Br. 33.

 

(RVENA HRVATSK

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hevatske“ u Dubrovnika a dopisi ša-

U DUBROVNIKU 19. Septembra 1891.

 

na cijelu go- /

dinu for. 4, na po godine flor, 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu lju se Uredništva.
godinu flor. 4: 50, na p0 godine flor, 2: 25; sa inozemstvo flor, 4 i poštarski troškovi. = |
Pojedini broj stoji 10 novč.
Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra
to polugodište.

               

po pogodbi.

 

 

 
 
 

NASE SVEĆENSTVO NAPRAM HRVAT-
SKOJ STRANCI.

Nije nam da iznosimo povijest odnošaja dal-
matinskog svećenstva napram hrvatskoj stranci
kroz tečaj ljute narodne borbe, niti da ističemo
zasluge njegove na polju narodne prosvjete. Ko
ima i malo pameti u glavi ima biti uvjeren da
bez pomoći svećenstva mi se ne bi bili nigda po-
digli ispod pritiska prosvjete i usionosti tugjin-
ske, i stali ma vlastite noge. U ostalom to nije
samo povijest našeg narodnog osviješćenja ; to je
povijest svijeh naroda na svijetu. Svećenstvo se
uvijek nalazilo u prvim redovima narodne vojske,
i kako je zvato da prati pojedinog čovjeka od po-
roda do groba, tako isto zvano je da prati život
naroda od njihovog prvog postanka do njihove
propasti. Ono kako živi u narodu i radi naroda,
tako s narodom vojuje, trpi i gine, Dapače ima-
mo slučajeva kad svećenik, rasplaćen pregorućim
rodoljubnim žarom, zaboravio . je da je svećenik,
pripasao sablju i stavio se na čelo vojske da o-
slobddi domovinu od tugjeg pritiska. Nećemo tim
da opravdamo takovo ponašanje svećenika, ali je
svakako činjenica da većekrat kad niko nije pojmio
niti rodoljubne dužnosti, niti svu tegobu i nesno-
šljivost tugjinskog jarma, shvatio ju je svećenik,
pa podrijevši mač, bacio je on prvi tugjinu poziv na
junački megdan. Što se naše Dalmacije tiče može-
mo bez ikakve pretjeranosti reći da dvije trećine
rada na polju narodnosti otpadaju na svećenike,
pokle oni ne samo što ražižu u puku narodno
čustvo, nego, što niko izvan njih i učitelja ne mo-
že učinit, živeći s pukom u neprestanom doticaju,
uzdrže ono što je bilo utvrgjeno, i goje što je
bilo posijano.

PODLISTAK

Slava Dubrovniku !

Čelo svih nas ti si Dubrovniće stao,
Ko danica zvljezda, izmegj drugih kresi,
Slavu si nam steko, lovor vienac dao
Koji nam junačko i sad lice resi.
Slava Dubrovniku!
Slavna djela, grade, tvojih velikana
Prvenstvo nam daše, megi Balkana pucim,
Iz tamnosti mrkle do svjetlosti dana
Podigoše rod svoj pjesmam' i naucim
Slava Dubrovniku!
I u cvatu tvome i oni su cvali!
Dijelili a tobom svake sudbe dar,
A kada ti pade i oni su pali,

Izgubivši za sve — svu voljan sav že iii
ava Dubrovniku

Al' prvašnja djela svih svojijeh pregje,
Znali su poštivat tvoji sini svi,
N'jesu dali vikad, da im ko to vr'jegja:

To je naš amanet, ne. ćemo ni mi,
Slava Dubrovniku !

Najveće nam blago, td ti si nam dao,
Kruno svih gradova, Dubrovniče slavni !
Pa da b' mi još mogli zabaciti — jao!

Taj pre'ljepi biser, taj mam b “g lavni?

 

u1

Svećenik je čovjek koji je sve žrtvovao za
Vjeru i za domovinu, a ko takova šta uradi sam
se narodu nameće, i štogod ko radi da mu sma-
nji jali uništi ugled u puku, neće nigda uspjeti u
nerodoljubnom svomu nastojanju. Mi ovdje govo-
rimo o načelima. Mnogo se govori i roji na sve-
ćenike, više puta od onih istih koji ne bi bili o-
no što su da nije bilo svećenika. Hrvatska stran-
ka u Dalmaciji u opće priznaje velike zasluge sve-
ćenika na polju narodnosti, ona štuje njih i nji-
hov rad. Nu, nije kud tajit, megju onim te pripa-
daju hrvatskoj stranci ima i takovih, koji, nezna-
mo s kojeg načela polazeći, cijene da kad li tad
li, stranka će se moći ispriprostit upliva svećen-
stva, ojačati i uspijevati bez njegova sudjelovanja
i pripomoći. Krivo načelo, pogibna struja ! Dokle-
god je kršćanstva biće i svećenika, i kako što
krivo misle svi oni koji propovijedaju svijetu da
će se ljudska zadruga u stalno ali neopredijeljeno
vrijeme moći otresti kršćanstva, tako isto debelo
se varaju svi koji drže da će svećenstvo, bude li
savjesno i pošteno, izgubiti upliv u puku, i utjecaj na
sudbinu naroda. Nek nam se ne iznosi na srijedu pri-
govor da ima nepoštenih, samoživih i nerodoljubnih
svećenika, koji nijesu dostojni časti nego prezira, i
koji svojim uplićanjem u politiku donose narodnoj
stvari više štete nego koristi. Ta ima i svjetovnja-
ka takovih, ako ne i gorih, koji su trećemu pro-
dali obraz i poštenje, U Hrvatskoj ima doista sve-
ćenika sljedbenika Miškatovića, ali ima ih i Stros-
smajera ; a u Dalmaciji ima ko se povodi sa Pa-
vlinovićem, a ko opet za Ljubišom. Nek se je-
dnom izbije iz glave da će se u hrvatskoj stran-
ci moći igda što postići bez sudjelovanja svećen-
stva, a opet svećenstvo nek bude uvjereno da ono
samo ništa ne može bez sudjelovanja svjetovnja-
ka, i da nikad veće samo sebi ne škodi, što kad
bježi od svjetovnjačkog općenja. Svjetovnjačtvo i

 

g =

 

Kojim nas požnaju svi narodi sv'jeta
1 kojim se diči svaki sinak tvoj ;
U prošlosti tamnoj dao si nam svietla,

A to svietlo bješe, tvih sinova poj !
Slava Dubrovniku !

Cio Balkan ti si podigo na krila,
Narodima njeg'vim podigao sjaj ;
A najviše gradu. Tvih sinova vila,

Hrvatima, sebi, stvori, pjesmom — raj.
Slava Dubrovniku !

Prednjačio ti si plemenu Hrvata,
Izveo ga s puta tamnosti i mraka,
Doveo ga k svietlu kao bratac brata,

Mjest' tamnosti dao — sunčanijeh zraka.
Slava Dubrovniku !

Stoga punim pravom stekao si ime,
Kojim će te vazda svaki Hrvat zvat:
Ti Ateno naša, da, diči se njime;

Od sinova tvojih on je tebi dat!
Slava Dubrovniku !

Prohujaše ljeta, ti si počo cvasti,
Iz ponora kleta, digao se mlad,
Na korist Hrvata ti si poče rasti,

Da im opet kojigom podaš im Dobrovsik

 

Da sinove vodiš pod sei o
Hetakakog re trobojnice
M prvima g nanešenu OM
1 sve mane, koje na tebe uo snile,
Slava Dutroiniku 1.

 

U ubavi stvrdi

  

Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta tiskaja

Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni oredništvo ni uprava,

svećenstvo popunjaju se zamjenito, te treba da ne
samo na vrijeme, nego dokle god je stranke i na-
roda jednodusno rade. Uvucimo se, da rečemo, u
kožu svećenika, i vidjećemo koliko velika uvreda
njemu se nanosi, kad ga se smatra onapose, kao
posebnu stranku, kao njeku tobože kastu, kao da
bi ono vojevalo za vlastite interese a ne za do-
brobit naroda. Svećenstvo, naosob katoličko, ne sa-
činjava nikakvu kastu, jer obilježje kaste jest da
zvaoje prolazi s oca na sina, dočim naši svećenici
jesu sinovi puka iz koga niču, i koji ih dava kao
obilježje one vjere kojom je njegovo srce od vje-
kova rasplamćeno. U našem narodu, na sreću, ne
opstoji niti klerikalstvo, niti t. zv. liberalstvo:
što kod nas opstoji to je katoličanstvo: govorimo
o velikoj većini hrvatskog naroda. Klerikalstvo i
liberalstvo riječi su skovane od onih koji zaziru
od samog kršćanstva, a u našim prilikam te rije-
či nemaju smisla, nego ih se od ne davno počelo
i kod nas upotrebljavat da se šimijotuju bet i-
kakve potrebe tugjinske okolnosti, i uvodi raskol
izmegju klera i puka. Katoličko svećenstvo ima
s prezirom odbijat, i odbija riječ klerikalstvo, ko-

ju mu neki hoće silom da narinu; ima se tako-

gjer klonit da sebi nadijeva svaki naziv po kome
bi se dalo izvesti da je megju njim i narodom
pukao kakav nesklad u mišlenju ; što ono ima ra-
dit, u što svim silama ima uprijet, to je, da u
razne stojeve stranke prodre i ozdrži se duh, ko-
ji se ne stidi, neg ponosi katoličkim osjećajem ;
a sdruge strane svaki narodni prestavnik i svaki
pripadnik hrvatske stranke imao bi se čuvat vrlo
dobro da nigda ne okrsti katolički duh koji našim
svećenstvom treba da vlada, klerikslstvom, jer so

tim otvara veliki jas, i potiče veliko nesporazu-
mjenje megju svećenstvom i strankom kojoj ono

po narodnom osjećaju pripada, koje nesporazumje-
nje i ako ne goni svećenstvo do toga da zaniječe

 

 

Da prednjačiš rodu uz to sinje more,

Du procvate opet kao što je cvao,

Da s ponosom tvoji sinovi ti zbore

, Dubrovnik se diže, na noge je stao.“
Slava Dubrovniku |

Pod okriljem lista ,Crvene Hrvatske,“

Da se skupe opet, 'da s uzmnože sjaj
1 u skupu tome, te ljubavi bratske, I

Procvati nam opet, k4 i prije daj!
: U Slava Dubrovniku!

Gundulići, drugi pjesnički nam kresi,
Nek' ti ime dižu, nek' ti slavu poje,
A Hrvatsko mora nek' se opet resi :

Dubrovnika sini na braniku e.
ra Dubrovniku ! :

Svi sinovi tvoji, obrana nek' budu

Hrvatskome rodu, zemlje ciele širom ; a
Neka znadu branit u semlje grada, i
Bil' krvavim ratom, bil' tihanim: tmirom.

Slava Dabrovniku! : | I
O Ateno naša, ti biseru E
Podigoi se opet, podigni se

Na hrvatskom moru uz Mrge ži
AD E

Ko danica zvjezda ti
Središte ti budi svim nama 'Hrritiss; ti

Savi si. o o a. la. uz, ća
i nam se re mii ie:

   

dk 3

Dobroralka » Hmd4šk q

RISE SESNENNSU