aa; nem am Lam o nikakva temelja. Biće komu još samo za čudo, "kako ju je mogao iznijeti i braniti onakav veliki učenjak, kakav je bio prof. Miklošić. Ali nema sumnje, da se Miklošićevo pristajanje uz takovu hipotezu ima donekle odbiti na simpatije, što je gojio po uplivu Vuka Karadžića prama Srbima ; a 8 druge strane valja uzeti i to na um, da on ni- je to pitanje kako se vidi po njegovim djelima nikad potanje razglabao; a što je najpoglavitije, treba istaknuti, da je Miklošiću uajglavnije obilje- žje čakavštine ikavski govor (a ne zar pronomen uča“). Po tom su za njega Hrvati svi ikavci, a to je već druga nauka, koju je zastupao njegda i prof. Jagić, pa s ovom se naukom slažemo napo- “kon i mi, jer je bez sumnje potkrijepljuju mnoge i jake činjenice. : Nuder dakle ispitajmo pobliže ovo novo pi- tanje. Po zamjenivanju starog tako zvanog glasa jat, naš se jezik cijepa opet, kako je poznato u tri govora: ikavštinu, ekavštinu i ijekavštinu. U- zimajući kao temelj ovu novu diobu jezika hrvat- sko-srpskoga, mi hoćemo dakle da podijelimo hr- vatsko-srpski marod u dva plemena, Hrvate i Srbe. Pitaće nas odmah naši čitaoci; Ali kako .je ta podjela moguća, kad narječja ima tri, a na- rodnih imena samo dva, vao ako nije jedno od tih narječja postalo tek u mlagje doba, poslje se- obe Hrvata i Srba na jug? Mi odgovaramo na to: Nije protivno zdravomu razumu uzeti, da su ime- na Hrvata i Srba u kauzalnom savezu s našim di- jalektima, -ikavštinom, ekavštinom i ijekavštinom, ii ako postavimo da su ovi posljedni bili sva tri već 8 početka, jer bi se moglo reći, da je ime Hr- vat ili ime Srbin obuhvatalo dva dijalekta; ali više bi dakako prijalo našemu razumu, kad bi se mo- gla dokazati barem mogućnost, da je jedno od o- ma tri govora nova formacija. A ta je mogućnost dokazana. Dokazao ju je najveći od živućih slavi- .sta, prof. Jagić rodom doduše Hrvat, (bes ga ska- «li! reći će Srbi) ali čijoj bezpristranosti i objek- tivnosti u pitanju narodnosti hrvatsko-srpske klanja- ju se i sami Srbi. U znanstvenom časopisu, Arkivu .&to ga on uregjuje (IV. 88) dokazuje on naime, da je posve moguće, paće vjerojatno, da ijekavski go- «vor nije prastar, već da seje razvio u historijsko . vrijeme i, pazite dobro ! ne zar od ekavskoga na- rječja, već od ikavskoga. A vrijedno je primetnu- ti, da uz takovo mišljenje pristaje i Srbin Reše- tar. (Usporedi Arkiv XIII. 165) I zbilja za sve o- , ne zemlje gdje danas živu ijekavci, može se lako - «dokazati, da su njekada bile .ikavske, sudeći na .pr. južnu Dalmaciju po jeziku dubrovačkomu sta- -romu i novomu i po jeziku starih bokeljskih knji- :ževnih spomenika i narodnih pjesama (tako zva- : nih bugarštica), a za Bosnu i Hercegovinu izme- sgju ostaloga i po davnim natpisima, koje marlji- .vo na svijetlo iznosi Vid Vuletić-Vukasović, Ko u- , sume u obzir da u Bosni i Slavoniji a tako isto u - sjevernoj Dalmaciji ijekavštinom govore danas po- najviše samo hrišćani, dok su katolici (i muha- - medanci) ikavci, sklon je da zaključi, da je ije- kavski govor postao od ikavskoga usljed potrebe koja se razvila megju brišćanima već u najstari- je doba, da se razlikuju od katolika i po jeziku (da nije zar i to bila propaganda srpska, kao što je ona, što je promijenila ,hrvatski“ u ,naški,* a kod hrišćana čak u ,srpski.“) Po ovome slijedi dakle, da su u najstarije vrijeme imala biti samo dva dijalekta, ikavština i ekavština, kako su bila . i dva imena, hrvatski i srpski. "Nego sada mogao bi kogod zapitati: A jesu )i pak i same razlike megju ikavštinom i ekavšti- mom tako stare u našem jeziku, da zasežu ćak u - prvo vrijeme seobA Hrvata i Srba u svoju dana- _šnju domovinu ? Jesu li tako stare, te se ne mo- i že dokasati historijskim dokumentima, jer tih do- "Kkumenata nema is onoga vremena, Ali to stoji, "da niko još nije dokazao niti vjerojatnost, da su "ono raslike postale tek u historijsko vrijeme. Drago pitanje, koje bi se moglo postaviti, jest: Jesu li razlike, što postoje izmegju ikavšti- ne i ekavštine zbilja dovoljne da su se po tome 1 samo po tome mogli raglikovati Hrvati i Srbi? “Josu ; jer su riječi i oblici, kod kojih se u našem jeziku pojavlja ređeks starinskoga jat veoma mno- 0%, pa se raslike u tom pogleda jako osjećaju, sd i ee . _ tako da se i.dauas ikavcu čini po sve čudno,-kad čuje govoriti ikavca_i obratno, kako se čudno čČihi i ijekavcu kad čuje govoriti ikavca ili ekavca i o- bratno. Te razlike, što postoje megju ikavskim, ekavskim i ijekavskim govorom, dovele su naš prosti narod do toga, da oni što govore jedno pa- rječje poizdijevaju kojekakova imena onima, što govore drugo, a ovi opeta onima. Tako je pozna- to, da Hercegovci zovu Šijacima Srbijance, koji ne govoru kao oni (na pr. lijepo, bijelo, mlijeko — nego lepo, belo, mleko) a Srijemci i Bačvani, ko- ji su ekavci, zovu Šijacima Hercegovce, Dalmatin- ce i Hrvate. Ako danas dakle ekavac zove ikavca i ijekavca osobitim imenom i obratno, to je po- sve moguće da su ikavci i ekavci imali u početku svoje posebno narodno ime Još nam je napokon preteći jedan prigovor, što bi nam mogli učiniti Srbi u nadi (pusta na- da Il) da će oboriti našu čvrstu argumentaciju. Sr- bi bi nam mogli naime reći: ,Vi tvrdite, da su ikavci. i ijekavci Hrvati, a ekavce kako se po sve- ma vidi držite samo za Srbe. Neka bude | Ali je onda i Zagreb, ta vaša prijestolnica naš i naš je vas hr- vatski provincijal, jer ondje živu ekavci, kako i vi znate, a po tom Srbi.“ — Oš grivo ! Prste k se- bi! Zaboravili ste zar da narječje koje se govori u hrvatskom provincijalu t. j. kajkavština, nije či- sto naše narječje, već ima dosta primjese od je- zika slovenskoga, a megju te osobine slovenske spada bez sumnje i ekavština. Ekavski govor da- kle u kajkavštini ima sasvim drugi izvor. A ovdje ćemo nadodati, da ekavskih oblika ima i u dija- lektu čakavaca (koji su inače dakako ikavci), pa i ti tragovi ekavski imaju isti izvor kako i kaj- kavska ekavština, biva prešli su u čakavštinu iz jezika slovenskoga. To se dokazuje po tom što se ti oblici pojavljaju samo kod sjevernih čakavaca, koji su u doticaju s kajkavcima i Slovencima, i što ti isti ćakavci osim ono njekoliko ekavizma i- madu i drugih njekih osobitosti slovenskoga jezika. Sad kad smo pobili sve ono, što bi se mo- glo prigovoriti našoj teoriji, da su ikavci i ijekav- ci Hrvati, a ekavci Srbi, da vidimo napokon, ka- ko ju potvrgjuju činjenice. Istinitost ove teorije pokazaće se istom onda u pravoj svjetlosti, kad dokažemo da se oblast ikavskog i ijekavskog go- vora slaže potpuno sa domovinom Hrvata, kako nam je prikazuje historija i geografsko prostira- nje imena hrvatskoga. Oblast ikavskoga govora obuhvata danas sve zemlje, da tako rečemo hrvatsko-srpske, osim je- dine Srbije, zatim Srijema, Bačke i Banata, pa tako je i prije bilo samo što Srbi u Srijemu i u Ugarskoj nijesu tamo prasjedioci, već su došli iz Srbije svrhom 17. i početkom 18. vijeka, Da vi- dimo dakle jesu li to zbilja hrvatske zemlje, ob- zirući se osobito na južnu Dalmaciju, Ornugort, Bosnu i Hercegovinu, za koje Srbi tvrde da su napučeno srpskim narodom. I. Car Konstantin Porfirogenit veli, kako je već spomenuto u 81. pogl. svoje knjige ,De ad- ministrando imperio,“ da su se Hrvati protezali samo do rijeke Cetine na jugu, a to je bila ja- mačao država hrvatska u njegovo vrijeme (X. vi- jek) o kojoj kaže, da je na moru imala 80 velikih brodova, nu odimah nadodaje, da je ta Hrvatska u prijašnje doba imala još veću vojsku i mnogo ve- ću mornaricu, ćak do 80 velikih i 100 malih bro- dova. Iz ovoga slijedi, da je ta Hrvatska bila prije mnogo veća i da je osobito na moru morala dopira- ti mnogo jušnije. U pogi. 80 pak govori kako su Hrvati, razbivši Avare, obladali za bizantinskoga cara Heraklija (dakle čim su došli na jug) starom rim- skoj provincijom Dalmacijom. A Dalmacija stera- la se je od Istre-uz more do Drača, a u nutar- njoj zemlji do Dunava; na nju je spadala dakle i današnja južna Dalmacija i Crna Gora, koju i pop Dukljanin sove Crvenom Hrvatskom. Nadalje pri- | ča Konstantio, da su Hrvati zauzeli | Ilirik, a to je današnja Stara Srbija. Ove vijesti Porfirogeni- tove o domovini Hrvata u najstarije vrijeme po- potvegjoju satim drugi bizantiski pisci, kao Ivan Scylitzes, Nicetor, Brijenij, Georgij Cedrenas, |- van Zonaras i Nicet Choniates (Uspor. V. Klaića, Hrvati i Hrvatska do str. 27), Altro che ,mili naš car Kostantin !* IL. Kad je po smrti cara Emanuela (1180) srpskim vladaocima pošlo a rukom osvojiti sem: lje Crvene Hrvatske, u svojim titulaturame. oni sa vazda razlikovali zemlje ,srpske“. od-, pomorskih“ (Dioklija, Dalmacija, Travunija i Hlmska); tako veli car Dušan za sebe, da je ,samodržac vasih srbsceh i pomorsceh zemljah.“ Vidi &e dakle da Nemanjići nijesu nikada smatrali te zemlje sa srp- ske, premda su sto i pedeset godina bile pod njima, IHI. Nego za vladanja Nemanjića, ne može se poreći, ime se je srpsko počelo polagano širiti po Bosni i u oblasti Crvene Hrvatske, čemu su doprinijele osobito tri stvari: državna zajednica sa Srbijom, jedinstvo srpske narodne trkve i še- lenje Srba u te zemlje. Ali sva ta koncentrirana sila nije bila ipak tako jaka, da hrvatske zemlje, osobito Crvenu Hrvatsku, prometne u Srbiju, x i- me hrvatsko u srpsko. U prošlim brojevima. doni- jeli smo mnoštvo dokaza, da je ime hrvatsko ži- vilo u oblasti Crvene Hrvatske sve do neđavnoa i još mu se nije trag zametouo. Kojiževniči \ ju- žnoj Dalmaciji zovu dodaše svoj jezik ponajviše uslovinski* i , ilirski,“ ali otvorimo samo Stullijev (Dubrovčanin) riječnik kod: riječi sllyrice i naći ćemo : illyrice slovinski, hdrvatski, hrovdtski, hor- vatski... ali o srpskom imenu nigdje ai traga. Narod u svim zemljama, gdje vlada ikavski i-ije- kavski govor zove svoj jezik ili hrvatski, ili ,naš- ki* (osim jedinih hrišćana, koji ga zovu i. ,arpski“ radi svoje vjere, koju srpskom zovu), a mnaški“ nije moglo postati nego od ,hrvatski“ kako do- kazuje i činjenica, da ,naški“ . nazivaju svoj jezik i stanovnici trijuh južnih dalmatinskih otoka Kor- čule, Mljeta i Lastova (jer su bili pod uplivom srpske propagande), koji su čakavci, a korčulani :i ikavci i po tomu Hrvati. , RADJE IV. Pravi historijski Srbi iz Ugarske i Sri- jema, kako se lako može dokazati (Vidi Klaića. op. cit. str. 43-48) smatrali su ;još na, početku, XIX vijeka za srpski jezik samo svoj ekavski dijalekat, dok su ikavštinu i ijekavštinu držali naprosto za jezik dalmatinski ili ćak hrvatski. Najbolji , dokaz nam je zato Vuk, koji neće da pečata svoje pje- sme Hercegovački (n. pr. djevojka, djeca, vidjeti, Jećeti i sl.) jer bi onda rekli Srijemci (a osobito varošani i varoške): ,pa šla: ovaj nama sad. na» meće Horvatskij jesik.“ - - + 180 1 Moše li isa svega ovoga još kogod tvrditi, da Dubrovčani nijesu po narodnosti Hrvati? ; / (Slijediće) :* task sansi Naši Dopisi. i Boč, 12 decembra said oo 3 Pobjeda koja se je slavila na 80 oktobra w jednom udu Hrvatske, u junačkoj Istri kad jd bio biran dr. Laginja, razveselila je čijelu. nađu domd+ vina. Pa i hrvatska mladež u tugjini, u strunom Beča umjela je da pojmi snamenitost te pobjede, pobjede narodne svijesti nad trulim tuj nčetif, pobjede zapoštena i pogažena kmeta nad Ima i nad novcem ; a toliko se je više 'on& tomu'di+ vila, što na žalost znade iz iskustra kod svoje kuće, gdje je hrvatstvo u boljim prilikama šte može novac, što držac. Napeto je ona pratila šči- tavu borbu, pa kad je pukao glas: ,Laginja je i zabran* radovanju ne bješe kraja, te je namah dala oduška srcu svome, čestitajući po žici bira- niku i biračima. Kad se je pak poslije toga ižtie- nada prosula vijest da Laginja stiže a Beč, u treh se je sjatila na kolodvora, da novog borcs ža lir- vatska prava pozdravi sa zanosnim i burnim, ko- liko srdačnim i iskrenim Živio f* — Ali hrvatskoj mladeži nije bilo dosta privatna čestitka ni 'prijs- teljski doćek, ona je shvatila da ovaj dogijjaj sahtjeva, drukčiju proslava: Hrvat ije "pobjedio, Hrvat je bio biran, ali svema tomu pomogad je brat Blovenec; skupa dakle sa Slovencima, nljttit- lijom i najvjernijom braćom našom trebalo je 'i slaviti. U tu se je ovrhu sastavio 'odbor istegfu hrvatske i slovenske sveučilišne mlađeti \i Bećd, koji je imao prirediti svečani komers, a: ma aj po- svati pored Jaginje i druga mu Spinčića E. matinske, slovenske, mladoćeške i rušinske s up- nike na Reichsratu i ugleddije Hrvate | Slovenća, te borave u Beća. :Namisto se ta 10: ov. #hj.'6- šivotvorila. i otrovati dogs ope (ta