Br. 35. 10 norć. i ZAJEDNIČKI RAD. Mislimo da pe griješimo, kad kažemo da je danas svakomu hrvatskomu listu izvan banovine najmučnije govoriti o stvarima, što se u njoj zbi- vaju. Tamošnje stranke tako su se zadrle jedna o drugu, da više čovjek ne zna kako dase o nji- ma bavi. Pa kako se ova borba vodi putem no- vina, razjarila se taka polemika, kakvoj je teško naći primjera. I zbilja, okrenemo li se oko nas, naći ćemo svukud borbe, ali da se vodi na ovaj načia nigdje van jedino kod Srba, koji nas u o- vom pogledu daleko natkriliše, jer kako se gnu- sao tamo stranke kolju, toga kod kuće, Bogu hva- la, još ne doživismo. — Njekomu dati pravo, a njekomu krivo, to je teško i treba ozbiljno i na dugo proučavati bližnju i daljnju domaća povjest dok se stvori takav zaključak. To ovdje nije na- ša zadaća. Ali ipak svi imadu krivo, ako i ne u načelnim pitanjima, & ono u toliko, što su sa svo- jim načinom pisanja ogorčili mnogoga hrvatskoga rodoljuba. Borba se razmahala u doba u komu je paše stanje tako, da bi se i najljući domaći o8s0- boi neprijatelji morali od nevolje grliti i družiti. Pa nije čuda, ako nam se sad negdje prijatelji smiju i kažu: Šta da se mi mučimo? ta oni sa- mi najbolje obavljaja naše posle. Da u ovakim prilikama kogod usudi se sa- mo pisnuti o slozi i jedinstvu, mi mislimo da bi ga kamenovali, Ova nije moguća, pošto da se dvo- jica slože, treba uzajamnoga štovanja i povjere- nja; gdje jedan pak ne vjeraje u dobre nakane drugoga, tu o slozi nema ni govora. A u nas se je došlo do toga, da ako ćemo sljepački vjerovati u sve ono što se kroz silne polemike tvrdilo, do- ši bismo do zaključka, da u čitavoj banovini ne- ma niti jednoga poštena čovjeka, Nema ga izme- gju odličoijih ma koje stranke na koga druga ni- je napala, na koga se nije bacila sumnja ili ruglo. Najmanji patriotički čio doma ili u slavenskome svijetu dostatan je da bude izvorom višednevnoj polemici, jer se najprije motri sa stranačkoga a onda sa hrvatskoga gledišta. Us to se pooštrile i osobne zadjevice, koje ratu daju još wtrašniji iz- gled, a odaleđuju stranku od stranke. [ to sve na PODLISTAK Pozdrav Velebitu. Zdravo, sdravo Velebite divni Oj ti slavo svih hrvatskih gora, Posdravljam te sa svom braćom svojom, Hrvatima s Dunava i s mora! Odavna nam stojiš na braniku, Prot navali silenih dušmana, Ti ne jednom kitio si svojim Lover vljencem hrvatskoga bana | Vijala se nad tobom zastava, Četa os nju Herislavić bana, Komu ime u povjesti šije, Ti si goro ko čaprija tveda;:: >> Ti nam opajaš dva rogjena brata ; rakom sabotom, a cijena mu je unaprijed sa Dudrovnik : na cijela go- na p0 godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovwmu:: na cijela lju se Uredništva. alo; gd o odine flor. 2:95; sa inosemstvo Bor. 4 i poštarski troškovi. | broj kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- =- U DUBROVNIKU 3. Oktobra 1891. VENA IRVATS Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dabrovnika a dopisi ša- po pogodbi. vratima izbora ne bojeći se, što će se do brzo pokrenuti ona pozaata mašina sile, koja- slobodne i savjesne glasove kosi kao travu. Mnogoga rodoljuba ogorčilo je ovo ponašanje do zla boga, pa se obraćaju na nas, tražeći da mi posredujemo. U svoje doba i to pokušasmo, ali vidimo da se je krv otrovala i ne možeš uči- niti ništa, već ih gore uzjariš, te mjesto vode lije- vaš ulje. Kako već kaxssmo, jedan drugomu ne vjeruje i kad se baci pitanje: ko je svemu ovomu kriv? neće se svaka stranka najprvo nizase ogle- dati i potražiti nema li i ona štogod griješna. Je- dna samo gleda na drugu okrivljujuć nju za sve, što joj opet ova uzvraća, a sve skupa držeći se nevine tjeraju boj i nadalje. Ništa pod kapom nebeskom nema savršena i zato nije moguće da je ikoja hrvatska stranka sa- vršena i bez mana, Ako ih jedna ima jedne vr- sti, ima ih druga druge vrsti, treća treće. Inačije ne može da bude. Ako se sad nagje onih krasnih rodoljuba, koji ne teže za prveastvom svoje osobe već svoga naroda i koji osugjujuć mane naših stranaka, nalaze ipak u njima i velikih zasluga za hrvatski narod i te zasluge priznavaju; taki ne na- laze štovanja ni ugleda kako bi pravedno bilo. Oni zato oćute od svih, pošto ih bijede da bi se rada svakomu ulagivati, na dva stoca sidjeti. Ili kaža : to su licumjerci koji bi rada bogu i vragu paliti svijeću, jer dok se klunjaš meni, ne možeš njemu. Uprav kao da su božanstva. Pa dok im u takom slučaju jedni vele da su slavosrbi, drugi nazivlju ih starčevićancima sektarima. — Ističući ovo go- vorimo uopće, jer da bi pošli potanko razglabati stranke, uprtili bi se u čitavu vreću buha. Mi tvrdo vjerujemo, da ovako stanje ne mo- že dugo potrajati i da ćemo iza ove oluje imati čišće nebo. U talogu mnoge borbe vidimo da je dosta i dosta puta forma i način nespretno izu- štene fraze bila uzrokom žešćoj neslosi. Jesgra pak koja sačinjava svaku stranku u banovini sas- toji iz ljudi, koji rade onako kako su počeli samo iz uvjerenja, da će tako najbolje koristiti hrvat- skomu narodu. Tako barem mi mislimo. Ne isklju- čajemo odavle ni t. zv. hrvatske magjarone, koji su čvrsto uvjereni da će hrvatski narod očuvati svoju plemensku individualnost od germanisma Dalmatinca iz Primorja ravna I Zagorskog kršnoga Hrvata ! Sa tebe se krasan vidik pruža Na Hrvatsko divno, sinje more, Po njemu se hitre šajke voze A vesele & njih se pjesme ore | Pod tobom se pusto polje širi, Grobničko“ se sove od starina, Jer na njemu grob je hladan našla: Vojska silna kralja Tatarina | Na tebi se još i danas oti, Hrvatska nam burna pjesma stara, Izlazeći is hrvatskih grla : Krajišnika, slavnog graničara ! Na teb' vidim ti visoka goro Branitelja hrvatskoga prava, Pod barjakom od tri boje, rata , Rajna, mira bjela, slave plava! o. Ia Sarajeva, M. N, : Za oglase, sahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata tiskaja Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, HHH gamo u što tješnjoj svezi sa Magjarima, na teme- lju glasovite nagodbe. — Oko svake ove jezgre nalazimo ljudi, koji ne iz osvjedočenja ili ljubavi naprama narodu, nego iz ljubavi napram svojoj osobi pristaju uz dotične stranke: jedni već iz to- ga vuku korist, a drugi opet, račuoajuć na sjajnu budućnost ove ili one stranke, misle da bi tu ko- rist s vremenom dostigli. Ovdje čine iznimka hrv. Srbi, koji pridružujući se današnjoj nar. stranci ufaju se, kako što je već toliko puta dokazano, da će tako najuspješnije posrbiti Hrvate, pa slu- že slijepo svakomu tugjinu. Budućnost će poka- zati ko je bio na pravomu, ko na krivomu. pute, nu danas stvar imamo ovako. Pa sko se dijele u mišljenju i radu, ne slijedi zato da su izdajice, jer u tom slučaju danas bi ih Hrvatska imala kon- tioget za sve vjekove i za svu Kuropu, dok Brankovići ne ragjaju se ni svakoga vijeka. Sasvim tim u nječemu mogle bi se stranke složiti i to uvjek kad se mora stati na obranu hr- vatstva. Eto i u slobodnoj i prosvijetljenoj Fran- ceskoj ima stranaka muogo vise nego kod nas i dok se kod kuće neprekidno bore, nagju se sve zajedno kao jedna duša, kad se radi o časti naro- dnoj. Tu više nijesu republikanci, monarhiste, ra- dikalci, tu su Francezi. Dokle se gleda očuvati čast i ugled stranci, kao simbolu osobnog uvjere- nja, još više mora držati se čast naroda radi ko- ga su stranke, a ne on radi njih. Ovako bi u moogim zgodama moralo biti i kod nas. Francesi naprama Alsaciji nijesu straočari već Francezi ; & nemamo li i mi štogod slična ? Ne bi li se i kod nas Hrvata mogla napokon shvatiti ona potrebita dodirna tačka, onaj momenat kad moramo krda raditi kao hrvatstvo protiv nehrvatstva, proti tu- gjinstva ? Stalni smo da imamo pravo, Ons pak stran- ka, koja se bude majvrijednijom pokaxala, pobira- će plodove zajedničkoga rada svega hrvatstva. Iseljivanje muhamedanaca. Negdje u pretprošlom broju pisao je ,Bo- šnjak“ kako srpska vlada ide na ruku, muhame- dancima pri osljivačje, pa da im u Srbiji gradi dia“ »Orvenoj Hrvatskoj.“ Krepka iz svete utrobe mati Djeva se rodi crvena lica : Da kaže Srbu gdje mu je klica ; Hrvatu kako na branik stati. S neba ju Bošji blagoslov prati, Ter ko no rajska sasjeni ptica I nas je ,orvon* nam Hrvatica,“ Bonda: oja od ren) Mila oj kćeri Hrvatske majke, Kroći nam hrabro i stjeg naš sveti Čavaj i brani hude od silo... Ukaši svjeta srbljanske bajke... Hrvata toci, da s' tošan ajeti: OT -: Dein bd MAD SEM Uz u ris adio ey EVI (IO 0260657 P. 4. Malotović ai paIči Du