svoju narodnost, a ono ga čini bezdušnim, mloha- vim i nehajnim više puta u ozbiljnim i opasnim prigodam, kao što smo imali nedavno prigode da vidimo. Hoće li dakle stranka da napreduje, i da što dobra za. narod zadjeluje, oma treba da je u svemu onaka kakav je narod čije interese zastu- pa, to jest da ujedno & imenom hrvatskim, ljubi i časti zborom i tvorom sve ono što je Hrvatu sveto, a najpače vjeru pradjedovsku. Na taj način ona se neće ni najmanje omrazit pred svećenstvom, a ovo će nju, kako uvijek dosle, zagovarat pred jer će biti sigurno da njezinim djelova- nteresi vjere neće biti kompromitirani. Hrvatska stranka u Dalmaciji od početka svog opstanka nije se, da istinu kažemo, ogriješi- la .o.vjerska, načela našega puka, a zahvaliti je posajviše poštenoj i uzor-kršćanskoj duši nezabo- ravnog Pavlinovića, koji je zadaću kršćanstva u našem narodu shvaćao onako kako treba da shva- ćena buđe. Držeći na sebi uvijek obilježje politi- čke, a ne vjerske stranke, ona je ipak u prigodi znala skočit. ko jedan čovjek na obranu naših vjer- skih svetinja. Takovo držanje stranke željet je da se i unaprijed uzdrži, i da ona, ostajući uvijek politička, i kao takova pristupna svakom Hrvatu, koji i nije katolik, ne bude se držat indiferentna naprsm vjeri, i vjerskim. pitanjima, koja toliko za- sijecaju u današnje društvene odnošaje, a što se svećenstva tiće bude mu ne samo harna za ono što je ono za narod zadjelovalo u prošlosti, nego takogjer bude se u sadašnjosti napram istome ta- ko držat da se ono ni po čem ne stavi da je smatrano kao slijepo orugje u rukama stranke, koja se njega može ispriprostit kad hoće. Napisasmo ovo u interesu same narodne stva- ri, koja mimo svega zahtjeva slogu i jedinstvo a- kcije u svim koji se za nju bore. Licumjerci ka- zaće da zagovoramo klerikalstvo. Šuplje frase, bez ikojeg smisla ! Jer mi niti smo tako benasti da se pustimo zavesti hirima koje mu dragog popa, niti smo tako preuzetni da cijenimo da išta može- mo bez sudjelovanja svijesnog svećenstva. Neke ružice sa srpskog polja. Da je Srpstvo i Pravoslavje sve ista mama- ljuga, to je već do sitosti dokazano. Ova tvrdnja do sada nije dobila niti dobit može ozbiljna pro- tuslovnika. Fakti se oporeći ne mogu; a kad bi se koji od današnjih Srba usudio razlučiti narod- nost od vjere, proti sebi susreo bi silnu četu bra- datih popova i kalogjera koji nebi ma nigda do- pustili da se pretresat smije, pa odbacit već od svega srpstva primljeni glavni član srpskog sim- bola. Kad nasljednici grčko-istočnog obreda, gonjeni od muhamedanaca iz Srpske i okolostojećih po- krajina, nagjoše u Dalmaciji utočište, svi ti nazi- vali su se jedinim nazivom: grčko-istočnjaci; pa sve do pada mletačke republike, dokle posvojiše mnogo crkava i katoličkih otara, nadasve u Zadru i Boki Kotorskoj, davahu razumjet jednoj i dru- goj vlasti da su wnijati, čim po Hrvatskoj i Dal. maciji bijahu svani Vlasi, Grci ili rišćani, oni na- suprot ostalim krstjanima prozvaše se u novo do- ba Pravoslavnim : a u doba novije, to jest sada zovu se Srbi, sa srbskim Bogom, sa srbskom vje- rom, crkvom, sa arbakim nebom, da pak do malo sebe i samome Bogu prispodobe. Niko nek ne cijeni du su ovo podle klevete, Bilo je godine 1886. Svotkujaći Srbi Savin dan u Sarajevu, u gimnasijskoj dvorani, neki po- po us prisustvo ongje. nagomilana naroda, stane glovit svečevo zasluge. Tad će jedan od slušalaca glasom ; Ovaj što već toliko stuca ; kad o ? Nu njegova Belja bi do ma- “U drugome dijelu govora, popo kuju- e: Bog! 8rb! Gospodo! Srb, sastoji od tri slova; i : Peszizi pri pi i : = i : i i kt: di ži i B : = E = š | srpskoj pr rodne narode, Hrvate i- Bugare preziru i navi- dnim okom gledaju. Bugare htjedoše jataganom u- ništiti, čim se inade kako bi Hrvatu i ime oteli; oružjem ne, er niti su kadri niti smiju, neg onom bizantinskom perfidijom koja se inadi kako da laž pretvori u istinu, i obratno istinu u laž, preziru- ći istodobno sve što je Hrvat na moralnomu, po- litičkomu i kulturnomu polju dobio, trubeć da je sve srpsko ono što je hrvatsko, i do samih slav- nih dubrovačkih velikana, pa i do neumrlog ma- karanina Kačića. Ona kobna rijač ujedinjenje Hr- vatske svakomu srbinu sne uznemiruje, er stvara nove opreke njegovu idealu, idealu Velike Srbije, oživotvorenju velikog Dušanova carstva. Pa da ne ? Kad taj nebi bio njihov ideal, a koji bi drugi mogao biti? Zar li tako zvani srbin u Hrvatskoj, u Slavoniji, u Dalmaciji u Bosni i Hercegovini nauživa ista prava i slobodu kao i Hrvat? Srpsko svećenstvo u svojim crkvam, pa i gdje mu je drago, može slobodno propovijedat i pretresat članove svoje vjeroispovijedi, pričat bla- godati raskola od zapadne crkve; ter ako u po- slima crkvene jurisdikcije čestokrat treba da se podloži odredbam svijetovne vlasti, od toga neka krivi ustanovu svoje crkve, koja od kad se od rimskog pape razlučila druge vrhovne odlučujuće vlasti izvan svijetovne ne uživa. Srbi svuda u školam ista prava uživaju koja i Hrvati katolici ; suviše njima lasno pogje za rukom dobiti konfe- sijonalne škole, ako dotični učitelj i nema wsvje- dočbe sposobnosti. U svim učiteljskim zavodima imaju svoje katehete, koji uživaju ista prava ri- mo-katoličkih kateheta&. U Dubrovniku, na primjer, vlada istu plaću dava srpskomu kateheti, koji o- bučava tek 20 učenika simo tamo sakupljenih, ka- kvu i kateheti katolićkomu, koji obučava preko stotinu katolika. Ćirilica u školi uživa prava je- dnaka latinici, i tako strogo, da u Bosni i Herce- govini, koji hoće da izdadu kakvu školsku knjigu, usiljeni su jedne godine dati je ćirilicom a druge latinicom napisanu. I sam hrvatski jezik, Srbima na uhar po naredbi Vlade prozvan je srpsko- hrvatski. Sad je pitati, što bi još htjeli dobiti Srbi naši gosti? Možda bi htjeli da se trojedna kralje- vina prozove srpsko-hrvatska ? Ipak mi smo uvje- reni da ni tada ne bi mirovali: njihov ideal sve je drugi : kako rekosmo i već je poznato, Velika Srbija, veliko Dušanovo carstvo, gdje se svak mo- ra krstit su tri prsta. Nu da na to teže samo oni koji su se u tim načelima odgojili koji su na grudim svoje srpske matere zadojeni bili mržojom proti svemu što ni- je srpsko, mi se ne bi vele čudili, koliko se ču- dimo videć da u hrvatskoj Dalmaciji, a kod nas nadasve u Dubrovniku, niču pristaše srpskog ide- ala. Pa opet reći ćemo da dokle mladež ide za tom od nas negda prozvanom modom, njoj se što god može i oprostit; ma da potomci starih da- brovačkih velikaua smiju davat ruku onim koji bude vjerski državni i narodni razkol, u Dubrov- niku, čini nam se da to nije moda ne, nego sra- mota! A sad kad smo im čisto i bistro rekli što o njima mislimo, zgodno je da im ovdje izvedemo na vidjelo neki vrlo važni epizod naše domaće povijesti. Dubrovnik nakon velike trešnje nalazio se u teškoj oskudici i pučanstva i novaca. Čim kukavi dubrovčani plakahu nad ruševinam svoje domovine, bukne urota ne Lastovu, mrnarica posve bješe propala, a i istodobno Sultan hotijaše. povisiti ha- rač. U toj nezgodi mnoge obitelji susjednih po- krajina, zamoliše republiku da bi im _ dozvolila nastaniti, se u Dubrovniku i njegovo) okolici pod uvjetom da će joj plaćat ogromnu daću, samo da bi im bilo slobodno ispovijedati svoju sada tako zva« nu srpsku vjeru. Dubrovčani sjećajuć se Dušanova posjeta, i sviju neprilika, što im dadoše sljedbenici srpske vjere, odbaciše ponudu: a Dubrovnik opet bez srpskih novaca uzkrene na novi život. Lijepa je ova strana povijesti dubrovačkog opreza, koju regbi da su s pameti smetli sadašnji neki dubro- vački izrodi. i Nu čim se ove sramote kod nas trpe, Mu- hamedanci podižu se na noge da obrane proti ndi svoju narodnost i svoje pravo. | Zaadu obi, što regbi da ne vide mnogi katolici, da kad bi s6 po nesreći okotila kakva vlada ko- joj srbići tle pripravljaju usiljeni bi bili izseliti se, ili podložiti se teškome progonstvu. Ni bolji udes nebi snašao katolike, ove od srba prozvane šokce: Ili šikati preko mora, ili se krstit su tri prsta, er po katekismu srpskomu : nema krsta do tri prsta. Naši Dopisi. Imocki 7/9 1891. Srce me boli kad vidim da mi brat Hrvat slijepo srće u sramotu i veoma mi je teško kad ja mladji njega starijega imam ukoriti. Nu o- pet je bolja bracka opomena i iskreni savjet ne- go neprijateljska hvala. Žao mi je, opet kažem, ali mi je dužnost da priopćim ovo malo redaka u najpoštenijem braniocu. hrvackoga prava. Svak širom svijeta znade da je Imocki čisto hrvacka varoš. Svakomu je osim njekolicini gla- dnih pridošlica, materinski jezik hrvacki, — Do- pustite mi sada da se malo obazrem na povijest razvitka hrvackoga jezika. Znamo da je za Gaje- va preporoda grof Drašković utemeljio prvu hrva- eku čitavnicu. U njoj se je imao učiti hrvacki je- zik, njezina zadaća bijaše pobudjivati u narodu svijest hrvacku. Slijedeć stope Draškovićeve i dru- gi gradovi utemeljiše svoje Čitaonice, pa i Imo- cka varoš. Zadaća ovoj čitaonici imala bi biti: govoriti u njoj hrvackim jezikom i širiti hrvacku svijest medju narod. Nu žalibože nije tako. U njoj se čuje većinom da svi članovi (pravi Hrvati) izmedju sebe govore talijanski, a širiti svijest hrva- cku to im je deveta briga. Jeli to dobro i pošte- no svak će znati prosuditi. Još mi je jednu pripovjediti za ovaj put. — Naša je općina hrvacka, a općinski liječnik ? Hr- vat, kako on kaže, ali ,verba volant, scripta ma- nent.“ Qu bolesnicima čini svjedodžbe na talijan- skom jeziku. Kako se to može rastumačiti ? Mo- žda će odgovoriti gosp. doktor: Ja sam učio sve škole na talijanskom jeziku pa neznam da dobro vladam hrvackim perom. Ma jadan čovjeće jesili rodjen u Imockom, jeli ti materinski jezik hrva- cki, prvu riječ što si progovorio bila ti je čisto hrvacka, pa kad mi kažeš da ne znaš hrvackim perom vladati što ću ti odgovoriti nego što bi ti svak drugi rekao da si . , . . . ad acta. Ja ufam da je ovo malo riječi dosta i da će općina tomu na kraj stati, a da hrvacka čitaonica imocka neće više dati povoda da o njoj govori zlo i da je kori Hrvat sa Tapane. Konavle 14 septembra 1891. Istine izreenče u mome zadnjemu dopisu u- dariše uz nos našim nesumišljenicima u Cavtatu, pa traže dopisnika i nagagjaju ko bi mogao biti. Da je meni stalo da obaznam ko je dopisnik ,Cavta- ćanin“ imao bi se pitati da li se oni dopisi kuju u Dubrovniku, pa prolaze pod Cavtajskim imenom ali to mene nije briga. — Veli da Konavljani ni- jesu Hrvati ! pa kaže: upitaj kogagod je \i Hrvat pa ćeš čut da će te upitat što to znači. Da bi ovo sve ovako bilo, i onako ne zaključuje ništa. Jer upitaj ga ti, moj dopisniče, je li Srb, upitaj ga, ali drži se malo po dalje od njega da 'te či- bukom ne zamlati. Konavljanin je Hrvat ko što sam Hrvat i ja i to, samo 6to ti nećeš da priznaš. Hrvatsko ime nije mu togje, s evo ti dokaza. Do- gji u Konavle, pa počni govorit ali čisto naš jezik, nemoj govorit po konavoska : lumbrela, pu- njestra, orlogjije, butiga i. t. d. nego čisto kišo- bran, prozor, sat, dućan, i govori tako dalje pred Konavljanima. Pa neka ih kogod upita kako ti go- voriš, oni će onćas : ovaj govori čisto, ono baš pravo horvatski. Nijesam ja ovo ismišlio, već sto puta bio svjedokom ovakome prizora pokle živem u Konavlima i rodom sam Konavlanio. A što ovo. znači? Zuači da ako ovaj puk ostaje sada izmogju sebe poznat pod lokalnim nazivom, &ko govori di- jalektom u ima dosta tugjih riječi, on ipsk avoj materinski jezik, kad ga čisto izgovara, nasi- vlje hrvatskim, a ko zove avoj jezik. hrvatskim, može li biti Srb? Mavži Osim toga Konavljanin Srba onško ;kako se, ovdje danas shvaća strašno mrsi, a ko žive ismo-