Br. 28. List izlazi svakom sabotom, a cijena mu je unaprijed sa Dubrovnik : na cijela go- U DUBROVNIKU 15. Avgusta 1891. VENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi ša. dina (or. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu $ Hercegovinu : na cijela , lju se Uredništva, godinu for. 4: 50; na p& godine fior, 2: 25; sa inosemstvo flor, 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 nove. Ko_ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doš«- to polugodište. toni 5 Aygusta. Danas u jutro u 10 sati ban hrvatski sveča- no otvara jubilarnu izložbu u Zagrebu. Danas da- kle Hrvatska donosi ogled svoga rada pred izo- braženu Europu, da joj ova sudi nadajući se da će taj sud biti vrlo povoljan. 1 tako danas imamo dvije slavenske izložbe u monarkiji: češku u Pragu i sad tek otvorenu hrvatsku u Zagrebu. Na hrvatskoj jubilarnoj izložbi sabrali su se svi proizvodi temlje i naroda. U njoj zrcali se na- rodna duša i njegova radinost. Ovaj narod malen je narod. On je kroz stotine godina ginuo za slo- bodu, on je tri puta spasio Europu i njezinu kul- turu. Mačem u ruci borio se je po pruskim ste- pama i ugarskim ravnicama, njegovom krvlju na- močena mu je domovina, namočene su obale Rajne i talijanske poljane, bojadisano je jadransko more, aza svezasluge plata mu bi zaborav i progonstvo ; ali on ipak kroz mirao doba svojim marom i str- pljivošću uradio je toliko, da kao što se je nekad na bojnome, danas može se i na kulturnom polju ogledati sa svakim narodom. Izložba u Zagrebu sjajan je dokaz da Hr- vatska još žive, da se bori, da napreduje. Dokaz je da u svim udima teče čista hrv. krv. Sve česti neujedinjene nam domovine zastupane su na izložbi u Zagrebu: Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Bo- sna, Hercegovina, i Istra. Videći to, onaj koji radi, onaj koji vjeruje u budućnost svoga na- roda ne može a da ne pomisli i na onaj slati dan, kada ove zemlje u Zagrebu biće drugačije prestavljene 1 A do nas je da, taj dan ne bude daleko, Hrleći svi u Zagreb nećemo se diviti samo jubilarnoj izložbi. Zagreb ima još jednu tako rekuć permanentnu izložbu. Prvi i najljepši grad slaven- skoga juga, ima zavoda kakvim se ne može pono- siti nikakvo drugo slavensko pleme na jugu: a- kademiju koja hrvatskom narodu diže glas po svoj Europi, koja raspravlja, dopišuje, dogovara se sa PODLISTAK Više valja unča pameti, nego sto oka snage. (Nar. pripovijest; sabilješio jedan mubame- its danac iz Mostara.) Bila su dva brata i učili hodžaluk u Cari- gradu. Kad su kros jedno desetak godina prilično uporavili,;: reče mlagji : dosta nam je nauke daj da idemo kući.“ Stariji ga odgovaraše; ,nemojmo dok još za jednu godinu i melunluka (politike) bar: štogod ne naučimo.“ Na to će mlagji: ,Mani se brate šta će ti to; ja idem bogme doma, pa ako ti i nećeš.“ Tako se rastave i mlagji krone kući. Kad je bio na jedan konak blizu svoga še. hera, tređ ga petak te odluči klanjati sa seljacima džutnu. Isa kako se klanjalo, izagje se iz dža-+ mije, a seljaci salete pitati hodšu stamboliju be- geniše li on njihova hodšu, Moj ti stambolija ni pot ni šest već; gkad mo pitaste, nikako jer kri- vo dova: čini (molij.* Kad to sazna imam, povi po pogodbi. prvim akademijama i naučnjacima svijeta; pa sve- učilište, taj rasadnik naše mladeži; pa ,Maticu,“ kojoj bi se dičili drugi mnogo veći narodi od na- šega, mnogobrojni zavodi, muzeji i društva svake vrsti dižu nam glas po svemu svijetu. A sve ovo nije nam darovala tugjinska ruka za usluge što joj učinismo, već opet sabrao naš narod novčić po novčić, odkidajuć s usta zalogaj hljeba. Još nije sve potrebe podmirio, još radi i prinosi na oltar domovine, nu ono što već ima, sačinjava pravu izložbu, jer je sve snio narod u svoj mili glavni grad. Izložba podaje nam duhu nove snage, okri- jepljuje nas na novu borbu protiva tugjinstva. U Zagrebu naći ćemo se mi Hrvati sa svih strana, upitaćemo se za zdravlje, sastaćemo se kao braća da jedan drugomu kažemo, da čujemo što nas boli, što da radimo. A to znači mnogo. Na izložbi pozdraviće Hrvatska i ostale Sla- vene. Česi, Bugari, Rusi, Poljaci, Slovenci doći će da nam čestitaju, da se s nama raduju, a posjeti- će nas i članovi drugih prijateljskih naroda. To je za nas velika dobit, jer nas svijet upoznaje, i drugi narodi dobiće o nama sasvim drugo mnije- nje, nego što su ga do sad imali. O izložbi pisaće franceske, ruske i druge novine, lijepo i prijateljski kako što su i počele. Ima više od dva mjeseca da je već ,Le Nord,* uvaženi organ ruske diplomacije pisao o jubilar- noj izložbi. Ni najveći hrvatski rodoljub ne bi se onako lijepo bio o njoj izrazio. ,Le Nord* izme- gju ostaloga veli i ovo: ,Radi svojih ratnih djela narod hrvatski poznat je po svoj Europi i on da- nas nastoji to poznanstvo raširiti drugim srestvi- ma, a ne više ratom i to ustrajnim radom na po- lju prosvjete. Narod hrvatski nije toliko zname- nit radi broja stanovnika, koliko radi svoga geo- grafijskog i etnografijskog položaja. — Opkoljen pokrajinama u kojim se govori isti jezik kao u Kranjskoj u južnoj Štajerskoj, u Koruškoj, [Istri Dalmaciji, Bosni i Hercegovini i zauzimajuć oba- le Jadranskoga mora od Trsta do Kotora on sa- činjava klupko i središte političkog pokreta toga slavenskoga puka...“ če: ,e, ljudi, eto taj hodža stambolija kaže da ja izkrivljeno dovu učim !* Hajde da vidimo ko sna bolje. Ja i on zabilježimo vola na ćagetu, pa će se odmah vidjeti ko zna bolje, jali ja, jali on, Stambolija kajil ko i Izmajil i da pokaže vješti- nu kalema, ne zaziruć na ono što ga čeka, izvadi divit i kalem, pa u čas zabilježi slovima ime go- večeta. A moj ti seljački hodža prihvati kalem pa piši, okreći, piši, šta napiše gotova vola ka- kav izgleda t. j. glavu, noge, rep, sve. Pokazali puku, a bogme svak vidi da je njihov hodža baš napravio vola, a stambolijino pismo ne naliči ni- čemu, pa ti se seljaci dokopaju našeg stambolije i izgrde ga baš pošteno zašto je lago na imama, a ko zna da još pije bilo i šamara ko kiše, Stambolija nagje se na čudu. U šeher više ne smije, jer ako ga i tamo prevare kao i na se- In slo i naopako. Svo mislio dok Mitt kurtari- t se opet sat se na koji načio seljaka i vrati u Carigrad. Kad on tamo, kaše bratu što mu se na putu dogodi & brat će ma: gjesam li ti ja kano da učiš i molunluka.*, . , ww AJA Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 norč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaju Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. m=m———=—m>—=——=——=——=——mmum>m=mmmmmTcnmm nm Ovako nas napokon upoznaje Europa ko smo i što tražimo, a izložba mnogo će nam pomoći na putu k boljoj budućnosti. Danas se ova otvara! Nema Hrvata koji se ne priključuje u duha ovoj općoj narodnoj slavi, ali koji i ne želi da čim prije dogje dan, kad će- mo svi zajedno jednom stazom put jednoga cilja! Onda će nam sinuti sunce sreće, da nam vi- še nikad ne zapane. Pravoslavje. Naši Srbi vrlo se ljute na zagrebačke ste- kliše. Kad je ,Hrvatska“ napisala njeki članak ,ri- ječi i čini“ stala ih vika da se čulo do sedmoga nabu. Zagrebački stekliši pisali su užasno i nava- ljivali na njih jadne, koji mirni i skladni, ne diraja u nikoga nego idu za svojim poslom i nastoje ka- ko će lijepo živit u slozi i prijateljstvu sa svojim sasjedima, A ,,Hrvatska“ da onako piše! To nije- su mogli podnijeti, pa udri viči. Kad ovamo, evo ti i ,Nar. Lista“ g jednim dopisom iz Boke. I on! Sad ih stade dreka još gora nego prije, te da nije ,Nar. Novina“ koje ih u zaštitu uzimlju, naši Srbi zdvojili bi od tuge. ,Ob- zor* držobi se š njima posve prijateljski. Ne da- lje od lani, kad je ono pisao o dubrovačkoj tobož- njoj srpskoj pobjedi, govorili su nam njeki ugled: ni Srbi u Dalmaciji, da je ono jedini hrvatski list. A sad i on panuo u nemilost i to ne samo kod Sr: ba već i kod Hrvata, jer dok radi i nastoji o slo- zi, jedni mu viću da hoće da uništi vascijelo srp- stvo, drugi da: stoji u srpskoj službi, Ovo jasno govori, da su duhovi na obje strane uzrujani, Drski li su ti Hrvati! Srbi žeste se na član- ke, koji jasno dokazuju da je Hrvatu više dodija- lo izdajničko postupanje, i to sad kad se je i pro- tiva općeg mira u Europi, u nas zadrlo jedno o dru- go. Žeste se, jer zaboravljaju, kako evo ima dva- naest godina što ,Srpski Glas“ u svojim ,Pabirci- Kad i to naučili, upute se doma i odluče da će baš u petak u ono selo, da džumu i Onamo bili više i zaboravili na“ stamboliju, te ova dva ištom mojesin gsakuji mirno uljegoše u džamiju. Čim se džuma svrši i izagjoše na dvor, okupiše ih seljaci pa ih po tiho pitaju, da im ka- žu kakav je njihov hodža, A njih obojicu udre vi- ka: ,A šta jadni pa nas to pitate! mi kud god smo išli po svijetu, još ne vidjesmo ovakoga hod- žu, pa da njegovo molenje tako može bit bogu pristupno, Mi ga u svačemu vidimo da je on šiv svet. Eto kako ga mi držimo! Da nam samo da. de po jednu dlaku iz njegove brade, nosili bi: je u hamajlijama (megju moćima kao zapis)“, Čuvši to seljački hodža, pozove ih i reće im, da alobo- dno izgule po jednu dlaku is njegove brade, Ali vigji ti sad belaja; kad ovi isguliše vas se: narod. pomami, jer svak hoće da ima po dlaku od &ve».. === mm toga hodže, sdroe ti ga oli podige osim, to DR eO sa poma takovi —_— Pi: I žušluvja - urrsainičuaiinita ita aii itana snaći : | šk Osa