List izlazi svakom subotom, a cijena mu
dinu flor. 4, na pd godine for. 3; Za Austro-
gotlinu for. 4: 80, na p0 godine flor. 2: 28; sa

Pojedini broj stoji 10 norč.

Ko me vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša+
sto polugodište,

je unaprijed za Dubrovnik :; na cijelu go-

Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijelu i lju se Uredništva.

inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. i
| po pogodbi.

  
    

ČIJI JE JEZIK?

I ovaj put uzimljemo pero u ruke, pretpo-
stavljajući da su Srbi i Hrvati jedan narod u dva
plemena, pod dva različita imena, što imadu ko-
rjen u historiji. Mi smo to uvjek isticali i dan
danas ističemo, te priznajući da ima Srba, bori-
mo se protiv njihova nebratskoga postupanja.

Polazeći sa Ovoga stanovišta znamo nadalje
da ima mnogo toga, što je Hrvatima i Srbima za-
jedničko. Ima jer su najprije i jedni i drugi Sla-
veni, & još više zato; što' su jedan te isti narod
slavenske race. Sve te ;pak zajedničke vlastitosti
obojice plemena mi dopuštamo, da su srpske is-
to onsko, ko što sii hrvatske i obratno hrvatske
su ko što su srpske.

Naš jezik stoji u toj kategoriji na prvoj brazdi.

Kaže se da je jezik glavno obilježje narv-
dno. Ova tvrdnja kušala se dosta puta dovesti na
tanak led dokaživanjem, da to nije istina. Mi Hr-
vati i Srbi kao iznimka šlabili bi je znatno, po-
što govorimo jednim jezikom, dok aiko ne može,
a da me prižna, da tu ima dva“ plemena, koji se
u nečemu luče, a to nije jezik.

Kao lobilježje narod& mnogo služi i narodna
savjest, pa nije se čuditi, 'da ih ima, koji baš u
toj svijesti ili savjesti naziru' glavnu ' oznaku ple-
mensko inđividualnosti naroda. 'To skoro glasoviti
talijihski učenjak Bonghi, pišući o položaju u K-
ropi i mitu, na mjesta gdje: govori o Aliaciji i
Loreni misli da se obilježje narodnosti mora tra-
žiti u adtodnoj?šavjesti (coscienza nazionale); jer
stanovnici onih zemalja porijetlom i zborom Ni-
jemci su, ali mišlju Francezi i tako osjećaju fran-
ceski, da se žilavo bore protiv germanizma i ger-
manizatornog duha, očekujući od Franceske jedi-
Di SDASeC O O sAivozossli x!

Ipak teorija o satjesti narodnoj dosta klima,
jer iznimke na ikoje se ona naslanja samo po

=====—=== mE S EDE SS LS
7 i a I

oPOĐLIŠTAK

tvrgjuja opće pravilo o narodnosti, po kojemu
Ras koji sa je rodio Rusom i govorio ruski, zvao
se on na pr. Eoglezom ili Francezom koliko mu
drago, uvjek ostaje Rus, pa oo to i ne priznao. —
Kod nas pak koji smo rijetka iznimka na svijetu,
upliva narodna savjest na ime i političke aspira-
cije više nego kod drugih naroda. Ova se je izro-
dila i na mnogo mjesta zlorabi se na štetu jedno-
ga ili drugoga plemena, tako da' ima slučaja, u
kojim Srbi i Hrvati stoje jedan prama drugomu
kao proste stranke.

 
  
    
  
  
   
   
  
   
   
  
   
 
 
   
  
 
  

Bilo sad kako gči, jedno se ne može nika-
ko poreći, a to da govorimo istim jezikom.

Ovi jezik nema onu silu različnih dijalekta,
kojim obiluje na pr. jezik talijanski. Puljiz ne ra-
zumije Mlečanina, ovi Paljiza, a obojica Genoveza,
ko ni on njih itd. Ovu razliku dijalekat& drugih
jezika vidimo mi Dalmatinci i Primorci, koji po-
znamo talijanski, svaki dan, Mi služimo se u go-
voru većinom mletačkim dijalektom, a .u Dubrov-
niku toskanskim. Pa kad govoru Paljizi, kojih u
nas dosta ima, razumijemo li što? — Kod nas pak
ovih slučaja nema, Najveća razlika, ne uzimajuć u
obzir izkvareni dijalekat u Staroj Srbiji, opstoji
izmegju kajkavačkoga i štokavačkoga izgovora, pa
ipak kajkavac sa štakavcem razumjeće se lijepo
odmah neka ga prije nije ni čuo.

Ali ovako ne misle Srbi

Mjesto da priznaju ono što će svaki ozbilj-
ni čovjek priznati, oni mahnitaju i viču  tužeći
nas, da smo im mi Hervati ukrali jezik! Pitamo
sad, može li se što. lugje. kazati na ovomu svije-
tu? Povjest svih naroda od postanka svijeta do
dana ne spominje slične klevete, ali kao da nas
je providnost proklela i naredila da ovu ludu bor-
bu okrunimo uajvećom ludosti, Ovo Je zanago no-
vi prijestup, što ga nećeš naći u kaznenomu zako-

niku, pa još ne znamo što nas čeka za tako že-
stoko bezdjelo.

 

===========ule=Nm-=-nn=i—m.===
— Daj mi ruku — nastavi bolesnik, mrtvač-
kim znojem na čelu. — Obećaj mi, da se neće4
više udavati, — U grobu bi še okrenuo. Ta lju.
bim te, ah! ....

Sakupi sve sile, da joj može stisnuti ruku.

— (Angjelu zlatni | — zajeca Aue. — Zvuk

zvonova bit će meni svatovska svirka, a grob hja.
dni vjerenik moj dragi, — —

— Stu sam sr6-tan! —

i“ ed wo Mrgice
P Piše Nikica Haris.

vive s Oboćanje.' | Ljubi dijete, — —
već dugo

+ Grad spava. Istom kad: i kad pas | Po-ljabi meg sad«nj: put poslju+bi. — e —
BOGOBJANI ish li K160i + i | Poljubac ljubljene žene uspava ga na vijeke.
ki Šrot jonaj , prozor , liže, svijeća kostanj, što | Utisnuo mu sadovoljan smiješak na mrtve usne. —
sio ki a ! b Jutrom našli je onesvi ešćenu na njegovim gru-
o i pije wi ' % i ma. — k G ' [Hi

| 'Bojikta je soba. "Na meku krevetu leži čo.
vjeki <ei List w jeseni. A crna mu kosa, nad uve-
lio flote ko gavragovo krilo.

ya U8 licevet, sjedi mlada, šopa. Reko bi kaplja
jutrnje rose. —

va. Primilkla glaviču i 'njegovo“lice. Subim pr:
stima igra joj se on onim zlaćanim uvojcima na

a vratiću. Drugu :rulru pritisla mu še-
s svoje | 09380 rt | i

12a

Noć je. Tamna ljetna noć.
Onaj dvorac us more drijema u
Ranije no obično utrnule svijeće, —
"More jedva da te miče. — Kod
le djevice. ' ZLE Mos o
1: Us obalu :

     

duboku snu.
grid oni

DeĆo

 

 

Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvone Hrvatsko“

Za oglase, zahvale iost, plaća se 10 novč. po

Rukopisi se ne vraćaju, Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

3 pp. #

retka, & oglasi koji se vile pate tkaja

a NA

oasolst

Srbi imali bi doći do uvjerenja da mi; i ako
se zovemo Hrvatima, a oni i ako se zova Srbima,
da je to jedan narod, koji ima jedan jezik, te ono,
što mi zovemo hrvatskim jezikom da je isti oni.
jezik, koga oni zovi srpskim i puštit nas barem,
tu na miru; a oni jauču da je to niihor, takljaćc
vo njihoy jezik, koga smo mi otelil Kad smo, ga
oteli ? su čim ? u čemo smo ga donijeli doma ? Mi
su zar naši djedovi išli tamo kod vas na vigoke
škole, te učili? Zar mi nijemo ovaj jezik kojim
se branimo i u komu ovdje na pepir bacarno na-
še misli, naučili od naših roditelja i primili ga,
na amanet kad smo majčino mlijeko sisali? A vi
srbi dolazite, da je to vaš jezik! Jest vaš ali je i
naš, pa kako ga vi zovete "mskio Jer ste Še,
mi ga zovemo hrvatskim jer smo Hrvati i niti ste
ga vi nama ni mi vama oteli. To je obojice zaje-
dničko. Dapaće ovu našu lijepu ijekavštiau. pri-
znavali su stari pravi (Scbi kao  lirvatikQ((avojinu.
Evo dokaza: God. 1815 Vuk Karadžić nije još
bio zatuko u glavu, da su Šrbi &vi' i svuda, jer
glasoviti Kovčežić datira: dosta: kasnije, One god.
izdao je on svoje, pjesme narodne ; u predgo--
voru tumači, zašto je izdao u raznim dijalektima,
Po njegova pismu vidi se, da bi on. bio rad isdati:
sve u jednomu. dijalektu. i zato nalazi 2godnu;sa.:
šu ijekavštinu, pa ipak: to nije učinio. Zašto?
On sam pravda se ovako: da sam sve: napeča«:
tao Hercegovački (to je ijekavština najčićća), 0u-
da bi rekli Sremoi (a osobito parošani:i oaroške):,
pa šta ovaj nama sad mameće Horvatskij jesik.*
Ovo je Vuk: pisao a nekakav Hrvat.s 5 oi 0.

Pa mi iz ovoga neo izvodimo sad ništa, ali)
kad nas Srbi potegau za jezik, eto govorimo. Pri-.
godom Gajeve slave pisali su, da je Gaj uzeo srp-:
ski jezik i naučio, Hrvate, Po istomu: Kuku mi bi
mogli rijet, da je ovaj. uzeo kašnje. hrvatski jezik
i naučao Srbe, Ali to su kako kazasmo ludosti,
jer je jezik jedan, te niki:je što Gaj: uzeo od (Sr«,
ba niti Vuk od Hrvata,

Qg o no

— Šta je to? — upita ODO; 12 sons
Evo sto: A *
Ocesn 'pritisla tama. Ni prsta) ne vidike
pred nosom. Kisa“ plhušti; nebo: se prolouiilq Mo- |
re šumi, pljušti, .kipi.oa- vjetar buđe:ii sviždi; ko.
pakleni dubi. Grow za gramowm pušta se UrOkia +
glasom u. TAZIOVADO MOFBY, TI G ouvsju
Zablisnu. Ča
| U onoj pjeni ukaže se 'brdd. “Njim še valo-
tlje igra, ko. orabovom : lupinom. «+ Sgdije na bri-
jegu, sad u dolini. 4 ,

 

M GANA

v X itsfvola
Jarboli skripe, pucaju, lome se,,#;djudi jau-
i sasivlju. mm KU Oe ri
ka. lo koji“ di&bo % ui tehe_ne
Zave goosiuds)i čupa
y g a a.
b Jadno jedino čovjek. jošte .je1i.na Mit
vuo v U
GG u pov | g atp
= Otimije s" oka živjeti,
ne radi sebe, već radi'ljubijene'

U duhu heli u: maručajimile sis đenice, da
dade zadnji cjelov, oprostaj qjelor..—— — —
se pakao, razocio, i

Kao
Brod idiot, u
rai
| iv NSI i
PEDEES O
e A im

"3 š O AMO

bi

k