i. tla talivalilno sa uve ono što je do danas kod nas | bilo učinjeno u narodnom duhu. Stranka ta ustro- di jila je Štionicu gdje okupi sve što je disalo po preziruo ruge i klevete talijanuša & Vuletić, koji, pošto se najedoše na peharu totačke vlastele, iz zahvalnosti, kako ćine u ilo odgojeni ljudi, tu su vlastela grdili. O- pei staroga plemstva u prvi mah kao da osjeti- 0 su sjenam &vojih pregja dužni, te njih ve- odlučno pristade uz narodno načelo ; ali, ako 8 ne ,Vara, to bijaše za posljedui put! Sic Dubrovački rodoljubi u Štionici iz koje po- ! slje bijahu prisiljeni . da stupo usljed ružna po- našanja mladih tobožnjih Srba sadruženih sa uli- | čarskom fukarom, pripraviše i izvedoše onaj pre- okret što je novom narodnom općinom urodio, koja donekle “preobrazi Dubrovnik, te ovaj kao preporogjen zasjede u narodno kolo da igra dič- na ulogu. Blago Djelo bi dignuto iz lupeških ruka, pri- wrženika autonomaša. A ovi su im samo nabavili grestva za bijeg, kad ih je ljudska pravda stala proganjati radi nečuvenih bezdjela. Mi znamo gdje bijaše utočište tih ljudi onu veđer kad bježahu, i -ko im je srestva nabavio; pak se grohotom smi- jemo kad vidimo sada posljednje gdje se nadimlju da igraju ulogu Bruta u današnjoj dubrovačkoj i tragi-komediji . ! a »Dubrovačka narodna stranka, kako je podvr- .gla pod pokrajinsku oblast Blago Djelo i učinila konac i drugim glasovitim zloporabam, htjela je da tako isto uradi i 8 jednim drugim našim zavo- dom &to sve više njekako postaje miraz jeduc sa- me obitelji. Ali nije uspjela, jer je onda bila s Jovanovićem u zavadi pa je ovaj nije podupro. Ne- go ostavimo sada ovo pitanje o kome možda -će- mo se baviti opširnije gdjegod unaprijeda, te pro- tumačiti zašto ima u Dubrovniku ljudi, koji su se pod starost dali na politiku. Reći ćemo da je narodna stranka u kratko svladala sve protimbe, istisnuv s javnoga polja sve tugje elemente te Du- brovnik tako postade tvrdi bedem narodnosti u Dalmaciji sve do onda, dok tobožnji Srbi nijesu to sve sa svojim nihilističim duhom razorili, tako da danas Dubrovnik stoji osamljen bez upliva i ugleda u zemlji u kojoj je njekad prednjačio. Htjelo se da stariji ljudi odgoje sebi i na- sljednika. Pok. Rafo knez Pučić sa svojim prija- teljima to je kušao, ali zaludu. Svak ko pozna paše okolnosti neće mu u grijeh upisati što nije uspio, pak nam se čini da tu skoro na njegovu grobu, bi pravo rečeno da neuspjeh ,ne bi nje- gova, već naše sudbe krivnja.“ . Tako nar. stranka. Njeke njezine pogriješke mi &mo već jednom bili istakli. A što ste vi Srbi učinili ? Podigli ste narodne protivnike, te se urotili sramotno ka pristašama onog ,skota prokletoga, 1 komu ime vaše je sramota.“ Zaveli ste puk la- ji žnim obećanjima neisvedivih stvari, po starom o- i bićaju političkih šstrijuna svakoga doba; iznijeli na površinu šarenjske bez osvjedočenja i pameti, koji mjenjaju stranke kako drugi ljudi velate, obe- ćajuć ludovima čudesa, dok u istinu kad bi što mogli najprvo bi sebi pomogli. Na svrhu za poslje- pu sramotu glasovali s autonomašima i u izbori- iči remi ELO U 'iištemo i jednu stvar samo koja bi vrijedila jer je one nalazimo! U jednu riječ nabacili ste se blatom ponos i ime dubrovačko i učinili smiješnim, Pa gato, možda da nam odvratite ; mi tako radi- našoj kući, ko što svjedoče najnovije sa- voj kraljevini. Lijepo; ali to nije ra- da mi pustimo da nam i naš dom upalite ! - To su ti narode uradili u Dubrovniku oni, po MH lih KH nam ita legjima '&toje; koje, kad je jednom mo- uarkija zapremila, bez velikih izvanrednih sukoba otpustiti neće i ne smije. Tu skoro u ovom. listu rekao je naš dopi- sniku Gj. Spazimi, da bi moglo nadoći vrijeme da se latimo i najskrajnijih srestava, samo da vas Srbe utamanimo kao elemenat narodu pogibeljan. Pisac onog članka kazao je to pošto vam je pred- bacio da ste se s talijanašima identificirali. Opa- zilo se da to pije dobro, a i nije. Ali čini nam se da bi moglo postati nužno, da spasimo što se još spasiti može, prama ljudima, koji rekao bi da su šenuli glavom, te dok sve ruše, rade o ži- votu onomu koji bi htio, da im pomože! Nego nastaje pitanje, da li je grožnja izve- diva. Utamaniti ponosite Srbe, koji u svojoj ma- šti i dan danas, Slivnici uprkos, pružaju preko Bugarske pokroviteljsku ruku sve tamo do dale- kog Carigrada, dok s druge preko hrvatskih pre- dijelu, dosiža negdje do Kranjske zemlje! A kad bi ih zapitao sbog kojih plemenitih viteških ili kulturnih djela hoće da drugim prednjače i svoje ime nameću, mislimo da ne bi znali što da odgo- vore; jer kad izuzmeš poznatu nadutost i taštinu svak zna, da tu kakva ozbiljnog naslova nema. Ovdje treba da dobro razlikujemo, ako se pitanje uporavi u opće na srpstvo, očito je da bi bila pakosna ludost i- misliti o kakvom utamanje- nju. Zato mi puštamo dragovoljno da se takim sanjarijam bave velikosrpski mataduri razmišlja- juć kakva i koja će srestva upotrebiti da bolje utamane državnu ideju hrvatsku i Hrvate, i tako ostvare onu blaženu: Srbi svi # svuda. Ali kad svedeš pitanje u uže granice t. j. na one naše krajeve, onda ti se drukčije pre- stavlja. Pozivljemo se ovdje na ćovjeka, koji nije ni- kad činio razlike izmegju Hrvata i Srba i koji je svoju nepristranost sveo ad absurdum, kad se je odrekao svakog daljeg političkog rada radi toga što ona stara narodna stranka radi srpskog razdo- ra već nije odgovarala njegovim idealima, po ko- jim samo u slozi Hrvata i Srba mogli sino se na- dati boljoj budućnosti. Ono što bi se dalo tomu prigovoriti ovdje ne spada. Nama je dosta opazi- ti kako taj nesebični prijatelj svoga roda dr. Lo- vro Monti, koji kaže da, kad izuzmeš vjeru, on ne zna po čemu bi razabrao Srba od Hrvata u knjigi: Zašto sam iztupio iz Sabora i Car. Vije- ća“ postavio je i slijedeća pitanja, te na njih od- govorio: ,Mogu li Hrvati u ovoj Carevini doći uz goraća Srbe, što s njima živa uzajedno, do cijelo- »kupnosti Hrvatske? Ja velju da mogu složnijem, ,Pametnijem i muškijem nastojanjem.“ »Mogu li do toga doći sami po sebi i bez Srba ?“ Ja velju da je to nemoguće. A mogu li to »Poštiganti us odlučnu protivnost Srba s proti njih?“ To je ja velju moguće, ali ne dao Bog !* Dok. pozivljemo pozornost arpsku na ove po- sljednje riječi njihovoga nesumljivog prijatelja da ih dobro promozgaju, nadodajemo, da pisac onda (g. 1882) po iskustvu nije još znao, što dauas svak zna, da misija srpske propagande u ovim krajevim nije da što korisna podigne, nego da sve ruši počam od historičkog prava hrvatskoga, pa- seć osobito da sapriječi pod svaku cijenu da se ostvari dršavna ideja hrvatska, da tako sačuvaju Velikoj Srbiji Dalmaciju od prijeteće joj pogibelji, Kad bi onda on bio to zuao, mislimo da bi do sasvim drugog zaključka došao, jer od ljudi što ti o životu rade treba braniti se ne kako ti se avidi, nego kako bolje možeš. Kad se pak nadoda da se ima posla s ljudi- ma, sa koje se zna, da su im narodnost i vjera istovjetna stvar, koji bisantinskim duhom opojeni, nepitani svakomu kašu kako je njihova snoslji- vost bez kraja i kako nema ljadi, kojim je ma- nja briga sa vjeru nego su oni;lako se uvigja da nikakav sporasum nije moguć. Za taj se hoće is- krenosti, a oni dok su taki u riječima nijesu u djelima. Dok sa se svi i svuda tražu konfesio- palau školu, niječu je drugim u ime svojih tobo- sojih slobodoumnih načela. Tu nema dakle nego himba i laž, gdje pod krimkom plemenskog srp- stva hoće da se nametne vjersko pravoslavje, & tomu svaki uprav slobodoumni čovjek mora da se opre, jer se no sna da li je lugje ili omješnije ru- ši jesusite dok se kalugjerima klanjaš. Braćo Hrvati u Dalmaciji! Na 16 će se kolovoza ove godine otvoriti ju- bilarna izložba hrvatskoga gospodarskog društva u Zagrebu. Ne samo današnja hrvatska banovina, već sve hrvatske zemlje, a uza nje i mnogi nam su- sjedi — natjecaće se da na toj izložbi pokažu bo- lje proizvode svojega tla i svojega rada. Potreba poslovne upoznaje, zahtjevi izmje- nićne koristi okupiće u to doba sred hrvatske pri- jestolnice silesiju jedaokrvna, a mnoštvo i inorod- na svijeta. Naša Dalmacija, kano nerazdruživo udo hr- vatske domovine, biće bez sumnje megju prvima u tom kolu rada i napretka; to zahtjevaju njezi- ni materijalni iateresi, da i nije krvnih veza, koje nas pritežu da pomoguemo naporima svoje rogje- ne braće. Naroćiti odbor već se svojski brine da u osobitu paviljonu na zagrebačkoj izložbi bude što bolje zastupana naša pokrajina; — a svestrani odziv pučkih predstavnika i muogih pojedinaca jamči za potpuni uspjeh toga rada. Ali se još nješto hoće. Kroza razne uprave mi smo Hrvati megju sobom odijeljeni, a da se i po imenu ne raspoz- uavamo, kamo li da se općenjem jedinimo, te se i nehote jedni drugima odmećemo kano da smo izgubili i nadu u zajednički život. Cijeli svijet u ruke prebiremo prije nego li se i osvrnemo na svoju prvu blizinu, na svoju braću i svoj rod. Pa stoga ponajviše, naši ideali i ostaju ideali; naše želje postaju puste želje. . Bez upoznaje, nema složna rada. | Treba da se ročimo, da se saštajemo, da jedni drugima u dušu zavirimo ; inače nas i budu- ći vijekovi pozdraviše tek braćom po nevolji. Lani, prigom Kačićeva slavlja u Makar- skoj, nekako se otesmo svojoj zloj navadi: podos- ta otadžbenika iz raznih hrvatskih zemalja bilo se sleglo na slavu u ovu kolijevku hrvatstva. Odliko- vaše se osobito braća iz banovine, s kojima smo u dva-tri dana proživjeli dva-tri stoljeća težke bor- be o narodna čast. Na nama je sada, braćo Dalmatinci, da vra- timo milo za drago; da se skupnim izletom u Za- greb odužimo braći na lanjskom posjeta. A prilika je da ne može biti bolja. U Zagreb na izložbu, koja bi nas privlačila da i nijesmo svoji, treba i zgodno nam je da pohitamo u što većem broju. Je li ko željan zabave, naći će je; ide li ko za poslom, opremiće ga brže no megju tugjincima; hoće li se komu nauke, upoznaće u svačem napredak svoga naroda, kakovu se ni iz daleka nije nadao. A svi ćemo biti na bratskom dogovoru, da se bar priupitamo, gdje nas jače boli. U svrhu da se priredi što mnogobrojniji i veličanstveniji izlet iz Dalmacije na Zagrebačku izložbu, — preuzelo je incijativu staro rodoljubno društvo ovdje u Splitu: Sla vjanski Napre- dak. Sastavljen je odbor, u kom su sastupana sva splitska hrvatska društva, i već se živo radi da se što vise olakoti putovanje, smanji trošak i u svakom pogledu pruži sve moguće pogodnosti izletnicima. Izlet bi se upriličio u drugoj polovici kolo- voza tako, da bi se razmjerno neznatnim troškom priskrbilo učesnicima svakovrsna užitka za šest dana, od kojih bi se blizu četiri sprovelo u Zagrebu. Sada će se najprije po većim mjestima u po- krajini imenovat povjerenici, koji neka se što to0- plije sauzmu za ovu stvar i pošalju potpisanomu odboru, na ruke blagajnika D.ra Edvarda Grgića, najdulje do svršetka lipnja ove god. imenik sviju onih, koji bi se htjeli pridrušiti ovomu izletu. Kad se budu imali ti podaci, tada će odbor isračunati trošak, urediti svaku i izaći & gotovom osnovom izlata, Split, 15 svibnja 1891. Od odbora sa islet na sagrobačku islošbu, Progjednik ; Zamjenik mu: Dr. Vicko Mihaljević. Vicko Katalinić. Blagajaici : Tajalci: Ivo Bućan. D.r Ivan Marović Dr Edvard Grgić. Dujam B. Mikačić. Kamilo Zajčić Qdbornici : Ivan Dešković, Mato Krstulović, Jakov Siri&čević, Ante Zelić.