Br. 86. I
U DUBROVNIKU 10. Oktobra 1891.
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijelu go-
dina flor. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijela lju se Uredništvu.
godinu fot. 4: 50, na p0 godine flor. 2: 28; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi,
Pojedini broj stoji 10 novč.
Ko me vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša-
sto polugodište.
PRSTE K SEBI.
Dijete kad ogleda za caklom u dućanima sva-
kakve lijepe prijedmete izložene, ostane začarano
i ne bi š njih očiju otrglo. Sve mu se svigja, nu
najviše svijetle ili oštro bojađisane stvari, igra-
čke i t. 4. Živo i požudno gleda ih i uzdiše u
sebi : ej da je ovo moje!
I odrasao čovjek promatrajuć ili promišlja-
juć na nješto, što je prama njemu i njegovoj dobi,
dobiva istu želju kako vodu na usta. Lijepo ima-
nje, ugodan život, slavno ime, masna plaća i sto
drugih stvari mogu osobito slabića dovesti, da ih
zaželi. Nu ovo.su samo želje i ništa drugo, koje
ako se ne obistine nemaju nikakve vrijednosti.
Socijaliste pak ne žele, oni traže pravom.
Natrpani kapitali modernih arcimilijunera stvorili
su socijalizam. Radnik krepava od glada i truda
po sve dane svoga života, da u društvu od hilja-
da njemu sličnih siromaha na svojim žuljima po-
dižu jednoga. Je li to pravedno? pitali su se i
našli da nije razmijerno razdijeljena zaslužba pra-
gma trudu. Onda su oni skrojili nove zakone ne o-
bazirući se ni na to, što onaj koji najviše ima u
pogibelji je da najviše i izgubi, Socijalizam bi di-
jelio bez ikakva obzira silne kapitale pojedinaca
na tisuće djelova, da svakoga dogje nješta, a ipak
bi i njegovu prijašnjemu gospodaru ostao do-
bar dio. '
Nijesu ovaki naši Srbi. Dok prva dvojica že-
le, ali željom ne izrazuje se pravo, socialiste po-
zivljuć se na pravo kad dižu i dijele ne uzimlju
sve; Srbi ne žele nego oslanjajuć se na očito pra-
vo hoće da nam otmu sve, U njih se je, kako se
vidi, njihov negdašnji socijalizam izrodio u prosto
svojatanje svega onoga, što mi Hrvati imamo. Sve
je više njihovo, mi nemamo ništa.
Ob ovomu ne bismo bili ni govorili da nije-
su ovih dana pokazali želju da nam još nješto
otmu. Što je starijega tve više svojataju. Mi ne
znamo da je hrvatski narod štogod lijepa učinio, a
da oni nijesu skočili da je to njihovo. Slavni na-
"wet dio zm om E a PE mo
PODLIŠTAKM
Lopud
Na zapada grada Dubrovnika u daljini od
sama 22 km, leži u sredini megju Koločepom i
Šipanom otočić Lopud, koji s tim otocima za rim-
skog wemena zvaše se jednim imenom Elaphi-
tea 1), Lopud izprva u srednjem vijeku bi zvan
Dulafota, da Lafota, d' Alafota, Dalafodium, a od
početka 14 stoljeća Insula de medio, oda šta da-
nadoje talijansko ime Iqola di Mezgo. Na sjevero-
sapadnoj obali otočića ima prostran zaton u dnu
koga pokraj morske obale prostire se selo sa 800
žitelja, koji se bave ponajviše ribarstvom, napo-
se gojenjem maslina, koje im daju mnogo i osobi-
to vraua ulja, & ženske se bave poglavito tkanjem
sukna i platna, Na otoćiću nalaze se dvije zapu-
štene tvrgjavice ov, Marije i sv, Kusme i Damja-
na 3) sagragjeno u 16 vijeka za obranu od Gusa-
. pika »Pliniu 'Socundos“ (stariji) 1 vijeka
IA A isle jena, Se]
po pogodbi.
ši dubrovački književnici, koji nijesu ni znali za
srbe i srpstvo sad su ako njih slašaš sve zgoljni
Srbi. Bogata dubrovačka kojiževnost Srbima nije
bila ni poznata, sve dok je Hrvati nijesu ogro-
mnim trudom sabrali uredili i počeli turati u svi-
jet. Od stotin& većih i manjih dijela, ako se ne va-
ramo, srbi su samo jedno izdali — i ištetili, a
to ,Osmana.“ Oni su samo motrili, što Hrvati
rade i kad su vidjeli da je naša klasična literatu-
ra divoa, došli su do uvjerenja, da ne može bit
nego pjihova.
Jezik kojim govorimo i srpski je i hrvatski,
ali njima je samo srpski i braneći ovu ludu teo-
riju, pozivlju se na kajkavce, a zaboravljaju, da u
srcu srpstva u Staroj Srbiji govoru dijalektom,
koji se gotovo ne razumije.
Iza jezika odniješe nam i običaje starinske :
krsno ime, plesovi narodni, pjesme, gusle javoro-
ve, nošnja narodna, badnjak sve je to sad srpsko,
Mi ne znamo što ih do ovakih tvrdnja dovodi,
da li mržnja na hrvatstvo — ili srpski fanati-
zam. Možda i jedno i drugo.
Etnografijski već su nas ubili i izbacili iz
svih hrvatskih zemalja pa stegli na ono izdigaju-
će čakavštine i kajkavštine. I kad se je dokazalo
da je čakavački dijalekat prije zauzimao i Du-
brovačku republiku i dalje, bili bi i čakavce po-
srbili, nu bolje im se činilo pobijati šupljim doka-
zima rečenu istinu, koja je očita kao sunce na nebu.
U našem novom pokreta nije ništa ostalo
od nijh poštegjeno, sve je njihovo. Da nabrojimo
njeke od odličnijeh Hrvata, koji su po smrti po-
stali srbi: Kačić, Despot, Pavlinović. Preradovića
su srbili još kad je bio živ, al im je on divno od-
govorio, pa pokojnoga Vujatovića, a nije su osta-
vili na miru ni žarku i plemenitu dušu Milana
Makanca. Kad pak umru i živući umnici hrvat-
ski, postaće i oni Srbi.
»Smail-aga“ jest i ostaće najbolji ep u na-
šoj literaturi. Eh! Ali šta ćeš, Mažuranić barem
bio je Hrvat, Ne. ,Smail-aga* srpski je spjev
srpskoga pjesnika, a Mažuranić ga je ukro i pro-
do pod svoje. Ne vrijedi ništa to, što je još živ
ra. Ovaj otočić, koji nema obseg veći od 14 zemlj.
milje i koji je sad siromašao, proživio je ipak svo-
je zlatno doba, & to u XV i XVI vijeku, kad nje-
govi brodovi 1) ploveći puni trgovine po širokom
moru, donašahu mu iz inozemstva silno blago i
bogatstvo. U to zlatno doba Lopugjani su imali
povlasticu, da jedan od njihovih kapetana bude
odabran Admiraljom republike. Sjajnu prošlost i
silno bogatstvo, svjedoče i danas mnogobrojne ve-
like crkve, samostani i spomenici, što se na oto-
čiću nalaze. Uz dominikanski samostan, koji je o-
snovan god. 1483 od Nikole Zamanje 3) nalazi se
velika crkva sv, Nikole sa visokim zvonikom, ko-
1) Lopud je imao 38 brodova, koji su se po tovaru, što
je koji mogao nositi svali; brod, ,Carra* (Ovako se sva-
še veliki trgovački brod kod Portugesa) i Galeone (ovim
imenom zvaše se vrsta velikoga broda, koga Španjolska
slaše u Ameriku, da
bježao, da se spasi. Dominikanci nijesu imali gdje,
iam Ma Zola iii sika a ka
Za oglase, sahvale i ost, plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju
Rukopisi se ne vraćaju, Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,
HB NNEEESENENHNNENENENIM
sin jednoga od junaka one pjesme, koji je pjesni-
ku darovao agin sat, ne vrijedi što je bila tiskana.
još, za života pjesnika komu je pripisuju i to pod
imenom Mažuranićevim bez da je onaj i riječi re-
ko, ko jer nije njegovo. Ne vrijedi kao dokaz ni
to, da ko je umio onako nadopunit ,Osmsna,"
mogao je spjevat i divnoga Čengić Agu. Ono je
isto srpski ep.
Ali to su sve stara svojatanja stara otima-
nja. Što pak ne mogu da prisvoje, ono gledaju
aništiti da mu se traga ne zna. Hrvatska opera
najbolji nam je' svjedok : Srbi su uložili vas upliv
protiv nje i pomoću Maugjara srušiše je, a onda se
je njihov kolovogja hvalio svome patrijarki kako
mu je pošlo za rukom Hrvatima nokte okresati.
Ovo bi se sad htjelo zatajati, ali pisma su tu. |
Sad slave opet novo iznašašće u srpskome
svijetu. To je naša izložba. Iz početka mučali su
kao ukopani o pripravama koje su se činile u Za-
grebu. O kakvoj izložbi nije bilo govora ako ne
podrugljivo. Kad je ova postigla neočekivane uspje-
he, namamila Hrvate sa svih strana domovine u
Zagreb, pa još kad su počeli dolazit i drugi Sla-
veni a odlični stranci i ugledne novine hvalile Hr-
vate i njihov napredak komu je svjedok izložba ;
onda su srpske svijesne glave mudrovale, dok ni-
jesu otkrile da je izložba srpska !! Ko nam ne
vjeruje neka čita srpsko novine, pak će se uvjeriti
da sve što je na sveučilišnom trgu izloženo, da
je sve srpsko počamši od remek djela slikara, zla-
tara ili draguljara, pa do najprostije košuljice, što
gu je hrvatske čobanice na paši vesle. :
Mnogi bi uzeli stvar kao luda i smiješna ka-
kva u istinu i jest, ali naša braća idu sa tim, da
ove svoje teorije provedu u praksu. Ovako se ne
može nikad doći do sloge koja bi nam kao malo-
mu narodu bila potrebna. Mi u borbi računamo
na Srbe kao Srbe i kao pleme isključujuć samo
sve umjetno srpstvo, a oni rade pretpostavljajuć
da nas ne bi imalo biti ! O kakvoj ljubavi tu ne.
ma zbora, nego valja se braniti kako bolje mo-
žeš. A zaista teška odgovornost pada na one Hr-
vate, koji još neće da vide kamo vodi ono koke-
ja je sad kao i manastir zapuštena; & us franje-
vački je crkva sv. ,Marije u Spilici“ takogjer, sa
tisokim zvonikom, koja bi sagragjena sa prinosi-
ma otočana god. 1488. Godine 1867 na 80 decem-
bra ošteti grom rećenu crkvu, a popravljena je
pet godina kašnje biva god. 18721), Manastir je
zapušten, & u crkvi šupnik služi svaki dan sv. mi-
sa, jer Matica ,Gospa od Šunja* udaljena je sa
po sata hoda od sela Lopuda. Na mjestu gdje se
sada podiže Matica bila je prije kapela posvećena
Bogorodici što no je sagradi obitelj Viskonti iz
Milana, Kad Logugjani prenesoše Maticu iz S, I-
lije u rečenu kapelu nadogradiće, ukrasiše, kakva
se dan danas vidi, od toga doba nazivale se (15
nja. U ovoj crkvi nadasve ndara u oči oltar veli-
ki, koji je vas u drvu i zlatu, sa dvanacst E
la mal da ne u naravnoj veličini sa Gospom us
sa
nebo. Predaja kaše, da je ovo sta
Vu sva i.
VENA HRVATSKA
Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crrone Hevatsko“ u Dubrovniku a dopisi ša-