Br. 30 i 31.

U DUBROVNIKU 5. Septembra 1891.

 

CRVENA HRVAT

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijelu go- | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hevatske“ u Dubrovnika a dopisi ša-

dinu for. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu s Hercegovsnu : na cijelu | lju se Uredništva.
godinu flor. 4: 50, na p0 godine flor, 2: 25; za inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč.
Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša-
sto polugodište.

 
 
  

 

SJEDINJENJE.

Vrijeme prolazi, pa minuše dani narodne sla-
ve, a dalmatinski Hrvati povratiše se kućam svo-
jim. Ali nješto ostalo je neizbrisiva u hrvatskoj
istoriji i radosno možemo ustvrditi, da nije pro-
mašena svrba, koja je dalmatince vodila u Zagreb.

Nije ! Dalmatinski izlet imao je veliku poli-
tičku važnost ; sastanak sa prekovelebitskom  bra-
ćom dao im je prigode, da pokažu monarhiji i svoj
Europi bistro i otvoreno svoje želje i svoje težnje,
Dalmatinci pogjoše u Zagreb da svijetu zasvjedo-
če, kako se Hrvat ne odriče hrvatstva i kako će
se boriti za svoj opstanak do zadnje kapi krvi.

Ujedinjenje hrvatstva jamac je našoj budu-
ćoosti i našemu narodnomu opstanku. Netom se
prenusmo i latismo borbe, odmah uvidjesmo da
bez ujedinjenja sva ta naša borba za hrvatstvo ne-
ma smisla. Zato i jest ujediojenje prva i najgla-
vnija točka hrvatskoga programa, koje se mi ne
smijemo nikad odreći. Najodličniji muževi slaven-
stva zagovarahu i zagovaraju sjedinjenje Hrvata,
a ponosom istićemo da su se i u tomu dubrovča-
ni odlikovali van svih, što bi danas njeki njegovi
sinovi rado zatajali i zanijekali, kad to ne bi po-
vjest bila.

Želja za ujedinjenjem vodila je dalmatince u
Zagreb, a njihov poklič uašao je tamo jakog od-
ziva i oni se vratiše u Dalmaciju okrijepljeni no-
vom snagom i čvrsto osvjedočeni, da i braća tamo
preko Velebita drugo ne žele.

I doista svi pozdravi kojim su se braća poz-
dravljala isticali su sjedinjenje; svaki doček, svaki
govor bio je u tomu smislu učinjen, inače bio bi
posve hladno primljen. Dapače vidjesmo da i oni
faktori, kojih to ujedinjenje najmanje zanima, mo-
rali su ga iza zuba istaknuti, što je u velike za-
čudilo naše prekovelebitske sumišljenjake.

Neprijatelji našega narodnoga napretka mogu
vikati na sjedinjenje koliko im drago. Ali to je pi-
tanje kojega se Hrvat ni za živu glavu ne odri-
če, pitanje čije riješenje u našu korist zakonom
je potvrgjeno, a na najvišemu mjestu prizoato i
obećano. S njim može se oklijevati i otezati, ali
napokom mora doći na dnevni red. Hrvatski na-
rod napreduje. Ko je vidio njegovu gospodarsku i
šumarsku izložbu, priznaće da se je popeo na vi-
Boki stepen kulture, a taki narodi znadu tražiti
svoja prava.

Ujedinjenje to je naše pravo, a to pravo ni-
je veleisdajstvo kako bi ga htjeli Nijemci okrsti-
ti, već naravna posljedica narodnoga i državnoga
prava, koje traži svaki narod. Mi Hrvati vojujući
sa nj nijesmo osamljeni; za nj vojuje i alem ka-
men slavenstva, narod češki. |

Što se pak tiče ostvarenja toga ujedinjenja
dopuštamo da su mnijenja rasna, ali ni u tomu
nijesmo sami; veći drugi narodi u sebi još su se
više razilatili. Eto nam za primjer Italije ; kud su
šibali Massini i Garibaldi, a kud Viktor Emanuel
i Oavour! pak ?*... A ovakih oprijeka u nas,
Bogu hvala, nema. Pa kako su. Talijinci svladali

onske goleme razlike mišljenja, tako ćemo i
mi naše.

 

(ooo

Izlet u Zagreb.

Da ova veličanstvena i važaa stranica u po-
vjesti našega narodnoga preporoda bude dostojno
opisana htjelo bi se drugo pero. Ja ne mogu ni-
šta drugo nego suhoparno nanizati dogagjaje ona-
ko kako su slijedili, prepuštajuć inteligentnome
čitatelju, da sam shvati ono, što mu ne mogah ka-
zati. Ako je u njega zanosa i oduševljenja, a nada-
sve ako ima srca i ljubavi za svoj' narod, on će
nadopuniti sve praznine u momu opisu i tad mu
je slika potpuna i krasna, a važnost joj i onako
ne poriče.

*
e *

Na 22 pr. mj. ukrcasmo se u Gružu jedno
25 izletnika iz Dubrovnika i okolice na brzoplov-
ni Lloyd. Mnogo svijeta iz Gruža i Dubrovnika
bilo je došlo na obalu da nas pozdravi, da nam
dade pozdrav za milu braću, koju pogjosmo posjeti-
ti. Vrijeme nije baš bilo krasno, a! južina prijeti-
la kišom, nego kako je ,lris“ udobni i spretni
parobrod toliko se i ne osjećala valjavica. Veče-
rasmo, a iza večere zaredaše nazdravice do kasne
noći, tako da smo bili blizu Korčule kad muogi
pogjoše spavati. Na Korčuli pridružiše nam se nje-
ki otočani, a tako isto i u Makarskoj pomnožismo
broj izletnika. Oni koji još nijesu bili došli, imali
su stignuti u Spljet sa drugim Lloydovim paro-
brodom, koji dolazi tamo ponedjeljkom u 8 sati
u jutro.

Odbor za izlet nadao se da će mo i mi š
njim doći, pa bili su odredili taj dan lijepo nas
pričekati. Nego kad uranismo, red nam je bilo
brinuti se za konak. Njeki se smjestiše u ,Hotel
de la ville* a drugi u druga svratišta ili kod pri-
vatnika, jer su ovi već bili kroati sa izletnicima,
koji su prispjeli iz raznih krajeva Dalmacije, Mno-
gi od naših rastrkaše se po gradu, a nas nekoli-
ko odosmo u čitaonica i tu nam zastupnik g. Bor-
čić reče, da će nas u Karlovcu dočekati načelnik
gpljetski i zastupnik Bulat i da će nas on voditi
u Zagreb, Ja odoh da posjetim moje prijatelje
spljetske i od njih doznadoh, da dalmatinska o-
mladina spravila je mali darak dr. Starčeviću, a
mene zapala neugodna zadaća, da jedan dio toga
dara čuvam na putu, Poslje sastanem se sa na-
šim naučenjakom prof. Bulićom, pa u razgovoru
uputimo se u arheologičke muzeje. Usput pridru-
ži nam se mnogo drugih izletnika i on nam svim
pokaže svaku znamenitost ogromne zbirke, kojaje
većinom njegova zasluga. Njegovo opisivanje i nje-
govo učeno razlaganje sanijelo nas svih u davnu
prošlost nekad slavne Dalmacije. G. Bulić je poznati
arheolog i u stranom svijetu, a njegova ljubešlji-
vost i dobrota privlači te da ga poblepno sluša& u
prijedmetima, koji i neštrukovnjaka moraju zani-
mati, Njeki iz našega društva izraziše želju da bi
otišli vidjeti solinske starine, a on odmah pobrine
se sa kočije i dade im nacrt, po komu će se ravnati.
.Drage volje, reče, došao bi i ja s vama, ali sila
je posla, što me priječi i moram ostati raditi,“
Ni u Zagreb nije mogao doći. — Oprostismo &6
& njime svi srdačno, a osobito njegovi stari mu
prijatelji, ismegju kojih g. dr. Mišetić. |

 

Za oglase, sahvale i ost, plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaju

Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,

koji sat. U večer okestra ,Narodne Glazbe“ prire-
dila je u Tociljevoj kavani koncerat na čast nama
izletnicima. Sila svijeta šetalo je po obali do ka-
sne noći naslagjujuć se divnim zvocima i vrsnoći
spljetskih glazbara.

U jutro dogje s Lloydovim parobrodom mno-
žina izletnika : Bokelji, zaostali dubrovčani, pa na-
si vrli otočani. Iza kako ih pričekasmo, odosmo
svi zajedno pred društvo ,Slavjanski Napredak“
odakle smo se imali u povorci uputit ravno na
naš posebni parobrod, Svakomu od nas u kravati
ubodena igla sa grbom Hrvatske ili Trojednice,
što je dao napraviti u Pragu spljetski trgovac M.
Bužančić. U njega kupismo i prigodne orvenkape
sa natpisom: Živila Hrvatska ! 193

Pod barjakom , Napretka“ u dugoj povorci
krenusmo na obalu k parobrodu, a pred nama na-
rodna glazba veselo svirala odabrane koračnice.
Sila naroda zgrnula se sa svih strana i navrvila
s nama. Na samom mostu oprašta se svoj sa svo-
jim, znanac sa znancem, želeći jedao drugomu sre-
tan put i dobar ostanak. Glazba svira, a pero-
brod se puni rodoljubima iz svih krajeva naše kr-
šue Dalmacije, dok sakupljeni narod na obali želi
svojoj braći dobar put u silnom askliku: , Živila
Hrvatska 1“ Ovaj ori se sa svih strana začinjen
pjesmom koja se vinula iz razdraganih gruđi. Onaj
mali mostić, što nas je još spajao sa kopnom po-
vuče se i uz neopisivi živili 1 odijeli se 250 ljudi
da pohite napokom u naručaj svojoj prekovelebit-
skoj braći.

i | i
s # :
Sada tek nastaje slavlje i veselje, Dakle nas
eto ! ,Tibisco* sječe valove,.a na njegovoj palubi
pomiješali se putoici, izmegju kojih vidiš i dosta
gospogja. Razgovor se zaveo, pjesme se pjevaju,
poznaustva se nova sklapaju. Svakomu na licu di-
taš veselje i radost, a ljudi.u narodnoj nošnji -pri-
jedmetom su opće pažoje. Na krmi i na provi vi-
diš ih po deset po dvadeset izletnika, gdje raspreli
razgovor pa se dogovaraju kako bi se bolje i do-
stojnije podnijeli prama svojoj braći u banovini.
Odbor ima najviše posla. On mora da ave vidi,
da sve uredi, da se na svakom mjestu oagje; a
mi koji evo sad uživamo njegov (teški rad u duši
mu zahvaljujemo i ko može, gleda ma bit pri ruci.
U toliko poslužnici uzvrpoljili su :se na sve
strane, Nješto iza 10 sati ručak je pa mora #86
pripravit sto, a nije šala naći mjesta svakomu i
zadovoljit svakoga. U prvom i drugom rasredu, na
palubi, na krmi i provi i po sredini, uopće svokad
gdje se moglo namjestiše stolove, a izletnici mje-
šaju se tamo i amo, jedan se drugomu prestavlja,
viđu, smiju se, pjevaju, prepiru se i sva ta kon-
fuzija teće tako divno, da je se čovjek ue može
do sita nagledat i naslošat, Nema tu ukočenosti
njemačke niti studene uljudnosti već iskreno: pri-
jateljstvo i zajednički osjeđaji čine naa srodnim,

a i “STE!
z S&
s . .
tz =

iii iji aj sjeni i iissnissmmmimmmmmmmcnnmnitnnsstnnsmmmssJmuEČEg TT tan nn Jele Il iNia