List izlazi svakom sobotom, a cijena ma je unaprijed sa Dubrovnik : na cijelu go- 'U DUBROVNIKU 31. Oktobra 1891. dinu flor. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosmuć Horcegodnu: na cijela lju se Uredništvu, godinu-Bet, &: 80; sa ph godine for. 3: 26; ša inosemstvo for, 4 i poštarski troškovi. — Pojedini broj stoji 10 novč. (Ko .ne.. vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša- sto polugodište. MURAMEĐANCI U zaposjednutim zemljama naš narod podi- jeljen je a tri vjere. Muhamedanci |i rišćani goto- vo su izjednačeni brojem, ali stiagom ne, jer mu- hamedanci imaju u rukama posjed. Katolici slabi- ji su po broju od obojice, nu oat napreduju izvr- suo, osobito do plodnijim krajevima sjeverne Her- cegovine, koja je pretežito njihova. * Tužba je da se od ove tri vjere hoće da skuju tri naroda, a po onomu što se čuje i Što se vidi tužba je opravdana, Dijeli i zapovijedaj ! Katolici su dakle Hrvati, pravoslavni Srbi, a mu- hameđanci Bošnjaci. Dosljedno tomu, jedni bi go- vorili hrvatski, drugi srpski, a treći bosanski, dok njeki hoće da svi govoru bosanskim jezikom. 1 <(Ove teorije mi sad nećemo pobijati, a baš ih ne bi ni trebalo, pošto izgledaju tako smiješne ; nezrefe, da gledamo čas i uru kad će se obaliti od sebe. Bilježimo sad da se je u Bosni i Herce- govini srpstvo jako razmahalo megju pravoslavnim, a i dopušta se po onoj gornjoj devizi i jer ga se me cijeni tako pogibeljnim ko hrvatstvo, Da mu u toj propagandi dolazi poinoć i izvana, to su nam kazali oni isti koji je šalju, a imamo do- sta zahvaliti i vjerskom plaštu, što sa svi rišćani posrbljeni. Onda se je rat prenio na muhamedan- sko polje. Najprvo je trebalo odbaciti orkveni plašt, pa početi rad na dragi način. Kušalo se svakako, a kuša se jos i današ; iseljivanjem ško- lom, trgovinom svim su se Srbi poslužili pa naj- poslije i liječili badava, ali zaluđu. Muhameđanci neće da slušaju. > Naprotiv opažamo sa zadovoljstvom, da se oni sve više i više približuju katolicima. Borba koja se vodi istie pristaša raznih vjer& u Bosoi velika = PODLIŠTAK. Uspomena na “ia kika dou..«. Napisao 0. Nasi. <: (Svrha.) ) wi Vb siMijesam bio ni na po puta, kad ei sk c0 ;: pogledab k neba i opasih kako se je s jugo- letočne strane pomolio galonja — pravi kišnjak. Jama ,Velika Tepu* već poče po koja kap pro- ea Boše dragi! nebo se napuni, vjetar se na- i pradinu uzvitla do oblaka, smračilo se, a već čaješ is dubine tutnjavu. Do malo počele svjetlice, a a sa tim prasak , munja u oblacima Svjetina se uzkomeša tamo i amo, bakali sastirahu svoje čefenke, da im vjetar robu pe oprati. da sam sjedio u ,Kalhani* i mirno gledao ' borbu, ismegju sjevernih i, južnih oblaka, koji su se nebom penjali, Za tim ge vjetar utiša, oblaci se smiride, i uhvatiše svoj pravac, a kisu nadre._ tilo je ko Mo aetiači Kiša je bes prestanka padala toga dana do iza ponoći a ajutra dau osvanu lijep krasan julski dan; sva priroda pjevače, slavuji se usvijukali, a dosadni vrapci u kostili evrkutahu da ti uši : i 7 Pod tlakom toga sjetih so i na: i dan, njetih me ujedno i onoga starine, koji je bio sa maom a onom turbatu i njegove pripovjetke, obaju smi. ion doo u oalkani“ lapripovjedi. Prića po pogodbi. jei kao da ta borba sjedinjuje katolike i muhamedan- ce. Bilo je otvorenih sukoba izmegju pojedinih osoba kroz novine ili inače radi privatnih stvari ; drugi pot opet zavadiše se u obavljanju ono malo administrati- vnih posala, što su im: ostavili, dapaće i a crkvenim i vjerskim poslima. Pak uvjek vidimo da se na is- stoj strani nagju katolici i muhamedanci, ako ne sasvijem, a ono barem djelomično. Bilo bi sad ap- surdno i pomisliti da se tu slažu dvije vjere, kr- Šćanska i muhamedaoska. To nije moguće, Pribli- žili su se sinovi dvajuh vjera, ali jednoga naroda, svoji po krvi i jeziku. Ovdje očito je, da vjera ne ulazi u narodnost. Nego to nije dosta. Nije dosta da su se na- šle njeke dodirne tačke, što su ih sprijateljile i zbližile. Katolike i mahamedance u Bosni i Her- cegovini mora 'stapati sve ono, što se oko njih zbiva. Svemu onomu, čim nijesu zadovoljni prije će naći lijeka složni i združeni, nego da ga traži svaki po/snapose. A u zemlji čije stanje mje ko- načno opredijeljeno tih rana ima dosta. Muhame- danci obićavaja presjeći uzo t. j. iselitise, ne pita- juć donosi him to vise stete 1li koristi. Što do- bivaju ako isele? ništa. /'A što su izgubili ? sve. Ostavili zemlju na koju će se leći pohlepna zvijer, a sami otišli u nepozuate krajeve, bez cilja, bez sre- stava. Oni te šu ostali naći će se na taj naćin u manji- ni, pak biće im jo& gore, a iseliti svi ne mogu. Zato neka se kako kažemo jednim drugim još bo- lje priljube, pa kaku se bore jedni, boriće se i drugi, jer uteći znači podleći. Najbolje će se odr- žati na megdanu, ako sačuvaju i krijepe se u ma- rodoomu dahu, jer sve napasti ne traju vijek, a marodi ako su svijesni i krepki odole im. Preko nas koliko li je prešlo raznih sustava, rasnih vla- da, koliko nijesmo podnijeli od pojedinaca, od zlo- boa togjina. Pak sve to prolazi, a mi ostajemo. SK Ez ZkItS I EA LL je doduše nevjerojatna, osobito, ako je uzmemo mjeriti prama duhu današnjeg vremena; ali po- što se temelji na tradicijonalnom gripoejećanju, opet bi rekao da je blizu istine, Nu napokon ni- je mi do tog, e je:li je istina ili ne, ja ću da pripovijedim kako narod tradicijonalno pripovijeda, a čitaoci nek prosude svaki po svom. mnijenju. Dakle, stari Šeh efendija..Opijač bio je do- bar i pobožan čovo, malo je izlazio, nego bi do- ma na boga molio. Narod je o njemu govorio, da je evlija, a kako se vidi iz njegovih nekih djela, nije se svijet ni varao. Stoga je od svakle njemu letio za pomoć, starac im je po svojoj mogućno- sti pisao zapise i lijeke kazivao. Ele pravi je fakt, da kog bi mu god luda doveli, da bi ga om lišio tog hastaluka. Za njega se čulo ma daleko i širo- ko. Šeh efendi običavao je sjediti u jednoj male- noj sobici i tu na pustebiji illahati, Jednoga ju- tra sjedio: je starac na pustohbiji i promećao srnje od tespiha, dok se otvore sobna vrata. Na vrata se pomoli seljanka i poleće da ga poljubi u ruku. | Šeh efendija joj mahuu tet učini neka stane, jer još ne bijaše dovršio molitve, koju je običavao pe sobahu sidi: Donštv oka šta hoće. re — Ria jeh ovand ia ina. od 8 mad a jadan, — udari W Šalovit Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dabrovnika a dopisi ša- Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaju Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, | Priznaće nam se da je dosta uplivao na o- gorčenje i zahunu mubhamedanaca i poticao ih na iseljenje i sami odgoj. Ako pogledamo njihovo dru- štvo odmah osvjedočićemo se o velikoj 'oprijeci koja postoji izmegju nas i njih. Naučeni motriti samo kroz orijantalski durbin zapadni svijet, kad su se na jednom u njemu našli nekako im je ne- običao, ko svaka novost i promjena. Da mu se priviknu red je da ga upoznadu, da istraže i pro- uče što i kako se u njemu misli, da proniknu njegov društveni život. Naći će rana, za koje ni- jesu znali, ali naći će i dobra. Upoznati ga pak mogu učenjem i čitanjem umnih njegovih proizvo- da, a jedina knjiga koja im danas stoji otvorena i u kojoj oni mogu bez velike muke sve naći, to je naša, hrvatska. Ooo sto su naši ljudi velikim trudom i mukom sabrali, priredili i stvorili naše- mu narodu na kulturnom polju, jedino ono njima je pristupno. Sve drugo gore bi ih smelo i zaplelo. Pa kako je njihova dužnost, ako hoće da dorastu svojim neprijateljima u borbi, da pruže ruku i posegnu za vrelom nauke ; naših učenjaka Jjoš je viša da ih pomoguu, da im dadu ono što je za njih. Bogu hvala na kulturnom polju mi i- mamo vise nego drugi južni Slaveni, ali nije do- sta imati, treba im pružiti, pokazati. Tako ćemo se zbližiti još više pošto vas današnji vez izmegju jednokrvne braće dvajuh vjera bio bi od paučine, gola fraxa i ništa drugo, kad nas ne bi veživao čvršći moralni vez zajedničkih misli, nazora i o- sječaja. Ovo po sebi već je pitanje tako važno, da bi imalo zanimati sve one, kojim. je stalo do ma- pretka i budućnosti narodne a obečivamo da ćemo se i mi po mogućnosti još na nj povratiti, mi. Dok je kuma plakajuči tako molila, Šeh ef. je gladio zekasta mačka govoreći: ,hoće moj mačak, hoće, moj maćak, hoće — i t. d.* Seljan- ka malo poposta i ode sva saplakana. Iza tog do sedmicu, sjedila je seljanka pred koćom plačući | uxdišući, dok neoču dječinji glas u ogradi nedaleko njezine kuće. Pričiui joj se da njen Ikica plače, Poleti onamo, kad sbilja nagje svoje dijete gdje stoji i plače; mati ga uže i u- nese u kuću. Stade ga paće pitat, kamo je bio i kako je opet amo dospio. Dijete.joj otpoče kazivat : gKad su me ajduci odveli preko granice, da- doše me njihovu kapetanu. Duše mi meni je bilo lijepo, zabavljao sam se s njegovom djecom, Jučer sam sam bio u vrtu kapetanovu i drža goluba, a kud iznenada doleće k meni zekast mačak i iz ze. ka mi ote goluba, te pobježe, ja za njim, a on predamoom i evo cijeli dau za njim kroš šumu, dok sad nesta i njeg i goluba.“ Dijete doveli, a mati mu uskhknu ; — He, bog mu dao i njemu i njegova ma- čku, to je sine ovendiu RENE A NAT IA Da ojolivat. i Svakih i ovim sličnih stvari pripovijeda - se ia života starog Opijaća, koji jetinio svaki»