jedan dio našega naroda i to ne mali isto ko što bi, se imenom dalmatinskim, Neka se stanovnici Bosne zovu Bošnjaci ja sam kajel, ali neka priznadu da su Hrvati. Isto tako Hercegovci mogli bi se ljutiti na tu bosansku narodnost i bosansko narodnosno ime jer isključuje njihovo. Oni više nijesu ,bošnjaci“ oni su hercegovci, a i hercegovački muhamedanci morali bi se osjećati nješto trećega, dok mi ne vidimo tu već jedan isti narod. Što pak , Bošnjak“ brani i zagovara muhamedanske običaje i svoju vjeru, ja mu odobravam. Veliko vjersko pitanje naći će ave jedno tečajem vjekova i razvitkom do-' gagjaja svoje riješenje, a svaki narod mora imati vjere, jer koji narod ne vjeruje nema uhvanja, nema budućnosti; taj je narod moralno propao! Religijozno čustvo u muhamedanaca jako je razvito i ako se i izmegju njih uvukla (u ostalom rijetko gdje) po kvarenost, nemoralnost a navlastito gnjusna psov-ka, žalostno je da su to od kršćana primili! Kako čujem u Mostaru povadili se u pje- vačkomu društvu. Ja se nadam da će se stvar u- rediti a mladež opet stupiti u zbor, Mi Hrvati po naravi smo popustljivi prama svakomu, pa smo došli na ovo na čemu smo danas; zasijali nepri- jatelje u svojoj kući. Naša mladež, vatrena i živa hoće da se prene, hoće da radi, Da učini i bes- mislic& to je naravno, ali u nje ima žara. Valja je sato znati voditi vještom i pametnom glavom. Zaludu; bez oduševljenja nema uspjeha, a odu- ševljenje je bez razbora čovjek svezanih očiju. Milo mi je što se naša mladež zainadila oko grba, pak želi da dogje opet u društvo a do koga je naštojaće da se on i povrati. Eto opet u ku- ći mira. * Prosuo se glas da su bosanske lepeze odli- kovane u Njemačkoj. Bosanske? Ha! ha! Gorke ironije. $to ti ljudi misle da je odmah Bošnjak svaki švaba, što se je jučer amo dovukao trbuhom za kruhom? Pa da mi Hrvati ne napredujemo? Ba- novina za cijelo, u njoj u svakoj kući gori petro- lejska lampa, a ni Bosrs ne zaostaje kad eto bo- sanskih lepeza na izložbi u Karlsruhe..... N. V—i. Viški boj. Na 18. 19 i 20 o. mj. vršila se dvadesetipet- godišnjica velike i epokalne viške bitke, kad je prvi put na vodi zaplivao čelik protiv čelika i hrvatski mornar skršio groznu silu tugjina, koji |: mu je htio nametnuti njegovo gospostvo. Ove da- ne proslavio je svaki Hrvat; oni su najočitiji do- kaz njegova junaštva. Monarkiji prijetila je onda velika pogibija. Sa sjevera udara na nju Pruska, a s juga Italija. Potučena hametom kod Kraljiči- na Gradca, spopane je strah i trepet; a da iu Ita- liji i pod Visom ne stiže je ista sudba komu ima gsahvaliti? Onomu koji je do sada tri puta spasio kulturnu Kuropu — Hrvatu! Slaveć uspomenu na one dane kad smo na- lom krvlju mastili naše more, pitamo što smo dobili za te velike čine ? Da li su nam narodni neprijatelji bar priznanje poklonili ? Zar nas za to slave? Jest, slave Štajerce, Erdeljce i Kranjce ; oni su se borili oni su ginuli i dobili! Ko je crpio svu korist od onih velikih rato- va g. 1866 to su Magjari; po njima dobili su pr- venstvo u Austriji. Nastupom dualizma ova bila je rasdijeljena na dvije polovice: na Austriju sa pre- vladom Nijemaca i Ugarsku sa onom Magjara. Italija sadobi Veneciju za one poraze, a mi Hr- malo kašnje nagodow ! I to nam je bila sva plata. Slavimo uspomenu na Viški boj, dičimo se svojim djelima, ali počujmo i pjesnika koji kaže : Milo li je poginut junaku Za dom mili, sa slobodu slatnu, Za dječicu i sa vjernu ljubu, Za sestricu i starog babajka I na polju i na moru bjjesnom. Ali jao, nesretan je omj, Komu cvjjetak čarne budućnosti pupoljku uvene i pane, sa slavu njegovih dušmana! >a Izbori trgovačke komore. Ko je pozorno čitao naše članke pod ovim naslovom, biće se uvjerio kolike su nepravilnosti učinjene kad su se urekli novi izbori i dijelile bi- račima lisnice. Koliko li je tu bilo naših ispušte- no! Čovjek je morao dođi do zaključka da smo u ovim izborima morali podleći bezakonju i sili. A kad tamo mi smo izišli slavodobitnici sa tolikom većinom glasova, da je i iste naše proti- voike smela. U Dubrovačkom okružju naši kandidati za trgovačke i obrtničke odsjeke prodrli su uprav dvostrukom većinom glasova. Naši kandidati po- morskog odsjeka dobiše 60, a njihovi samo jeda»n glas 1 Tako smo junački osvojili okružje dubrova- čko za našu hrvatsku stranku, uprkos silnomu u- plivu koga imadu protivnici u ovom kotaru. Rezultat bokeškog okružja bio je takogjer povoljan. Naši predloženici za pomorski odsjek izabrani su, predloženik obrtničkog odsjeka ostao je u manjini samo za 10 glasova, a i u trgova- čkom odsjeku dobili smo jednoga člana u komoru, što se nijesmo ni malo nadali. Protivnici sami s njihovim neznanjem i silovitom ambicijom pomo- goše nam do ove pobjede. Oni naime nosili su čo- vjeka, ne znajuć da ne može biti izbran i tako je izišao naš. Dakle na 21 o. mj. izabrano je sa trgovačko- obrtničku komoru Dubrovnika i Kotora 11 novih članova, od kojih su 2 sama srpsko-talijanska a 9 je naših. Od 11 preostalih u komori mi imamo 4 odnosno 5 i tako ova dolazi za znatnom većinom u hrvatske ruke. . Ali kad dogju novi izbori do tri godine mi se nadamo postići još bolje rezultate, jer će sje- gurno propasti njihov član obrtničkog odsjeka za Boku, koji se i sad proturao s veoma neznatnom većinom glasova. Što ovo znači ? Znači da smo živi, da na- predujemo. Naši neprijatelji sdruženi, imajuć vlast u rukama nijesu nam mogli nahuditi. Mi pobijedi- smo, radom, slogom i dobrom voljom, a i naš je list zato nješto uradio. Kod samog skrutinijuma nije bilo velikih ne- | reda kako što smo se nadali. Jedan jedini viši, po našem mnijenju, protuzakoniti slučaj upao nam je u oči. Kad se je za Boku mjesto g. Grkavca, koji .je srbo-autonomaškom pogriješkom bio nošen a nije | mogao biti izabran, imao izabrat jedan od ona dva maša koji su dobili jednaki broj glasova povjeren- stvo je odlučilo da se bira na sreću, što je nepra- vo. Istina da kaže komorni pravilnik da izmegje dvojice, koja imadu jednaki broj glasova odlučuje sreća, ali izborni program na lisnici (cedulji, ske- di) veli, da od dva predloženika kotorska jedan mora stanovati u općini dubrovačkoj. Dobro. Sad je sa strane srpsko-autonomaške izišao g. Petar Ramadanović koji je iz Kotora. G. Grkavac (iz Dubrovnika) nije mogao biti izabran jer nije upi- san u skrižaljki izmegju onih koji mogu biti iza- brani, ostaje dakle da se od one dvojice naših uzme onaj, koji stanuje u općini Dubrovačkoj, a to je g. Krilo, Ali to su sve male stvari, jer ko- liko g. Krile toliko i kotoranin g. Vuković naši su ljudi, ako se nije sa strane povjerenstva usi- mala u obzir mogućnost da kockom ispane gosp. Vuković koji stanuje u Kotoru, pa mu je teže dolaziti na sjednice. Vašnost trgovačke komore znatna je i u ši- rem političkom smislu, jer komora daje dovoljan broj glasova zastupniku na carevinskom vijeća, a osim toga bira i jednoga sastupnika na zemaljski sabor. Kod zadnjih pokrajaskih izbora nesreća je htjela, da su naši protivnici stvorili neznatna većinu od 1 glasa i poslali tako u Zadar dra. Pugliesi-a. Sad mi imamo znatnu većinu od 4 ili & glasova, Ukinućem njekih protuzakonitosti dobićeno svakako još jednoga. To je sa sada dosta. Mi pozdravljamo nasu većinu u trgovačkoj komori dobrodošlicom, znajuć da je sačinjavaju savjesni i pošteni rodoljubi. Mi od nje tražimo da očisti talijanštinu, kojoj je do sad bila sadshnuta ova komora i da u nja uvede odmaš naš Arval- ski jesik A ovake pobjeđe nadamo se da će usradovati sve naše širom domovine! Naši Dopisi. Rijeka Dubrovačka 20 Jula. Na 14 0. mj. bio je u našoj Rijeci presvi. g. biskup Vodopić da podijeli sv. potvrdu nara- sloj djeci. Bio mu je doček dosta lijep, koliko s. Rošatu gdje prvo pogje, toliko u Mokošici. Ose- čani mu takogjer izkazaše počast te dogjoše pod svojim barjakom sa svojom dječicom u Mokošica, pošto presvijetli k njima nije mogao. Na svakom kraju naše Rieke, kako i na lagji koja ga je vo- zila, vila se mila nam trobojnica. 1 ako jeđnomu od njegovih pratioca to je bio trun u oku, ipak je mirno i snosljivo podnio, pošto je uvidio da o- pozicije nema, koja bi se oprla svim riećanima. Istina da se vila i srpska zastava sa grbom nm parku braće Papi, ona ista koju oružnici više pu- ta činiše skinuti, ali mi, mirni Riječani obzira na nju nemamo, pošto znamo da oni sa još dvojicom jedini su te stranke u Rijeci. ipak hoće da se nje- što i oni čuju; kako na 29 pr. mj. kad je naša glazba u nas bila, općinski redar počeo je pso- vati Hrvate. Za čudo nam je da jedan redar koji bi imao držat mir, prouzroči smutnju, ali valja da je od koga bio potaknut .... Nu priporučamo općinskoj upravi i našem hrvatskom načelniku da takovim ljudima stane na rep, koji se hrane na- šim kruhom jedino da nas grde. — Sad na dru- go. Na 16 o. mj. činila se svečanost skapulara bi. dj. Marije u Rožatu i u Sustjepanu. Došla je naša glazba te smo je ma dvoje razdijelili, a te da nam druga ne dogje kako je nastojao O. Mar- ković, ali mu se izjalovio poso, jer mi imamo na- šeg dičuog O. Luja Ucelini koji na to pristat nije htio. Svijeta je bilo izobilja, koliko se baš ni -na- dali nijesmo, pošto je rabotni dan bio, sasvim da njeki rišćani (što robu prodavaju u Dubrovniku), dočekivali su naše Riječke govoreći im: ,Zašto ne uzmete staru mušiku, tako bismo vam i mi došli sa dosta gospode, a inače vam neće doći nego samo što lera; pa se čudimo da vi Riječani ste Hrvati.* — Na 5| ura iza podne došo je pa- robrodić ,Cavtat“ sa izletnicima, %6 lo saustavio redu svečanost, U nedjelju naš prisvijetli biskup pogje iz Mokošice u Sustjepan gdje ga dočeka ko- čija s kojom podje u Dubrovnik, ostavivši svim lijepi utisak njegova dolaska i odlaska. Pogled po svijetu. — Zastupnička kuća u Beču svršila je lje- tošnje rasprave: Konservativni zastapnici pod vod- stvom Hohenwarta posjetiše češku isložbu, gdje su bili od staročeha lijepo primljeni. Islošbu su jgš posjetili Srbi iz kraljevine;i Rusini iz Galicije, / , Nije moglo doći do kompromisa izmegju plemstva i mladočeha za izbora u delegacije, jer mladočesi htjedoše 4 a feudalci davahu im tri gla- ga. Radi toga oni se ustegoše i nehtjedoše po- slati ni jednoga. Ragličiti su komenti glede bjiho- va postupanja, ali svi prijatelji slavenstva šale što neće biti mladočeha kad se bude goyorilo 0 vanskoj politici.