Br. 35.

 

 

10 norć. i

 

ZAJEDNIČKI RAD.

Mislimo da pe griješimo, kad kažemo da je
danas svakomu hrvatskomu listu izvan banovine
najmučnije govoriti o stvarima, što se u njoj zbi-
vaju. Tamošnje stranke tako su se zadrle jedna
o drugu, da više čovjek ne zna kako dase o nji-
ma bavi. Pa kako se ova borba vodi putem no-
vina, razjarila se taka polemika, kakvoj je teško
naći primjera. I zbilja, okrenemo li se oko nas,
naći ćemo svukud borbe, ali da se vodi na ovaj
načia nigdje van jedino kod Srba, koji nas u o-
vom pogledu daleko natkriliše, jer kako se gnu-
sao tamo stranke kolju, toga kod kuće, Bogu hva-
la, još ne doživismo. — Njekomu dati pravo, a
njekomu krivo, to je teško i treba ozbiljno i na
dugo proučavati bližnju i daljnju domaća povjest
dok se stvori takav zaključak. To ovdje nije na-
ša zadaća. Ali ipak svi imadu krivo, ako i ne u
načelnim pitanjima, & ono u toliko, što su sa svo-
jim načinom pisanja ogorčili mnogoga hrvatskoga
rodoljuba. Borba se razmahala u doba u komu je
paše stanje tako, da bi se i najljući domaći o8s0-
boi neprijatelji morali od nevolje grliti i družiti.
Pa nije čuda, ako nam se sad negdje prijatelji
smiju i kažu: Šta da se mi mučimo? ta oni sa-
mi najbolje obavljaja naše posle.

Da u ovakim prilikama kogod usudi se sa-
mo pisnuti o slozi i jedinstvu, mi mislimo da bi
ga kamenovali, Ova nije moguća, pošto da se dvo-
jica slože, treba uzajamnoga štovanja i povjere-
nja; gdje jedan pak ne vjeraje u dobre nakane
drugoga, tu o slozi nema ni govora. A u nas se
je došlo do toga, da ako ćemo sljepački vjerovati

u sve ono što se kroz silne polemike tvrdilo, do-
ši bismo do zaključka, da u čitavoj banovini ne-
ma niti jednoga poštena čovjeka, Nema ga izme-
gju odličoijih ma koje stranke na koga druga ni-
je napala, na koga se nije bacila sumnja ili ruglo.
Najmanji patriotički čio doma ili u slavenskome
svijetu dostatan je da bude izvorom višednevnoj
polemici, jer se najprije motri sa stranačkoga a
onda sa hrvatskoga gledišta. Us to se pooštrile i
osobne zadjevice, koje ratu daju još wtrašniji iz-
gled, a odaleđuju stranku od stranke. [ to sve na

PODLISTAK

 

Pozdrav Velebitu.

Zdravo, sdravo Velebite divni

Oj ti slavo svih hrvatskih gora,
Posdravljam te sa svom braćom svojom,
Hrvatima s Dunava i s mora!

Odavna nam stojiš na braniku,
Prot navali silenih dušmana,
Ti ne jednom kitio si svojim

Lover vljencem hrvatskoga bana |

Vijala se nad tobom zastava,
Četa os nju Herislavić bana,

Komu ime u povjesti šije,

Ti si goro ko čaprija tveda;:: >>
Ti nam opajaš dva rogjena brata ;

rakom sabotom, a cijena mu je unaprijed sa Dudrovnik : na cijela go-

na p0 godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovwmu:: na cijela lju se Uredništva.
alo; gd o odine flor. 2:95; sa inosemstvo Bor. 4 i poštarski troškovi. |
broj

kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-

=-

U DUBROVNIKU 3. Oktobra 1891.

VENA IRVATS

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dabrovnika a dopisi ša-

po pogodbi.

vratima izbora ne bojeći se, što će se do brzo
pokrenuti ona pozaata mašina sile, koja- slobodne
i savjesne glasove kosi kao travu.

Mnogoga rodoljuba ogorčilo je ovo ponašanje
do zla boga, pa se obraćaju na nas, tražeći da
mi posredujemo. U svoje doba i to pokušasmo,
ali vidimo da se je krv otrovala i ne možeš uči-
niti ništa, već ih gore uzjariš, te mjesto vode lije-
vaš ulje. Kako već kaxssmo, jedan drugomu ne
vjeruje i kad se baci pitanje: ko je svemu ovomu
kriv? neće se svaka stranka najprvo nizase ogle-
dati i potražiti nema li i ona štogod griješna. Je-
dna samo gleda na drugu okrivljujuć nju za sve,
što joj opet ova uzvraća, a sve skupa držeći se
nevine tjeraju boj i nadalje.

Ništa pod kapom nebeskom nema savršena i
zato nije moguće da je ikoja hrvatska stranka sa-
vršena i bez mana, Ako ih jedna ima jedne vr-
sti, ima ih druga druge vrsti, treća treće. Inačije
ne može da bude. Ako se sad nagje onih krasnih
rodoljuba, koji ne teže za prveastvom svoje osobe
već svoga naroda i koji osugjujuć mane naših
stranaka, nalaze ipak u njima i velikih zasluga za
hrvatski narod i te zasluge priznavaju; taki ne na-
laze štovanja ni ugleda kako bi pravedno bilo. Oni
zato oćute od svih, pošto ih bijede da bi se rada
svakomu ulagivati, na dva stoca sidjeti. Ili kaža :
to su licumjerci koji bi rada bogu i vragu paliti
svijeću, jer dok se klunjaš meni, ne možeš njemu.
Uprav kao da su božanstva. Pa dok im u takom
slučaju jedni vele da su slavosrbi, drugi nazivlju
ih starčevićancima sektarima. — Ističući ovo go-
vorimo uopće, jer da bi pošli potanko razglabati
stranke, uprtili bi se u čitavu vreću buha.

Mi tvrdo vjerujemo, da ovako stanje ne mo-
že dugo potrajati i da ćemo iza ove oluje imati
čišće nebo. U talogu mnoge borbe vidimo da je
dosta i dosta puta forma i način nespretno izu-
štene fraze bila uzrokom žešćoj neslosi. Jesgra
pak koja sačinjava svaku stranku u banovini sas-
toji iz ljudi, koji rade onako kako su počeli samo
iz uvjerenja, da će tako najbolje koristiti hrvat-
skomu narodu. Tako barem mi mislimo. Ne isklju-
čajemo odavle ni t. zv. hrvatske magjarone, koji
su čvrsto uvjereni da će hrvatski narod očuvati
svoju plemensku individualnost od germanisma

 

 

Dalmatinca iz Primorja ravna
I Zagorskog kršnoga Hrvata !

Sa tebe se krasan vidik pruža
Na Hrvatsko divno, sinje more,
Po njemu se hitre šajke voze

A vesele & njih se pjesme ore |

Pod tobom se pusto polje širi,
Grobničko“ se sove od starina,

Jer na njemu grob je hladan našla:
Vojska silna kralja Tatarina |

Na tebi se još i danas oti,
Hrvatska nam burna pjesma stara,
Izlazeći is hrvatskih grla :
Krajišnika, slavnog graničara !

Na teb' vidim ti visoka goro

Branitelja hrvatskoga prava,
Pod barjakom od tri boje, rata

, Rajna, mira bjela, slave plava! o.
Ia Sarajeva, M. N,

:

 

Za oglase, sahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata tiskaja
Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,

HHH

gamo u što tješnjoj svezi sa Magjarima, na teme-
lju glasovite nagodbe. — Oko svake ove jezgre
nalazimo ljudi, koji ne iz osvjedočenja ili ljubavi
naprama narodu, nego iz ljubavi napram svojoj
osobi pristaju uz dotične stranke: jedni već iz to-
ga vuku korist, a drugi opet, račuoajuć na sjajnu
budućnost ove ili one stranke, misle da bi tu ko-
rist s vremenom dostigli. Ovdje čine iznimka hrv.
Srbi, koji pridružujući se današnjoj nar. stranci
ufaju se, kako što je već toliko puta dokazano,
da će tako najuspješnije posrbiti Hrvate, pa slu-
že slijepo svakomu tugjinu. Budućnost će poka-
zati ko je bio na pravomu, ko na krivomu. pute,
nu danas stvar imamo ovako. Pa sko se dijele u
mišljenju i radu, ne slijedi zato da su izdajice, jer
u tom slučaju danas bi ih Hrvatska imala kon-
tioget za sve vjekove i za svu  Kuropu, dok
Brankovići ne ragjaju se ni svakoga vijeka.
Sasvim tim u nječemu mogle bi se stranke
složiti i to uvjek kad se mora stati na obranu hr-
vatstva. Eto i u slobodnoj i prosvijetljenoj Fran-
ceskoj ima stranaka muogo vise nego kod nas i
dok se kod kuće neprekidno bore, nagju se sve
zajedno kao jedna duša, kad se radi o časti naro-
dnoj. Tu više nijesu republikanci, monarhiste, ra-
dikalci, tu su Francezi. Dokle se gleda očuvati

čast i ugled stranci, kao simbolu osobnog uvjere-

nja, još više mora držati se čast naroda radi ko-
ga su stranke, a ne on radi njih. Ovako bi u
moogim zgodama moralo biti i kod nas. Francesi
naprama Alsaciji nijesu straočari već Francezi ; &
nemamo li i mi štogod slična ? Ne bi li se i kod
nas Hrvata mogla napokon shvatiti ona potrebita
dodirna tačka, onaj momenat kad moramo krda
raditi kao hrvatstvo protiv nehrvatstva, proti tu-
gjinstva ?

Stalni smo da imamo pravo, Ons pak stran-
ka, koja se bude majvrijednijom pokaxala, pobira-
će plodove zajedničkoga rada svega hrvatstva.

Iseljivanje muhamedanaca.

Negdje u pretprošlom broju pisao je ,Bo-
šnjak“ kako srpska vlada ide na ruku, muhame-
dancima pri osljivačje, pa da im u Srbiji gradi

dia“ »Orvenoj Hrvatskoj.“

Krepka iz svete utrobe mati
Djeva se rodi crvena lica :

Da kaže Srbu gdje mu je klica ;
Hrvatu kako na branik stati.

S neba ju Bošji blagoslov prati,
Ter ko no rajska sasjeni ptica

I nas je ,orvon* nam Hrvatica,“
Bonda: oja od ren)

Mila oj kćeri Hrvatske majke,
Kroći nam hrabro i stjeg naš sveti
Čavaj i brani hude od silo...

Ukaši svjeta srbljanske bajke...

 

 

 

Hrvata toci, da s' tošan ajeti: OT

-: Dein bd MAD SEM
Uz u ris adio ey

EVI (IO

0260657

P. 4. Malotović

ai

paIči

Du