da je Dubrovnik ,srpska Atina,“ Ali to je sve.
Mnogo su više uradili da posrbe Dubrovnik stari
i novi, sami dubrovčani, mislimo, onaj dio dubrov-
čana, koji se. rado krsti srpskim imenom. Ovi su
barem u više prigoda turili u svijet različitih bro-
šura i članaka, koje ili su isključivo namijenjene da
dokažu srpski izvor i karakter našega grada, ili se
tim poslom djelomice bave; a k tomu oni rade
još uvijek neumorno, da u Dubrovniku i okolici
rašire ideju srpska.
| Pošto smo u prošlim brojevima gledali pro-
lost dubrovačku, da vidimo kakva je bila, da li
hrvatska ili srpska, bio bi sad red, da se osvrnemo
i na sadašnjost i da ispitamo jeli Dubrovnik zbi-
lja promjenio svoj hrvatski karakter. Nego prije
toga da nam srpska omladioa u Dubrovniku ne
bi mogla prigovoriti, da je ona iznijela u svojim
djelima dokaza o srpstvu koli novoga toli staroga
Dubrovnika, kojih mi nijesmo spomenuli po svoj
prilici, što ih ne umijemo pobiti, voljni smo, da
zavirimo i u ta njihova evaagjelja, te im se poklo-
nimo, ako su evangjelja istine, a odbacimo ako
su evangjelja laži i izvrtanja. —
Pred nama stoji knjižica, kojoj je naslov:
»Prigodom 300 godišnjice rogjenja Iv. Fr. Gun-
dulića“ a koja je potpisana: ,Dubrovnik (ali štam-
pana je u Pančevu) 1887. Dubrovačka Omladina.“
Ovo je dakle ona zlatna bula, kojom je novi du-
brovački naraštaj predao Dubrovnik u ruke srp-
ske. Ovo je bula za koju Srbi misle, da im Hr-
vati neće osvojiti ni do vijeka. Na nju ćemo mi
. najviše jurišati, a zdrav razum naših čitaoca sudiće
je li to zbilja kula od mermer kamena, ili palača
od stakla. Ogledaćemo se još i sa člancima, što
gu izišli u ,Narodu* g. 1889. pod naslovom ,Srbi
i Hrvati“ a pseudonimom ,Mir Dubrovčanin,“ i
koji su po svoj prilici potekli iz istoga pera, što
i prije spomenuta brošura, a zatim nećemo mimoi-
ći ni ,Srpsko-Hrvacko pitanje. Njekoliko iskreni-
jeh riječi narodu.“ Štampano u Spljetu 1888 pod
pseudonimom L. G. Dubrovčanin. Dakako na ova
potonja djela osvrnućemo se samo u koliko spomi-
nju Dubrovnik. Napokon obazreli bismo se i na
članke ,Srbobrana,“ koji su napose preštampani
bili pod naslovom ,Slava Srpskoj Atini,“ ali je-
dno što se tu ne kaže ništa nova, što ne bi bilo
kazano već u gore spomenutim knjižicama, a dru-
go što ti članci nijesu pisani crnilom već žuči i
otrovom (čega u ostalom ima i u onim kojižica-
ma dakako u manjoj mjeri, a to, kako svak zna-
de, nadomješćuje obično u nezrelih ljudi valjane
razloge) mislimo, da nije vrijedno počastiti doti-
čnoga pinca našim zanimanjem za njegovo glupo
piskaranje. —
Prvi i najjači dokaz, da su Dubrovčani srp-
ske gore list, nalaže Srbi u Porfirogenitu. Po je-
dnoj tački Porfirogenitove knjige ,De administrao-
do imperio“ Hrvati, po svojem naseljenju na jug
nijesu se protegli u Dalmaciji nego do rijeke Ce-
tine, dok su ostalu zemlju zapremili Srbi. Ova ta-
čka Porfirogenitove knjige vrijedi za Srbe dakako
suho zlato, ali po mnijenju Račkoga i Klaića nije
nego macino zlato. Nu što ćeš ti spominjati Srbima
hrvatske historike; oni ne vjeruju već a priori,
jer su tobože pristrani; oni vjeruju više tugjim
povjesničarima, koji kao da protivno dokazuju i
misao da su izvješća Kostantinova pogriješna ne
ide im u glavu, pošto se (kažu) ,ne može dopu-
stiti, da jedan car-pisao nije dokro obavije-
šten o narodima, koji se u njegovoj carevini
nalaze.* Sto Srbi neće da vjeruju našim bisto-
ricima, to je nama deveta; nama je dovoljno
Na onu primjedbu srpske omladine, što smo
jednačuje koji put i prava narodnost 2). Kon-
je Konstantio udario prave granice, megju Hrva-
ku, ipak su me podla podbacivanja sgadila.
| 9) Uposorujeme čitatelje na ovaji dopis; seka ga proči-
ih je da proglase, ko je pravoslavni taj ;da mota
biti Srbin i da hrišćansku ili grčko-istočnu vjeru
nazova srpskom pravoslavnom vjerom! Oni na
svrhu tvrde, da jeu Boki složio katoli
bi, & j. ono što on tvrdi da je granica Hrvatima
bila rijeka Cetina na jugu, to se ima uzeti ne za
narod hrvatski nego za državu hrvatsku, a svak
zna da je hrvatskoga naroda moglo biti izvan hr-
po
vatske države, kako ima danas Talijana i izvan (ski fanatizamA = ti + Ra
Italije. Ova naša tvrdnja evo na čemu se naslanja : | Bezobragnici 1: Po: slijedećim pi a Me
1). Etoografija je osobita znanost, koja je svijet sudi; OCR ute
usko vezana s filologijom, jer svak znade, da se | Dok su katolići
samo po jeziku razlikuju narodi megju &obom ; : i
dobro, a ta znanost kako i filologija jest čedo | to adi
tek novijih vremena, dok swe ono, što su stari sklopili s& hrišć mii a će
pisci pisali s pojedinim narodima, to se ima .oze. | ranile pat (Biraci_ pola #ij
ti kao politička narodnost s kojom se svakako iz. | a pola hrišćana, i u Upraviteljstvu isto tako, a
načelnik da će za tri godine biti katolik a sa tri
godine hrišćaniu, i tako se dogagjalo, ali oni tako
su znali motati, da i kada je. načelnik bio . kato-
lik, hodilo je sve kako su oni htjeli, a dobri ka-
tolici u obzir sloge, trpjeli su. = * |
Nazad tri godine dopalo je načelništvo tri-
jeznog gosp. Nika Stefanovića, te od tada srpska
bahatost i fanatizam tako se razbjesni, da ae je
sve u srpskom smislu radilo, dapače izvješalo se
na općini srpske zastave i posrbili općinski grb.
Usljed samovolje i nebratskog postupanja, prisje-
dnici katolici nijesu htjeli ni pohagjati općinu a u
zadnje doba oni i vijećnici bijahu usilovani predati
ostavku.
Presjednik Dobrotvornog Zavoda po . pravu
mora da bude glavar one vjeroispovjedi, koja naj-
veću glavnicu ima; u Kotoru dakle, presjednikom
mora biti Biskup katolički, jer je katolička . glav-
nica dvostruko .veća od hrišćanske. Po. smrti bi-
skupa Furlani-a, Vladika Petranović, kao potpre-
sjednik, ravnao je zavodom, ali kada na mjesto
pok. Furlani-a zasjede novoimenovani Biskup Ra-
doničić, Vladika Petranović, usprkos zakonu, pro-
glasi se Preajednikom Dobrotvornog zavoda, i tek
onomadne uslijed utoka na vladu, bi svrgnut,
Eto vam dva od poglavitih uzroka za koji su
se katolici u općini kotorskoj združili. Kažem dva
od pog avitih uzroka, jer neću da nabrajam sve
druge koje su pripomogli to združenje, kao mn. pr.
posao učiteljice Krile, imenovanje općinskog čino-
vnika itd. Ovi dobri i dugotrpeći katolički puk na
svrhu je avidio da mu srbi rade o glavi, te bez
obzira na političke stranke, sakupio se je, izabrao
svoje vogje i hoće da štiti svoja potlačena prava.
Sada pak da vidimo koje snošljiv. i kod, ko-
ga je vjerski fanatizam! i i
Po zakonu, pučkoj školi u Budvi, nebi pri-
padao nego jedan učitelj, ali u obzir da pučan-
stvo sastoji za polovinu ad katolika a za polovi-
nu hrišćana, bi od vlade ustanovljeno da škola u
Budvi bude imati dva učitelja, od kojih jedan, va-
lja da bude katolik a drugi brišćanin, Lanjske
školske godine ostalo je prazno mjesto ,,drugog
učitelja koji je bio katolik, Mijesno školsko vije-
će koje sastoji u množini od srba, predložilo je
za učitelja, ile kako je bilo, po pravu jednog ka-
tolika, već brišćanina, Davidovića ;a:više školsko
vijeće po, običaju . predloženog ja imenovalo | Je-
smo li mi begdušnici ili ste vi bezobraznici?
U Ercegnovome gdje više od polovine djece
su katolici, prošle, je: školske : godine ostalo mje-
sto prazno. Opasit .mi.je da pred vratima grada
-u Topli učišelj je - pučke : škole koju :pohagjaju i
katolici hrišćani»; pravica je dakle: zahtjevala :da
u Ercegoovome bude predložen jedan katolik, ali
mjesno školsko vijeće u komu u mnoini nalaze
se Srbi predložilo je dakako brišćanina Maljevića,
a po običaju visoko školako vijeće imenovalo ga je!
U Kamenarima većina. djece koja školu po-
hegjaju katolici su a učitelj je naravno hrišćania!
Hoćete li da naveden stogod sramotnijega ?
Učitelj. Žeželj, katolik is. siroma&ne.kuće, da
mu u zadnja tri mjeseca prolaste školske godine
ne pomanjka, komad. kruha bi od kotarskog &kol-
akog vijeća imenovan privremenim učiteljem u Mal-
ne, na mjesto Davidovića, koji je dobio kako-sam
kazao mjesto u Budvi, koje :j6:po pravu:prip4-
dalo jednomu: katoliku. Što isu stbi: uradili? Na-
gqoali su Mainote, koji su svi: hrišćani; :de prosvje-
daju protiv. imenovanja katolika! Naravoo visoko
«Skalsko vijeće uslišila: je molbu :i : jadan: Žešelj
morao je tri mjeseca gladovati,;a jedino 6 ito jer
bi , g uUhO wes uđ
stantinova svrha kad je pisao djelo ,De adm. im-
petio“ bijaše kako on sam tvrdi, da upozuade :svo-
ga sina Romana s narodima koji stanuju i okru-
žuju njegovu curevinu, kako bi se njegov sin mo-
gao s time okoristiti kad ga naslijedi na prijesto-
lju. Po toiia svak ražutije da tako djelo nije
mogla biti nikakva etnografija, jer vladarima leži
na srcu, da upoznadu politiku tugjih naroda i nji-
hovu političnu vrijednost, kako bi se mogli š pji-
ma sprijateljiti ako je za njih korisno ili ih po-
dvrći. A od poznavanja plemenskih osobitosti tu-
gjih naroda koja se osnivaju na jeziku koja korist
njima ? 3). Da se. Porfirogenitovi Hrvati i Srbi u-
zmogu uzeti kao genetičai Hrvati i Srbi trebalo
bi postaviti, da je bagrenogrogjeni car kao uče-
njak ili sam ili drugi njegovi učenjaci mjesto nje-
ga proputovali sve nase krajeve i proučili potanko
nase dijalekte, jer su se Hrvati i Srbi, ako su
zbilja već u početku bili dva različita plemena,
mogli razlikovati megju sobom samo po jeziku a
te su razlike imale biti bez svake sumnje još
mnogo manje, nego li su razlike, što se razabiru
danas megju narječjima našega jezika. Pitamo sa-
da: je li poznato štogod našim Srbima o tim pu-
tovanjima bizantskih naučojaka po našim straua-
ma s njihovim studijama našega jezika i može li
se uopće misliti, da su bizantski carevi toliko ma-
rili za našu narodnost i naš jezik? Al kad bi-
smo i to dopustili da su bizantinci zbilja prouča-
li naše dijalekte, još se ne bi moglo vjerovati, da
tima i Srbima, kad u današnji dao, gdje je filolo-
gija već toliko napredovala, pa se ne može još ni-
kako znati, gje su na pr. prave granice izmegju
iSrba i Bugara, premda izmegju srpskog i bugar-
skog jezika -ima zacijelo mnogo više razlike -da-
nas, nego je bilo njekada izmegju jezika hrvatskog
1 srpskog.
Ovo su razlozi .koji mogu svakoga. uvjeriti
koga samo strast ne zasljepljuje, da su Hrvati
Konstantinovi zbilja samo politički Hrvati i ništa
drugo. A da ti razlozi jegu u istinu temeljiti, to
valja da vjeruje i srpska omladina u Dubrovniku,
jer to potvrgjuje sam njihov učitelj, onaj za ko-
jega oni tvrde da im je prosvijetlio pamet, onaj
pod čijim se auktoritetom oni najragje skrivaju
kad im je dokazivati srpstvo Dubrovnika ; to po-
tvrgjuje sam Pero Budmani. Otvorite akademij-
ski riječnik što ga on uregjuje i pročitajte što on
veli kod riječi ,Hrvat,“ Ovo su. njegove tekatu-
alne. riječi: Istina je svakako, da Porfirogenit
miješa etnografske i političke , granice." Hoće li
zar i iza ovoga Srbi zvati cura Konstautina : baš
mili car Konstantin ?“
(slijediće).
Pismo iz Boke *)
= Kotor I. Novembra.
Pošto sam pročitao članak ,Bezdušnici" o-
bjelodanjen u Br. 43. ,Srpskog Glasa,“ iz dna
duše mi je na usta doletio usklik ; ,Bezobraznici!“
Sasvim da taj članak ne dokažuje drugo me-
go očajanje za propast srpstva u Kotora i veliki
strah, da bi se isto moglo dogoditi i u Dubrovoi-
Oni kojim vjera i jeza su sve ista stvar! Oni
koji u svakoj prigodi popjevaju da šu liberalci a
tamo sav svijet žnade da su u fanatizmu svi i
svuda iatil Da, jedino vjerski fanalisam nagnuo
Oni katolicima predbacaju vjerski fanatisam!
taju pomajivo od podeska do kraja, Up. Ur.
maii