Br. 30 i 31. U DUBROVNIKU 5. Septembra 1891. CRVENA HRVAT List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijelu go- | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hevatske“ u Dubrovnika a dopisi ša- dinu for. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu s Hercegovsnu : na cijelu | lju se Uredništva. godinu flor. 4: 50, na p0 godine flor, 2: 25; za inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša- sto polugodište. SJEDINJENJE. Vrijeme prolazi, pa minuše dani narodne sla- ve, a dalmatinski Hrvati povratiše se kućam svo- jim. Ali nješto ostalo je neizbrisiva u hrvatskoj istoriji i radosno možemo ustvrditi, da nije pro- mašena svrba, koja je dalmatince vodila u Zagreb. Nije ! Dalmatinski izlet imao je veliku poli- tičku važnost ; sastanak sa prekovelebitskom bra- ćom dao im je prigode, da pokažu monarhiji i svoj Europi bistro i otvoreno svoje želje i svoje težnje, Dalmatinci pogjoše u Zagreb da svijetu zasvjedo- če, kako se Hrvat ne odriče hrvatstva i kako će se boriti za svoj opstanak do zadnje kapi krvi. Ujedinjenje hrvatstva jamac je našoj budu- ćoosti i našemu narodnomu opstanku. Netom se prenusmo i latismo borbe, odmah uvidjesmo da bez ujedinjenja sva ta naša borba za hrvatstvo ne- ma smisla. Zato i jest ujediojenje prva i najgla- vnija točka hrvatskoga programa, koje se mi ne smijemo nikad odreći. Najodličniji muževi slaven- stva zagovarahu i zagovaraju sjedinjenje Hrvata, a ponosom istićemo da su se i u tomu dubrovča- ni odlikovali van svih, što bi danas njeki njegovi sinovi rado zatajali i zanijekali, kad to ne bi po- vjest bila. Želja za ujedinjenjem vodila je dalmatince u Zagreb, a njihov poklič uašao je tamo jakog od- ziva i oni se vratiše u Dalmaciju okrijepljeni no- vom snagom i čvrsto osvjedočeni, da i braća tamo preko Velebita drugo ne žele. I doista svi pozdravi kojim su se braća poz- dravljala isticali su sjedinjenje; svaki doček, svaki govor bio je u tomu smislu učinjen, inače bio bi posve hladno primljen. Dapače vidjesmo da i oni faktori, kojih to ujedinjenje najmanje zanima, mo- rali su ga iza zuba istaknuti, što je u velike za- čudilo naše prekovelebitske sumišljenjake. Neprijatelji našega narodnoga napretka mogu vikati na sjedinjenje koliko im drago. Ali to je pi- tanje kojega se Hrvat ni za živu glavu ne odri- če, pitanje čije riješenje u našu korist zakonom je potvrgjeno, a na najvišemu mjestu prizoato i obećano. S njim može se oklijevati i otezati, ali napokom mora doći na dnevni red. Hrvatski na- rod napreduje. Ko je vidio njegovu gospodarsku i šumarsku izložbu, priznaće da se je popeo na vi- Boki stepen kulture, a taki narodi znadu tražiti svoja prava. Ujedinjenje to je naše pravo, a to pravo ni- je veleisdajstvo kako bi ga htjeli Nijemci okrsti- ti, već naravna posljedica narodnoga i državnoga prava, koje traži svaki narod. Mi Hrvati vojujući sa nj nijesmo osamljeni; za nj vojuje i alem ka- men slavenstva, narod češki. | Što se pak tiče ostvarenja toga ujedinjenja dopuštamo da su mnijenja rasna, ali ni u tomu nijesmo sami; veći drugi narodi u sebi još su se više razilatili. Eto nam za primjer Italije ; kud su šibali Massini i Garibaldi, a kud Viktor Emanuel i Oavour! pak ?*... A ovakih oprijeka u nas, Bogu hvala, nema. Pa kako su. Talijinci svladali onske goleme razlike mišljenja, tako ćemo i mi naše. (ooo Izlet u Zagreb. Da ova veličanstvena i važaa stranica u po- vjesti našega narodnoga preporoda bude dostojno opisana htjelo bi se drugo pero. Ja ne mogu ni- šta drugo nego suhoparno nanizati dogagjaje ona- ko kako su slijedili, prepuštajuć inteligentnome čitatelju, da sam shvati ono, što mu ne mogah ka- zati. Ako je u njega zanosa i oduševljenja, a nada- sve ako ima srca i ljubavi za svoj' narod, on će nadopuniti sve praznine u momu opisu i tad mu je slika potpuna i krasna, a važnost joj i onako ne poriče. * e * Na 22 pr. mj. ukrcasmo se u Gružu jedno 25 izletnika iz Dubrovnika i okolice na brzoplov- ni Lloyd. Mnogo svijeta iz Gruža i Dubrovnika bilo je došlo na obalu da nas pozdravi, da nam dade pozdrav za milu braću, koju pogjosmo posjeti- ti. Vrijeme nije baš bilo krasno, a! južina prijeti- la kišom, nego kako je ,lris“ udobni i spretni parobrod toliko se i ne osjećala valjavica. Veče- rasmo, a iza večere zaredaše nazdravice do kasne noći, tako da smo bili blizu Korčule kad muogi pogjoše spavati. Na Korčuli pridružiše nam se nje- ki otočani, a tako isto i u Makarskoj pomnožismo broj izletnika. Oni koji još nijesu bili došli, imali su stignuti u Spljet sa drugim Lloydovim paro- brodom, koji dolazi tamo ponedjeljkom u 8 sati u jutro. Odbor za izlet nadao se da će mo i mi š njim doći, pa bili su odredili taj dan lijepo nas pričekati. Nego kad uranismo, red nam je bilo brinuti se za konak. Njeki se smjestiše u ,Hotel de la ville* a drugi u druga svratišta ili kod pri- vatnika, jer su ovi već bili kroati sa izletnicima, koji su prispjeli iz raznih krajeva Dalmacije, Mno- gi od naših rastrkaše se po gradu, a nas nekoli- ko odosmo u čitaonica i tu nam zastupnik g. Bor- čić reče, da će nas u Karlovcu dočekati načelnik gpljetski i zastupnik Bulat i da će nas on voditi u Zagreb, Ja odoh da posjetim moje prijatelje spljetske i od njih doznadoh, da dalmatinska o- mladina spravila je mali darak dr. Starčeviću, a mene zapala neugodna zadaća, da jedan dio toga dara čuvam na putu, Poslje sastanem se sa na- šim naučenjakom prof. Bulićom, pa u razgovoru uputimo se u arheologičke muzeje. Usput pridru- ži nam se mnogo drugih izletnika i on nam svim pokaže svaku znamenitost ogromne zbirke, kojaje većinom njegova zasluga. Njegovo opisivanje i nje- govo učeno razlaganje sanijelo nas svih u davnu prošlost nekad slavne Dalmacije. G. Bulić je poznati arheolog i u stranom svijetu, a njegova ljubešlji- vost i dobrota privlači te da ga poblepno sluša& u prijedmetima, koji i neštrukovnjaka moraju zani- mati, Njeki iz našega društva izraziše želju da bi otišli vidjeti solinske starine, a on odmah pobrine se sa kočije i dade im nacrt, po komu će se ravnati. .Drage volje, reče, došao bi i ja s vama, ali sila je posla, što me priječi i moram ostati raditi,“ Ni u Zagreb nije mogao doći. — Oprostismo &6 & njime svi srdačno, a osobito njegovi stari mu prijatelji, ismegju kojih g. dr. Mišetić. | Za oglase, sahvale i ost, plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaju Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, koji sat. U večer okestra ,Narodne Glazbe“ prire- dila je u Tociljevoj kavani koncerat na čast nama izletnicima. Sila svijeta šetalo je po obali do ka- sne noći naslagjujuć se divnim zvocima i vrsnoći spljetskih glazbara. U jutro dogje s Lloydovim parobrodom mno- žina izletnika : Bokelji, zaostali dubrovčani, pa na- si vrli otočani. Iza kako ih pričekasmo, odosmo svi zajedno pred društvo ,Slavjanski Napredak“ odakle smo se imali u povorci uputit ravno na naš posebni parobrod, Svakomu od nas u kravati ubodena igla sa grbom Hrvatske ili Trojednice, što je dao napraviti u Pragu spljetski trgovac M. Bužančić. U njega kupismo i prigodne orvenkape sa natpisom: Živila Hrvatska ! 193 Pod barjakom , Napretka“ u dugoj povorci krenusmo na obalu k parobrodu, a pred nama na- rodna glazba veselo svirala odabrane koračnice. Sila naroda zgrnula se sa svih strana i navrvila s nama. Na samom mostu oprašta se svoj sa svo- jim, znanac sa znancem, želeći jedao drugomu sre- tan put i dobar ostanak. Glazba svira, a pero- brod se puni rodoljubima iz svih krajeva naše kr- šue Dalmacije, dok sakupljeni narod na obali želi svojoj braći dobar put u silnom askliku: , Živila Hrvatska 1“ Ovaj ori se sa svih strana začinjen pjesmom koja se vinula iz razdraganih gruđi. Onaj mali mostić, što nas je još spajao sa kopnom po- vuče se i uz neopisivi živili 1 odijeli se 250 ljudi da pohite napokom u naručaj svojoj prekovelebit- skoj braći. i | i s # : Sada tek nastaje slavlje i veselje, Dakle nas eto ! ,Tibisco* sječe valove,.a na njegovoj palubi pomiješali se putoici, izmegju kojih vidiš i dosta gospogja. Razgovor se zaveo, pjesme se pjevaju, poznaustva se nova sklapaju. Svakomu na licu di- taš veselje i radost, a ljudi.u narodnoj nošnji -pri- jedmetom su opće pažoje. Na krmi i na provi vi- diš ih po deset po dvadeset izletnika, gdje raspreli razgovor pa se dogovaraju kako bi se bolje i do- stojnije podnijeli prama svojoj braći u banovini. Odbor ima najviše posla. On mora da ave vidi, da sve uredi, da se na svakom mjestu oagje; a mi koji evo sad uživamo njegov (teški rad u duši mu zahvaljujemo i ko može, gleda ma bit pri ruci. U toliko poslužnici uzvrpoljili su :se na sve strane, Nješto iza 10 sati ručak je pa mora #86 pripravit sto, a nije šala naći mjesta svakomu i zadovoljit svakoga. U prvom i drugom rasredu, na palubi, na krmi i provi i po sredini, uopće svokad gdje se moglo namjestiše stolove, a izletnici mje- šaju se tamo i amo, jedan se drugomu prestavlja, viđu, smiju se, pjevaju, prepiru se i sva ta kon- fuzija teće tako divno, da je se čovjek ue može do sita nagledat i naslošat, Nema tu ukočenosti njemačke niti studene uljudnosti već iskreno: pri- jateljstvo i zajednički osjeđaji čine naa srodnim, a i “STE! z S& s . . tz = iii iji aj sjeni i iissnissmmmimmmmmmmcnnmnitnnsstnnsmmmssJmuEČEg TT tan nn Jele Il iNia