tako uči djecu u bešiki,:a tako isto: katoliku j6
zakleti neprijatelj, možda s toga, što katolik teva-
rikom u ruci dokazuje hrvatstvo Bosne, te na i-
stini, hudeći se od sna osjeća ono što mu stari
osjećaše, Želju naših pravoslavnih ne treba da iz-
našam jer sami u svojim propagandističkim listo-
vima javljaju da žele i hoće da stvore Veliku Sr-
biju, pa svejedno da to sliči spuževu snovanju dok
bura ne hrupi, biva zna se kud to zafaća,
Je li koji Muhamedovae — što dvojim — u
njihovoj vojsci, onaj ne zna što je već histori-
ja pa ne može biti ni prave Muhamedove vjere.
Može se zavarati koji, ali da će nas sve za nos
povući što već naumiše, jok. Mi ne možemo nije-
smo i nećemo da budemo srbi jer srpski ne osje-
ćamo. Neka nam panu na um bar u novije doba ri-
ječi rahmetli Sunulla eff, Sokolovića i Mostarsko-
ga Muftije rahmetli Karabega, koji su pred čas o-
kupacije dogovorno o tom raspravljali, a ovako
pametnih ljudi u svoje vrijeme u nas ne bijaše i
neće ih još možda biti. Kad ih je još onoga va-
kta srpska propaganda oblijetala, oni svijesni obra-
zloživši ko su nam komšije a poznajući napredak
i razvitak braće preko Save u svojim vijećanjima i
medžlisima, odbiše srpsku nametačinu: ,Kakvi sr-
bi i smokve.“
Od starine se u nas govorilo i govori se bo-
ganski ili hrvatski, ali srpski nikad, jer bez beli
mi nijesmo u zembili iz neba pali u Bosnu, nego
su se naši stari doselili; oklen, to nam svjedoči
sam jezik i istovjetni običaji narodni koji su kao-
poti i o Hrvata i otolen je naš pravi korjen a
za tim imenom treba da težimo.
Pored svega mi uaše rišćane odbijamo i
odbijaćemo dok se neopamete, šapćuć nam ko
djeci, bajagi da nas za srpstvo pridobiju. Hoćemo
li tamo. Aja, mi Muhamedovci nikad nego se dra-
ge volje priključujemo i priključi će mo se onima
koji su nam prijatelji, jednokrvna braća koji nas
ne vrijegjaju te koji nijesu izdajničke misli, a po go-
lovu priključićemo se našoj braći po jeziku Hrva-
tima sa razloga koje gori navedu kojega će vrije-
me samo po sebi i onako riješiti što nije nuždno
da se svakoma prstom megju oči turi.
(Svršiće 86).
*Soj ,Crvenoj* dokazali, dok srpskomu imenu, da
ga tražiš Diogenesovom svijećom nećeš naći traga
u cijeloj dubrovačkoj literaturi. Kako se ima da-
kle protumačiti taj čudnovati pojav? TA, za boga,
ko ima samo zrno soli u glavi, ne može to inače
da protumači nego ako uzme, da Dubrovčani
nijesu postanjem Srbi, već koje druge narodnosti,
a to je hrvatska.
Na temelju historijskog prava moglo bi se
razborito najviše zahtjevati, da se uspostave nje-
kadašnji politički odnošaji izmegju stanovitih ze-
malja (što se Dubrovnika tiće moglo bi se najvi-
še zahtjevati da mu okoliš bude povraćen srpskoj
državi;) ali i taj je zahtjev opravdan samo u je-
dnom slučaju, t. j. ako je narod u tim zemljama
jedan te isti, te se zato o tom radi da se politič-
ki sjedine na temelju onoga, što je njekada bilo,
djelovi jednog te istog naroda. Ali kako smo mi
dokazali, narodnost Dubrovnika i okolice nije sr-
ska već hrvatska. A ta nauka, da historijsko pra-
vo bes narodnoga (a koji put na žalost i sa sa-
mim narodnim) ne vrijedi ništa to nije samo naša
nauka već i same ,omladine.“ Tako je L. G. Du-
brovčanin posvetio njoj u svojoj knjižici Srpsko
hrvatsko pitanje“ više stranica. Ovdje on navalju-
je dakako na hrvatsko pravo, koje se njemu čini
čak smiješno, pa se mi reserviramo, da mu na
to u drugom broju odgovorimo, ali u toj se ras-
pravi čitaju i ove riječi, koje možemo sad upo-
trebiti (str. 22.) , .... kako se nasmijala Evropa,
kad: je nazad dva godišta Milan Obrenović stavio
u špag manifest na bugarski narod i prohtio se
prošetati do Sofije u ime Dušana Silnoga!* A ma-
lo podalje spominje L. G. što je tom prigodom
kazao Gladstone ,najveći liberalni državnik svoga
vijeka,“ i to glasi ovako: ,Vidjeti Srbijance (koji
gduguju velikim vlastima Europe nezavisnost) ka-
»ko padaju u napast i krvnu odgovornost rata na
pharod, s kojim kroz vjekove drugovaše u bolu i
»poniženju vidjeti onaj rat na ovi način proglašen
pi onako vogjen, to je jedan od najtužnijih poja-
pva sto igda vidješe moje oči.“
I zaista tako bi jednako bilo i danas, u isto
vrijeme smiješno i žalosno kad bi Srbi htjeli pri-
gvojiti južnu Dalmaciju, koja je jamačno hrvat-
ska zemlja, samo zato, što je njekada politički
njima pripadala.
(Slijediće.) Pogled po srijeta.
— U delegacijams držao je ministar izvanj-
S kime ćemo? skih posala, Kalnoky, govor, u komu je više ma-
nje kazao, da su odnošaji Austrije sa svim_vlasti-
ma vrlo dobri. I na Balkanu da, je stanje sa svim
povoljno, a da Austro-Ugarska politika ne teži za
istokom. aii
»Wiener Tagblatt* bio je donio, da je kralj
(Pismo jednog Hercegovca).
One koje mislite da su vam bra-
ća, oni vam jamu kopaju da vas
u nju strovale.
Is ćitaba
je položaj ozbiljan. Radi toga nastala je na bursi
prava strava. Vrijednote su bile pale kako nikad.
Tek kad su opetovano-dementirali vijest, utišao se
strah. = ;
Govor Gautsehov još je na dnevnom redu.
Mislilo se da će se Hohenwartov klub raspastiti,
Čitajuć protivničke novine uvidjah da o nama
“Muhamedancima što šta pišu, pa izmegju ostaloga
podijeliše i ubrojiše Bosnu Hercegovinu kako oni
misle, a nas Muhamedance ubrojiše u neki politi-
čki buljuk, držeći da smo mi samo tugje srestvo
bez ikakva osjećaja čuvstva i narodnosti, a po ta-
kovu sudu naprešnome lasno je svagdje o nama
krpiti nedostojne haljine. Toga neka se mnogi pro-
gju osobito u B. H. Našu braću koja nas u srbe
upisoju svjetovali bi da se bezobrazluka manu.
* Muhamedovac u Bosni Herceg. nigda se srbinom
osjećao nije, jer nije te krvi, nigda on svoj jezik
ni govor srpskim ne prisnavaše, jer ga ovdje nikad
ni bilo nije, pa onda čemu jesti ili brljati sva.
ta 2..2....1 |
Kad već poćeh govor o B. H. baš ću se 0-
tivrnuti na sve življe o Bosni, pa će mo znati ko-
joj skupini narodnoj pripadamo i & kime ćemo di-
jeliti sreću i tegobu. Inteligencija prema duha da-
našnjega stanja zastupana je u B. a osobito u
tako da jo samo zloban
Ujedno su Hohenwartovci zahvalili Šukljetu za
'odgovor ministra. Hohenwart i češki veleporezni-
ci umirili su Slovence. (? Op. Ur.)
— Kralj je opet israsio svoje nezadovoljstvo
sada pridržati mandate. i
(| od odličnih otoba raznih naroda prestavnika dra-
štva sa mir, Presjednik kongresa je Bonghi.
— Nijemci koji o svemu što je slavenskog
ne govore najbolje, u zadnje doba e
svakakve lažne vijesti o gladu u Rusiji. Tako su
licumjerskim milosrgjem bili počeli sabirati pri-
Rusiji ne sa drugo, nego da
zali da ovi njihove pomoći
|
ko ljute na stranku kojoj pred
nezna što hoće. =
zastupnik Laur ministra financija.
trgovanja. Kazao je da ministar il
koji zlato kupaju i (daje u svesi «&:
dovskim bankijerima. — Do migistarska
doći uza sve napore radikalca € jem&ted
vih drugova.
primajuć odaslanike poljskoga kluba, kazao kako
nu ovaj je imao sjednicu i izrazio se solidarnim. | *
na politici mladočeha. — Staročesi odlučili su za
— U Rimu vijeća kongres mira sastavljena
dopisnik lista ,Moroje Vremja« koji se je vratio |
& putovanja iz Njemačke sravnjuje glad u Pruskoj '
sa gladom u Ruskoj i dokazuje, da je u Njema-
ge sad da su poslje opetovanih dokasa'njihote
nezrelosti upali i u Rusiji u nemilost. ,8. Pet.
Vjedomosti“ na pr. nijesu ni malo zadovoljne sa
čestim ministarskim krizama u ak se žesto-
%
— U franceskoj komori napa
A 4 3 1
3 u
37%
— U Braziliji širi se/ revolucija sve više.
Mnoge države odcijepile su. se od repablikanako-
ga brazilijanskoga saveza. i proglasile neodvisnim. —
U Chili-otstupilo je sve ministarstvo. <. +
Domaće vijesti.
— Otvorio se hrvatski sabor. Vlada je-pri-
općila, da je Njeg. Veličanstvo sankcijoniralo mno-
ge zakone iz prošlog zasijedanja.
— U Drnišu umro je opće: obljubjeni: lije-
čnik dr. Dane Novak. Pokojnik bio je toliko što-
van da mu je na sprovod došla čitava varoš. Bio
je dobar i osvjedočeni Hrvat, a umro je u najlje
šoj dobi. Laka ma zemlja ! i
— Čitasmo u novinama, a ponovo nam piše
prijatelj iz Istre, da su se pravoslavni u Peroju
baš opoštenili prigodom izbora Laginje. Njih je u
Istri malo, koja stotina, i do sad živili su u miru
i ljubavi sa katolicima, sve dok im. nije došao no-
vi kapelan od tamo iz Banata, koji navijen u no-
voj srpskoj školi de propsganda fide, posipao je
mržnju, nesnosljivost i fanatizam megju svoje vi-
jerne, pa je pošao tako dalčko da je kao talijan-
ski fiducijar glasovao za Polezini-a! Mi mutimo
slogu“ xar ne?
— Glazbeno pjevačko društvo ,Velebit*:i
čitaona Lička Vila“ u Gospiću priredilo je ma
16 o. mj. zabavnu večer u čast nezaboravnome hr-
vatskom pjesniku, pokojnom -kar.: Vakeliću;: Čist
prihod namijeajen je pokojnikovoj siročadi i za
nabavu njegove slike. /
— Primili smo od gošp. Ivana Arepovića iz
Ljubuškoga 16 fior., da ih pošljemo za medicin-
aki fakultet. ua O svatik odiloj ilo
— Bosanski proračitn kako je 'Bić "izložen 'a
delegacijama“ pokazaje viška 121,821 for. (70.891
oaqIx liko
više nego lani).
.— Bošnjak“, u sadnjemu svomu. broja i-
ma dopis iz Mostara u komu ,se napada žestoko i
na srpstvo i na, hrvatstvo. Izmegju ostaloga .nh-
vagja on i jednu citaciju iz uvodnog. članka, ,Cr-
vene Hrvatske“ br. 33, u komu. se je govorilo o
svećenstvu, hrvatskomu. Nama je šao što je dopi-
snik izostavio posve drugi dio izreke koje ppva-
gia, pošto bi ga ona sama bila pobila. U-ostalom
mogao je razumjeti da smo mi govorili, 0_ .
stvo obzirom na katolike, ne sjegurno ne m
medance. Dopisnik ,Bošojaka* kaže na da
je vjera i kod Hrvata i kod Srba po sriji Da
vjera kod Srba ulaži u iirodiiost to')e' :
inače ne bi se vjera zvala srpskom pravosla
kad je gBolnjskov“ dopisnik čuo od kstoliku Hr-
vata takova što ? : rab
Nego najbolje dopisnik podmeće svomu Metu
tako zvanu vjersku narodnost“ (kad nl stfil ka-
že: ,mi muhamedanci ., . treba da ostanemo
vijerni "svojoj domovini | &vojoj' Bosanskoj narod-
nosti“ s Dakle samo sithamedanci? Zastajno