutti gli antichi
stati veneti saranno compresi nel Ausonia sino al-
le Bocehe di Cattaro, I suoi limiti colla Turchia
saranno i monti della Croazia. Tutte le isole del-
1 Adriatico e del Mediterraneo, situate a meno
di 100 miglia dalla costa di questa novella repu-
blica, saranno altresi parte del suo territorio e
veranno occupate dalle sue truppe.“ Razumije se
da kad zborimo o starim talijanskim vogjam ima-
mo na umu neodvisne osobe a ne one, koji su
s Nijemcima i Turcima učinili sreću, a bili bi i
vragu služili za svoju osobnu korist.
Da karbonarski propisi uplivahu na one lju-
di, svjedoči nam vas njihov rad. Pod krinkom au-
tonomije težili su da rasprostru misao talijansku.
Postupali su oprezno kako je zahtijevala pogibelj-
na igra, ali ipak dosljedno, pošto svaki im čin bi-
jaše udešen da zapriječi združenje s Hrvatskom,
u nadi da prije ili poslje pružiće im se zgoda, da
ostvare svoje, za naš narod ubitačne težnje. Ovo
tvrdimo, jer talijanizam u našim stranama dade se
tumačiti samo tako. Drukčije svak ozbiljan mogao
bi reći da ti veliki talijanaši dalmatinski nijesu
bili nego smiješni ljudi. To bi za njih bila uvri-.
jeda, što mi sami sebi ne dopuštamo; a proti
istoj jasno prosvjednju svi iskazi prekomorske
štampe, ne izključiv ni umjerenjaka Bonghi-ja i
poznate pojave god. 1866., nadasve oni za doba
Viške bitke.
=== — u u a u uu um
rail un
liti nješto utjehe i nade u srca onih nesrećnika,
kojim život o dlaci visi.
Ne straši se stupiti u prljave pojate, u 60-
be, koje bi zgodnije bilo nazvati logom šivotinja,
gdje jedno na drugom leže djeca raznog spola i
gdje se smrt bani, jer ta vladdju noćistoća i
smrad. Ne bježi od prisora, koji istina paraju da-
šu, al zahtijevaju ne malo hrabrosti i samosataje.
Pogje li ti pak sa rukom da tvojom nje-
gom, tvojim nastojanjem i us pogibiju tvog vineti-
tog života povratiš majke ljublješivosti: njesine
dječice, sina ili muša pi majčinoj o door,
šta me no bi moglo uzdržati, ni bdenja, ni trud,
ni muka, ni strah od kušne bolesti, ni sjegurnost
da mal da ne i s&ma do skora ne podlegnem, sve
bih stavila na kocku, sve pokušala da spasim svo-
je čedo. A kad ti ne bi mogla sve to pokušati,
ob koliko bi blagosivljala onoga, koji bi se za te
izložio toliko pogibli!
Dobro dakle, kad to želiš sebi, ne bi li mo-
žda i ti imala priteći u pomoć drugomu, kad bi
se našao u istoj nevolji i učiniti sa nj, što bi žu.
gjela da drugi učini sa te? , .,
Kad bi se pojavila kakva teška pošast u
semlji gdje se nalasiš, valjda bi imala strašljivo
pobjegnuti i ostaviti svoga iskrnjega u tusi i bi-
jedi? Bog učuvao da bih te mogao WR
nemilosrdnom ; ti nećeš smjet pobjegauti od ne-
sreće, nit usmaknuti pred pogibli, nego ćeš avla-
dati strah s raslogom, te neustrašiva