Godina 1. Br. 40. U DUBROVNIKU %. Novembra 1891. CRVENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Orvone Hevatsko“ u Dubrovnika a dopisi ša- List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dudrovnik : na cijelu go- dina for. 4, odine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijela lju se Uredništva. pišite LAVRA podna oo. 9: i: sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. — | Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata tiskaju Pojedini broj stoji 10 nor. po pogodbi. Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojea i sa doša- sto polugodište. OPET VJERA... Locuti sunt labiis cć imoverunt caput. Psal, XXI. Ne razumijemo što se ,Srpski Glas* ljuti, jer su se u Kotoru složili Hrvati i autonomaši protiv Srba, da im otmu općinu. Kotorski Hrvati ne čine ništa nova, nego o- no što au braća Srbi učinili po cijeloj Dalmaciji, kad se spojiše još u političkim izborima s auto- mašima, Zato ,Srpski Glas“ mjesto da se tuži i- mao bi povlagjivati, što je primjer njegovih našao sljedbenika kod Hrvata. Nego naš zadarski kolega ne ljuti se toliko radi same stvari. Oo je sirota poglavito zamišjeo Zato, što urotaici u Boci meću u pogibiju pozna- ta liberalna načela, koja on od svojeg postanka neprekidno zagovara. Nadasve je srpski vrijedni organu tužan i zabrinut, što poznata zlatna vjerska suosljivost, koju on i njegovi svi i svuda ističu, nalazi se u ozbiljnoj pogibelji. Pitamo sada da li je moguće kad čuješ ta- ke smjele ludosti uzdržati smijeh ? Kad mi, crno stvorenje, promislimo te velike patnje i gorke muke plemenitog zatočnika srpske stvari na Jadranskim obalama, nećeš da nam se srce ne ražali i od muke suza da nam se ne spusne & oka? Regbi da je ,Srp. Glasu* sada pritužilo, pak on koji nas je ponosito od našeg postanka i- njorirao, sjetio se da Crmi list (njegov je izraz) žive; nego kaže da mu je uzalud propovijedati kod nas najernju reakciju, jer da je Dubrovnik Atina na kojoj lebdi genij srpske inteligencije | Mi opet pitamo: jeli moguće da se ljudi ne smiju kad čuju take bezočne gluposti ? Vjerski fanatizam ! Zar bes vjerskog fanatiz- ma bilo bi ovdje Srba? U prošlim brojevima već dokažasmo da Srp- stvo i Pravoslavje to je sve jedno, te ne treba da ovdje ponavljamo ono, na što nam Srbi i ,Sr, GL.* duguju odgovor. Sva bisautinska prepredanja mašeg bijelog druga neće nikoga osbiljna uvjeriti da je drugčije, Srbi ne smiju sboriti o vjerskom fanatismu, jer da ga nema ne bi ni njih u našim stranama bilo, Nego najsmješnije čini nam se ono sto naš bijeli kolega stuca o nekakvu programu vjerske snubljevovti, kojeg u svojoj poznatoj Čednosti, ka- že da je on isradio, Za taki program mi ništa no suamo, jer od rijeći ne damo se savesti, a ljude sudimo po njihovim djelima. Kakvi ste vi zago- varatelji sloge | vjerske snođljivosti, vi koji svi 1 svuda ističeto vađe Konfesionalue Skole, pak se izlađeto sa to ruglu, kad u ime hinjenog libersli- sma ustajeće proti drugim Kad take škole sa se traže ; vi dto na sve načine spletkarite, da na- mjestite i ondje. ima veliki broj katolika podtjistva Uuip t: : Dubrovnik došivio je u tom pogledu s vaše strano jedan od najemješnijih prisora, kad vas je vidio u općiaskomu vijeću voditi agitaciju proti HESSEN Javna je tajnu kako stari autonomaći u Da- brovniku dok su bili na općini svakako su se mu- čili, da im zapriječe da u Dubrovniku crkvu grade. A ko je te zaprijeke obalio ? To su bili na- ši ljudi, na koje sad Srbi bezobzirno iz zasjede napadaju, dok se druže sa svojim i njihovim neg- dašnjim protivnicima, što su im u obraz pljuvali nazivljuć ih opaočarima. Pak ta čeljad govore o bezdušnicima. Ko pljuva na historija, ko izvrta značaj Du- brovnika, ko sramoti, to su oni, koji prama isku- šanim narodnim prijateljima, podiža propalice, ne- znalice i klete dušmane samo da uspiju u svojim sramotnim namjeram. A iza kako su posijali vje- tar, sad ko slabe ženetine tuže se i jadikuju jer oluja prijeti. Da mi volimo više muhamedancima nego sr- bima to je posve naravna posljedica položaja i narodnosti. Tu vjera ne ulazi po srijedi ; a sma- trajuć stvar sa strogo političkog gledišta znamo da se muhamedanci posrbiti ue mogu i neće, te tim postati naši protivnici. Pa kako da ne volimo više njima, nego zakletom našem neprijatelju, ko- ji nam o glavi radi? Svetac Muhamed tu ga -ni- šta ne ulazi, kako se pričinja ,S. Glasu“ u njego- voj razgrijanoj mašti, nego prosto narodni i po- litički raslog. Istina je pak, vjera je jako i pogibeljno 0- ružje, pak naši ako se i laćaju tog srestva, to čine na vlastitu obranu, da skr$e bizantinstvo i licumjerstvo, te skinu krinku sa obraza onim, koji nesnosljivost političku i vjersku hoće da sakriju pod plašt hinjenog kalugjerskog liberalizma, što fakta laživim pokazuju. Nek se ,S. GI.“ umiri, jer evolucija, koja se u Bosni stoprv na obzorje pojavila imaće svoj pot- puni razvitak. A i moralo je da, bude tako, pošto je naš svijet već preko svake mjere sit srpskih lakardija. Borba neće svršiti u Kotoru, naš udes hoće da se naprijed ide. Treba da borba šlijedi bez obzira i milosti, pak će biti što Bog dai sre- ća; a mi smo stalno uvjereni, da će pobjediti o- ni, gdje je pretežaije pravo, znanost i kultura. vašom uopće poznatom nadutosti spojenom s him- bom i neznanstvom dodijali ste i Bogu i svijetu. Vaši saveznici autonomaši bokeški odbjegli su vas, a znate li zašto? Jer ste tamo u množi- ni, a gdje je vas dosta niko vas živ trpjet ne može ! Da je tako u ostaloj Dalmaciji, i tamo au- tonomaši bili bi se od vas razlučili davno sjeća- jući se za uvjeke, ko što se sjećaju u Boci ple- menitog saveza i još plemenitijeh saveznika, jer vjersku snosljivost Vašu tad bi bili istakli na o- naj način isti, kako je ističele w novoj kraljevini na Dunavu, gdje ne smije da bude ni govora ni o katoličkoj vjeri, ni o katoličkoj crkvi. Zar nije tako ? Nego ,Srpski Glas“ kaže, da saveznike u Kotoru političko načelo ne spaja (a siromaha nje- ga i njegove s talijanašima zadarskim spaja!) ne- go odvaja, te da se tobožnjim vjerskim fanati- zmomw služe, da srpski narod utamane. Kad bi to bilo tako, a nije, jer ono u Koto- ra nije napadaj nego obrana, ipak značilo bi da naš zadarski kolega u isto doba dok prema vjer- skom fanatizma viće, u protuslovlju sa sobom i- stijem stvarno pripoznaje, da poglavito obilježje, koje razlikuju srpski narod u Boci od ostalog jest vjera, io što u 1stiuu baš biva; jer kad se me- tnu na stranu fraze, bez pravoslavja, ko što re- kosmo, nema ni srpstva. »Srpskom Glasu“ mašta se razjarila, pak on govori i 0 lomačama na kojim vjerski fanatizam njekad je pržio ljudi. Neka se umiri : njega i nje- gove neće niko peći ; nijesu više ona vremena; spletkarenje i hinjenje preuzelo je ulogu negdaš- njih lomača kako on dobro zna. Ne treba danas sile, jer podlija srestva izvrtanja, laži i licumjer- stva zamijenili su je, kao što nam svjedoči ras- trubljeni liberalisam bijelog zadarskog fararijota. aSr. GL.* kaže da mi dražimo u Dubrovniku svjetinu protiv inteligencije. Koje inteligencije ? Mi istinu kažemo, da ga tu ni malo ne razomijemo, nego ga lijepo molimo, da nam istumaći, što je tu, što on sove srpskom inteligencijom protiv ko- je veli da se mi borimo? Ko zaa da on još ne umišlja Dubrovnik kao već čisto srpski grad. Ako je srpski nije potreba toliko da nas se plaše on i njegovi: neka nam ti Dubrovački srbi sa svom svojom inteligencijom izlaze na megdan sami i kao Srbi, a neka se ne skrivaju sa autonomaše i ne- narodnu burokraciju, pak da vidimo ko će odni- jeti barjak. O preseljivanju pak pravoslavnih Srba is Her- cegovine sa njihovim bogaštvom u Dubrovnik u staro doba i oprjekama dubrovačke vlade nećemo ovdje raspravljati, jer prosugjivanje onog vreme- pa sa našim modernim idejama ne može drugo prouzročiti nego opću powetaju. Rijet ćemo samo da bar u koliko je nama poznato. maogi su nji« bovi dosli siromasi i u Dubrovniku e obogatili, 'to se već sada muće kako bi u kut potisli stare Dobrovčane, osokoljeni tim što vide ludova koji ih bodre | koji im povlagjivaju. Ti ludovi & ne mi bucaju se blatom na prošlost Dabrovnika. Ako igdje, s nađe strane ima ljudi, koji ne samo nikad nijesu gledali kako se ko krati, | dapače sausimali su se osbiljno, da se ruše sve. saprijeke, što ne snamo da li opravdana bojas Dubrovčani, jesu li :Hrvati 1. (Nastavak, o._br. 84, 37, 88, 39). Dokazano je dakle da prošlost dubrovačka, a osobito dubrovačka stara književnost, koja i jest jedina stvar, &to današnjemu naraštaju može podati stari Dubrovnik pripada kao isključiva svojina hrvatskomu oarodu: prvo, što ta kojišev- nost nosi na sebi sva ona obilježja, koja još da karakterniu hrvatstvo, dok se ni u čemu ne po-