Br. 34. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed sa Dubrovnik : na cijelu go- I dinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovenu: na cijela lj godinu fior. 4: 50, na po godine flor. 2: 25; sa inosematvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novć. Kone vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša. sto polugodište. SLAVA LJUDEVITU GAJU! Haran hrvatski narod, otkriva sufra u Kra- pini mramorni spomenik jednome od najzaalužni- jih svojih sinova, preporoditelju književnosti naše i_prvom poborniku našeg narodnog jedinstva Dru Ljudevitu Gaju. Prigoda je, daj da rečemo i mi barem što- god o njemu. Ljudevit Gaj rodi se g. 1809 u Krapini, a gimnaziju izuči u Karlovcu, gdje je počeo osjećati ljepotu narodnog govora, čitajući Kačićev ,Raz- govor ugodui.“ Nauke počne nastavljati u Beču, ali radi čeznje za domovinom pregje u njemački Gradac, gdje je ujedno s krajiškim pitomcima či- tao Vukove Narodne pjesme. Na lipskom sveučili- štu postade doktorom filosofije, po tome ode u Pešta da uči pravo, Tu se upozna s rodoljubnim pjesnikom Jauom Kollarom, pjesnikom česke lirsko - epske pjesme ,Slavy Dšera,“ propovjednikom sla- vjanske uzajamnosti. Ovo spoznanje bi za Gaja ve- oma korisno, ter zamisli reformu pravopisa, i u Budimu g. 1830 izdade raspravu; , Kratka osnova hrvatsko-slavonskog pravopisa itd.* koja rasprava ima se smatrati početkom Gajeva djelovanja, i kao prijeprava izdavanju književnih i političkih novina. God. 1831, dogje u Zagreb, čvrst u odluci da sve sile i sve što ima posveti za napredak i prosvje- tu svoga naroda. Obdaren rijetkim umom, rječitošću i žilavo- šću ode glavom u Beč pred ćesara Franja I. da isprosi od njega dozvolu za izdavanje hrvatskih novina. Postigavši dozvolu stane početkom g. 1885 izdavati svoje novine pod imenom ; ,Novine hor- vatske,“ i uz to Danicu horvatsku, slavonsku, dalmatinsku.“ Svi stari i mlagji pjesnici i književ- nici stadoše do njega i okupiše se pod njegov barjak : Babukić, Ivan i Antun Mažuranić, Vuko- tinović, Demeter, Štoos, Mihanović, Blažek, Topa- lović, Rakovac, Marić, Šulek; pa Njemčić, Kuku- ljević, Trnski, Preradović, Utješenović, i dr.. Koji- ževni preokret svuda se osjetio; pjesmam i raspra- vam koli povjesnim i narodopisnim, toli jezikoslo- vnim, narod se oda sna budio, i spremao na novi život. G, 1880 osmjeli se Gaj uvesti u književnost štokavsko- jekavsko narječje, koje je Vuk već bio uveo kod Srba, e da bi sjedinio Hrvate i Srbe; a imajući na umu jedinstvo i solidarnost svih južnih Slavena, odabere ime Ilir, a jezik prozva ilirskim, glavno s toga sto se onda mislilo da Hrvati i Srbi jesu zbilja potomei starih Ilira. Pjesme, svim Hrvatima toli omiljele, ko što su Mihanovićeva ,Liepa naša domovina,* Gajeva »doš Hrvatska ni)' propala,“ i Demetrova ,Pro- U DUBROVNIKU 26. Septembra 1891. VENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku a dopisi ša- lju se Uredništvu. |" njegove novine stavile su ih u usta narodu. Gaj je bio zanesen za ilirskom idejom, al za to nije prestao biti Hrvat ; ljubio je Hrvatsku svim za- nosom svoga srca, i radio je neumorno za nju; bio je za Hrvatsku jedan od onih genija, koje do- bri Bog šalje kad ter kad narodima, da ih oda sna probude, i stazu im pokužu. Ako imamo ,Ma- ticu,“ kazalište, čitaonice, imamo za sve to biti zahvalni Gaja kao prvom pokretaču, a najveća je zasluga njegova što je izvojštio da kajkavcima omili štokavština, i što je Hrvate i Srbe spojio knji- ževnim jezikom. Preokret po njemu započet zahvati i Dalma- ciju i Bosnu. U Zadru g. 1844 počinje izlaziti ,Zo- ra Dalmatinska,“ u kojoj se Preradović za prvi put objavlja zanosnom svojom pjesmom ,Zora pu- ca, biće dana.“ Gaj, kako i svi Ilirci, puno je bio zanesen za Dubrovnikom, te je i proboravio za koje vri- jeme u njemu da mu slavu otkrije. G. 1844, Ga- jevom zaslugom, štampan je za prvi put Guandu- lićev ,Osman.* Promatrajući takova čovjeka, i sve što je on zo hrvatski narod učinio, mi ne možemo a da mu iz dna srca ne uskliknemo: Slava ! Slava Ljude- vitu Gaju velikom otadžbeniku i preporoditelju knjige i naroda našega! A ti, hrvatski narode, ne izostaj : pobrli mnogobrojan iz svih krajeva domovine u drevnu Krapinu, i drži za stalno, da dok dostojno budeš dotle : svoje mrtve častiti, Još Hrvatska nij propala |* Nješto o slobodnom zidarstvu. Do jučer mal da ne, mnoge ozbiljne pa i učene osobe smatrahu slobodno zidarstvo kao ne- ki savez milosrdne braće, kao kakovo čovjekolju- bno društvo, koje na temelju stroge moralnosti i prava znanosti radi za dobrobit i slobodu cijelog čovječanatva. Nadasve kod našega još djevičanskog hrvat- skog naroda, komu bi, i još je možda trudno po- znati sve što bi pisano o ovoj sljedbi, vladalo je to isto mnijenje. Što su glavari katoličanstva gla- sali, pa i maogi valjani svijetovni pisci raspravljali o ovoj novoj nakazi ljudske izopačenosti, ne bi posve vjerovano, čim osvade pruti njoj naperene, i po nastojanju samih lukavih slobodnih zidara, bijahu držane za podle izuwišljotine tako zvane klerikalke stranke, Mouogi pak razmatrajuć da ličnosti neporo- čna života a često i samih vladajućih kuća (nala. lažahu se ubrojene imegju članove slobodnog zi- darstva, ne mogahu se i sa to uvjeriti da je isti- nito sve što se o ovome reklo i pisalo. Nu ufati je, da nakon znamenite Kaciklike velikog Pape uto srakom ptica leti,“ potiču od Gajeve dobe, i | Lea XII (Huwanum gonus), pa nakon tolikobroj« Yumu i ne \ Za oglase, zahvale iost, plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više pata tiskaju Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni aredništvo ni uprava, sm === m—m—m—m—mamamum=— szmmmnnmmmmmmmn:mnRaČllNmmmmmmmMmm==nmmmmu nih radova izvedenih od učenjaka raznih naroda, iz- megju kojih prvo mjesto drži ono francuskog pisca Lea Taxil pod naslovom , Tajne slobodnih gida- ra,* mnogim će biti pala koprena s očiju, ter će se biti uvjerili da Slobodno Zidarstvo nije drugo neg jedna nova vjerska politička sljedba, kojoj je cilj uništiti krstjanstvo, a ustrojiti štovanje So- tone, bilo pod rogatim kipom Bahometu, balvana iskvarenih starih Templara, bilo pod slikom nao- pako strovaljena trokuta, koji ima u sredini famo- zno slovo G., a, uz to štovanje, podignuti najgadni- ji komunizam, i sve to svakim srestvom, to jest svakim zločinom, urotam, ubojstvom, izopačenošću mladeži obojeg spola, pa svakim hudim činom što ga ljudska pamet izmisliti može. Obredi koje oba- vlja u svojim hramima i Logjama, kad sotonu o- božava i prima članove u svoje gnjusno krilo, je- su tako gadni pai smiješni, da te groza shvati, stid preuzme na misao da se može naći i izme- gju dičnih osoba, ta tko se njima služi i njima podlaže. Ova kuga svud se već uvukla, i vlasti prem da poznaju njezinu zlobuost, ipak je negdje trpe negdje brane i goje, tako da slobodno zidarstvo u njekim kraljevinam i republikam postalo je: dr- čava u državi. To biva nadasve u Italiji, gdje regbi da se niko ne može dočepat ministarske stolice ako nije slobodni zidar. Sa ministarske stolice pada pak sloboduo-zidarski upliv ma sve društvene slojeve, tako da zastupnici narodni po- staju biti zastupnici slobodnog zidarstva, i to la- sno er svi poštenjakovići, a katolici nadasve, da- leko stoje od političkih izbora. Taj metod vlada- nja koliko je koristan narodu svak može poznati po onim pitanjima moralnim, vjerskim, financijal- nim i gospodarskim, koja svagdano rastu, niti mo- gu biti riješena, i tako crvotoče novu ujedinjenu kraljevinu tako, da je često i od samih liberalaca spovigjeno : da se stalo bolje, kad se stalo gore. U Austriji je zabranjeao slobodno sidarstvo, ali je u Magjarskoj zakonito dopušteno, pak se sprema da sešto prije i drugdje uvuče, tvoreć, u Beču nadasve, nepolitična umanitarska društva, koja stoje u tajnome savezu sa magjarskim Logjama. U Budapešti ustrojena je velika simbolična Logja s vrhovnim vijećem Magjarske, Do godime 1887 uključivo, u njoj je vladao veliki komenda- tor Jure Jovanović sa 20 dostojanstvenika. Veliki meštar cijenimo da je i sada Franjo Pulscky, rav- natelj narodnog muzeja, dvoren od 18 dostojan- stvenika. Govori se pak ne bez temelja, da veo- ma mnogo članova vlade ovoj sljedbi pripada, i u- jedno mnogo političkih visokih osoba navlastito mnogo vojnika i časnika. Pa za to nije čudo da preko velebitska Hrvatska kuša teret takih susje- da. Progonstva proti fijekim katoličkim profesuri- ma a blagohotnost prema onim koji kad kada pro povijedaju protukrstjanska načela, a da ne dobiju ma ikakva najmilijeg ukora; neprilika koje se stva- raju velikomu biskupu i klevete koje proti oje- mu iznose u magjaronskim i njemačkim listovima pa i što drugo... ... znakovi su, da sljedba radi, kako bi hrvatskoj škodila, dokle se a hju i ugnijezdi, Nu mi držimo da će u Hrvatskoj susresti sti : rale christiani'atis, i da laskanja i | na otežava Bofoet,dett N9€ 1 pokrirenome 3 JS a \ a ni M 3 ? s bi | € . oro NR ni POEA NN - - sdtžieniiunisčtnaiiiši o s siamaamatnaniiikišnićiannantuancihsraDamm iqn=c.